Republika Hrvatska

Poslovni broj: 2. Pn-238/2019-24

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužitelja Ž. J. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. V., odvjetniku u O., protiv tuženika A. o. d.d., P. O., iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & p. u Z., P. O., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 23. svibnja 2022., u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, uz javnu objavu 16. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se šteta na nekretnini tužitelja Ž. J. iz O., OIB: … iznosom od 12.500,00 kuna.

Nalaže se tuženiku J. O. d.d., O., P. O., OIB: …, da na ime naknade materijalne štete plati tužitelju Ž. J. iz O., OIB: … iznos od daljnjih 7.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotna poena a koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

II/ Nalaže se tužitelju Ž. J. iz O., da tuženiku A. o. d.d., P. O., iz O., naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.250,00 kuna (slovima: pet tisuća dvije stotine pedeset kuna) / 696,79 Eura (slovima: šest stotina devedeset šest eura i sedamdeset devet centi) sa zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.500,00 kuna, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 01. listopada 2018. došlo do izlijevanja vode iz javnog vodovoda u obiteljskoj kući u O. Kvar je saniran od strane V. d.o.o. O. nakon 3 dana, ali je tom prigodom nastala šteta na zidovima i fasadi zgrade, te na ledomatu koji je bio u toj prostoriji. Tužitelj je izvršio procjenu štete i zatražio ponudu tvrtke M. A. d.o.o. J. na iznos od 9.750,00 kuna, s tim da napominje da se stanje i dalje pogoršava, a šteta postaje sve veća, dok je popravak ledomata tužitelj već izvršio i platio tvrtki Elektroservis Ž. V. iznos od 693,75 kuna. Štetu je tuženiku prijavio V. d.o.o, a i tužitelj je osobno podnio prijavu štete, nakon što mu je to V. sugerirao, te je taj zahtjev, prema dopisu tuženika od 27. lipnja 2019., pravno osnovan. Tuženik je priznao štetu u predmetu broj 1883 1342 0181 u iznosu od 2.000,00 kuna, što tužitelj nije prihvatio, te je na istu izjavio prigovor, koji nije riješen. Budući da tužitelj nije zadovoljan predloženom nagodbom, jer ista pokriva tek dio štete, to predlaže da sud temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja te naloži tuženiku da na ime naknade materijalne štete isplati tužitelju iznos od 10.500,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi parnični trošak.

