Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-363/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230,. stavak 2 i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog D. K. i okrivljenog R. Š. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Kov- 11/22-11 od 22. kolovoza 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog D. K. i okrivljenog R. Š. kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Kov-11/22-11 od 22. kolovoza 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KO-DO-14/2022. od 19. kolovoza 2022., protiv okrivljenog Dražena Koštana i drugih, zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavak 1. u vezi članka 127. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). produljen istražni zatvor protiv okrivljenog D. K. i okrivljenog R. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. U istražni zatvor obojici okrivljenika je uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. ožujka 2022. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni D. K. po branitelju odvjetniku T. B. bez navođenja zakonske osnove pobijanja te okrivljeni R. Š. po branitelju odvjetniku T. M. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene kaznenog zakona.
2.1. U žalbi okrivljeni D. K. predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske „ukinuti istražni zatvor i okrivljenog pustiti na slobodu". Okrivljeni R. Š. u žalbi predlaže „ukinuti istražni zatvor, a posljedično tome odrediti neku od mjera opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP“.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Oba žalitelja ističu da iz dokaza na kojima se temelji optužnica ne proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da su počinili kaznena djela za koja se svaki od njih pojedinačno tereti, odnosno okrivljeni R. Š. ističe da nije imao znatan utjecaj pri izvršenju djela za koje se on i okrivljeni D. K. terete kao supočinitelji. Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ostvareno je ispunjenje osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., dakle, postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni D. K. kao i okrivljeni R. Š. počinio inkriminirana djela, što je u pobijanom rješenju i pravilno obrazloženo. Što se tiče analize dokaza u pravcu u smislu utvrđenja dokazanosti kaznenih djela koja su predmet optužnice pa tako i elemenata krivnje za svakog od okrivljenika i za svako terećeno kazneno djelo, to bi podrazumijevalo ocjenu vjerodostojnosti dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, čime bi se prejudicirala kaznena odgovornost svakog okrivljenika, ali za to ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka, nisu ovlašteni. Naime, konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, ako dođe do potvrđivanja optužnice, dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka.
6. Nadalje, žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje. Točno je da su obojica žalitelja kazneno neosuđivane osobe, ali oba žalitelja ispuštaju iz vida da je zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela prvostupanjski sud pravilno utemeljio, prije svega, iz načina i okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo za koje se obojica žalitelja terete (prema optužnici kazneno djelo razbojništva su ova dva okrivljenika počinili na način da je okrivljeni R. Š. s "voki-tokijem" posmatrao prilazne puteve banci, a okrivljeni D. K. je obučen u uniformu policajca interventne policije i s pištoljem ušao u banku) što upućuju na visok stupanj organiziranosti i upornosti te kriminalne volje za počinjenjem kaznenog djela. Osim toga, u odnosu na okrivljenog D. K. osnovano se sumnja da je taj okrivljenik počinio još drugih pet kaznenih djela razbojništva za koje se osnovana sumnja da je time priskrbio veliki iznos novca te jedno kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari.
6.1. Stoga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve prethodno iznesene okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi i u odnosu na okrivljenog D. K. i u odnosu na okrivljenog R. Š. te da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela u odnosu na obojicu okrivljenika ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem neke blaže mjere, kako predlažu oba žalitelja. Dakle, nisu u pravu oba žalitelja kada nastoje osporiti postojanje opasnost od ponavljanja djela na njihovoj strani.
6.2. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, imajući u vidu i njihovu brojnost i kakvoću u cjelini. Pri tome je prethodna (ne)osuđivanost, kao i osobne prilike, samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za svakog od okrivljenika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju u odnosu na obojicu okrivljenika.
7. Što se tiče žalbenih navoda okrivljenog D. K. kojima upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora u odnosu na svakog okrivljenika. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti ovaj žalitelj, propisane kazne (za teže djelo od tri do dvanaest godina zatvora), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja ovog okrivljenika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
8. Ni žalbeni navodi okrivljenog D. K. da je surađivao s policijom i dobrovoljno predao svo oružje te da ima ozbiljnih zdravstvenih problema (među ostalim da boluje od duševnih bolesti), kao ni žalbeni navodi okrivljenog R. Š. da u potpunosti surađuje s pravosudnim tijelima, da je otac jednog djeteta o kojem skrbi te da je nedugo prije lišenja slobode pronašao zaposlenje koje je sad ugroženo zbog boravka u istražnom zatvoru, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u odnosu na obojicu žalitelja, posebice imajući u vidu da se okrivljeni D. K. ne tereti da bi u neubrojivom stanju počinio inkriminirane protupravne radnje. Potrebno je istaknuti da prema podacima u spisu, a s obzirom na razinu medicinske brige koja se inače pruža unutar zatvorskog sustava, okolnosti koje ističe ovaj žalitelj u odnosu na njegovo zdravlje, nisu takve da bi nadmašile opći interes koji se ostvaruje lišenjem slobode okrivljenika, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih ovaj okrivljenik počiniti.
9. Budući da žalbenim navodima okrivljenih D. K. i R. Š. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 16. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
