REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: 1 Us I-202/2022-9
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice K. J. J. iz P., koju zastupa opunomoćenica I. B., odvjetnica u R., protiv tuženika Grada Pule-Pola, Gradonačelnika, P., radi prigovora u postupku provedbe javnog natječaja za imenovanje pročelnika, 19. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja Grada Pule-Pola, Gradonačelnika, KLASA: UP/I 119-01/22-01/1, URBROJ: 2163-7- 01-01-01-0497-22-1 od 13. siječnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovoga spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I 119-01/22-01/1, URBROJ: 2163-7-01-01-01-0497-22-1 od 13. siječnja 2022. odbačen je kao nedopušten prigovor tužiteljice izjavljen na postupak provedbe natječaja za imenovanje pročelnika Upravnog odjela za opću upravu i mjesnu samoupravu Grada Pule-Pola.
2. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi i u naknadno predanom podnesku navodi u bitnome da je izjavila prigovor na postupanje javnopravnog tijela zbog nepravilnosti prilikom provedbe natječaja za imenovanje pročelnika Upravnog odjela za opću upravu i mjesnu samoupravu Grada Pule-Pola. Smatra da nije bilo uvjeta da se navedeni prigovor odbaci jer da o uočenim nepravilnostima u provedbi javnog natječaja nije odlučeno rješenjem o imenovanju pročelnika pa stoga smatra da ima pravo zaštite svojih prava u okviru iznošenja prigovora na postupanje javnopravnog tijela obzirom da bi u protivnom izostala takva zaštita. Nadalje tužiteljica u tužbi obrazlaže gdje su po njezinom viđenju nastale nepravilnosti u provedbi natječaja. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da Sud oglasi ništavim osporavano rješenje tuženika, odnosno kao podredno predlaže da se poništi navedeno rješenje. Tužiteljica je ujedno zatražila naknadu troškova ovog spora.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja s time da je u bitnome tuženik još obrazložio kako se u postupku natječaja za imenovanje pročelnika upravnog tijela donosi rješenje protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor te da je tužiteljici pravna zaštita osigurana upravo mogućnošću pokretanja upravnog spora protiv rješenja o imenovanju pročelnika, a ne kako to tužiteljica pogrešno smatra i podnošenjem prigovora sukladno čl. 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Navodi da kada tužiteljica ima pravo pokrenuti upravni spor protiv rješenja o imenovanju pročelnika, dakle kad joj je pravna zaštita osigurana na taj način, da tada tužiteljica nema mogućnost podnošenja prigovora sukladno čl. 156. ZUP jer bi u suprotnome došlo do apsurdne situacije da je tužiteljici osigurana „dvostruka“ pravna zaštita i to iz razloga jer tužiteljica u postupku pokrenutom po tužbi protiv rješenja o imenovanju pročelnice ima mogućnost iznijeti sve razloge zbog kojih smatra da je rješenje o imenovanju pročelnika nezakonito odnosno razloge zbog kojih smatra da je postupak koji je prethodio donošenju rješenja nezakonit. Upravo je iz tog razloga čl. 156. ZUP propisano da samo ona osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, a o kojem pravu se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor, a ne da to može učiniti i osoba kojoj je pravna zaštita osigurana mogućnošću pokretanja upravnog spora u postupku u kojem se donosi rješenje. Stoga tuženik smatra da tužiteljica uopće nema pravni interes za pokretanje ovog upravnog spora budući da se osporavanim rješenjem uopće ne dira u njezino pravo odnosno nikakvo pravo joj tim rješenjem nije povrijeđeno pa tuženik prvenstveno predlaže da sud odbaci tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora odnosno da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te da naloži tužiteljici plaćanje troškova postupka.
4. Budući da pravno odlučne činjenice među strankama nisu sporne već je sporna samo primjena prava, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.
5. Dakle, u ovom sporu sporno je pravno pitanje da li tužiteljica može izjaviti prigovor iz čl. 156. ZUP na postupak natječaja koji je proveden u svrhu imenovanja pročelnika.
6. Na temelju razmatranja navedenog spornog pravnog pitanja i mjerodavnih zakonskih odredaba, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
7. Čl. 156. ZUP propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
8. Čl. 24. st. 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 86/08, 61/11, 04/18 i 112/19, dalje: ZSN) propisano je da se za izabranog kandidata donosi rješenje o prijmu u službu, a kod natječaja za imenovanje pročelnika upravnog tijela donosi se rješenje o imenovanju.
9. Čl. 25. st. 1. ZSN propisano je da se rješenje o prijmu u službu izabranog kandidata, odnosno rješenje o imenovanju pročelnika upravnog tijela, dostavlja kandidatima prijavljenima na natječaj. U st. 3. istog članka propisano je da protiv rješenja o imenovanju pročelnika upravnog tijela žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana dostave rješenja o imenovanju.
10. Prije svega, valja navesti da nema uvjeta da se osporavano rješenje oglasi ništavim kako je to zatražila tužiteljica jer u konkretnom slučaju ne postoji niti jedan razlog iz čl. 128. st. 1. ZUP radi kojeg se rješenje može oglasiti ništavim.
11. Nadalje, u odnosu na prijedlog tuženika da Sud odbaci predmetnu tužbu navodi se da nema uvjeta da se ista odbaci jer u konkretnom slučaju postoji upravni akt kojim je odlučeno o određenom zahtjevu stranke, a predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti upravnog akta sukladno čl. 3. st. 1. ZUS. Stoga tužiteljica kao stranka ima pravo tražiti od Suda da ispita zakonitost tog upravnog akta. Radi navedenoga, postoje pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe odnosno nema uvjeta za odbacivanje predmetne tužbe iz čl. 30. st. 1. ZUS.
12. Nadalje, iz citiranih zakonskih odredaba ZSN slijedi da se u konkretnom slučaju radi o području upravnog prava o kojemu se donosi rješenje (upravni akt) i to rješenje o imenovanju pročelnika. Tužiteljici je pravna zaštita u postupku natječaja osigurana na temelju citiranog čl. 25. st. 3. ZSN. Stoga se ne radi o drugom postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje pa da bi stoga tužiteljica imala pravo izjaviti prigovor iz citiranog čl. 156. ZUP. 13. Slijedom navedenoga, pravilno obrazlaže tuženik da u konkretnom slučaju nema mjesta prigovoru u odnosu na postupanje i druge radnje i odluke koje mogu biti osporavane tužbom u upravnom sporu protiv upravnog akta (rješenja o imenovanju pročelnika) jer bi u suprotnome došlo do apsurdne situacije da je tužiteljici osigurana „dvostruka“ pravna zaštita (putem tužbe i putem prigovora).
14. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
15. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
16. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).
U Rijeci 19. rujna 2022.
Sutkinja
Vesna Perić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).
