REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P. 5771/18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 Ž. B. iz S., O.:

… i tužitelja ad. 2 M. B. iz K., O.:

…, oboje zastupani po punomoćniku R. P., odvjetniku u S.,

protiv tuženika N. B. iz S., O.:

…, zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. svibnja 2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 16. rujna 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici za cijelo realnog dijela čest.zem.1272/1 ZU 5506 k.o. S., koji dio je u površini od 49 m2 u skici tvrtke G. d.o.o., kolovoz 2018.god.označen slovima E-F-G-H-I koja skica čini sastavni dio ove presude.

2.Ovlašćuju se tužitelji temeljem ove presude od DGU, PU za katastar S. zatražiti cijepanje dijela

nekretnine označene kao čest.zem. 1272/1 ZU 5506 k.o. S., u površini od 49 m2 u skici tvrtke G. d.o.o., kolovoza 2018.god. i označena slovima E-F-G-H-I u skici tvrtke G. d.o.o., kolovoz 2018.god., te formiranje nove zemljišnoknjižne čestice temeljem prijavnog lista koji će biti sastavljen i ovjeren od strane nadležnog područnog ureda za katastar, te se ovlašćuju tužitelji da u zemljišnim knjigama za k.o.S. izvrše upis prava vlasništva na novoformiranoj zemljišnoknjižnoj čestici uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tuženika za cijelo.

3.Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici za cijelo čest.zgr.189/2 ZU 158 k.o. S. od 18 m2.

4.Nalaže se tuženiku da tužiteljima izda tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest.zgr.189/2 ZU 158 k.o. S. od 18 m2, a koju će tabularnu ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda.

5.Dužan je tuženik, ako se protivi tužbi, nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka."

II. Nalaže se tužiteljima ad.1 i ad.2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.187,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 5.prosinca 2018.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tuženik upisan kao vlasnik čest.zem.1272/1 ZU 5506 k.o. S., tužitelji da su upisani kao suvlasnici čest.zgr.194/2 Z. 1565 k.o. S.. Prednik tužiteljice D. M. da je od prednika tuženika kupoprodajnim ugovorom od 27.svibnja

1986.godine kupio sjeverni dio nekretnine zajedno sa ½ šupe i svinjca. Tužiteljica ad.1 da je rješenjem o nasljeđivanju O-4638/15 od 15.studenog 2018.godine naslijedila nekretninu od svog pokojnog oca, tužitelji da su kupoprodajnim ugovorom od 16.svibnja 2005.godine kupili južni dio nekretnine. Tužitelji da navedeni svinjac i šupu iz kupoprodajnog ugovora da posjeduju još od 1986.godine do danas neprekidno, da ih nitko nikad nije smetao u posjedu nekretnine koju su kupili i naslijedili od svog pravnog prednika. Tužitelji da su od tvrtke G. d.o.o.naručili elaborat radi identifikacije nekretnina, da se svinjac nalazi na kat.čest.3861 zem.broj.1272/1 i da je u elaboratu iz kolovoza 2018.godine označen slovima E-F-G- H-I, da je površine 49 m2, a šupa da je smještena na kat.čest.3865 k.o. S. i da je označena slovima A-B-C-D, površine 18 m2. Tužitelji postavljaju zahtjev za utvrđenje da su vlasnici predmetnih realnih dijelova. Ujedno potražuju naknadu parničnog troška od tuženika, ukoliko se isti usprotivi tužbenom zahtjevu.

U svom odgovoru na tužbu se usprotivio tužbenom zahtjevu predlažući da sud isti odbije kao neosnovan, navodi da tužitelji nisu vlasnici predmetne nekretnine, prednici tužitelja da nikada nisu stekli vlasništvo iste niti imaju titulus u odnosu na predmetnu nekretninu. Tužitelji da svjesno i namjerno pokušavaju pogrešnim prikazivanjem činjenica ostvariti stvarno pravo na dijelu zemljišta koje ime ne pripada niti im je ikada pripadao, sve ovo iz razloga što 1986.godine prednik tužiteljice ad.1 nije ušao u posjed dijela nekretnine označen kao čest.zem.1272/1 k.o. S., već da je u posjed tog dijela nekretnine ušao upravo S. M., prekarijem do opoziva. Prednik tuženika N. B. da je prodao nekretninu predniku tužiteljice

D. M., u ugovoru iz 1986.godine na koji se pozivaju tužitelji, da je predmet kupoprodaje precizno opisan i to kao čest.zgr. 194/2 kuća k.o.S., sjeverni dio kuće koji se sastoji od prizemlja – 3 prostorije, stambenog prostora veličine 38,50 m2 te jedne prostorije (konoba) veličine 18m2 I kata – 3 prostorije ukupne površine 41 m2, zatim polovina šupe i svinjca, što predstavlja ½ dijela zgrade. Tuženik ističe da je N. B. 1986.godine sklopio još jedan ugovor, istim da je S. M.

prodao nekretninu, predmet kupoprodaje da je opisan kao – čest.zgr.194/2, južni dio kuće koji se sastoji od prizemlja (konoba) veličine 18 m2, prvi kat – dvije prostorije – ukupno 41 m2 I potkrovlje – dvije prostorije 35 m2, zatim polovina šupe i svinjca što predstavlja ½ dijela zgrade. Tuženik navodi da nisu istiniti navodi iz tužbe da svinjac čini dio nekretnine 1272/1 dok da bi šupa bila smještena na nekretnini katastarske oznake 3685, obje k.o. S.. Tuženik navodi da šupu i svinjac iz ugovora iz 1986.godine čini nekretnina označena kao čest.zem. kat oznake 3865 k.o. S.. Tužitelj i danas da drže predmetnu nekretninu u posjedu, a da ju je nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora 1986.godine u svojem posjedu držao i S. M..

S. M. da je svoju polovinu šupe i svinjca, prema saznanjima tuženika,

prodao I. B.. Prednik tuženika, N. B. da je dopustio S.

