Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

Sisak

Poslovni broj: K-437/2021-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Katarini Žuk, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Balder, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P., zbog počinjenja protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 u nastavku KZ/11), u vezi članka 24. stavak 2. KZ/11, povodom optužnice O. državnog odvjetništva u S. od 16. srpnja 2021. broj KO-…..-27, nakon održane i zaključene javne rasprave 16. rujna 2022. u prisutnosti zamjenice O. državnog odvjetnika u S. M. A. L., optuženog M. P., braniteljice po službenoj dužnosti M. B. odvjetnice iz S., istoga dana objavio je i

p r e s u d i o  j

e:

I. I.Na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22- dalje: ZKP/08),

u t v r đ u j e  s e

da je:

optuženi M. P., zvanog K., sina M. P. i N. B., djevojački B., rođenog ……. 1985. u S., s prebivalištem u S., S. H. P. 49, državljanina Republike Hrvatske, autoelektričara, nezaposlen, prima socijalnu pomoć – invalidninu u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno, sa završenom srednjom školom, OIB: ….. neoženjenog, bez djece, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnika traktora marke Ursus, ne vodi se drugi kazneni postupak

dana 31. siječnja 2020. oko 15,50 sati u S., S. H. P. 49, u stanju akutne psihotične dekompenzacije u okviru egzacerbacije shizofrenog procesa, uslijed kojeg nije mogao shvatiti značenje svog postupanja i upravljati svojim postupcima, u cilju da nanese štetu, prilikom smještanja od strane policijskih službenika u službeno policijsko vozilo tzv. "maricu", marke F. T., registarske oznake ……, vlasništvo Policijske uprave ….., nogom udario u unutarnji dio vrata, uslijed čega je došlo do pucanja ploče od pleksiglasa koja se nalazi u središnjem dijelu vrata, čime je oštetio Policijsku upravu ……. za iznos od 3.537,50 kn,

dakle, u neubrojivom stanju oštetio tuđu stvar,

čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11) u vezi članka 24. stavak 2. KZ/11.

II.Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08, optuženom M. P. određuje se prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

III. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08, optuženik se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1.O. državno odvjetništvo u S. podnijelo je optužnicu broj KO-DO- ….. od 16. srpnja 2021., protiv optuženog M. P. da je u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), u vezi članka 24. stavak 2. KZ/11.

2.Sud je prije početka rasprave u smislu odredbe članka 552. stavak 2. ZKP/08 u prisustvu vještaka, M. K. O. dr. med. spec. psihijatar, subspec. forenzične psihijatrije, ispitao optuženika radi ocjene optuženikove raspravne sposobnosti, te je vještak nakon ispitivanja optuženika dala mišljenje da je optuženik raspravno sposoban. Ispitivanju su bile prisutne braniteljica optuženika i zastupnica optužbe.

3.Pozvan da se očituje o optužbi, optuženik je iskazao kako nije počinio protupravno djelo.

4.Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci policijski službenici D. J. i L. F., svjedok N. B., pročitan je nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. K. O. (stranica 40- 70 spisa), dopunski nalaz i mišljenje vještaka dr. M. K. O. (stranica 189-199) i vještak je ispitana pred sudom, pročitani su i izvješće o postupanju policijskih službenika P. postaje S., broj: K-… od 31. siječnja 2020., (stranica 10), zapisnik o očevidu P. postaje S., broj: K-… od 31. siječnja 2020., (stranica 11-13), ponuda broj 00143/20 t.d. hidraulika K. d.o.o. od 18. ožujka 2020., (stranica 33), medicinska dokumentacija N. bolnice "dr. I. B." P. za okrivljenog M. P., (stranica 36-37), izvršen je uvid u fotodokumentaciju očevida (stranica 150-153 ). Pročitano je i otpusno pismo (stranica 171 spisa), te osobni zdravstveni karton optuženika vođen pod stranicom 207.

4.1.Izvršen je uvid u KE i PE za optuženika.

