Poslovni broj Gž R-979/2022-

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja J. K., OIB ..., S., zastupanog po punomoćnicima S. M. i G. J., odvjetnicima iz OD M.i J. j.t.d. iz O., protiv tuženika bolnice dr. I. P., S., OIB ...., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj 11 Pr-279/2021-12 od 8. lipnja 2022.., 19. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj 11 Pr-279/2021-10 od 8. lipnja 2022. i rješava:

Odbija se prijedlog tužitelja za dopunu odluke o troškovima sadržane u presudi tog suda poslovni broj Pr-279/2021-8 od 3. lipnja 2022. na način da se tuženika bolnicu dr. I. P. S. naloži da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn, kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja dopunjena je odluka o troškovima sadržana u presudi tog suda poslovni broj Pr-279/2021 od 3. lipnja 2022. na način da je tuženiku bolnici dr. I. P., S. naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn u roku od 15 dana.

Protiv tog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz razloga iz čl. 353. st. 1. u vezi s čl.381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).

U žalbi navodi da je zahtjev za naknadu troška tužitelj postavio u prijedlogu za dopunu prvostupanjske presude iako takav prijedlog može stavljati samo u odnosu na zahtjev o kojem je sud propustio odlučiti. Kako tužitelj sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a zahtjev za naknadu troška nije stavio do donošenja prvostupanjske presude odnosno rješenja, odnosno kako u podnesku od 24. travnja 2021. nije određeno naveo da za sastav podneska zahtjeva naknadu troška i u kojem iznosu, to je sud takav prijedlog trebao odbaciti. Osim toga navodi da je prijedlog i nepravovremen jer je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, prijedlog je podnesen nakon presude. Podredno, tuženik prigovara i dosuđenom trošku preko 312,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, jer podnesak tužitelja od 24. travnja 2021. ne predstavlja obrazloženi podnesak u smislu Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) budući da u podnesku od 24. travnja 2021. tužitelj ne iznosi nikakve nove činjenične tvrdnje ili očitovanja na navode tuženika iz kojeg je razloga tužitelj eventualno mogao potraživati naknadu troška po Tbr. 8. t. 3. Tarife u iznosu od 312,50 kn.

Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se odbije prijedlog tužitelja od 7. lipnja 2022. za naknadu troška postupka.

Žalba je osnovana.

Prema odredbi čl. 339. u vezi s čl. 347. ZPP-a ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima je morao odlučiti presudom, ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva stranka može u roku od 15 dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da presudu dopuni.

U ovom slučaju, prema stajalištu ovog suda nema mjesta primjeni odredbe čl. 339. st. 1. u vezi s čl. 347. ZPP-a. To zato jer se dopunsko rješenje može donijeti samo u odnosu na zahtjev o kojem je sud propustio odlučiti, što ovdje nije slučaj , budući da tužitelj u podnesku od 24. travnja 2021. nije zatražio trošak sastava tog podneska.

Stoga, a kako je sud prvog stupnja odlučujući o zahtjevu za naknadu parničnog troška odlučio o svim zatraženim troškovima, to nije bilo osnove za donošenje dopunskog rješenja, pa se prijedlog tužitelja ukazuje neosnovanim.

Nadalje, odredbom čl. 164. st. 3. ZPP-a propisano je da zahtjev za naknadu troška stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči. Konkretno, to znači da je tužitelj zahtjev za naknadu troška u određenom iznosu u smislu odredbe čl. 164. st. 1 i 2. ZPP-a trebao staviti u podnesku od 24. travnja 2021. i to u određenoj visini u kojem je "preciziran" tužbeni zahtjev. Međutim tužitelj ni u tužbi niti u podnesku od 24. travnja 2021. nije određeno zatražio trošak u smislu odredbe čl. 164. st. 3. ZPP-a o kojem bi primjenom odredbe čl. 164. st. 1. ZPP-a prvostupanjski sud mogao odlučiti. Nakon što je prvostupanjski sud donio presudu bez održavanja rasprave taj je sud po zahtjevu tužitelja za naknadu troškova podnesenom nakon što je primio presudu bez održavanja rasprave, nije imao zakonske ovlasti dosuditi tužitelju zahtijevani trošak.

Iz navedenog razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženice pobijano rješenje preinačiti a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci, 19. rujna 2022.

SUTKINJA

Helena Vlahov Kozomara