M. da se koristi dijelom nekretnine 1272/1 k.o. S., međutim, to dopuštenje da je imalo isključivo prekaristički karakter. Tužiteljica da je mogla dosjelošću i nasljeđivanjem steći samo ono što je njezin prednik stekao, nikako više od toga. Nasljeđivanjem iza svojeg oca tužiteljica da je mogla naslijediti dio čest.zgr.194/2 te dio nekretnine kat oznake 3865, i to onaj dio nekretnine koji je stekao njen otac ugovorom iz 1986.godine. Kako niti S. M. nije bio vlasnik niti jednog dijela nekretnine označene kao čest.zem.1272/1 k.o. S., tako da niti tužitelji nisu vlasnici niti jednog dijela predmetne nekretnine.

Svojim podneskom od dana 10.veljače 2021.godine tužitelji su uredili zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude, dakle, predmet ovog spora jesu realni dijelovi čest.zem.1272/1 ZU 5506 k.o. S. i čest.zgr.189/2 ZU 158 k.o. S.. Tuženik se usprotivio i ovako uređenom zahtjevu tužitelja, to je posebno i opsežno obrazložio u podnesku od 26.ožujka 2021.godine. Na ročištu održanom dana 30.travnja 2021.godine, nakon što je izvedena radnja očevidom na licu mjesta, tužitelji su dali izjavu da povlače tužbu u odnosu na čest.zgr.189/2, tuženik se usprotivio povlačenju tužbe u odnosu na ovaj dio zahtjeva, pa izjava tužitelja o povlačenju tužbe nije proizvela učinak, valjalo je odlučiti o zahtjevu tužitelja iz podneska od 10.veljače 2021.godine.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 16.svibnja 2005.godine između S. M. i tužitelja;

rješenja Općinskog suda u Splitu broj O-4638/15 od 15.studenog 2018.godine iza smrti pok. D. M.; izvatka iz zemljišnih knjiga za čest.zgr. 194/2 ZU 1565 k.o. S. na dan 21.studenog 2018.godine; prerisa katastarskog plana na dan 10.srpnja 2015.godine; skice društva G. d.o.o.S. iz kolovoza 2018.godine; izvatka iz zemljišnih knjiga za čest.zem.1272/1 Z. 5506 k.o. S. na dan 22.studenog 2018.godine; kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 27.svibnja 1986.godine između N. B. i D. M. kao i kupoprodajnog ugovora zaključenog 27.svibnja 1986.godine između N. B. i S. M.; izjave

G. Š. (ovjerene u potpisu od strane JB) od 30.svibnja

2019.godine; izvatka iz zemljišnih knjiga za čest.zgr. 194/2 i čest.zem.1272/1, obje ZU 1565 k.o. S. na dan 24.veljače 2004.godine; zahtjeva N. B. ovom sudu Z-2847/04 od 16.ožujka 2004.godine; izvadaka iz zemljišnih knjiga za čest.zem. 1272/1 ZU 5506 i čest.zgr. 189/2 ZU 1¸58 k.o. S., na dan 25.veljače 2021.godine; prijepisa posjedovnog lista na dan 25.veljače 2021.godine; fotografija lica mjesta sačinjenih tijekom ročišta za očevid na licu mjesta; identifikacije zemljišnoknjižnih čestica prema evidenciji iz katastarske dokumentacije od 10.ožujka 2021.godine; povijesti promjena PU za katastar S., O. za katastar nekretnina

S. K.: 936-02/21-05/112, Ubroj: 541-28-04/5-21-2 od 10.ožujka 2021.godine; posjedovnih listova i potpunih posjedovnih listova za predmetne nekretnine od 10.ožujka 2021.godine; izjave I. B. (ovjerene u potpisu kod JB) od 8.svibnja 2020.godine; prijavnog lista predanog za I. B.

PU za katastar S. sa priložećom dokumentacijom; rješenja o izvedenom stanju UO za prostorno uređenje SDŽ Klasa: UP-I-361-02/12-02/547, Urbroj: 2181/1-11-06/07-14-8 od 28.ožujka

2014.godine; povijesnih zk izvadaka; saslušanjem tužiteljice ad.1 i tužitelja ad.2; saslušanjem tuženika; saslušanjem svjedoka G. Š., M.

L., I. B.; pregledom izvadaka iz zk za predmetne nekrentine na dan 2.svibnja 2022.godine te čest.zgr.189/3 i čest.zem.1272/5 i čest.zgr.194/, sve na dan 2.svibnja 2022.godine; pregledom predmeta ovog suda broj P-1229/21.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja nije osnovan.

Među parničnim strankama je sporno jesu li tužitelji temeljem pravnih poslova i nasljeđivanja stekli dva realna dijela dvije predmetne nekretnine, što tužitelji tvrde, a tuženik spori. Naime, pregledom kupoprodajnog ugovora koji je sada pokojni otac tužiteljice ad.1 – D. M. zaključio kao kupac sa prodavateljem N.

B. (prednikom tuženika) utvrđeno je da je isti zaključen još 27.svibnja

1986.godine i da su predmet prodaje nekretnine upisane u ZU 1565 i to čest.zgr.194/2, sjeverni dio kuće koji se sastoji od prizemlja – 3 prostorije stambenog prostora veličine 35,80 m2, te od jedne prostorije (konoba) veličine 18 m2 i prvog kata – 3 prostorije ukupne površine 41 m2, zatim ½ polovine šupe i svinjca, što predstavlja ½ dijela zgrade. Na isti dan je ugovor sa N. B. kao prodavateljem zaključio i S. M. (kolega D. M.), M. je

kupio nekretnine upisane u ZU 1565 koja se sastoji od čest.zgr. 194/2, južni dio kuće koji se sastoji od prizemlja (konoba) veličine 18m2, prvi kat – dvije prostorije 35 m2, polovina šupe i svinjca, što predstavlja ½ dijela zgrade.