1.1. Tužitelj je podneskom od 10. srpnja 2020., a budući da je tuženik nakon podnošenja tužbe uplatio tužitelju daljnjih 3.250,00 kuna, specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime naknade materijalne štete iznos od 7.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, te naknadu parničnog troška. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje postojanje štetnog događaja od 01. listopada 2018., odnosno nastanak štete na objektu – kući u vlasništvu tužitelja, te na stvarima koje su se nalazile u podrumu objekta. Tuženik također priznaje i da je V. O. d.o.o. bio u navedenom periodu osiguran od odgovornosti iz djelatnosti prema trećima kod tuženika. Uz navedenu policu, sastavni dio Ugovora o osiguranju čine i Opći uvjeti za osiguranje imovine, te Uvjeti za osiguranje od odgovornosti. Nesporno postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štete na objektu tužitelja, dok tuženik osporava pravo tužitelja na naknadu štete na stvarima – u ovom slučaju ledomatu u iznosu od 693,75 kuna. Tuženik je 11. srpnja 2019. isplatio tužitelju nesporni iznos od 2.000,00 kuna. Tuženik osporava štetu na stvarima tužitelja sukladno člancima 14. i 15. Općih tehničkih uvjeta za isporuke vodnih usluga. U navedenim uvjetima je istaknuto da podrumska prostorija u kojoj je smješten glavni vodomjer ne smije služiti za stanovanje i skladištenje, te mora imati riješenu odvodnju. Budući da je navedena prostorija u podrumu služila za skladištenje, osporava se potraživanje štete na stvarima. Tuženik osporava i visinu štete na objektu tužitelja. Posebno ističe da je procjenitelj tuženika dan nakon prijave štete, odnosno 17. studenog 2018., izašao na lice mjesta te utvrdio štetu na objektu tužitelja. Nakon što je utvrđena visina štete, sačinjen je troškovnik za popravak štete, te je tužitelju ponuđen iznos za sanaciju štete. Izvidom štete je utvrđeno da je na objektu oštećeno 105 m[2] zidova. Tužitelj je tuženiku priložio Ponudu broj 5-2019, kojom je utvrđeno da je visina štete na objektu tužitelja 5.250,00 kuna. Tuženik je naknadno prihvatio navedenu visinu štete, ali se tužitelj više ne želi nagoditi na navedeni iznos štete. Naknadno je tužitelj tuženiku dostavio novu ponudu za sanaciju štete kojom se navodi da je na objektu tužitelja potrebno popraviti štetu na 260 m[2] zidova. Tuženik ne prihvaća da je na objektu tužitelja nastala šteta na 260 m[2] , budući da tužitelj nije zvao procjenitelja na dopunski izvid štete, zbog čega ne postoji dokaz da je na objektu tužitelja nastala tolika šteta. Dakle, tuženik osporava visinu štete kao previsoko postavljenu. Također osporava i da su sva oštećenja na zidovima u vezi sa štetnim događajem. Posebno naglašava da je tužitelj u obvezi poduzeti sve radnje kako bi smanjio štetu na objektu, a što ovdje zasigurno nije slučaj. Slijedom navedenoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u prijavu i zahtjev za naknadu štete iz osiguranja od odgovornosti (list 4-7 spisa), ponudu broj 01-2019 (list 8 spisa), ponudu broj 28-2019 (list 9 spisa), odluku po odštetnom zahtjevu sa sporazumom o izvansudskoj nagodbi (list 10-11 spisa), prigovor (list 12 spisa), nalog za plaćanje (list 23 spisa), izvid štete od 09. rujna 2019. (list 24 spisa), izvid štete od 17. studenog 2018. / 28. studenog 2018. (list 25 spisa), ponudu broj 5-2019 (list 26 spisa), račun broj 7-1-1 (list 30 spisa), fotografije (list 34-40 spisa i list 49-52 spisa), nalog za plaćanje (list 42 spisa), opće uvjete za osiguranje imovine Jadranskog osiguranja d.d., proveo dokaz saslušanjem svjedoka I. Č. i H. Š., izvršio uvid u platni nalog (list 80 spisa), te proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 7.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, a za koju štetu je odgovoran osiguranik tuženika V. d.o.o. O., iz razloga jer je došlo do izlijevanja vode iz javnog vodovoda u obiteljskoj kući tužitelja.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, kao ni pasivna legitimacija tuženika.

7. Među strankama je međutim sporan obim štete, te posljedično tome visina nastale štete.

8. Kako bi utvrdio odlučne činjenice, sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu. Uvidom u prijavu i zahtjev za naknadu štete, vidljivo je da je V. O. d.o.o., 23. studenog 2018. J. o. d.d. (sada A. o. d.d.) prijavio štetu koja je tužitelju nastala 01. listopada 2018., a za koju je odgovoran osiguranik tuženika V. O. d.o.o. U prijavi se navodi da je 01. listopada 2018. u večernjim satima došlo do puknuća alkatana kod vodomjera u podrumu, te da je sljedeći dan ujutro kvar otklonjen. Iz odluke o odštetnom zahtjevu od 27. lipnja 2019. vidljivo je da je tuženik izvijestio tužitelja da njegova obveza po odštetnom zahtjevu nije sporna i da je zahtjev tužitelja pravno osnovan, te da je tuženik procijenio visinu štete na 2.000,00 kuna i predložio tužitelju sklapanje sporazuma o izvansudskoj nagodbi na navedeni iznos. Tužitelj je 08. srpnja 2019. podnio prigovor u kojem navodi da se ne slaže s odmjerenom visinom štete od strane tuženika, smatrajući istu neprihvatljivom, budući da šteta iznosi više od 6.500,00 kuna, te također dodaje da su se na objektu pojavila nova oštećenja, tj. da se odljepljuje mramor s ulične strane, te da su se u drugim prostorijama također pojavile vlažne fleke koje se rune.

