Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-365/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj K-43/2022. od 30. kolovoza 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog A. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj K-43/2022. od 30. kolovoza 2022., nakon donesene nepravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-43/2022. od 30. kolovoza 2022, kojom je optuženi A. B. proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavak 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog A. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi A. B. po branitelju odvjetniku D. B. bez navođenja zakonske osnove pobijanja s prijedlogom preinačiti pobijano rješenje, ukinuti istražni zatvor i odrediti mjere opreza te po branitelju odvjetniku V. G. također bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom „ukinuti istražni zatvor A. B. i pustiti ga na slobodu,a podredno ukinuti istražni zatvor i okrivljeniku odrediti blažu mjeru odnosno jednu ili više mjera opreza“. S obzirom da se ove dvije žalbe optuženika nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika da se u razlozima u pobijanom rješenju navodi „paušalna tvrdnja…bez adekvatnog obrazloženja“. Naime, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirano kazneno djelo kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. 5.1. Protivno žalbenim navodima prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem se ovaj kazneni predmet nalazi (stadij nepravomoćne presude), što po prirodi stvari podrazumijeva i visoki stupanj uvjerenja o počinjenju kaznenog djela, te sveobuhvatnost razloga iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja.
6. Žalitelj prigovara osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda što predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, protivno takvim prigovorima optuženika opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prije svega, ogleda se u dosadašnjoj osuđivanosti (pravilno navedeno u odlomku 4. pobijanog rješenja) te je pravilno prvostupanjski sud tu okolnost povezao s rezultatima dokaznog postupka iz kojeg proizlazi da je optuženik kazneno djelo za koje nepravomoćno osuđen počinio prema ocu svoje tadašnje izvanbračne supruge s kojim je i prije ovog događaja dolazio u sukob. Imajući u vidu da je optuženik nepravomoćnom presudom proglašen krivim da je počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva i to na način da je žrtvi zadao ozljede ustrajnom vožnjom automobilom u smjeru žrtve, da je kazneno i prekršajno osuđivan te ovo djelo počinio u roku provjeravanja, sve ove okolnosti, upućuju da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga nije u pravu žalitelj kada sadržajno tvrdi da tih okolnosti nema.
7. Dakle, drugostupanjski sud smatra da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, kako to predlaže žalitelj.
8. Nije u pravu žalitelj kada ističe dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru aludirajući da je povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, kod ocjene o povredi načela razmjernosti, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., u konkretnom slučaju vođeno je računa o razmjeru između težine kaznenog djela za koja je optuženik nepravomoćnom presudom proglašen krivim, visini kazne zatvora na koju je osuđen te potrebi primjene istražnog zatvora, a s druge strane nepunih osam mjeseci koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru. Prema tome, i dalje postoji potreba za daljnjim trajanjem istražnog zatvora te nije ugroženo načelo razmjernosti dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru.
9. Nije u pravu optuženik ni da je neopravdano cijenjena prijašnja osuđivanost jer „je neosuđivan za kaznena djela s elementima nasilja“. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru egzistiranja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za optuženika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
10. Žalbeni navodi optuženika da je on u strahu od žrtve i da je žrtva pravomoćno osuđena osoba te bi stoga na slobodi izbjegavao ikakav kontakt sa žrtvom, kao i da je priznao kazneno djelo i izrazio žaljenje i kajanje, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
11. U odnosu na žalbene primjedbe žalitelja da mu je onemogućeno il bar otežano ustavno pravo na žalbu, napominje se da su u pobijanom rješenju sagledane i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je žalitelju protiv takve sudske odluke omogućeno podnošenje pravnog lijeka, a o kojem odlučuje drugostupanjski sud. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih prava optuženika.
12. Kako žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 16. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