Dakle, ovaj kupoprodajni ugovor, odnosno ova dva kupoprodajna ugovora predstavljaju početnu točku radi razrješenja ovog spora, temeljno i osnovno pitanje jest jesu li prednik tužiteljice D. M. i njegov radni kolega S. M.

kupili od N. B. upravo realne dijelove nekretnina čest.zem.1272/1 i

čest.zgr.189/2, odnosno jesu li ti realni dijelovi koji su predmetom spora upravo šupa i svinjac iz ugovora iz 1986.godine, tužitelji su trebali dokazati da je tome tako. Tužiteljica ad.2 kao kćer D. M. je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-4638/15 od 15.studenog 2018.godine naslijedila svog oca za nekretninu upisanu u ZU 1565 čest.zgr.194/2 k.o. S., za ½ dijela. Tužiteljica ad.1 i tužitelj ad.2, kao supružnici i kupci, su sa S. M.

(zastupanog po svjedoku i kćeri G. Š.) dana 16.svibnja 2005.godine

zaključili kupoprodajni ugovor kojim je S. M. kao vlasnik čest.zgr.194/2

ZU 1565 k.o. S., u naravi kuća, južni dio koji se sastoji od prizemlja (konobe) veličine 18,00 m2, prvi kat – dvije prostorije, ukupno 41,00 m2 i potkrovlja – dvije prostorije ukupno 41,00 m2, anagrafske oznake … S., prodao upravo to tužiteljima, a što je stekao u vlasništvo na temelju kupoprodajnog ugovora od 27.svibnja 1986.godine. U ovom ugovoru ne spominje se kao predmet kupnje od strane tužitelja šupa i svinjac koji su navedeni u oba ugovora od 27.svibnja 1986.godine (i onog D. M. i onog S. M.).

Dakle, kako nitko na nekoga ne može steći više prava na nekretnini nego što ih ima, u ovom slučaju tužitelji su trebali dokazati da su D. M. i S.

M. kupili valjanim pravnim poslom realne dijelove dvije nekretnine, ono što je ovdje predmet spora i da je svoj dio S. M. prodao upravo tužiteljima 2005.godine.

Tužiteljica ad.1 u svom iskazu navodi da je njen pokojni otac D. kupio kuću 1986. godine, odnosno polovinu kuće, kako je to precizno opisano u ugovorima koji su priloženi spisu i sa tom kućom da je kupljen i predmetni svinjac, odnosno ono što sada predstavlja predmet spora, kao i šupa, šupa da je nasuprot kuće i ta šupa očito da nije sporna tuženiku. Neposredno nakon ove kupoprodaje iz 1986. godine njena obitelj da se tu uselila, da je ona tada imala tada 8 godina i čitavo vrijeme da su u posjedu kuće i kupljenog, pa tako i ovog kupljenog svinjca. Navodi da su čak neko vrijeme držali tu kokoši, sada da je na licu mjesta jasno na koji način se koristi, od 1986. pa do danas da nikada tuženik nije bio u predmetu spora i da to nije koristio, jer to nije njegovo. Navodi da je na ovom dijelu i njihova (tužitelja) septička jama i špina, a stric tuženika da im je dao koristiti površinu koja je južno od predmetnog svinjca odnosno predmeta spora pa do ceste, da su to oni obrađivali, i kada je tuženik naslijedio svoje nekretnine, da je tražio da prestanu sa obrađivanjem, što su i napravili jer je to dano samo na korištenje. Međutim, svinjac da je prodan i to da je sporno među strankama. Navodi da je 1986. godine i S. M. kupio svoj dio nekretnine odnosno južnu polovinu kuće te također polovinu šupe i svinjca, a on da je to prodao kupoprodajnim ugovorom njenom predniku, tako da je jasno da su oni vlasnici onoga što tvrde temeljem kupoprodajnih ugovora i čitavo vrijeme da su u posjedu toga. Nakon što je pozvana komentirati izjavu G. Š. (list 29

spisa) navodi da zaista ne zna zašto je to navela, jer da to nije istina, ona da je čak 4 godine živjela kod njih nakon prodaje nekretnine tako da joj motivi ove izjave nisu jasni. Dakle, da je sporno ono što po njoj ne bi trebalo biti sporno, a to je ova čest. zem. 1272/1 odnosno dio iste od 49 m2 koji predstavlja svinjac, to da su uredno kupili i to od stvarnog vlasnika N. B.. Na posebno pitanje pun. tuženika je li

S. M. nakon kupnje iz 1986. godine koristio predmetni svinjac,

tužiteljica ad 1 navodi da jest jer da su nekih 4 godine do odlaska M. u B. živjeli skoro kao jedna obitelj i da su se tada u svinjcu držale kokoši, zajednički sa S.. Navodi da su sjeverni i južni dio predmetne kuće fizički odvojeni, da imaju zasebne ulaze. Nadalje, navodi da je njenom predniku prilikom kupoprodaje iz 1986. godine kao predmet prodaje prezentirana okolnost da njen otac kupuje sjeverni dio kuće i sjeverni dio šupe nasuprot, S. M. kupuje južni dio kuće i južni dio šupe nasuprot, a ovaj predmetni svinjac po pola.

Tužitelj ad.2 u svom iskazu navodi da je brak sa tužiteljicom ad. 1 zaključio 2007. godine, a prije toga da su se družili i poznavali dugi niz godina, on da sada živi živi u S., ranije da je živio u K.. Isti se u potpunosti priklonio iskazu svoje supruge, tužiteljice ad.1.

Tuženik u svom iskazu navodi da je pok. N. B. bio njegov djed, otac tuženikovog oca A., da su to njegovi prednici, a predmetna nekretnina i ono što je prodano M. i M. da je ranije bila njegova djedovina. Obitelj tuženika da su starosjedioci i da nisu ove nekretnine stekli kupnjom, uglavnom, da su mu jako dobro poznate okolnosti slučaja, i ova kuća, stara kuća koja je bila djedovina, da je kuća u kojoj je on rođen i u kojoj je neko vrijeme živio. Sada da živi u obiteljskoj kući koja je od predmeta spora udaljena cca 200 metara, njegov djed N. B. da je imao namjeru prodati nekretninu odnosno kuću i 1986. godine da je zaista prodao D. M. i S. M., M. sjeverni dio kuće a M. južni, da je

prodao i ono što je položeno sa zapadne strane kuće, a to da je ostava i svinjac, a u biti da je to samo tako nazvano jer je u vrijeme prodaje to bila štala i komin. Štala da je bila južni dio, a komin je bio sjeverni, to da su stekli M. i M. i to da je isključivo prodano njima, a nikako niti dio čest. zem. 1272/1 niti ta čestica zemlje. Svinjac da nije položen južno od kuće kako to tvrde tužiteljici nego sa zapada sjevernog dijela kuće i to da je ono što je ranije bilo katastarske oznake 3865, gornji dio. Navodi da je njegov djed imao namjeru M. prodati čitavu čest. zem. 1272/1 prije zaključenja kupoprodajnih ugovora 1986. godine, ali da to nije bilo moguće jer je ta čestica tada bila nacionalizirana i da nije mogla biti prodana. Radi navedenog da su sa M. i M. zaključeni ugovori u koje nije ušla čest. zem. 1272/1 niti dio te čestice. Kako djed M. nije mogao prodati tu česticu, to da mu je prepustio da je koristi, samo na korištenje, pa tako i ovaj svinjac, koji je bio sastavni dio te čestice i bio je tu već na licu mjesta. Svinjac da se tada koristio za držanje svinja pa da je to očito prvo vrijeme M. također držao kao i kokoši dok nije donesena odluka O. S. i zabrana držanja svinja odnosno kokoši i nakon toga to da M. više nije mogao niti držati nego da je to bila sprema sa starim stvarima i jasno je bilo na licu mjesta na koji način je to izgledalo. Dakle, tvrdi da to nije prodano nego samo dano M. na korištenje, kada je M., koji je radio u policiji, tadašnjoj miliciji, vidio društvena kretanja, to da je godinu dana prije nego što je odselio u B. prodao svoj dio M., ali ono što je kupnjom stekao od tuženikovog prednika N., a I. B. da je prodao dio katastarske čestice 3865, njegov dio. Navodi da je zaista komunicirao sa tužiteljima vezano za mirno rješenje spora, prvenstveno nakon što je naslijedio čest. zem. 1272/1 da je kazao obitelji tužiteljice da više ne mogu koristiti tu česticu, da ono što je posađeno na istoj puste, ali da više dalje ne sade i da očiste ovaj svinjac odnosno stvari, jer da je to tuženikovo. Oni da su se o to oglušili, uglavnom, navodi da nisu tako postupili i da su tvrdili kako su to kupili i stekli pravo vlasništva. Jedno vrijeme, s obzirom na svoj status nezaposlene osobe, da je imao namjeru prodati ovu česticu 1272/1, a trebala se okrupniti površina na tom dijelu sa drugim suvlasnicima, pa da je čak bio voljan priznati tužiteljima pravo vlasništva realnog dijela, međutim, više za tim da nema potrebe, tako da jednostavno rečeno traži ono što je njegovo i da nije sklon nagodbi. Na posebno pitanje pun. tužitelja navodi da njegov prednik koji je prodao nekretninu M. i M. nikada nije njima branio koristiti predmetnu nekretninu niti je podnio nekakvu tužbu, jer je to dao na korištenje i nije za tim bilo potrebe. Na daljnje pitanje pun. tužitelja, tuženik navodi da je 1986. godine već na predmetu spora postojala septička jama koja je i sada tamo, a da je ta septička jama služila prodanoj kući. Navodi da se na tom dijelu, spornom, nalazi i špina sa vodom koja je priključena na kuću, da je to točno, a da su oni to mogli koristiti kako su htjeli jer im je to dano na korištenje. Navodi da ne zna je li ova špina na spornom dijelu bila u trenutku prodaje 1986. godine ili je napravljena poslije, da to ne zna i da to ne može tvrditi. Navodi da je njegov djed N. u predmetnom svinjcu držao i svinje i kokoši, vjerojatno poslije i M. i M., da to nije sporno, jer im je to predano na korištenje. Navodi da ne zna kada je točno bila zabrana O. S. držanja životinja. Navodi da je on, nakon smrti svog strica koji je bio vlasnik predmetnog zemljišta već otišao kod M. vezano za predaju predmetne nekretnine odnosno prestanak korištenja jer je već obiteljski znao da će to pripasti njemu, iako je to u ostavinskom postupku iza strica preneseno na baku tuženika A., koja je preminula 2018. godine i koju je naslijedio on. Dakle, već 2014. godine nakon stričeve smrti da je priopćio M. kako to nije njihovo vlasništvo. Navodi da je njegov pok. stric nekoliko zadnjih godina bio bolestan, da strica nije posebno bilo briga što drugi koriste njegovu nekretninu i da o tome nije bilo posebno veće priče.

Svjedok G. Š., kćer pokojnog S. M. u svom

iskazu navela je kako su joj dobro poznate okolnosti slučaja, da nije ni u kakvom srodstvu sa strankama, njen otac slobodan da je preminuo 2018. godine, njena majka da je preminula 1996. godine, a da ima i mlađu sestru. Njen pok. otac S. da je bio radni kolega odnosno preko posla da se poznavao sa D.

M., također pokojnim, da su njih dvojica imali potrebu rješenja svojih stambenih problema, kupiti kuću u S. i 1986. godine da je kupljena kuća, točno da se zna kakva je kuća. Njen otac S. je kupio sjeverni odnosno gornji dio kuće, a M.

južni odnosno donji, S. dio da je bio kameni i odmah po kupnji kuće da su uselili u kuću s tim da su prvih godinu dana živjeli kod M. u njihovom dijelu, a zatim da su preselili u svoj dio kuće. U isto vrijeme kada je kupljena kuća da su kupljeni pušnica odnosno šupa i svinjac i oni da se nalaze položeni zapadno od kuće, na skici predočava položaj tih nekretnina, navodi da ni u kojem slučaju nije kupljen nikakav svinjac odnosno šupa sa južne strane ove kuće nego ovo što je predočeno sa zapada. Navodi da je D. M. pripalo pola te prizemnice koja je položena prema sjevernom dijelu, a njima istočni dio i otac da je svoj dio prodao I. B.,

da ne zna kada je to bilo, a taj dio da je položen pored nekretnine B.. Navodi da je točno to kupljeno i sa južne strane ove kuće da nije kupljeno ništa, sa južne strane, a pretpostavlja da je to predmet spora, da je to bio priručni svinjac, taj svinjac je M. dan samo na korištenje, S. M. i to da mu je dao

prodavatelj N. B., kojeg je kasnije naslijedio N. B. i to da je zajedno

sa površinom zemlje sa juga dano na korištenje, kako S., tako i M..

Uvjet N. da je bio da na ovoj zemlji sade samo verduru (povrće), a ne voćke, zbog toga što bi te voćke bile trajne, tu da je bila i nekakva špina za vodu, kako se sjeća i ta voda da je služila za zalijevanje ovog vrtla. U svinjcu da su oni - M. držali kokoši i prasca i to do 1991. godine kada su se iselili iz predmetne nekretnine, a na koji način su poslije M. koristili ovaj svinjac odnosno zemlju da ona ne zna jer tu više nisam dolazila. Tvrdi i pri tome ostaje da njen otac, a ni D. M. nisu kupili ništa što je južno od kuće, da nisu kupili ni ovaj svinjac, niti vrt, točno da zna što je otac sa M. kupio jer sam tada imala 12 godina, da je rođena 1974. godine. Navodim da je zbog osamostaljivanja H. i zbivanja u pogledu politike, a kasnije rata, njen otac kao osoba pravoslavne vjere, a koji je određeno vrijeme radio i u SUP-u, smatrao da je nužno da iseli radi svoje sigurnosti, pa da je tako i napravio, da se imao namjeru vratiti kada to prilike dopuste, ali da se nije nikada uspio vratiti, svi M. da su prestali stanovati u svom dijelu kuće te 1991. godine i njihova nekretnina da je bila zatvorena. Navodi da je otac njoj kazao da mu sredim imovinskopravne odnose po pitanju ove nekretnine, dao joj punomoć, on da je htio da ona kuću prepiše na sebe, da je sa sestrom postigla dogovor da kuću prodaju i to da je prvo ponudila D. M. koji je na to pristao i 2005. godine da je kao punomoćnica svog oca zaključila kupoprodajni ugovor, da mu je prodano upravo ono čega je otac bio vlasnik i na ime toga da je platio 19.500 EUR. Dakle, to je ono što tvrdi u ovom postupku i da je dala izjavu koju je u potpisu ovjerila kod JB, dakle, tvrdi da ni njen otac, a ni D. M. nisu kupili ništa

južno od ove kuće i da je to dano samo na korištenje. Navodi da tužiteljicu ad. 1 nije vidjela od prodaje 2005. godine, da nisu imali nikakvih kontakata, ali njih nas dvije da nisu ni u svađi niti u lošim odnosima. Navodi da su M. znali i morali znati da je ovo što je južno od kuće N. B. dao samo na korištenje, on to i nije mogao prodati jer je to bilo nacionalizirano. Na posebno pitanje pun. tužitelja, svjedokinja navodi da je na ovom južnom dijelu postojala i septička jama pored tog svinjca, da su i dio kuće njenog oca i M. dio bili priključeni na tu septičku jamu, da se sjeća i kada su se vrili iskopi za cijevi, da je i osobno to kopala sa ostalima, te navodi da ta septička jama nije kupljena od strane njenog oca i M., koliko se ona sjeća, ali da su objekti na istu bili priključeni. Nadalje navodi da po njenom mišljenju nije bilo nikakvog pisanog sporazuma između M. i M. s jedne strane te N.

B. s druge strane vezano za priključenje kuće na septičku jamu, da misli da se radilo o sporazumu koji je bio usmeni, a da je prema njenom sjećanju trebala i dozvola obitelji D. da se tu provedu cijevi odnosno priključak jer je to išlo preko njihovog dijela odnosno nekakvog puta. Dakle, da je priključak na septičku jamu izveden uz suglasnost i odobrenje N. B.. Nadalje navodi da sa vodom odnosno ventilom nisu bili odvojena obiteljska domaćinstva M. i M., da su oni imali jedan ventil do 1991. godine, a što se tiče ove špine na jugu navodi da ne zna je li potrošak išao baš preko tog brojila i tko je to plaćao odnosno kako su se oni dogovorili između sebe.

Na posebno pitanje pun. tuženika, svjedokinja ponovno pregledava skicu lica mjesta (list 46 spisa) te se po njenom kazivanju vrši obilježavanje te pušnice i svinjca koji su kupljeni, nalaze se zapadno od kuće, a sutkinja je sada to zaokružila i označila upravo na ovoj skici (pa je moguće i utvrditi što je to svjedokinja točno prikazala i pokazala sudu prilikom saslušanja). Iz izjave svjedokinje Š. koja je ovjerena u njenom potpisu i priložena spisu proizlazi u bitnom ono što je ista iskazala pred sudom.

Iz iskaza svjedoka M. L., nesrodnog sa strankama, proizlazi da osobno poznaje stranke, da je poznavao i prednike tuženika, a isto tako i S.

M. i D. M. sa članovima njihovih obitelji. Naime, da su susjedi jer je svjedokova kuća udaljena otprilike samo 10 metara zračne linije sa sjevera njihove kuće, da ih dijeli samo put tako da su mu dobro poznate prilike na terenu. Navodi da se sjeća da su M. i M. radili u škveru, dobili kredit za stambeno zbrinjavanje i kasnije vraćali taj kredit, prije mnogo godina da su oni od N. B. kupili kuću,

ta kuća da je bila u istome dijelu sa gornjim i donjim dijelom, a kupili su od njega tada i štalu sa pušnicom koja se nalazila pored te kuće sa zapadne strane. Navodi da je kasnije dio te štale prodan I. B., dakle, S. M. i D. M. da

su kupili ovo što je svjedok sada naveo. Sa južne strane njihove kuće, gledajući prema jugu od kuće da se nalazio kočak odnosno svinjac i isto tako crna jama, pored da je bila i špina za vodu, navodi da su u ovome kočaku svinje držali, koliko se sjeća, samo članovi obitelji B., N. i poslije njega njegova dva sina, po njemu niti

M. ni M. nisu tu držali svinje, moguće da su M. držali kokoši, ali da u to nije siguran. Navodi da se on oženio 1984. godine i otišao u podstanare odnosno odselio s ovog područja, a vratio se tek 1996. godine, tako da su mu u tom periodu slabije poznate okolnosti na terenu jer je dolazio samo povremeno i u ovom periodu da nije stalno tamo stalno stanovao. Što se tiče ove crne jame sa juga navodi da ga je jedne prigode sin D. M., P. M., brat Ž. – tužiteljice pitao da mu

da ostatke betona koje je imao jer je svjedok radio pristup majci skalama do kuće, da mu je to trebalo da bi zavalio odnosno zatvorio ovu crnu jamu, da mu je to svjedok dao i on da je očito to napravio, to da je bilo 2011. ili 2012. godine, a crna jama da mu više nije ni trebala jer se već tada nije koristila s obzirom da je postojala kanalizacija. Navodi da ne zna što je bilo sa ovim dijelom nekretnine po pitanju površine na kojem se nalazi ta crna jama i ovaj kočak, navodi da ne zna je li to B. nekome prodao i što se s time događalo, o tome da nema nikakvih saznanja, a sa juga da je postojala i zemljana površina, navodi da je D. M. tu zemlju obrađivao između 2-4 godine, tu da je sadio verduru, to da je M. radio nekoliko godina prije svoje smrti sa svojim sinom P. M., prije njih da je tu bila prašuma odnosno zarasla površina, a to da je očito M. počeo raditi da više ne bi bila obrasla površina. Navodi da je po njegovom mišljenju vodu sa ove špine koje je dolje postojala koristio M. za zalijevanje tog vrta i da mu se čini da potrošak te vode čak i plaćaju M. odnosno sada Ž..

Svjedok I. B., star 82 godine, nesrodan sa strankama, navodi da poznaje prilike na licu mjesta, kao starosjedilac, da poznaje i stranke, navodi da o tužiteljici ad. 1 nema dobro mišljenje, da je jako dobro poznavao sada pok. N. B., N. B. da je imao sinove N. i T. i kćer S. J., navodi da

je pok. N. S. M. i D. M. 1986. godine prodao dvije

kuće, jedna da je bila starija, druga novija, a radilo se o kućama koje su bile u vezanom sistemu gradnje. Te godine da im je prodao i prostor pušnice i prostor u kojem se držalo blago, a to da je bilo pored ove kuće, gledajući prema zapadu, jer je svjedok sa svojim nekretninama također prema zapadu. To da su oni kupili od N. B. i za to zna da su kupili, to da su počeli i koristiti i tu zaista da nije bilo nikakvih problema, a M. i M. da su inače bili kolege i prijatelji, navodi da su oni to kupili zajedno. Pok. N. B. da je imao i zemlju sa juga ovih kuća, on da je tu davno napravio svinjac, tu da je bila crna jama koju je također on napravio i špina za vodu. Navodi da je pored toga i zemljana površina, a N. B. da je tu držao svinje negdje do 1991. odnosno 1992. godine, prije prodaje M. i M.

da je svinje držao u ovoj staji koja je sa zapada. Navodi da je to njegovo i da nikada nije čuo da bi bilo nekakve priče da bi on to prodao bilo kome, s njim da je stalno komunicirao, također i sa njegovim sinovima i po mišljenju svjedoka da je to njihovo, sada da je to N. i da to nitko drugi nema pravo to svojatati. N. B. da nije dao nekome da na ovom zemljištu sa juga sadi poljoprivredne kulture, N. B. da je to dopustio M., ne M., N. da je tada već bio mrtav, to da je

M. radio neko vrijeme, nešto kratko i sitno i sa tim da je prestao. Dakle, da je iskazao ono što znam, a da mora kazati da je prije 1990. godine od S.

M. kupio ovu štalu odnosno prostoriju površine 18 m2 koju je on kupio od

N. B. 1986. godine, to da je ovo o čemu sam kazao da su oni kupili i da se nalazi zapadno od njihove kuće, a istočno od moje. Ništa od toga da nije bilo sporno, tužitelji i dalje da imaju ovaj prostor pušnice i to je ono što im i pripada. Navodi da se M. po početku rata odselio iz H. i otišao u mjesto van H. odakle je bio porijeklom, moguće B. . Na posebno pitanje pun. tužitelja svjedok navodi da je voda tu došla 1968. godine, a kanalizacija prije nekih 7-10 godina, što se tiče ove male septičke jame položene sa juga, navodi da se ista ne koristi, a na pitanje jesu li to koristili za svoje kuće M. i M., svjedok navodi da po njemu oni to jesu koristili, ali vrlo malo odnosno kratko, jer je došla kanalizacija. Ponavlja da su se M. 1991. godine odselili, a D. M. je preminuo. Navodi da tužitelji nisu u svojoj kući, tu ne žive, da je Ž. B. odavno otišla živjeti u K. K., kada se udala, da je u predmetnoj kući neko vrijeme bio njen brat, ali da već nekoliko godina njenog brata u ovoj kući nema, navodi da je kuća tužitelja u adaptaciji, a već dugo nitko u njoj ne stanuje. Po njegovom mišljenju ona špina sa juga da je bila na D. M., ali da se ta voda nije kako je čuo ni plaćala. Navodi da su M. neko vrijeme u ovom svinjcu sa juga držali kokoši, ali kratko, vrlo malo. Na posebno pitanje pun. tužitelja, svjedok predaje svoju skicu lica mjesta i navodi da je ono što je označeno crvenim flomasterom pušnica koju je kupio M. od N. B., a ono što je označeno plavom kemijskom olovkom i iscrtkano štala koju je kupio S. M. od N. B. i to je kasnije S. M. prodao njemu i

površine je 18 m2. Sve ostalo što je označeno žutim markerom je svjedok kupio osobno od N. B.. Svjedok predaje ovu skicu u spis i ista služi kao sastavni dio njegovog iskaza. Spisu je priložena i izjava ovog svjedoka, koja je u potpunosti u skladu sa njegovim iskazom pred sudom, koji je životan, logičan i uvjerljiv. Sud je držao da su svi dokazi koji su bili potrebni za potpuno utvrđenje činjeničnog stanja izvedeni i da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno, za meritorno presuđenje. Dakle, temeljem svih, ali apsolutno svih izvedenih dokaza, sud drži utvrđenim da zahtjev tužitelja nije osnovan, da ni tužitelji, niti D. M. nisu stekli pravo vlasništva valjanim pravnim poslom nad realnim dijelom čest.zem.1272/1 Z. 5506 k.o. S., u površini od 49 m2 (niti bilo kojoj drugoj), onog realnog dijela koji je u skici društva G. d.o.o. iz 2018.godine označen slovima E-F-G-H-I. To, prema čvrstom stavu ovog suda, temeljem svih izvedenih dokaza, nije bio predmet prodaje 1986.godine, niti D. M., niti S. M., nisu to kupili od prodavatelja (prednika tuženika) N. B. pok.D., iz ugovora je jasno što je predmet prodaje, a to je po polovina kuće u bloku (čest.zgr.194/2) te šupa i svinjac sa zapadne strane ove zgrade, nikako čest.zem.1272/1, niti bilo koji dio te čestice. Dakle, kuća je označena kao čest.zgr.194/2, a šupa i svinjac kat.čest.zem.3865, sudske oznake čest.zgr.189/2 k.o. S.. Parcelacijom je cijepana na način da se od temeljne nekretnine 3865 k.o. S. formiraju čest.zgr. 189/2 i 189/3 k.o. S.. I.,

odnosno I. B. je od zaista 1986.godine od N. B. kupio zapadnu

polovicu kat.zem.3865, zemljište, a iste godine je N. B. M. i M.

prodao svakom po ½ dijela objekta koji predstavljaju tu šupu i svinjac. I. B. je od S. M. kupio njegov dio nekretnine oznake 3865 (čest.zgr. 189/2),

tužitelji drže preostali dio i to je utvrđeno i na licu mjesta, temeljem spisu priložene dokumentacije i tužitelji su u posjedu toga, dakle, upravo onoga što je M. stekao kupoprodajnim ugovorom od B. 1986. godine, a tužiteljica ad.1 ga naslijedila. M. je taj svoj dio šupe i svibnjca prodao I. B., a ne tužiteljima i na taj način je situacija razriješena. Dakle, u odnosu na čest.zgr. 189/2 tuženik nije pasivno legitimiran, upravo je šupa i svinjac ranije (u vrijeme kupoprodaje 1986.godine) predstavljala kat.čest.3865 (dio), a nikakve veze nema sa sasvim drugom nekretninom, koja je položena sa druge strane kuće tužitelja i vlasnosti je tuženika (čest.zem.1271/1 k.o.S.). To jednostavno rečeno nije taj svinjac, niti ta šupa koju bi M. i M. kupili 1986.godine od B..

Čest.zem. 1271/1, ni u realnom dijelu, nije bio predmet prodaje 1986.godine, pa ni kasnije, tužitelji neosnovano smatraju da je to bio predmet ugovora iz 1986.godine, ničim to nisu dokazali, a upravo je tuženik dokazao da čest.zem.1272/1 niti u jednom svom dijelu nije bila predmet prodaje od strane njegovog prednika i da ni D. M. ni S. M., niti tužitelji nisu stekli stvarna prava na toj

nekretnini, koja je položena južno od kuće koja je prodana M. i M.. Ono

što je u ugovoru iz 1986.godine označeno kao šupa i svinjac je sa zapadne strane kuće koju su kupili M. i M., ne sa južne i ne radi se o istom svinjcu, ne radi se o istoj nekretnini odnosno čestici. To proizlazi i iz kupoprodajnih ugovora iz 1986.godine, iskaza svih saslušanih svjedoka, toga nema u kupoprodajnom ugovoru koji su tužitelji zaključili kao kupci 2005.godine sa S. M. (kojem je punomoćnik bila upravo kćer G. Š., svjedok u ovom postupku), jer je

M. tim ugovorom tužiteljima prodao samo svoj dio kuće (čest.zgr.194/2), a svoj dio šupe i svinjca (kat.čest.3865) prodao je I. B.. Dakle, u tom ugovoru

nema ni svinjca niti šupe, to M. ne prodaje tužiteljima, jer je to M., svoj dio otuđio upravo svjedoku I. B., čemu svjedoči priložena dokumentacije i iskaz ovog svjedoka koji je životan, logičan i vjerodostojan. Isti takav iskaz je i svjedokinje G. Š., ona je precizno i uvjerljivo, u potpunosti, iskazala

što je to njen otac kupio, što je kupio M. i što je njen otac prodao i kome. Iz njenog iskaza, kojem sud u potpunosti poklanja vjeru, proizlazi upravo ono što je tuženik tvrdio tijekom čitavog postupka, a to je da čest.zem.1272/1 nije bila predmet kupoprodaje, da to nisu kupili niti M. niti M. i da to prednik tuženika nije nikome otuđio, nego da je to dao na korištenje njima, kao kupcima potpuno druge nekretnine, kuće, prekarno do opoziva, opoziv je i uslijedio, kada je tuženik postao vlasnikom te nekretnine, koja je ranije bila nacionalizirana. Ovo proizlazi iz spisu priložene dokumentacije, te iskaza svih svjedoka, a sud u potpunosti poklanja vjeru iskazu tuženika jer je njegov iskaz potkrijepljen svim drugim dokazima, sud u bitnom ne poklanja vjeru iskazima tužitelja. Niti tužitelji niti njihov prednik nisu kupili od stvarnog vlasnika realni dio čest.zem.1272/1, okolnost korištenja, a znali su i morali znati da to nije njihovo i da to nisu kupili, je nesporna, oni su to koristili određeno vrijeme, ali ne kao svoje i samo prekarno do opoziva od strane pravog i stvarnog vlasnika, znali su i M. i M. da im je to dano do opoziva, kao i zemljana površina za verduru, svjedok Š. iskazuje o svijesti i M. o tome, dakle,

da nisu to kupili niti M. niti M.. Oni su kupili kuću kao i šupu i svinjac sa zapada te kuće, radi se o potpuno drugoj čestici, tužitelji su u posjedu upravo tog dijela kupljenog 1986.godine od strane D. M. i to im nitko ne spori, pa ni tuženik, dapače. Ono što predstavlja šupu i svinjac kao predmet prodaje 1986.godine je na skici koju je predao svjedok B. tijekom saslušanja (list 135 spisa) označeno crvenom bojom i iscrtkano kemijskom olovkom, crveni dio je kupio M. i to je vlasnosti tužitelja, što im nitko i ne spori, a ovaj iscrtkani dio je bio M. i to je M. prodao upravo ovom svjedoku. Isto je i označila na skici (list 46 spisa) i iskazala svjedokinja Š., dakle, radi se o čest.zgr.189/2, sa kojom tuženik nema ništa, tužitelji su, nakon što su to tijekom postupka utvrdili, dali izjavu o povlačenju tužbe u odnosu na ovu česticu, na što tuženik nije pristao. Dakle, na ovoj čestici u zemljišnim knjigama upisano je više suvlasnika, kako se radi o realnom dijelu nekretnine, to su tužbom trebali biti obuhvaćeni svi suvlasnici, međutim, tuženik je dokazao da zahtjev u odnosu na njega nije osnovan, a tužitelji u biti i nemaju pravni interes za podnošenje tužbe u odnosu na ovu česticu, realni dio, jer su stekli isti kupoprodajom i to im nitko i ne spori, a tužitelji su u posjedu te spreme, što je i utvrđeno očevidom na licu mjesta. Tuženik i ne spori da je upravo to D. M. kupio 1986.godine, dakle, zahtjev tužitelja u ovom dijelu valjalo je odbiti kao neosnovan, a na što se tiče realnog dijela čest.zem.1272/1 (južno o kuće tužitelja), za ponoviti je da je vlasnik te nekretnine upravo tuženik, što je stekao od svojih prednika nasljeđivanjem, niti on, a niti njegovi prednici, posebno N. B., nisu ovu nekretninu, pa niti predmetni realni dio otuđili M. i M., a M. koji

to nije stekao to nije niti mogao niti htio otuđiti tužiteljima, pravnim poslom. Dakle, bez obzira na postojanje betonskog podesta-platoa sa improviziranom kućicom, slavine za vodu, crne jame ispod tog betonskog plato, na dijelu čest.zem.1272/1, sve to predstavlja vlasnost tuženika kao vlasnika čitave čest.zem.1272/1 i niti on, niti njegovi prednici nisu to otuđili ni tužiteljima, ni D. M. i S. M., to su

koristili prekarno do opoziva, a odavno se već time ne koriste, jer je to sve propalo i zapušteno, jasno je utvrđeno do kada su se tu mogle držati svinje i kokoši, na tom području, pa je jasno da se to dugo vremena ne koristi, a i kad se koristilo, koristilo se isključivo po dopuštenju vlasnika i tužitelji (niti njihovi prednici) nisu stekli stvarnih prava na ovoj nekretnini, nisu postali vlasnici predmetnog realnog dijela iste, i to su čitavo vrijeme znali. Dakle, ovaj svinjac iz ugovora iz 1886.godine (niti šupa iz tog ugovora) jednostavno rečeno nisu dio čest.zem.1272/1 (južno od kupljene kuće), nego su položeni zapadno od kupljene kuće, jedan dio je u vlasnosti M., drugi dio M., koji je to otuđio svjedoku B. i to uopće nije dio čest.zem.1272/1,

tužitelji potpuno pogrešno identificiraju ono što su M. i M. kupili, a to nije ovaj svinjac, odnosno realni dio čest.zem.1272/1, sa tom nekretninom oni nemaju ništa u smislu vlasničkih prava, to su koristili do opoziva, prekarno i korištenje im je opozvano, time se više ne mogu koristiti i ne koriste, a kćer S. M.,

svjedokinja Š., uredno i vjerodostojno iskazuje o tome, dakle, tužitelji, niti M., nisu to kupili i njihov zahtjev u pogledu ove čestice jednostavno rečeno nije osnovan. Tuženik je sudu objasnio zašto je sa tužiteljima pokušao riješiti spor mirnim putem, to je logično i životno, radilo bi se o popuštanju tužiteljima radi osobnih prilika tuženika, a što se nije dogodilo, svakako zahtjev tužitelja nije osnovan i valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude. Okolnost što je na čest.zem.1272/1 bila špina, crna jama i što je kuća (koja nije predmet ovog spora) M. i M. bila priključena do prolaska kanalizacije na tu crnu jamu (koja se ne koristi), stvarno nema utjecaja na zahtjev tužitelja, N. B. bio je vlasnik nekretnine koju je prodao M. i

M. 1986.godine, čest.zem. 1272/1 bila je nacionalizirana, a tuženik je kao

N. slijednik, njegov unuk, sada vlasnik te nekretnine u potpunosti, isključivi vlasnik. Predmetni realni dio čest.zem.1272/1 niti D. M. niti S.

M. nisu kupili valjanim pravnim poslom, nikakvim pravnim poslom, a pravni posao iz 1986.godine koji je valjan ionako se ne odnosi na čest.zem.1272/1 i predmetni realni dio koji tužitelji traže.

Radi svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci i odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženiku odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn; sastava podneska od 26.ožujka 2021.godine u iznosu od 1.000,00 kn; pristupa na tri ročišta u iznosu od po 250,00 kn (30.siječnja 2020.godine, 29.rujna 2020.godine, 11.veljače 2021.godine – 25%); zastupanja na sedam ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn (5.lipnja 2019.godine, 26.veljače 2021.godine, 30.travnja 2021.godine, 9.rujna 2021.godine, 13.siječnja 2022.godine, 3.svibnja 2022.godine i 16.svibnja 2022.godine); 25% PDV-a u iznosu od 2.437,50 kn, što ukupno zbrojeno daje iznos od 12.187,50 kn, koliko su tužitelji obvezani na ime naknade parničnog troška isplatiti tuženiku. Preostali trošak tuženiku ne pripada jer nije bio potreban za vođenje postupka, kao ni trošak pristojbe odgovora na tužbu jer ta obveza dospijeva pravomoćnim okončanjem postupka, razmjerno uspjehu stranaka u sporu, ovaj trošak tuženik nije niti imao.

U Splitu, 16. rujna 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika