Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-5780/2018-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice A. P., OIB:…, iz S., T., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u B.-B., protiv tuženika A. P., OIB:.., iz S., Lj., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u U.-U., odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 1153/2017-19 od 19. veljače 2018., 19. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-1153/2017-19 od 19. veljače 2018. i predmet vraća na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odlučeno je:

„I Odbacuje se tužba u odnosu na glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

/Tuženiku A. P. se zabranjuje svako korištenje nekretnine pod oznakom k.č.br. 825 upisane u z.k.ul. 919 k.o. N./.

II Odbacuje se tužba u odnosu na prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

/Ukida se u zemljišne knjige neupisana služnost prolaza, provoza i parkiranja na k.č.br. 825 upisana u z.k.ul. 919 k.o. N. postojeća kao osobna služnost za korist tuženika A. P. ili kao stvarna služnost za korist k.č.br. 824 upisano u z.k.ul. 918 k.o. N. što je tuženik dužan trpjeti./

III Odbacuje se tužba u odnosu na dio drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji glasi:

/Utvrđuje se kako pravo služnosti prolaza, provoza i parkiranja na k.č.br. 825 upisanoj u z.k.ul.br. 919 k.o. N. postoji na dijelu te parcele širine 3 m uz katastarsku među sa k.č.br. 824 upisano u z.k.ul. 918 k.o. N. na dijelu parcele označene na skici mjerničnog vještaka slovima A-B-C-D./“

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje, podredno preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže da se tužba odbaci, podredno odbije.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je glavni zahtjev tužiteljice da se tuženiku zabrani svako korištenje nekretnine pod oznakom k.č.br. 825 upisane u z.k.ul. 919 k.o. N.. Ukoliko sud nađe da takav tužbeni zahtjev nije osnovan, tužiteljica zahtijeva da se ukine u zemljišne knjige neupisana služnost prolaza, provoza i parkiranja na k.č.br. 825 upisana u z.k.ul. 919 k.o. N. postojeća kao osobna služnost za korist tuženika ili kao stvarna služnost za korist k.č.br. 824 upisano u z.k.ul. 918 k.o. N. što je tuženik dužan trpjeti. Ukoliko sud nađe da prethodni tužbeni zahtjevi nisu osnovani, tužiteljica zahtijeva da se utvrdi kako pravo služnosti prolaza, provoza i parkiranja na k.č.br. 825 upisanoj u z.k.ul. 919 k.o. N. postoji na dijelu te parcele širine 3 m uz katastarsku među sa k.č.br. 824 upisano u z.k.ul. 918 k.o. N. na dijelu parcele označenom na skici mjerničnog vještaka slovima A-B-C-D, a da se tužiteljica ovlasti na izgradnju zida na udaljenosti od 3 m od katastarske međe između ovih dviju parcela, što da je tuženik dužan priznati i trpjeti, a da je tuženik dužan na ime naknade za umanjenje vrijednosti nekretnine pod oznakom k.č.br. 825 upisano u z.k.ul. 919 k.o. N. i na ime naknade za korištenje služnosti, isplatiti tužiteljici iznos od 40.000,00 kn, te isplaćivati godišnje iznos od 5.000,00 kn, koji iznos dospijeva do 15. siječnja za svaku proteklu godinu počevši od 2017. godine pa nadalje.

6. Iz pobijanog rješenja proizlazi da nije sporno da je tužiteljica vlasnik k.č.br. 825 iz z.k.ul. 919 k.o. N., tuženik vlasnik k.č.br. 824 iz z.k.ul. 918 k.o. N., da su k.č.br. 825 i 824 k.o. N. susjedne čestice, da je tužiteljica kći A. P., a da je tuženik sin A. i A.¹, odnosno, A. P.¹, da se tužiteljica uknjižila kao vlasnik k.č.br. 825 k.o. N. na temelju ugovora o darovanju od 6. veljače 2007. sklopljenog sa svojim ocem A. P., da se tuženik uknjižio kao vlasnik k.č.br. 824 k.o. Novigrad sa 9. veljače 2009. na temelju ugovora o darovanju sklopljenog sa svojim roditeljima i da na tužiteljičinoj nekretnini nije uknjižena služnost.

