- 1 -              Rev 949/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 949/2021-4

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K., OIB …, J., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u K. K., protiv tuženika I. M., OIB …, J., kojeg zastupa punomoćnik K. B., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-509/2020-2 od 12. ožujka 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P 5570/16 od 18. listopada 2019., u sjednici održanoj 12. ožujka 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Prihvaća se tužiteljeva revizija, ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-509/20-2 od 12. ožujka 2020. i predmet vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima nastalim u povodu revizije, odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2078/20-2 od 13. siječnja 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-509/20-2 od 12. ožujka 2020. zbog pravnog pitanja:

 

              "Uračunava li se kod dosjelosti vrijeme dosjedanja od strane pravnih prednika stjecatelja prava stvarne služnosti prolaska pješice i vozilom preko poslužne nekretnine, pri utvrđivanju da li je stjecatelj posjedovao to pravo kroz period od 20 godina ili se računa isključivo vrijeme dosjedanja od strane stjecatelja osobno?".

 

jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka nižestupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-1264/83 od 17. studenoga 1983., Rev-1915/85 od 29. rujna 1986., Revt-172/11 od 14. listopada 2015. itd.).

 

2. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5570/16 od 18. listopada 2019. prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje postojanje prava stvarne služnosti preko točno označene tuženikove nekretnine u korist točno označene tužiteljeve nekretnine uz ovlaštenje tužitelju upisati pravo stvarne služnosti u zemljišnim knjigama, te je naloženo tuženiku nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

3. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-509/20-2 od 12. ožujka 2020. preinačena je presuda Općinskog suda u Splitu te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen. Naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.

 

4. Tužitelj je temeljem navedenog dopuštenja protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-509/20-2 od 12. ožujka 2020. podnio reviziju u odnosu na dopušteno pitanje, sukladno odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjsku presudu preinačiti, te traži trošak sastava revizije.

 

5. Tuženik u odgovoru na reviziju poriče revizijske navode, te predlaže tužiteljevu reviziju odbiti. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je utvrđenje prava stvarne služnosti prolaska pješice i vozilom dosjedanjem.

 

8. Odredbom čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12 - dalje: ZV) propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

 

9. Pobijanom odlukom, drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu iz razloga što u ugovoru o kupoprodaji od 5. siječnja 2007. prednik tuženika, kao prodavatelj, niti jednom riječju nije spomenuo da bi na predmetnoj nekretnini postojalo pravo služnosti, te iz razloga što tužitelj nije posjednik povlasne nekretnine kroz 20 godina, jer je istu stekao tek kupoprodajnim ugovorom od 15. prosinca 2011.

 

10. Odgovor na postavljeno pitanje je da se u vrijeme potrebno za dosjedanje prava služnosti prolaska pješice i vozilom, preko poslužne nekretnine, uračunava i vrijeme koji su prednici posjednika povlasne nekretnine, pošteno posjedovali, izvršavajući njezin sadržaj, a što je i u skladu sa već ranije izraženim stajalištem u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-855/22.

11. Drugostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog stajališta da se u vrijeme dosjedanja prava stvarne služnosti uračunava isključivo vrijeme dosjedanja od strane stjecatelja osobno, a ne i njegovih prednika, pogrešno je primijenjena odredba čl. 229. st. 1. ZV, ali je zbog takvog pogrešnog pravnog pristupa, propustio i cijeniti odlučne okolnosti je li tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima pošteno posjedovao stvarnu služnost na poslužnoj nekretnini izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a da se tome vlasnik poslužne nekretnine nije protivio. 

 

12. Zbog navedenog, ne postoje uvjeti za preinačenje pobijane presude, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo prihvatiti tužiteljevu reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavku postupka drugostupanjski sud će ponovo odlučiti o tuženikovoj žalbi u skladu s odgovorom na postavljeno pitanje iz ovog ukidnog rješenja.

 

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 12. ožujka 2024.