5.O. M. P. iskazao je da se detalja baš i ne sjeća. Sjeća se da je došao policajac sa tzv. "maricom", i rekao mu da uđe unutra, ušao je a policajac je zalupio vratima i kad je zalupio vratima streslo se samo dolje, odnosno pojasnio je da bi on rekao skliznulo je staklo koje je bilo na tim stražnjim vratima. Kad se to staklo sasulo policajac je otvorio vrata i izašao je van. Tvrdi kako policiji nije radio otpor kad su došli po njega kući, nije radio otpor policiji ni kad je morao ući u" maricu".

5. 1.Odgovarajući na upit braniteljice iskazao je da kada je to izašao van iz "marice", kad se razbilo staklo, je kratko stajao vani a onda je opet po zahtjevu policajca ušao u "maricu" i onda su ga oni odvezli u bolnicu, bila su dva policajca; da prima injekcije i to mjesečno jedanput za bolest shizofreniju te je dodao da nekad injekciju prima jednom tjedno a nekad jednom mjesečno, da po injekcije dođe svojoj obiteljskoj liječnici u Domu zdravlja.

6.Iz iskaza svjedoka D. J., policijskog službenika P. S.,proizlazi kako se sjeća postupanja u siječnju 2020. prema M. P., misli da je njegova majka zvala policiju i rekla da ima problema sa sinom M. P. te su on i kolega L. F. službenim vozilom tzv." marici" otišli na adresu M. P. u S.. Kad su došli na lice mjesta M. je bio vidno uznemiren, razgovarali su s njegovom majkom i bratom te su na temelju razgovora s njima zaključili da treba zvati hitnu pomoć. Dolazak hitne pomoć su kolega F. i on zajedno s M. čekali u dvorištu kuće gdje optuženi živi s majkom i bratom, čekali su ih jedno sat i pol, dok su ih čekali kolega i on su razgovorom nastojali umiriti M. koji je postajao sve nervozniji i uznemireniji što je pokazivao vikanjem, čas bi ustajao čas sjedao na stolice u dvorištu. Kad je došla hitna pomoć liječnik mu je dao injekciju za smirenje i rekli su im da ga treba odvesti u N. P.. K. je M. to čuo, da mora ići u N. P. totalno je žargonski rečeno poludio, počeo je jako vikati i odbijao poći s njima te su morali primijeniti sredstva prisile i ugurati ga u "maricu", a s obzirom da je bio baš uznemiren i pružao fizički otpor i dosta agresivan zavezali su mu ruke. U toj tzv. marici imaju dvije klupe s jedne i druge strane tzv. marice za sjediti, prva vrata su od rešetke i to su ta vrata odozada i ona su od rešetke a preko tih vrata postavljeno je zaštitno staklo odnosno pleksiglas koje je kad su stavljali M. unutra bilo cijelo. Iza tih rešetkastih vrata dolaze ova glavna zadnja vrata. M. su najprije odvezli u policijsku postaju u U. kralja T., i tu su sačekali tim 2 hitne pomoći i svoje kolege koje su ga preuzele i odvezle u N. P.. K. su otvorili vrata i kad je M. izlazio iz tog njihovog vozila, vidjeli su da je to pleksiglas staklo na rešetkastim vratima razbijeno i staklo je bilo po podu u vozilu. Dok su vozili M. prema postaji čuli su kako M. lupa po vratima i po bočnim stranicama vozila, ponavljajući da su ruke optuženome bile zavezane ali noge mu nisu vezali.

6. 1.Odgovarajući na upit zastupnice optužbe iskazao je da su M. P. ruke vezali na leđima; da hitna pomoć nije htjela voziti M. P. direktno iz S. u N. P. jer su se liječnici bojali da M. ne porazbija opremu u vozilu koju oni imaju u vozilu hitne pomoći te su ih zamolili da ih oni prevezu do postaje te dodaje da ova kola hitne pomoći tima 2 koja je došla po M. u postaju u vozilu iza imaju samo ležaj bez opreme; da koliko se sjeća M. nije imao nikakve ozljede kad su ga iz svoje tzv. marice predavali drugim kolegama i timu hitne pomoći 2.

6. 2.Odgovarajući na upit braniteljice optuženog iskazuje da s obzirom da je M. bio izrazito agresivan kad je čuo da mora ići u N. P. je M. uzeo za jednu ruku a kolega F. za drugu ruku te su ga polegli na tlo- a bila je zemlja dvorišta njegove kuće i stavili mu lisice na ruke na leđima a nakon toga ga podigli i stavili u "maricu"; da M. P. sam samovoljno nije htio ući u" maricu" i izmicao im je ruke i nije im davao ruke da ga uvedu u "maricu" ili da mu vežu ruke; da je optuženikova majka u to vrijeme povremeno bila vani s njima a povremeno ulazila u kuću; da je M. P. u konačnici iz postaje u T. u kolima hitne pomoći tima 2 odvezen u N. P. i s medicinskim osobljem u tim kolima su bili i policajci jer je takva praksa; da su prevozili oni optuženog do postaje jer su ih to zamolili liječnik koji je došao sa hitnom pomoći iako je pravilo da vozi hitna pomoć uz asistenciju policije.

7.I. iskaza svjedoka L. F., policijskog službenika P. S. (koji je odmah rekao da se ne sjeća svih detalja postupanja prema optuženome jer je nakon toga imao još stotine različitih postupanja prema različitim osobama), proizlazi kako se sjeća da je M. P. pružao otpor hitnoj pomoći odnosno liječniku kada su mu htjeli dati misli injekciju, pa su ga kolega i on polegli na tlo, uhvatili za ruke i vezali mu ruke na leđima, pa je primio injekciju. Ne sjeća se zašto su u "marici" vozili P. a ne hitna pomoć, kao što se ne sjeća da li je tada vozilom upravljao kolega ili on. Uglavnom kad su došli u postaju gdje su dovezli M. P. vidjeli su da je razbijeno pleksiglas staklo na unutarnjim vratima koja su rešetkasta a na te rešetke je stavljeno pleksiglas staklo. Dok su vozili M. P. prema postaji čuo je nekakvo lupanje ali sad ne može reći što je to lupalo. Napominje kako ta vrata unutarnja na kojima je pleksiglas nisu fiksna kao vrata koja su u zidu a s obzirom na prometnice možda su ta vrata lupkala od vibracija. Vidio je da je to pleksiglas staklo puklo u trenutku kad je otvorio vrata od "marice", to pleksiglas staklo puca na način da ono pukne na dva djela ili na više dijelova i bilo ga je na podu službenog vozila. U trenutku ovog inkriminiranog događaja vrijedio je zakon po kojem je policija mogla prevoziti osobe s duševnim smetnjama i nije to nužno moralo raditi vozilo hitne pomoći. 7.1.Odgovarajući na upit zastupnice optužbe iskazao je da kad su dovezli M. P. u postaju nije vidio na M. P. nikakve ozljede.

7. 2.Odgovarajući na upit braniteljice optuženog iskazao je da u trenutku kad su primjenjivali sredstava prisile prema M. P. je bila prisutna majka M. P. koja je bila i zvala policiju; da ne zna gdje su u tom trenutku bili djelatnici hitne pomoći te dodaje da je prema M. P. postupao sve zajedno četiri puta.

8. Iz iskaza svjedoka N. B., majke optuženog, proizlazi kako je u siječnju 2020. zvala hitnu pomoć zato što M., njezin sin, za kojeg zna da boluje od shizofrenije je odbijao otići kod svoje obiteljske liječnice po injekciju koju zbog bolesti prima jednom mjesečno. Kad je nazvala hitnu oni su joj rekli da je on osoba koja boluje od paranoidne shizofrenije i da zove policiju jer da oni sami ne dolaze takvim pacijentima. Onda je zvala policiju koja je došla i policija je zajedno s M. u njihovom dvorištu čekala hitnu pomoć sat vremena. Iskazala je i da dok su čekali tih sat vremena, ovaj policijski službenik što je prije nje bio u sudnici i maloprije je izašao, ga je maltretirao na način da je Mariu stalno strogim grubim glasom govorio da će sad u bolnicu, da će u njoj biti godinu dana, da će ići u zatvor i svašta mu govorio i plašio ga. Rekla je tom policajcu da se tako ne razgovara s njezinim sinom jer da je on bolestan na što joj je policajac rekao da što ga briga i da se udalji. Kad je napokon došla hitna pomoć liječnik najprije nije znao bi li mu dao ili ne bi dao injekciju pa je odlučio da M. mora ići u N. bolnicu u P., da bi M. samo odjednom taj policajac koji je maloprije izašao iz sudnice uhvatio M., gurnuo na tlo i skinuo mu majicu te su i on i drugi policajac i medicinski tehničar stajali oko M. dok mu je liječnik davao injekciju. Nakon toga je ovaj policijski službenik o kojem govori cijelo vrijeme digao M. i gurnuo ga u "maricu". Što je bilo u "marici" ne zna, uglavnom oni su ga odvezli. Otišla je za njima i hitna. M. tada nije bio agresivan ni prema policiji ni prema medicinskom osoblju a ni prema njoj i svome bratu, samo jednostavno nije htio otići po tu svoju injekciju. Istakla je kako je M. sad u drugom mjesecu ove godine bio tjedan dana u N. bolnicu P. i pustili su ga, isto je zvala policiju jer opet M. nije htio primiti injekciju i nije htio piti lijekove. Nakon tjedan dana ga je doktor iz bolnice pustio i rekao da se treba ambulantno liječiti. M. je bolestan ali misli da ga treba ambulantno liječiti, M. se redovno liječi, redovno ide na ambulantno liječenje. I drugi sin ima istu dijagnozu kao M. i on se redovno liječi.

8.1.Odgovarajući na upit braniteljice iskazala je da M. kad redovno prima injekciju i redovno se ambulantno liječi je sasvim normalan i s njim nema nikakvih problema ali kad ne uzima lijekove i ne prima injekciju sklon je premetanju stvari po kući i želi konzumirati alkohol i to pivo, i onda nekada popije pivo ali nije agresivan; da je prijašnje M. obiteljska liječnica dr. F. patronažnu sestru slala i ona osobno je dolazila M. dati injekciju ali da to ova nova druga doktorica R. ne želi i ne želi slati patronažnu sestru jer kaže da vidi M. u gradu i da M. može sam doći na injekciju; da se M. jako boli bolnice i jako se boji ići u bolnicu i da M. čim se spomene bolnica se odmah uznemiri.

8.2.Odgovarajući na upit zastupnice optužbe iskazala je da je cijelo vrijeme dok je policija s njezinim sinom čekala hitnu pomoć bila u dvorištu na terasi i nije ulazila u kuću; i da je M. cijelo vrijeme sjedio i ništa nije govorio i slušao je i gledao što ovaj policijski službenik priča.

9.Nakon što je utvrđeno da je raspravno sposoban, optuženik je po vlastitom traženju iskazivao na početku dokaznog postupka te rekao kako se detalja baš i ne sjeća, a kad je ušao u tzv. "maricu" policajac je zalupio vratima i kad je zalupio vratimo staklo je sa tih stražnjih vrati samo skliznulo. Dakle, optuženik osporava da je on nogom udario u unutarnji dio stražnjih vrata tzv "marice" uslijed čega je došlo do pucanja tog stakla od pleksiglasa.

10.No, da je optuženi udario nogom u unutarnji dio stražnjih vrata službenog policijskog vozila tzv. "marice", sud je kao nedvojbeno utvrdio prvenstveno na temelju iskaza svjedoka policijskog službenika D. J., te iskaza svjedoka policijskog službenika L. F., zapisnika o očevidu i fotodokumentacije očevida. S. D. J. vrlo je detaljno i jasno opisao tijek događanja, što je vidio, što je čuo, zbog čega sud njegov iskaz cijeni životnim, uvjerljivim i vjerodostojnim i prihvaća ga u cijelosti. I. iskaza ovog svjedoka jasno slijedi kako je optuženi po njihovom dolasku bio vidno uznemiren, da su zajedno s njim u dvorištu kuće čekali hitnu pomoć a dok su čekali optuženi je postajao sve uznemireniji (opisujući pritom kako se to manifestiralo). Kad je optuženi čuo, nakon dolaska hitne pomoći i liječnika te nakon što je optuženi primio injekciju, da su rekli policijskim službenicima da optuženog moraju odvesti u N. bolnicu "dr. I. B." P. kolokvijalno rečeno, optuženi je totalno poludio-počeo je vikati i odbijao poći s njima, pružao je fizički otpor zbog čega su morali prema njemu primijeniti sredstva prisile i vezati mu ruke na leđima, a što potvrđuje i svjedok L. F., te su ga ugurali u tzv "maricu, noge optuženome nisu vezali. Nadalje ovaj svjedok je jasno opisao kako se stražnja vrata sastoje od prvih unutarnjih vrata koja su od rešetaka na kojima je to pleksiglas staklo a onda iza njih glavna stražnja vrata, a isto potkrjepljuje i svjedok L. F. i fotodokumentacija očevida fotografija 4. Jasno je svjedok J. iskazao kako je to pleksiglas staklo bilo cijelo u trenutku kad su optuženog smještali u tzv. "maricu", da bi kad su otvorili vrata dolaskom u policijsku postaju u U. kralja T. otvorili stražnja vrata tzv. "marice" vidio je da je to pleksiglas staklo na rešetkastim vratima razbijeno a staklo su vidjeli po podu vozila, što proizlazi i iz iskaza svjedoka L. F.. Fotodokumentacija očevida fotografije 4,5,6,7 i 8 pokazuje to razbijeno plesiglas staklo. Iz ovdje iznesenog, jedini logični i životni zaključak koji se nameće je taj da je pleksiglas staklo na tim unutarnjim rešetkastim vratima razbio optuženi lupajući po tim rešetkastim vratima nogom, optuženi koji se u tom stražnjem dijelu tzv. "marice" vozio sam, vezanih ruku na leđima i njima dakle nije mogao udarati dok mu noge nisu bile vezane.

10. 1.Osim toga, iz zapisnika o očevidu od 31. siječnja 2020. (stranica 11 do 13 spisa) proizlazi da je isti održan na parkiralištu P. postaje S. u ulici kralja T. 17 na službenim vozilom marke Ford" transit " tzv. "marica" registarskih oznaka …..Vlasništvo Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave …., te je otvaranjem stražnjih vrata vozila uočena stražnja metalna rešetkasta vrata na kojima se na donjem dijelu s unutarnje strane, do polovice vrata, uočava dio razbijenog pleksiglasa dimenzija 84 cmx72 cm (označeno pod brojem 2, fotografirano) dok se drugi dio pleksiglasa nalazi prislonjeno na kante za smeće dimenzija 87cmx72 cm (označeno brojem 1, fotografirano), a što sve i proizlazi iz fotodokumentacije očevida. Šteta na policijskom službenom vozilu tzv. "marici" je 3.537,50 što proizlazi iz ponude na stranici 33 spisa.

11.Dakle, na temelju iznesenog pod točkama 10. i 10.1. obrazloženja, sud je kao nedvojbeno utvrdio da je optuženik dana 31. siječnja 2020. oko 15,50 sati u S., S. H. P. 49, ostvario objektivna obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11, a koje djelo je počinio u neubrojivom stanju.

11. 1.Naime, kako iz nalaza i mišljenja (i prvog i dopunskog) vještaka M. K. O. proizlazi da je optuženik tempore criminis bio neubrojiv jer uslijed akutne psihotične dekompenzacije nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja niti je mogao vladati svojom voljom u okviru egzarebacije shizofrenog procesa a što je vještak ponovila iskazujući na raspravi, te budući da neubrojiva osoba nije kriva i ne može joj se izreći kazna, to je na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08 sud donio presudu kojom je utvrđeno da je optuženi M. P. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11.

12.Sud iskaz svjedoka L. F. prihvaća i cijeni vjerodostojnim jer je jasno rekao da se detalja ovog postupanja ne sjeća jer je nakon toga imao još stotine različitih postupanja prema različitim osobama, i sudu je potpuno životno i prihvatljivo da se zbog navedenog ne sjeća svih detalja, i iskazivao je sukladno svom sjećanju i percepciji događaja, a ono što je iskazao u bitnome je potkrijepio iskaz svjedoka D. J..

13.Sve izvedene materijalne dokaze sud cijeni vjerodostojnim, a ni stranke nisu osporavale vjerodostojnost istih. Zdravstveni karton optuženika sud nije posebno cijenio budući je isti obuhvaćen dopunskim psihijatrijskim vještačenjem.

14.S obzirom na izneseno pod točkama 10. i 10.1. obrazloženja razvidno je da je optuženikov iskaz neistinit, dan s ciljem donošenja oslobađajuće presude te sud iskaz optuženika ne prihvaća.

15.Što se tiče iskaza svjedoka N. B., majke optuženika, koja je otklonila blagodat ne svjedočenja, sud napominje kako je iz njezinog iskaza razvidna potpuna nekritičnost prema zdravstvenom stanju njezinog sina do te mjere da tvrdi kako se optuženi redovno liječi i redovno ide na ambulantno liječenje, no da tome nije tako nedvojbeno proizlazi iz zdravstvenog kartona optuženog te provedenog dopunskog vještačenja. Osim toga ovaj svjedok je potpuno subjektivna i nekritična kada opisuje i govori o ponašanju optuženog dok je s policijskim službenicima čekao hitnu pomoć tvrdeći kako je policijski službenik dok su čekali hitnu pomoć maltretirao optuženog stalno mu strogim grubim glasom govoreći da će sad u bolnicu, da će u njoj biti godinu dana, da će ići u zatvor, a što ne proizlazi ni iz jednog drugog provedenog dokaza, te nadalje iz njezinog iskaza proizlazi kako je policijski službenik bez razloga, reklo bi se iz čistog mira, optuženog samo odjednom gurnuo na tlo, skinuo mu majicu te su on i drugi policijski službenik i medicinski tehničar stajali oko optuženog dok mu je liječnik davao injekciju, uz tvrdnju kako optuženi tada nije bio agresivan ni prema policiji ni prema medicinskom osoblju, a što ne proizlazi ni iz iskaza svjedoka J. ni iz iskaza svjedoka F.. Osim toga iz njezinog iskaza proizlazi kao je zvala prvo hitnu pa onda i policiju zato što je optuženi odbijao otići svojoj obiteljskoj liječnici po injekciju koju zbog bolesti prima jednom mjesečno. Naime, da ni ta tvrdnja nije točna jasno proizlazi iz zdravstvenog kartona koji je obuhvaćen dopunskim vještačenjem te je vještak jasno rekla kako se optuženi ne liječi, i ne ide obiteljskoj liječnici po injekcije. Majka optuženika, očito i dalje ne kritična prema zdravstvenom stanju optuženog, u želji da ga "spasi" od prisilne hospitalizacije odgovarajući na upit braniteljice iskazuje kako optuženi redovno prima injekciju i redovno se ambulantno liječi a što je potpuna neistina a sve kako je već sud naprijed elaborirao. Ono što sud smatra vjerodostojnim iz njezinog iskaza je to što je rekla da se optuženi jako boji bolnice i da se jako boji ići u bolnicu i da se pri spomenu bolnice odmah uznemiri, a ovo iz razloga što je svjedok J. jasno iskazao kako je optuženi kad je čuo da mora ići u N. bolnicu "dr. I. B." P. , kolokvijalno rečeno, totalno poludio te je počeo jako vikati i odbijao poći s njima, dok ostali dio iskaza sud ne prihvaća, cijeni ga nevjerodostojnim, neistinitim, danim s ciljem ishođenja što povoljnije presude za optuženog i sprječavanja donošenja odluke o prisilnom smještaju optuženog u psihijatrijsku ustanovu.

16.V. M. K. O. i u prvom i u dopunskom pisanom nalazu i mišljenju, koja sud u cijelosti prihvaća i cijeni objektivnim i stručnim kao i iskaze vještaka pred sudom, preporučila je izricanje mjere psihijatrijskog liječenja smještajem u psihijatrijsku ustanovu. N., vještak je u prvom nalazu i mišljenju kojeg je izradila a koji je zaprimljen na sud 26. ožujka 2021. navela kako optuženik parcijalno provodi liječenje, odnosno ne odlazi na kontrole kod psihijatra ne uzima medikamentoznu terapiju, a kod optuženog su i dalje prisutni simptomi paranoidne shizofrenije a osobnost mu je oštećena na svim nivoima, emocionalnom, voljnom, nagonskom i intelektualnom te je bez pravog uvida u bolest i liječenje. Zbog navedenog predlaže izricanje prisilnog smještaja po članku 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama zbog postojeće opasnosti za okolinu odnosno opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Iskazujući na raspravi 27. svibnja 2022. vještak je sve ovo ponovila pred sudom te je pojasnila kako kod takvih pacijenata je potreban sveobuhvatan tretman koji se ne sastoji od uzimanja lijekova već i od psihoterapije, socioterapije, radno okupacionog tretmana te obiteljske terapije što je ovdje posebno naglašeno zbog specifične dinamike u obitelji jer optuženi živi sa majkom i bratom koji je psihički bolestan gdje je u biti otežano funkcioniranje u okviru obitelji. Istakla je kako optuženik nije išao na kontrole svome psihijatru koji ga vodi u N. bolnici P.. Braniteljica je prigovorila ovom nalazu i mišljenju vještaka u djelu gdje se predlaže prisilni smještaj optuženika te je zatražila da se dostavi i medicinski karton od obiteljske liječnice optuženog i da se od N. bolnice u P. zatraži podatak da li je optuženi tijekom 2021. pa sve do 26. svibnja 2022. liječen u toj bolnici, da li je bio prisilno hospitaliziran i iz kojih razloga te da li je pohađao redovno ambulantne kontrole kod nadležnog psihijatra te da se nakon pribavljanja sve te dokumentacije provede dopunsko vještačenje po istom vještaku na okolnost da li je optuženiku i dalje predlaže prisilan smještaj u psihijatrijskoj ustanovi ili liječenje u ambulanti.

16.1.Sud je usvojio sve ove dokazne prijedloge braniteljice optuženog te je sud po dostavi zdravstvenog kartona optuženog od njegove obiteljske liječnice kao i dostavljenih traženih podataka od strane N. bolnice u P., odredio provođenje dopunskog vještačenja po istom vještaku s nalogom da se očituje da li i dalje stoji prijedlog za prisilnim smještajem optuženog.

16.2.Iz dopunskog nalaza i mišljenja kao i iskaza vještaka od 20. srpnja 2022. jasno proizlazi kako je iz optuženikovog zdravstvenog kartona vidljivo da terapiju ne uzima što posebno proizlazi iz činjenice da je bio zadnji put hospitaliziran od 16. veljače do 20. veljače 2022. u N. bolnici u P. a svojoj osobnoj/obiteljskoj liječnici uopće nije dostavio otpusno pismo iz čeg slijedi da optuženi nije uzimao lijek ni oralno ni ampularno, odnosno kroz injekcije. U dopunskom nalazu i mišljenju vještak je navela da je iz zdravstvenog kartona optuženog razvidno kako je tijekom 2021. se nastavila primjena dotadašnje terapije do dana 24. lipnja 2021. kad je kod liječnice opće medicine dobio zadnju aplikaciju haloperidol-dekanoata i biperidena i od tada se u zdravstveni karton bilježe u par navrata kontakti s majkom koja navodi da M. ne želi primiti injekciju, te ubrzo dolazi do izrazitog pogoršanja psihičkog stanja indicirana je hospitalizacijom na psihijatriji 16. veljače 2022. Od dana 16. veljače 2022. u osobnom zdravstvenom kartonu nema evidentiranih postupaka od strane liječnika opće medicine, nije registrirano propisivanje lijekova niti apliciranje intramuskularne terapije i liječniku opće medicine nije dostavljeno niti otpusno pismo zadnje hospitalizacije, a od 2017. evidentiran je samo jedan ambulantni pregled kod psihijatra i to tijekom 2019. Iskazujući pred sudom istakla je kako je kroz medicinsku dokumentaciju za optuženog utvrdila kako unazad dvije godine ova razdoblja ne liječenja su sve duža. Ističe kako se iz zdravstvenog kartona optuženog jasno vidi kako optuženi kad nije hospitaliziran prima injekciju na nagovor majke pa onda često uopće ne primi, pa majka zove medicinsku sestru koja dolazi kući davati injekciju, ali to sve ne polučuje rezultate jer se optuženi odbija liječiti i primati terapije što je posebno vidljivo nakon ove hospitalizacije u veljači 2022. jer optuženi nakon izlaska iz bolnice uopće nije primao terapiju ni u kakvom obliku a iz ovog otpusnog pisma iz veljače 2022. se jasno vidi kako šest mjeseci prije ove hospitalizacije u veljači 2022. optuženik isto nije uzimao terapiju i nije se liječio, iz čega proizlazi da optuženik godinu dana nije liječen. Vještak je iskazala i kako je upoznata s činjenicom da je optuženi od 1. rujna 2022. smješten u N. bolnicu "dr. I. B.", ponovo je hospitaliziran u akutnom psihotičnom stanju. Istakla je i kako je optuženik potpuno nekritičan prema svom zdravstvenom stanju jer smatra da nije bolestan i da mu terapija ne treba. S obzirom na oba nalaza i mišljenja, i s obzirom na ono što je rekla zadnji put pred sudom i dalje smatra da je optuženom potrebno izreći sigurnosnu mjeru liječenja u psihijatrijskoj ustanovi jer upravo zbog njegovoga zdravstvenog stanja i neuzimanja terapija i lijekova postoji opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela. Vještak je još detaljnije u dopunskom nalazu navela kako kod optuženika još uvijek perzistira psihopatologija uslijed čega je nastala njegova neubrojivost, ne provodi liječenje i ne uzima lijekove radi čega postoji opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela te se preporučuje mjera liječenja u psihijatrijskoj ustanovi tj. prisilni smještaj po članku 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama .

16.3.Odgovarajući na upit braniteljice iskazala je kako optuženik u neko dogledno vrijeme ne bi mogao funkcionirati izvan psihijatrijske zdravstvene ustanove ni uz uzimanje oralne terapije i injekcije, jer je optuženik dugogodišnji psihički bolesnik koji to stanje ne prihvaća i ne liječi se uslijed čega je došlo do oštećenja svih viših psihičkih funkcija što značajno reducira njegovo osobno i socijalno funkcioniranje. Optuženik se trenutno nalazi na akutno biologijskom odjelu gdje se provodi psihofarmakološka terapija kako bi se reducirala ova akutna psihotičnost te se sad spram svog stanja nije u mogućnosti uključiti u grupne psihoterapijske procese, radnookupacione aktivnosti koje su organizirane u sklopu N. bolnice "dr. I. B." u P.. Istakla je kako je optuženiku potreban sveobuhvatni tretman koji osim psihofarmakoterapije podrazumijeva psihoterapiju te socioterapijske i rehabilitacijske postupke i zato je ubiti potrebno kroz dulje vrijeme u hospitaliziranim uvjetima provoditi liječenje između ostalog i da bi optuženi stekao barem djelomični uvid u svoje stanje i potrebu uzimanja terapije i liječenja.

16.4.Odgovarajući na upit zastupnice optužbe iskazala je da je kod optuženika stanje takvo da postoji visok stupanje opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela te da je i ova hospitalizacija od 1. rujna 2022. uslijedila nakon što je opet majka zvala te je doveden u pratnji policije i svaka hospitalizacija optuženog se dešava nakon nekog agresivnog ispada optuženika a čemu je opet prethodilo neuzimanje terapije. Nakon ovog provedenog dopunskog vještačenja prigovora na provedeno vještačenje nije bilo.

17.Dakle, kako je vještak preporučila da se optuženiku odredi prisilni smještaj u psihijatarsku ustanovu po članku 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, jer još uvijek kod optuženog perzistira psihopatologija uslijed čega je nastala njegova neubrojivost, i optuženik ne provodi liječenje i ne uzima lijekove radi čega postoji opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela. A što je vještak i vrlo detaljno i jasno više puta obrazložila. Stoga je sud optuženiku za kojeg je utvrdio da je u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, na temelju odredbe članka 554. stavak 1. ZKP/08, odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci držeći da će se upravo na taj način optuženik adekvatno liječiti, imati svu potrebnu liječničku skrb i liječnički nadzor te da će se ujedno spriječi mogućnost činjenja težeg kaznenog djela.

18.Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka budući je njegovo imovno stanje loše (nezaposlen, prima socijalnu pomoć – invalidninu u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno, nema imovine) i plaćanjem istih samo bi se dovelo u pitanje njegovo uzdržavanje i egzistencija i uzdržavanje njegove maloljetne djece.

U Sisku 16. rujna 2022.

Sudac

Katarina Žuk,V.R.