9. Iz izvida štete po procjenitelju H. Š. od 28. studenog 2018., vidljivo je da je procjenitelj tuženika izašao 17. studenog i 28. studenog 2018. na lice mjesta kako bi utvrdio štetu na objektu tužitelja, te je napravio i foto-elaborat (list 34-40 spisa). U izvidu navodi da je uzrok štete nemoguće utvrditi -majstori V. su odnijeli cijev i navodno zamijenili. Šteta je nastala 01. listopada 2018., a prijavljena je 16. studenog 2018., te je nejasno zašto se čekalo mjesec i pol dana da se prijavi šteta. Također je utvrdio i obim štete na način da postoje dva kuhinjska elementa za popravak (dimenzija 60x60x100 cm), te da su vidljiva ranija oštećenja. Također je potrebna impregnacija, gletanje i ličenje zidova (predvorje 24 m[2] , stepenice 9 m , ostava i toalet 48 m[2] , te soba1 23 m ). Procjenitelj je također naveo napomenu da 17. studenog 2018. kod kuće nije bilo nikoga, niti je tužitelj ostavio kontakt telefon. Na podu se nalaze pločice u svim prostorijama, a u sobi na 2,5 zida se nalaze pločice u visini od 1,20 m.

10. Iz naloga za plaćanje (list 23 spisa) vidljivo je da je tuženik 11. srpnja 2019. isplatio tužitelju nesporan iznos naknade štete od 2.000,00 kuna.

11. Iz ponude broj 5-2019 (list 26 spisa) od tvrtke M. A. j.d.o.o., od 25. veljače 2019. vidljivo je da bi sanacija zidova i stropova oštećenih vodom koštala tužitelja 5.250,00 kuna.

12. Iz ponude broj 01-2019 Elektroservisa Ž., od 25. veljače 2019., vidljivo je da je tužitelj za popravak ledomata Icematic N 20 platio iznos od 693,75 kuna.

13. Iz druge ponude broj 7-1-1 (list 30 spisa) tvrtke M. A. j.d.o.o. od 17. veljače 2020., vidljivo je da bi sanacija zidova i stropova oštećenih vodom koštala tužitelja 12.250,00 kuna, koji iznos je tužitelj i platio navedenoj tvrtki.

14. Iz naloga za plaćanje od 13. siječnja 2020. vidljivo je da je tuženik, a nakon što mu je tužitelj dostavio ponudu tvrtke M. A. j.d.o.o., od 25. veljače 2019., na iznos od 5.250,00 kuna, uplatio tužitelju daljnjih 3.250,00 kuna na ime naknade nastale štete.

15. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka I. Č. i H. Š., te saslušanjem tužitelja.

16. Saslušan na ročištu od 09. svibnja 2022., svjedok I. Č. je iskazao da dežurna služba V. radi 24 sata na dan, te da su u pripravnosti ukoliko dođe do nekog kvara gdje se mora hitno reagirati. On inače dođe u firmu i dobije popis intervencija koje nisu odrađene prijepodne, a onda oni koji rade u drugoj smjeni ili noćnoj odrađuju to što nije napravljeno prijepodne. Toga dana je imao nekih 5-6 intervencija. Došao je na adresu tužitelja i čekao 15-ak minuta da se netko pojavi, a nije mogao ući na mjerno mjesto jer su vrata bila zaključana. Nakon nekih 15 minuta pojavila se ženska osoba koja ga je pustila unutra. Kada se spustio u prostoriju, vidio je da voda lagano curi na njihovom priključnom mjestu. To je bilo prije ventila i nije se moglo zatvoriti na mjernom mjestu, već se moralo zatvoriti na ulici, a ispod te cijevi je bila postavljena jedna kanta, a pored je bila slivna rešetka u koju je višak vode iz te kante istjecao. On je pokušao intervenirati, izašao je na Ulicu A. W. i pokušao doći do ulične kape u kojoj stoji ključ sa ventilom kako bi se to moglo otvoriti, međutim mjesto je bilo zatrpano i nije mogao doći do tog ključa. Ponovno se vratio u zgradu gdje je mjerno mjesto, napisao je izvješće u kojem je naveo da je potrebno da ekipa ujutro izađe na teren da se to sanira. Kako su mu rekli drugi dan ujutro, ekipa je izašla na lice mjesta, te od dana kada je on bio i provjerio stanje do izlaska ekipe na teren nije prošlo ni 20 sati. Rekli su mu na kraju da je problem riješen. Može reći da je rupa na toj cijevi kod mjernog mjesta u zgradi bila na gornjoj strani u cijevi, a oko cijevi je bila omotana krpa. Također može reći da, kada je došao u zgradu, nije bilo nikakve poplave na mjernom mjestu. Ne može reći jesu li zidovi bili poplavljeni, ali po onome kako je krpa bila omotana, nije moglo špricati po zidu, već je curilo dolje prema slivniku, jedino ako je curilo dan – dva prije pa se nije vidjelo, ali u trenutku njegovog dolaska, to nije bilo uočljivo i nije se vidjelo.

17. Saslušan na ročištu od 09. svibnja 2022., svjedok H. Š. je iskazao da je 16. studenog 2018. prijavljena šteta, a štetni događaj navodno se dogodio 01. listopada 2018. Prema izjavi oštećenika došlo je do puknuća cijevi, međutim oni tu cijev nisu našli, iako su je tražili, budući da je njihovoj pravnoj službi bio potreban nekakav dokaz. Prvi put kada je došao na pregled nije našao nikoga kod kuće, ali drugi i treći put je zajedno s oštećenikom pregledao oštećenja. Pregledali su 110 kvadrata oštećenja, ali bilo je tu i nekih starijih oštećenja od ranije. Prvi put su platili oštećenje u iznosu od 2.000,00 kuna, a drugi put su platili razliku zajedno s PDV-om u iznosu od 5.250,00 kuna. Oštećenik je i nakon što su platili imao prigovore da po njegovom mišljenju nije plaćeno onoliko koliko je zapravo šteta. Dodao je da, kada je izašao djelatnik V. na teren, oni tada nisu izlazili jer tada nisu ni znali za štetu. Druga ponuda je bila nakon godinu dana, i to iz 2019. Misli da je oštećenik bio dužan smanjiti svoju štetu zbog nepoduzimanja radnji. Može reći da je oštećenik dobio njihovu ponudu. Oni ne plaćaju po ponudi jer ne mogu platiti nešto što nije obavljeno, već plaćaju nakon izvršenih radova. Nesporni dio su utvrdili pomoću internih kalkulacija i taj iznos su isplatili tužitelju. Pravni osnov su utvrdili i onda su uplatili 2.000,00 kuna vjerojatno u 2019. Oštećenik je svakako dužan sanirati štetu jer ne može šteta narasti ako se nešto ne sanira godinama. Dodao je da mu nije poznato da bi oštećenik nešto radio po tom pitanju da bi zatvarao puknuće krpom, jer nije bio tada prisutan. Da bi se utvrdilo oštećenje, mora se imati cijev koja je oštećena, a niti V., niti oštećenik, im nisu dali tu cijev, niti je oštećenik znao koja je cijev sanirana. On je bio na terenu 16. studenog i 28. studenog, međutim oštećenik nije znao ni koja je stara cijev, ni koja je sanirana. U dobroj vjeri su isplatili iznos od 2.000,00 kuna, a drugo plaćanje je izvršeno 2019. poslije prigovora oštećenika, te je isplaćen naknadni iznos od 3.250,00 kuna. Može reći da su utvrdili da su bili oštećeni zidovi, te namještaj na kojem su bila stara oštećenja. Utvrđeno je oštećenje od 110 kvadrata, a u dobroj vjeri su priznali oštećenje od 140 kvadrata, s tim da nitko nije zvao da se utvrde dodatna oštećenja, osim ovih koje su oni utvrdili. Može reći da je evidentirano oštećenje mramora, međutim mramor se nalazi na ulici, tako da nema veze sa štetnim događajem, jer nije moglo doći do odljepljivanja mramora s vanjske strane zbog vlage u zidovima.

18. Saslušan na ročištu od 23. svibnja 2022., tužitelj je iskazao da se ne sjeća koje godine je uočio kvar, a misli da je to bilo prije korone. Kada je ušao u podrum, uočio je da voda udara u isti. Vidio je da je probušena vodovodna cijev i da je voda špricala prema stropu, tako da je otpao komad žbuke nekih 10 centimetara, a ta žbuka koja je otpala začepila je odvod na podu. Nije mogao zatvoriti kod sebe cijev, jer se radilo o cijevi od grada, odnosno što pripada gradu. Odmah je nazvao V., te je došao majstor iz V. i rekao mu da to ne može popraviti jer to nije njegov fah, a budući da je bio petak, rekao mu je da će doći majstori u ponedjeljak, te da će to popraviti. On je donio dvije kante, umotao cijev i rupu s ručnikom da više ne udara voda u zid, već da kaplje u te kante, a bio je šokiran što majstori neće dolaziti prije ponedjeljka. Supruga i on su nekih 3 ili 4 sata skupljali vodu i nosili je u školjku, a pretpostavlja da se ta rupa na kraju proširila. Supruga i on na kraju nisu više mogli skupljati vodu i bacati je u wc školjku, nego su razbili wc školjku, tako da je voda curila i odlazila u rupu od wc-a. Međutim, voda se svejedno zadržavala i na podu s obzirom da to nije ravan pod, već ima i pragove. Majstori su došli u ponedjeljak, zatvorili vodu i rekli mu da se ne sekira, da će to sve platiti V. i da neće biti problema. Međutim, kada se javio V., rekli su mu da su oni osigurani kod J. o. i da se javi njima. Kada je otišao u osiguranje, tamo su ga pitali gdje je materijal koji su majstori skidali kod popravka, a on im je rekao da ne zna, jer to nije vidio. Otišao je pitati u V., oni su bili ljuti i rekli su mu da nema nikakvog materijala koji je ostao, već se radilo o rupi koja je bila do spoja, te da su oni to odsjekli i spojili. Međutim, u osiguranju mu to nisu priznali. Na kraju se nije dogovorio ni s V., ni s osiguranjem, a šetali su ga jedni do drugih više od mjesec dana, možda čak i mjesec i pol. Na kraju je došao neki čovjek iz osiguranja i to poslikao, te su mu rekli da će dobiti nekih 3.000,00 kuna. Rekli su mu da on nađe majstora koji će to popraviti. Našao je majstora koji mu je rekao da za taj iznos od 3.000,00 kuna, koliko su mu ponudili, neće ni izaći na teren. Na kraju je i majstora morao čekati još nekih 15 dana da bi se uhvatio tog popravka, a na kraju su mu se počele odvaljivati i ploče sa ulične strane i to baš na dijelu gdje je voda udarala u zid. Može reći da je majstor kada je izašao na teren sve popravio, vratio je i mramorne ploče na vanjski dio objekta, a platio mu je nešto preko 12.000,00 kuna. S tim računom se javio u osiguranje, međutim, dobio je odgovor od njih da su ga isplatili. Nakon toga se obratio odvjetniku. Može reći da misli da je majstor kojeg je angažirao dao ponudu prvo na iznos od 5.250,00 kuna. Ne sjeća se, odnosno ne zna, da li mu je osiguranje platilo taj iznos od 5.250,00 kuna. Na kraju kada je majstor došao na teren da vidi što treba napraviti iznos se popeo na preko 12.000,00 kuna, jer je majstor rekao da mora odbiti zid koji je bio nakvašen i sušiti ga, da mora postaviti neku mrežicu, da mora rezati s vanjske strane i pločnik i asfalt, jer su se ploče na vanjskom zidu objekta nakrivile, a zbog smeća koje se navuklo između nisu se mogle vratiti nazad na svoje mjesto, jer je morao rezati asfalt, očistiti i na kraju vratiti ploče na svoje mjesto i silikonirati. Nije pozvao pismeno nikoga iz osiguranja da dođe vidjeti situaciju sa dodatnim oštećenjima, ali je najmanje trideset puta dolazio na šalter osiguranja, a radilo se o poslovnom prostoru.

19. Cijeneći provedene dokaze svaki zasebno, kao i stavljajući iste u međusobnu vezu, sud smatra u cijelosti vjerodostojnim iskaz svjedoka I. Č., budući da je isti logičan, uvjerljiv i u skladu s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, te svjedok prepričava događaje kojima je osobno bio prisutan, odnosno detaljno i vjerno opisuje situaciju koju je zatekao kada je došao na intervenciju na mjesto štetnog događaja. Sud također smatra vjerodostojnim i iskaz svjedoka H. Š. jer je isti životan, logičan i uvjerljiv, te u skladu s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

19.1. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz tužitelja u dijelu u kojem je proturječan iskazima svjedoka I. Č. i H. Š., te materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu, a naročito u dijelu u kojem navodi da mu je majstor iz V. u petak rekao da će majstori doći popraviti kvar tek u ponedjeljak, budući da je isto u suprotnosti s iskazom svjedoka I. Č., kao i s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu, a osobito s prijavom i zahtjevom za naknadu štete od 23. studenog 2018., te u dijelu koji se tiče toga da su se naknadno na njegovoj kući pojavila dodatna oštećenja, kao ni u dijelu u kojem navodi visinu štete, budući da tužitelj te navode ničim ne potkrjepljuje, a također takvi navodi da je došlo do odljepljivanja mramora s vanjske strane zbog vlage u zidovima su neživotni i nelogični. U preostalom dijelu iskaza koji je neproturječan iskazima svjedoka Ivana I. Č. i H. Š., kao i materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu, sud smatra vjerodostojnim i iskaz tužitelja.

20. Člankom 964. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu. Stavkom 2. istoga članka propisano je da osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti. Člankom 965. stavkom 1. ZOO-a propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Stavkom 2. istoga članka propisano je da oštećena osoba ima, od dana kad se dogodio osigurani slučaj, vlastito pravo na naknadu iz osiguranja te je svaka kasnija promjena u pravima osiguranika prema osiguratelju bez utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu.

21. Člankom 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

22. Među strankama je tijekom cijelog postupka sporan obim štete, te samim time i visina nastale štete.

23. U postupku je utvrđeno da se tužitelj, a nakon što mu je tuženik isplatio iznos od 5.250,00 kuna po prvotnoj ponudi tvrtke M. A. j.d.o.o., od 25. veljače 2019., naknadno obratio tuženiku, te u svome prigovoru od 08. srpnja 2019. naveo da se ne slaže s odmjerenom visinom štete od strane tuženika, smatrajući istu neprihvatljivom, te također dodao da su se na objektu pojavila nova oštećenja, tj. da se odljepljuje mramor s ulične strane, te da su se u drugim prostorijama također pojavile vlažne fleke koje se rune.

24. Budući da u ZOO-u, kao općem propisu koji uređuje materiju odgovornosti za štetu, nisu nabrojene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, iste je ustanovila pravna teorija, te se kao pretpostavke odgovornosti za štetu u pravnoj teoriji navode: 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; 2. štetna radnja štetnika; 3. šteta; 4. uzročna veza između štetne radnje i štete i 5. protupravnost. Te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, u protivnome ne postoji ni odgovornost za štetu. Uzročnost (kauzalni neksus) je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. Prema adekvacijskoj teoriji, među različitim događajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice, kao uzrok se uzima samo onaj koji je tipičan za nastanak određenog štetnog događaja. Tipičan je onaj uzrok koji redovito dovodi do određene štete. Prema toj teoriji, treba isključiti sve one slučajne događaje koji se upliću u redovito zbivanje, te su išli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali nisu tipični za nastanak štete. Uzročna veza između štetne radnje i štete je nužna pretpostavka odgovornosti za štetu, ali je oštećenik mora dokazati, jer se ona ne predmnijeva.

25. Činjenicu jesu li određena oštećenja kao posljedica u vezi sa štetnim događajem kao uzrokom, dakle činjenicu postojanja uzročne veze između štetne radnje i štete, ne može utvrđivati ni tužitelj ni tuženik, već samo vještak kao stručna osoba, koji bi vještačenjem utvrdio i visinu nastale štete. Člankom 8. ZPP-a propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Člankom 221.a ZPP-a propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Teret dokaza obima nastale štete, a samim time i visine štete, u ovoj pravnoj stvari je na tužitelju, a tužitelj nije predložio dokaz provođenjem vještačenja po vještaku građevinske struke, a kojim dokazom se jedino mogao utvrditi obim i visina nastale štete. Budući da tužitelj nije tijekom postupka dokazao da postoji uzročna veza (kao nužna pretpostavka odgovornosti za štetu) između štetne radnje i eventualne kasnije nastale štete, a samim time ni visinu nastale štete, to sud ne može niti utvrditi stvarnu visinu štete.

