Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 15 Gž Ovr-76/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A.b. d.d. Z., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. i P. u Z., protiv ovršenika: 1) C.V. iz M., OIB: ... i 2) N.V. iz M., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A.K. i K.NJ. u D., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika pod 1) i 2) protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr- 84/2021-3 od 15. travnja 2021., dana 19. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se žalbe ovršenika pod 1) C.V. i ovršenice pod 2) N.V., ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-84/2021-3 od 15. travnja 2021. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe ovršenika pod 1) i ovršenice pod 2) odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja, riješeno je:

"Temeljem ovršne isprave Sporazuma uz Ugovor o kreditu broj 266-9/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziranim 11. ožujka 2016. kod javnog bilježnika A.S. iz D. pod brojem OV-2270/2016, te ovršnim dana 15. travnja 2020., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 69.159,80 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR A.b. d.d. na dan plaćanja i 649,50 HRK, zajedno sa zateznim kamatama koja od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, na iznose kako slijedi:

- 53.082,92 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR A.b. d.d. na dan plaćanja računajući od dana dospijeća 16. travnja 2020. pa do isplate,

- radi naplate iznosa zateznih kamata na glavnicu obračunatih na dan 15. travnja 2020. u iznosu od 16.076,88 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR A.B. d.d. na dan plaćanja,

- 562,92 HRK računajući od dana dospijeća 16. travnja 2020. pa do isplate,

- kao i radi naknade troška ovog ovršnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koju propisuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja odgovara visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena,

određuje se

ovrha

na nekretnini u vlasništvu ovršenika upisanoj pri:

Zemljišnoknjižnom odjelu D., Općinskog suda u Dubrovniku, u zk. ulošku 448 k.o. M., na kat.čest.ZGR. 121/3, koja u naravi predstavlja ZGRADA ukupne površine 125 m[2] , i to:

ZK tijelo II: 1. Suvlasnički dio: 1/2 u vlasništvu V.N. ud. P.

i

ZK tijelo II: 2. Suvlasnički dio: 1/2 u vlasništvu V.C. pok. P.

i to zabilježbom ovrhe na navedenoj nekretnini, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom s osnove troškova, kamata i glavnice te ispražnjenjem i predajom nekretnine kupcu na temelju zaključka o predaji nekretnine kupcu."

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu su izjavili ovršenici pod 1) i 2). U žalbi ističu kako u pobijanom rješenju o ovrsi nije naznačena ovršna isprava, tražbina koja se ostvaruje niti sredstvo i predmet ovrhe. Istina je kako je ovrhovoditelj sa ovršenikom pod 1) C.V., kao korisnikom kredita i založnim dužnikom i ovršenicom pod 2) N.V., kao sudužnikom i založnim dužnikom, sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, koji je jednostrano raskinut, a koji predstavlja ovršnu ispravu u ovom postupku. Predmetni ugovor je ništetan jer sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, zbog čega ne proizvodi pravne učinke, kao ni naknadni sporazum, pa je stoga ovršna isprava na kojoj se temelji pobijano rješenje o ovrsi nepostojeća i bez učinka. Obzirom da je naknadni Sporazum uz ugovor o kreditu sklopljen nakon raskida prvotnog Ugovora o kreditu takav sporazum nije valjana ovršna isprava i njegovim sklapanjem ne mogu konvalidirati obveze nastale temeljem ništetnog ugovora, odnosno pojedinih ništetnih ugovornih odredbi istog. S obzirom na činjenicu pokretanja ovog ovršnog postupka, ovršenici će u najkraćem mogućem roku pokrenuti parnicu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i svih njegovih kasnijih izmjena i dopuna, te ništetnosti ugovornih odredbi kojima se određuje valutna klauzula u CHF i promjenjivost kamatne stope te o tome obavijestiti sud. Uzimajući u obzir trenutno važeću sudsku praksu, postoji visok stupanj vjerojatnosti u uspjeh ovršenika sa tužbenim zahtjevom kojim će utvrđivati ništetnost ugovora o kreditu sklopljenog u valuti CHF, osobito odredaba predmetnog ugovora koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF. Stoga bi provedba ovrhe kakva je naložena pobijanim rješenjem ovršenicima prouzročila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Ovrhovoditelj traži određivanje ovrhe radi naplate novčanog iznosa prema podacima iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, međutim, navedeno je naznačio u previsokom iznosu i nije podnio dokaz o načinu izračuna navodnog dugovanja. Stoga visina stvarnog dugovanja nije istovjetna visini duga kako ga je prikazao ovrhovoditelj temeljem izvatka iz poslovnih knjiga jer ne uzima u obzir ništetnost valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate, što bi za posljedicu imalo anuliranje tražbine ovrhovoditelja na početno ugovorene parametre, odnosno tečaj na dan korištenja kredita i početnu kamatnu stopu. Nadalje, iznos koji u svom prijedlogu za ovrhu naznačuje ovrhovoditelj različit je od iznosa dugovanja u ovršnoj ispravi, u kojoj se navodi iznos od 60.928,19 EUR, dok u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj zahtjeva isplatu 69.159,80 EUR, pa je nejasno temeljem čega sud usvaja neuredan prijedlog ovrhovoditelja kada postoji očita kontradiktornost između prijedloga za ovrhu i ovršne isprave. Smatra kako je trebalo odbaciti prijedlog za ovrhu i uputiti ovrhovoditelja u parnicu radi isplate, u kojoj parnici bi se moglo provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost stvarne visine duga, na dan raskida i do danas, uzimajući kao referentne samo početno ugovoreni tečaj i kamatu. Također, s obzirom da ovrhovoditelj visinu svog potraživanja iskazuje temeljem izvoda iz svoje knjigovodstvene kartice, trebao je izjaviti prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, jer bi isti bio dostavljen ovršenicima na prigovor i oni bi bili u prilici očitovati se na isti prije donošenja samog rješenja o ovrsi. Nejasno na što se odnosi iznos od 562,92 kn na ime ostalih troškova i zateznih kamata na iste, s obzirom da ovrhovoditelj ne precizira na što ti troškovi otpadaju, niti ih ičim dokazuje. Ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina namiri, a što je po zakonu dužan dokazati prilikom pokretanja ovrhe na nekretnini. Pred prvostupanjskim sudom voditi će se postupak za utvrđenje ništetnosti ovršne isprave na kojoj se temelji ovo rješenje o ovrsi, a ovršenici su učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu prodajom njihove jedine nekretnine podobne za stanovanje, ispod realne tržišne cijene. U nekretnini koja je predmet ovrhe žive ovršenici, njegova supruga i maloljetni sin, a ovršenica pod 2) je teško bolesna i u poodmakloj životnoj dobi. Predmetna nekretnina predstavlja njihovu jedinu nekretninu za stanovanje i zadovoljavanje njihovih osnovnih životnih potreba te bi dopuštenjem ove ovrhe bilo povrijeđeno njihovo Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na dom. Također predmetna nekretnina nije podobna biti sredstvom ovrhe niti temeljem Ovršnog zakona, niti prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predlažu preinačiti pobijano rješenje i odbiti ovrhovoditelja s njegovim prijedlogom te mu naložiti da naknadi ovršenicima troškove ovoga postupka. Ovršenik pod 1) C.V. u svoj žalbi navodi i da uz pobijano rješenje ne prileži prijedlog za ovrhu, koji je sastavni dio rješenja o ovrsi, niti prilozi uz prijedlog za ovrhu.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe su osnovane.

5. Iz spisa predmeta slijedi da je, na temelju ovršne isprave, Sporazuma uz Ugovor o kreditu broj 266-9/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziranim od strane javnog bilježnika A.S. iz D., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 69.159,80 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR A.b. d.d. na dan plaćanja i iznosa od 649,50 HRK, zajedno sa zateznim kamatama koja od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, određena ovrha na nekretnini u suvlasništvu ovršenika pod 1) i 2), i to na kat.čest.zgr. 121/3, koja u naravi predstavlja zgradu ukupne površine 125 m[2] upisanu u zk. ulošku 448 k.o. M. kod Zemljišnoknjižnog odjela D., Općinskog suda u Dubrovniku, i to zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti predmetne nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te ispražnjenjem i predajom predmetne nekretnine u posjed kupcu.

6. Predmetna ovrha pokrenuta je temeljem odredbe čl. 80. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – u daljnjem tekstu: OZ) prema kojoj se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

7. Neosnovani su žalbeni navodi kako u pobijanom rješenju o ovrsi nije naznačena ovršna isprava, tražbina koja se ostvaruje, niti sredstvo i predmet ovrhe, jer rješenje o ovrsi sadrži sve navedeno.

8. U odnosu na žalbene navode ovršenika pod 1) kako uz rješenje o ovrsi nije zaprimio prijedlog za ovrhu niti priloge uz prijedlog, valja reći kako je prvostupanjski sud konstatirao da je prilikom otpreme rješenja o ovrsi kreiran otpravak samo sa tekstom rješenja, bez prijedloga za ovrhu i priloga, pa je ovršeniku pod 1) ponovno dostavljeno kompletno rješenje o ovrsi, s time da u roku od 8 dana od primitka istoga može podnijeti žalbu koja će se smatrati pravovremenom.

9. Međutim, u konkretnom se slučaju dugovanje ovršenika temelji na Sporazumu uz Ugovor o kreditu br. 266-9/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 8. ožujka 2016., solemniziranom od strane javnog bilježnika.

10. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježničkih akata ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

11. Dakle, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

12. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj K. protiv S., presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

13. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

"Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová).

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osiguravaju nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C- 632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary)."

14. Sukladno Zaključku usvojenom na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

15. S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

16. Ukoliko se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno, ukoliko se odrekne od zaštite potrošača, takva izjava mora se unijeti u zapisnik ili u službenu bilješku u spisu.

17. U spomenutoj situaciji (a i ukoliko se utvrdi da se ne radi o potrošaču niti o potrošačkom ugovoru), prvostupanjski sud će nastaviti ovrhu prema pravilima ovršnog zakona.

18. U okolnostima utvrđenja da se radi o potrošaču i o potrošačkom ugovoru, a potrošač se ne odrekne zaštite, ovršni sud je dužan, kako je naprijed navedeno, po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Kod ocjene da se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud je ovlašten ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično, odnosno, obustaviti ovrhu u cijelosti ili djelomično, a u slučaju sumnje o nepoštenosti ugovornih odredaba, ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti (tako i u odluci Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr- 107/22-2 od 21. ožujka 2022. i odlukama Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-539/2021-2 od 22. travnja 2022 .i Gž Ovr-99/2022-2 od 15. travnja 2022.).

19. Iz navedenog razloga, kako je prvostupanjski sud propustio postupiti na gore navedeni način, žalbe ovršenika pod 1) i 2) valjalo je uvažiti i pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, temeljem odredaba čl. 380. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.) u svezi s čl. 21. st. 1. OZ.

20. U nastavku postupka prvostupanjski će sud postupiti sukladno uputama iz ovog rješenja.

Zadar, 19. rujna 2022.

Nacrt odluke izradila

Sutkinja

viša sudska savjetnica

Blanka Pervan

Ivana Festini