7. Nije niti sporno da je vođena parnica P-160/08 po tužbi oca tužiteljice, kao tužitelja, protiv roditelja tuženika, kao tuženika. Presudom Općinskog suda u Bujama poslovni broj P-160/08-80 od 26. rujna 2008. uz ostalo, odbijeni su tužbeni zahtjevi koji glase: "Zabranjuje se tuženicima uznemiravanje tužitelja na bilo koji način kojim se ograničava njegovo vlasničko pravo, a posebno se zabranjuje rušenje ograde, rezanje grana, košenje travnjaka, upotreba tuša, vožnja i parkiranje automobila na nekretnini tužitelja k.č.br. 825 k.o. N., te su se tuženici dužni suzdržavati od svakih takvih ili sličnih radnji." i "Ukida se pravo stvarne služnosti prolaza, provoza i parkinga i progona preko nekretnine pod oznakom k.č.br. 825 k.o. N. za korist nekretnine k.č.br. 824 k.o. N., kao i svaka osobna služnost na k.č.br. 825 k.o. N., a za korist tuženika, što su tuženici dužni priznati u roku od 15 dana, te nadoknaditi troškove u istom roku." Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-380/09-2 od 10. rujna 2009., odlučujući o žalbi oca tužiteljice protiv navedene presude prvog stupnja, odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena navedena presuda.

8. Polazeći od utvrđenja da su tužiteljičin glavni tužbeni zahtjev i prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev suštinski sadržajno identični naprijed opisanim tužbenim zahtjevima o kojima je pravomoćno odlučeno presudom Općinskog suda u Bujama poslovni broj P-160/08-80 od 26. rujna 2008., da je navedena presuda Općinskog suda u Bujama donesena u parnici u kojoj su stranke bile otac tužiteljice (na aktivnoj strani), čiji je singularni sukcesor u odnosu na k.č.br. 825 k.o. N. tužiteljica, te roditelji tuženika (na pasivnoj strani), čiji je singularni sukcesor u odnosu na k.č.br. 824 k.o. N. tuženik, sud prvog stupnja je ocijenio da pravomoćnost te presude djeluje i prema strankama ove parnice te da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari pa je na temelju odredbe čl. 333. ZPP u vezi s čl. 329. st. 1. ZPP djelomično odbacio tužbu i odlučio kao pod točkom I. i II. izreke.

9. Vezano za tužiteljičin drugi dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (točka III. presude prvog stupnja), sud prvog stupnja je utvrdio da samo činjenice na kojima tužiteljica temelji ovaj dio svog drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva nisu dostatne za utvrđenje da je po nekom od pravnih osnova iz čl. 218. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) osnovana služnost opisanog sadržaja i opsega, te da kao takva postoji, a da neovisno od toga, ovaj dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva predstavlja tužbu za utvrđenje, odnosno, tzv. deklaratornu tužbu, a kako se u smislu odredbe čl. 187. st. 2. ZPP takva tužba se može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, ili kad tužitelj ima kakav pravni interes za podizanje takve tužbe, a posebnim propisom nije predviđeno podizanje tužbe sa tužbenim zahtjevom kakav je ovaj dio tužiteljičinog drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, a pravni interes za podizanje ovakve tužbe ne postoji kad se pravna zaštita može ostvarivati kondemnatornim tužbenim zahtjevom, kakav je upravo preostali dio tužiteljičinog drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva da ju se ovlasti na izgradnju zida na udaljenosti od 3 m od katastarske međe između predmetnih nekretnina i nalaganje tuženiku da to prizna i trpi, sud prvog stupnja je ocijenio da tužiteljica (imajući u vidu i da u zahtjevu nije označila u korist koje nekretnine ili osobe opisana služnost postoji) nema pravni interes za podizanje tužbe sa sadržajem opisanim u točki III. izreke, pa je, sukladno odredbi čl. 288. st. 2. u vezi s čl. 329. st. 1. ZPP odbacio tužbu tužiteljice i u tom dijelu.

10. Ovakav zaključak suda prvog stupnja se ne može prihvatiti.

11. Odredbom čl. 333. st. 1. ZPP propisano je da presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe, a prema stavku 2. istog članka propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Odredbom čl. 187. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a stavkom 2. istog članka je propisano da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

12. Za postojanje presuđene stvari potrebno je da se ispune tri uvjeta: da postoji identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, da postoji identitet zahtjeva i da postoji identitet činjeničnog osnova (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-668/2000-2 od 16. svibnja 2000.). Znači, institut presuđene stvari iziskuje da postoji subjektivni identitet spora (identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi) i objektivni identitet spora - da se radi o istom predmetu spora kojeg valja raspoznati ne samo po istovjetnom sadržaju tužbenog zahtjeva, već i po njegovom činjeničnom obrazloženju.

13. Iz pobijanog rješenja proizlazi da se tužiteljica uknjižila kao vlasnik k.č.br. 825 k.o. N. na temelju ugovora o darovanju od 6. veljače 2007. sklopljenog sa svojim ocem A. P. (zemljišnoknjižni izvadak/list 6 spisa), da se tuženik uknjižio kao vlasnik k.č.br. 824 k.o. N. sa 9. veljačom 2009. na temelju ugovora o darovanju sklopljenog sa svojim roditeljima, a da je presuda P-160/08 postala pravomoćna 10. rujna 2009. kada je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-380/09-2 od 10. rujna 2009. Singularni sukcesor u pravilu ne može steći više prava nego što na njega može prenijeti njegov prednik, pa stoga pravomoćna odluka donesena protiv prednika neposredno djeluje prema singularnom sukcesoru samo ako je do sukcesije došlo nakon njezine pravomoćnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-2402/2016-2 od 6. studenoga 2019. i Rev-220/1992 od 22. travnja 1992.), što prema sadržaju pobijanog rješenja ovdje nije slučaj.

14. Odredbom čl. 161. st. 1. ZV propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a odredbom čl. 167. st. 1. ZV propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

15. Vezano za glavni zahtjev tužiteljice, kao vlasnice nekretnine k.č.br. 825 upisane u z.k.ul. 919 k.o. N., da se tuženiku zabrani svako korištenje te nekretnine, u odnosu na presuđeno odbijanje zahtjeva prednika tužiteljice da se zabrani tuženicima (roditeljima ovdje tuženika) uznemiravanje tužitelja (oca tužiteljice) na bilo koji način kojim se ograničava njegovo vlasničko pravo, a posebno se zabranjuje rušenje ograde, rezanje grana, košenje travnjaka, upotreba tuša, vožnja i parkiranje automobila na njegovoj nekretnini k.č.br. 825 k.o. N., te su se tuženici dužni suzdržavati od svakih takvih ili sličnih radnji (presuda poslovni broj P-160/08-80 od 26. rujna 2008./list 41 spisa), proizlazi da se radi o zahtjevu vlasnika nekretnine prema nevlasniku, koji, prema tvrdnjama u oba postupka, oduzimaju, odnosno uznemiravaju vlasnički posjed, pri čemu ne postoji identitet zahtjeva niti identitet činjeničnog osnova.

16. Nadalje, odredbom čl. 242. st. 1. ZV propisano je da izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana, a odredbom čl. 243. ZV je propisano da služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestaje kad poslužnu stvar stekne osoba koja nije znala niti je morala znati za tu služnost.

17. S obzirom na navedene odredbe Zakona ne može se prihvatiti shvaćanje prvostupanjskog suda da se vezano za zahtjev tužiteljice da se ukine u zemljišne knjige neupisana služnost prolaza, provoza i parkiranja na k.č.br. 825 upisana u z.k.ul. 919 k.o. N. postojeća kao osobna služnost za korist tuženika A. P. ili kao stvarna služnost za korist k.č.br. 824 upisano u z.k.ul. 918 k.o. N. što da je tuženik dužan trpjeti, u odnosu na pravomoćno odbijeni zahtjev oca tužiteljice da se ukine pravo stvarne služnosti prolaza, provoza i parkinga i progona preko nekretnine pod oznakom k.č.br. 825 k.o. N. za korist nekretnine k.č.br. 824 k.o. N., kao i svaka osobna služnost na k.č.br. 825 k.o. N., a za korist tuženika, što da su tuženici dužni priznati (presuda poslovni broj P-160/08-80 od 26. rujna 2008./list 41 spisa) radi o istovjetnom već pravomoćno presuđenom tužbenom zahtjevu jer nije utvrđeno da se radi o istovjetnom činjeničnom osnovu između istih stranaka.

18. Vezano za drugi eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi kako pravo služnosti prolaza, provoza i parkiranja na k.č.br. 825 upisanoj u z.k.ul.br. 919 k.o. N. postoji na dijelu te parcele širine 3 m uz katastarsku među sa k.č.br. 824 upisano u z.k.ul. 918 k.o. N. na dijelu parcele označene na skici mjerničnog vještaka slovima A-B-C-D, valja reći da je odredbom čl. 179. st. 1. ZV propisano da je služnost teret na cijeloj poslužnoj stvari, ali ako se stalno izvršava samo na jednom njezinu dijelu, može vlasnik poslužne stvari zahtijevati da se izvršavanje preloži na neko drugo, ovlašteniku podjednako prikladno mjesto, ako je izvršavanje na dosadašnjem mjestu vlasniku osobito tegobno, pa su neosnovani navodi da tužiteljica nema pravni interes da se, podredno, kao eventualno kumulirani zahtjev, utvrdi prelaganje služnosti s obzirom da je na to aktivno legitimirana navedenom odredbom.

19. U odnosu na navode prvostupanjskog suda da tužiteljica u zahtjevu nije označila u korist koje nekretnine ili osobe opisana služnost postoji valja reći da se u slučaju nerazumljivog podneska primjenjuje odredba čl. 109. ZPP.

20. Stoga, budući je ovaj sud utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 288. st. 2. u vezi odredbe čl. 333. st. 2. i čl. 187. ZPP kada je djelomično odbacio tužbu tužiteljice, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuto je pobijano rješenje i vraćeno na ponovni postupak.

U Zagrebu 19. rujna 2022.

Sutkinja:

Mirela Mijoč Kramar