26. Činjenica da je tužitelj popravio navedene nedostatke i dostavio račun na iznos od 12.250,00 kuna, nije mjerilo ni dokaz da je plaćanje učinjeno po cijeni koja je opravdana i potrebna za popravak navedenog objekta, a sve iz razloga jer tužitelj u konkretnom slučaju nije predložio ni osiguranje dokaza nakon nastanka štetnog događaja, a niti je predložio provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke kojim bi se utvrdio obim nastale štete, odnosno uzročna veza između štetnog događaja i nastale štete, a samim time i visina štete, a što je tužitelj bio dužan učiniti, budući da na njemu leži teret dokaza.

27. Slijedom izloženoga, sud smatra, da pored nesporno isplaćenog iznosa od 5.250,00 kuna od strane tuženika, tuženik nije u obvezi tužitelju isplatiti nikakve dodatne iznose, budući da tužitelj nije dokazao odgovornost tuženika za eventualnu štetu iznad isplaćenog iznosa.

28. Što se tiče štete na ledomatu tužitelja, sud navodi da je člankom 15. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga trgovačkog društva V.-O. d.o.o., propisano da, ukoliko je građevina koncipirana tako da ima podrum smješten uz regulacijsku liniju duž cijele širine parcele, glavni vodomjeri s pripadajućom armaturom i fazonskim komadima smještaju se u zasebnu podrumsku prostoriju, te da podrumska prostorija u kojoj se u takvim slučajevima smješta glavni vodomjer ne smije služiti za stanovanje i skladištenje i mora imati riješenu odvodnju. Budući da je tužitelj prostoriju gdje se nalazi glavni vodomjer koristio za skladištenje i u istoj držao ledomat, to tužitelj i prema toj osnovi nema pravo na naknadu štete na predmetnom ledomatu.

29. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, pa je stoga riješeno kao pod točkom I/ izreke presude.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., a vezano uz članak 155. ZPP-a, budući da je tužitelj parnicu u cijelosti izgubio. Sud je, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, kao potreban priznao tuženiku trošak sastava odgovora na tužbu od 27. prosinca 2019. u iznosu od 1.000,00 kuna prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 – u daljnjem tekstu: OT), trošak zastupanja na ročištu od 27. veljače 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna prema Tbr. 9. toč. 1. OT, trošak sastava podneska od 28. veljače 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna prema Tbr. 8. toč. 1. OT, trošak zastupanja na ročištu od 29. lipnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna prema Tbr. 9. toč. 1. OT, trošak zastupanja na ročištu od 09. studenog 2020. u iznosu od 250,00 kuna prema Tbr. 9. toč. 5. OT te trošak zastupanja na ročištu od 09. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna prema Tbr. 9. toč. 1. OT, što čini ukupno priznati i dosuđeni trošak u iznosu od 5.250,00 kuna.

30.1. Sud tuženiku nije priznao trošak zastupanja na ročištu od 09. studenog 2020. preko dosuđenog iznosa od 250,00 kuna, sve prema Tbr. 9. toč. 5. OT, a budući da je navedeno ročište bilo odgođeno. Sud tuženiku nije priznao ni trošak sastava podnesaka od 29. lipnja 2020. i 03. srpnja 2020. u iznosu od 500,00 kuna, budući da istim podnescima tuženik samo dostavlja u spis fotografije i opće uvjete za osiguranje imovine. Sud tuženiku nije priznao ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i presudu u iznosu od 1.000,00 kuna, budući da isti nije ni bio pozvan na plaćanje navedenih pristojbi, niti je dostavio dokaz da je iste platio. Sud tuženiku nije priznao ni iznos od 1.750,00 kuna, iz razloga jer zbroj troškova navedenih pod točkama 1. do 8. u troškovniku tuženika (list 88 spisa) iznosi 7.000,00 kuna, a ne 8.750,00 kuna, pa sukladno članku 164. stavku 2. ZPP-a kojim je propisano da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, nije jasno na što se navedeni trošak odnosi.

30.2. Tuženik je u troškovniku zatražio i trošak pristupa na ročište od 16. rujna 2022., a što je ročište za objavu presude, u iznosu od 1.000,00 kuna, a o kojem trošku će sud odlučiti posebnim rješenjem, a ovisno o činjenici da li će punomoćnik tuženika pristupiti na ročište za objavu presude ili ne, sud će donijeti odluku ima li tuženik pravo na naknadu troška za ročište za objavu presude ili ne.

31. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod točkama II/ i III/ izreke presude.

Osijek, 16. rujna 2022.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika