REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Pst. 1233/14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ad. 1 A. B. iz S., O.:
…, tužiteljice ad. 2 S. R. iz T., O.:
… i tužiteljice ad. 3 D. P. iz K., O.:
…, sve zastupane po pun. S. J., odvjetnici u S., protiv
tuženika V. B. pok. P. iz K., O.:
…, zastupanog po odvjetnicima iz O. L.-V.
& P. d.o.o. S., radi utvrđenja služnosti prolaza, te u pravnoj stvari tužitelja V. B. pok. P. iz K., M., O.: …,
zastupanog po odvjetnicima iz O. L.-V. & P.
d.o.o. S., protiv tuženika ad. 1 A. B. iz S., O.:
…, tuženika ad. 2 S. R. iz T., O.:
… i tuženika ad. 3 D. P. iz K., O.:
…, sve zastupane po pun. S. J., odvjetnici u S., radi prestanka uznemiravanja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. svibnja 2022. godine u nazočnosti pun. tužiteljica-protutuženih i zamj. pun. tuženika-protutužitelja, dana 16. rujna 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da u korist nekretnina tužiteljica- protutuženih ad 1/-3/ označenih kao čest. zgr. 697/1 i čest. zem. 4433/17, obje K.O. K., kao povlasnih nekretnina, a na teret nekretnina tuženika-protutužitelja označenih kao čest. zem. 4433/7 i 4433/8, obje K.O. K. kao poslužnih nekretnina postoji pravo služnosti prolaza, i to:
- preko čest. zem. 4433/8; od javne ceste do stambene jednokatnice tuženika-protutužitelja anagrafske oznake K., i
potom u pravcu zapada uz južni rub stambenog objekta tuženika-protutužitelja do betonskih skala na vrhu kojeg je prolaz između kamenog zida i betonskog stupa do čest. zem. 4433/7 K.O. K.; u širini od 1,5 metra, duljine 15,45 m i površine 23 m2, koji prolaz je opisan u Vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju A. D. dipl.ing. geodezije od 12.10.2018.g., te prikazan na grafičkom prikazu u okviru citiranog Vještva kao i na grafičkom prikazu u okviru dopune Vještva istog vještaka od 16.08.2019.g., i označen crvenom šrafurom te slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, te - preko čest. zem. 4433/7; od prolaza između kamenog zida i betonskog stupa pa do betonskih skala, položenih kraj- istočno od bunara položenog na čest. zem. 4433/20, a kojim betonskim skalama se pristupa na nekretninu tužiteljica- protutuženih ad 1/-3/ označenu kao čest. zem. 4433/17 K.O. K., širine 1,5 metra, duljine 4,60 m i površine 7 m2, koji prolaz je je opisan u Vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju A. D. dipl.ing. geodezije od 12.10.2018.g., te prikazan na grafičkom prikazu u okviru citiranog Vještva kao i na grafičkom prikazu u okviru dopune Vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju A. D. dipl. ing. geodezije od 16.08.2019.g i označen plavom šrafurom te slovima D-J-K-L-M-N-O-E- D,
pa se ovlašćuju tužiteljice-protutužene ad 1/-3/ da temeljem ove presude izvrše uknjižbu naprijed utvrđenog prava služnosti prolaza u zemljišnim knjigama u korist nekretnina označenih kao čest. zgr. 697/1 i čest. zem. 4433/17, obje K.O. K. kao povlasnih nekretnina, a na teret čest. zem. 4433/8 i čest. zem. 4433/7, obje K.O. K. kao poslužnih nekretnina.
II. Odbija se glavni protutužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Nalaže se tužiteljima-protutuženicima da odmah prestanu sa prolaženjem i time uznemiravanjem tuženika-protutužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava na nekretnini označenoj kao čest.zem. 4433/8, čest. zem. 4433/7, sve KO K. te im se zabranjuje takvo i slično uznemiravanje tuženika-protutužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava u odnosu na predmetne nekretnine ubuduće.
2. Dužni su tužitelji-protutuženi u roku od 15 dana i solidarno naknaditi tuženiku- protutužitelju parnični trošak sve sa zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."
III. Odbija se podredni protutužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Ukida se (dokida) pravo služnosti prolaza preko nekretnina tuženika-protutužitelja označenih kao čest. zem. 4433/7 i čest. zem. 4433/8, sve KO K., kao poslužnih dobara, a u korist nekretnina tužitelja-protutuženika označenih kao čest. zgr. 697/1 i čest. zem. 4433/17, sve KO K., kao povlasnih nekretnina, te se zabranjuje tužiteljima-protutuženima prolaženje preko nekretnina tuženika-protutužitelja označenih kao čest. zem. 4433/7 i čest. zem. 4433/8 sve KO K., te na drugi način uznemiravati tuženika-protutužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava u odnosu na ove nekretnine ubuduće.
2. Dužni su tužitelji-protutuženici u roku od 15 dana i solidarno naknaditi tuženiku- protutužitelju parnični trošak sve sa zateznom kamatom po stopi u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."
IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tužiteljicama – protutuženicama ad.1 do ad.3 parnični trošak u iznosu od 24.312,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 12.studenog 2014.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba sadašnjih tužiteljica i tužitelja T. P. protiv tuženika, u kojoj se navodi da su tužitelji stvarni vlasnici i posjednici nekretnina označenih kao čest.zgr.697/1 i čest.zem.4433/17 sve k.o. K., predmetne nekretnine da su stekli nasljeđivanjem iza smrti svog oca V. P. pok.M., te majke M. P. ud.V..
Navedene nekretnine da u naravi predstavljaju obiteljsku kuću, kao i zemljište oko kuće na adresi u K., kao prilaz do navedene obiteljske kuće tužitelji
da su se osobno i preko svojih prednika nesmetano koristili prolazom preko nekretnine tuženika označene kao čest.zem.4433/7 i 4433/8 sve k.o. K.. Navedenim putem da se jedini i može pristupiti do nekretnina tužitelja sa javnog puta, ovo pravo prolaza sa javnog puta do nekretnine tužitelja da se koristi još od 1923.godine, neprekidno i nesmetano do danas, a temeljem obraničke presude diobe K. d. 7. s. 1. sastavljene po sudskim vještacima J. U. i
S. G.. Radi navedenog tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom se utvrđuje da u korist označenih nekretnina tužitelja, a na teret označenih nekretnina tuženika postoji pravo služnosti prolaza, najkraćim putem sjeverno od asfaltne ceste, precizno opisano u petitu, te da tužitelji mogu temeljem ove presude izvršiti uknjižbu utvrđenog prava služnosti u zemljišnim knjigama, što je tuženik dužan trpjeti. Ujedno potražuju i naknadu parničnog troška od tuženika.
U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio zahtjevu tužitelja, predlaže isti odbiti kao neosnovan, uz obvezu tužitelja na snašanje parničnog troška. Navodi da nije točno da se jedino navedenim putem može pristupiti do nekretnina tužitelja sa javnog puta. Tužitelji da mogu do svojih nekretnina pristupiti izravno sa javno prometne površine, sa puta i to kako sa južne strane, tako i sa sjeverne strane, tužitelji da su suvlasnici nekretnina označenih kao čest.zgr.697/1, čest.zem.4433/15, čest.zem.4433/17 te čest.zem.4433/18, sve k.o. K.. Nekretnina označena kao čest.zem.4433/15 da graniči sa javno-prometnom površinom-cestom označenom kao čest.zem.6321/1, a ista da je također u granici sa nekretninom označenom kao čest.zem.4433/17, te čest.zgr.697/1 i čest.zem.4433/18 koja također graniči sa javno prometnom površinom. Stoga da tuženik smatra da nema nikakve razumne svrhe da tužitelji prolaze preko njegovih nekretnina i uznemiravaju ga u ostvarivanju prava vlasništva, s obzirom da na više načina mogu pristupiti svojim nekretninama sa javne prometnice. Navodi da je istinito da je tuženik vlasnik i posjednik nekretnina označenih kao čest.zem.4433/7, 4433/8, sve k.o. K., njegovo vlasništvo da nije opterećeno nikakvim teretom, tužitelji, iako nemaju nikakvo stvarno pravo na predmetnim nekretninama tuženika, da zloupotrebljavaju povjerenje tuženika, prelaze preko ovih nekretnina sa javno prometne površine do svojih nekretnina, iz očite obijesti. Ističe da nije jasno na što se obranička presuda iz 1923.godine točno odnosi, da je danas stanje na terenu bitno drugačije nego što je bilo 1923.godine, dakle, ukoliko je tada i postojala potreba za prolazom, da danas više ne postoji i da to nije jedina mogućnost pristupa.
Tuženik je podnio protutužbu, postavlja glavni zahtjev kojim traži da se naloži tužiteljima da odmah prestanu sa prolaženjem i time uznemiravanjem tuženika u ostvarivanju vlasničkih prava na nekretnini označenoj kao čest. zem.4433/8 i čest.zem. 4433/7, sve k.o.K., postavljaju podredni zahtjev, te predlažu da sud isti prihvati ukoliko nađe da glavni zahtjev tužitelja nije osnovan, podrednim traže ukidanje prava služnosti prolaza preko njegovih nekretnina kao poslužnih dobara, a u korist predmetnih nekretnina tužitelja kao povlasnih nekretnina, te zabranu tužiteljima prolaženja preko njegovih nekretnina, ujedno potražuje naknadu parničnog troška.
Tužitelji su se usprotivili protutužbenim zahtjevima tuženika, to su opsežno elaborirali, sud je spojio ova dva postupka radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.
Naknadno je tužitelj T. P. povukao svoju tužbu, tuženik je u
odnosu na njega povukao protutužbu, to je utvrđeno pravomoćnim rješenjima. Dakle, sada su preostale ove tri tužiteljice-protutužene (dalje: tužiteljice), protiv tuženika- protutužitelja (dalje: tuženika). Iste su navele da su se od podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari okolnosti izmijenile na način da su tužiteljice sa svojim bratom T. P. zaključile sporazum o diobi suvlasničke zajednice nekretnina,
temeljem kojeg su tužiteljicama pripale u isključivo vlasništvo nekretnine koje su označene kao povlasne nekretnine, koje su predmet ovog postupka, u međuvremenu da su kroz pojedinačni ispravni postupak ishodile upis prava vlasništva na tim nekretninama, svaka od njih za 1/3 dijela. T. P., s obzirom da je otuđio svoj dio na povlasnim nekretninama, da više nema interes, aktivnu legitimaciju u pogledu zahtjeva spram tuženika, radi toga je i povukao tužbu i povučena je protutužba u odnosu na njega.
Tužiteljice su podneskom od 4.studenog 2020.godine uredile svoj zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude, a tuženik je podneskom od 21.prosinca 2020.godine uredio svoje protutužbene zahtjeve, tako da isti glase kao u izreci ove presude.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljica za utvrđenje pravo služnosti prolaza u korist njihovih nekretnina kao povlasnih nekretnina na teret nekretnina tuženika kao poslužnih nekretnina; te protutužbeni zahtjev tuženika za zabranu uznemiravanja njegovog prava vlasništva prolaženjem tužiteljica spornim prolazom, podredno ukidanje navedenog prava služnosti prolaza.
Aktivna legitimacija tužiteljica, pasivna legitimacija tuženika nisu sporne.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda R1- 288/21; Psp-349/15; obraničke presude " K. 7.svibnja 1923"; kopija katastarskih planova DGU; izvadaka iz zemljišnih knjiga za povlasne i
poslužne nekretnine te čest.zgr.697/2 i čest.zem.4433/18 ZU 464 k.o. K.; Sporazuma o diobi suvlasničke zajednice nekretnina zaključenog između tužiteljica i T. P. dana 17. siječnja 2017.godine; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geometru dipl.ing. A. D.; saslušanjem tužiteljica ad.1 i ad.2 u svojstvu parničnih stranaka kao i saslušanjem svjedoka P. B..
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužiteljica je osnovan, zahtjevi tuženika nisu osnovani.
Tužiteljice su dokazale svoju aktivnu legitimaciju, da su isključive vlasnice, odnosno suvlasnice nekretnina označenih kao čest.zgr.697/1 i čest.zem.4433/17 k.o. K., kao povlasnih nekretnina, u naravi kuća sa okućnicom. Pregledom Sporazuma o diobi suvlasničke zajednice nekretnina utvrđeno je da su isti dana 17.siječnja 2017.godine (tijekom ovog postupka) zaključile tužiteljice sa svojim bratom T. P. (ranije također tužiteljem), te su utvrdile da su suvlasnici
brojnih nekretnina, pa tako i povlasnih, svatko od njih za ¼ dijela, što su stekli nasljeđivanjem iza svojih prednika, oca V. P. pok. M. i majke M.
P. ud. V. rođ. B., te na temelju dogovora od 7.listopada 1990.godine
između nasljednika pokojnih P. A., P. V., P. J. i B. V..
Dakle, tužiteljice i njihov brat T. razvrgli su suvlasničku zajednicu svih svojih nekretnina, pa i onih koje su predmet zahtjeva tužiteljica kao povlasne nekretnine, tužiteljicama su iste pripale u isključivo vlasništvo (za 1/3 dijela svakoj tužiteljici), dakle: čest.zem. 4433/15, čest.zem. 4433/17, čest.zgr.697/1, čest.zgr. 443/1 i čest.zem.4433/20, sve k.o. K.. T. P. pripale su, za cijelo: čest.zem. 4433/9, čest.zem.4433/19, čest.zgr.443/3 i čest.zem.4433/10, sve k.o. K..
Dakle, u ovom postupku valjalo je odgovoriti na pitanje jesu li prednici tužiteljica stekli pravo služnosti predmetnim prolazom u korist povlasnih nekretnina, na teret nekretnine tuženika kao poslužnog dobra, ukoliko jesu, je li to pravo prestalo nekorištenjem od strane prednika tužiteljica i samih tužiteljica, imaju li tužiteljice pristup povlasnom dobru i sa druge strane, sa sjevera, jednake kvalitete, te jesu li se ispunili uvjeti za ukidanje prava služnosti prolaza predmetnom stazom na teret nekretnina tuženika, sa juga.
Sud je pristupio na lice mjesta, obavljena je radnja očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geometra dipl.ing.A. D., identifikacijom predmetnih nekretnina te utvrđenjem svih bitnih okolnosti za ovaj postupak. U svom pisanom nalazu i mišljenju, a što se poklapa sa utvrđenim tijekom očevida, sudski vještak D. naveo je da je predmet spora prolaz širine 1,5 m, duljine 15,45 m i površine 23 m2 (na grafičkom prikazu označeno kao A-B-C-D-E-F- G-H-I-A), položen na nekretnini tuženika označenoj kao čest.zem.4433/8 k.o. K., koji se proteže od javne ceste do stambene jednokratnice
tuženika anagrafske oznake i potom u pravcu zapada uz južni
rub stambenog objekta tuženika do betonskih skala na vrhu kojeg je prolaz između kamenog zida i betonskog stupa, a kroz koji prolaz se pristupa na nekretninu tuženika označenu kao čest.zem.4433/7 k.o. K.. Na toj nekretnini da se također nalazi predmet spora, prolaz širine 1,5 m, duljine 4,60 m i površine 7 m2 (na grafičkom prikazu označen slovima D-J-K-L-M-N-O-D), koji se proteže od spomenutog prolaza između kamenog zida i betonskog stupa pa do betonskih skala kojima se pristupa na nekretninu tužitelja označenu kao čest.zem. 4433/17 k.o. K., a koja nekretnina je na višem nivou od nekretnine tuženika i ista predstavlja okućnicu, tj. dvorište stambene prizemnice tužitelja anagrafske oznake
izgrađene na čest.zgr.697/1 k.o. K.. Dakle, predmet spora da je opisani prolaz preko nekretnina tuženika označenih kao čest.zem.4433/7 i 4433/8 k.o. K., do nekretnina tužitelja označenih kao čest.zem.4433/17 i čest.zgr.697/1 k.o. K.. Sudski vještak je dopunio svoj nalaz i mišljenje te je izvršio dopunu grafičkog prikaza u vještvu na način da je na istom prikazan bunar kojeg je na očevidu prikazala tužiteljica ad.1. Predmetni bunar da se nalazi na čest.zem.4433/20 k.o. K., koja nije prikazana na digitalnom katastarskom planu k.o. K.. Međutim, prema dostupnoj arhivskoj dokumentaciji katastarskog ureda u S. čest.zem.4433/20 da je ucrtana na grafičkom prikazu koji je sastavni dio dopunskog vještva.
Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka geometra dipl.ing.A. D., njegovo vještvo je potpuno, stručno, logično i uvjerljivo, vještak je u vještvu sa dopunom odgovorio na sva bitna pitanja za ovaj postupak. Nadalje, sudski vještak je konstatirao ono što je tuženik predočio na licu mjesta, dvije opcije pristupa sa javnog puta do nekretnina tužiteljica. Prva je opisana, sa javne ceste, označena linijom crvene boje i tekstom "pristup 1", preko čest.zem.4433/15
k.o. K., ova čestica na južnoj strani prema javnoj cesti da ima visoki kameni potporni zid, a od nivoa ceste do nivoa predmetne nekretnine visinska razlika iznosi oko 2,5 m, što da znači da uređivanje pristupa zahtjeva izvođenje znatnijih građevinskih radova koji iziskuju i znatnija financijska sredstva. Druga opcija da je sa javne ceste preko nekretnine označene kao čest.zem.4433/18
k.o. K., na grafičkom prikazu označeno linijom plave boje i tekstom "pristup 2", na koju se pristupa kroz stara željezna vrata u dvorište ispred stare kamene kuće anagrafske oznake koja je naslonjena na
sjevernu stranu stambene prizemnice tužitelja. Sa tog dvorišta da se starim kamenim skalama pristupa na nekretninu tužitelja označenu kao čest.zem.4433/17 k.o. K.. I ovaj dio nalaza i mišljenja sudskog vještaka je stručan, logičan i uvjerljiv i sud ga prihvaća kod presuđenja.
Sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice ad.2 i ad. 1, nije izveo dokaz saslušanjem tuženika, zbog njegove životne dobi, izveo je dokaz saslušanjem njegovog sina u svojstvu svjedoka.
Tužiteljica ad.2 iskazala je da su joj jako dobro poznate okolnosti slučaja, vezano za probleme sa tuženikom i sporni prolaz. Navodi da je ova čitava priča počela još u davna vremena, pradjed V. P. da je bio otac M. i Š.
P., inače da je V. P. pradjed tužiteljica, a djed M. P. da se
dijelio sa svojom braćom za nekretnine i u toj diobi koja je bila negdje 20-ih godina prošlog stoljeća, misli 1923. godine, Š. da je u svoj dio dobio kuću i dvorište koje sada pripadaju tuženiku odnosno tuženik da je vlasnik istih, a djed tužiteljica M. da je u svoj dio dobio našu kuću koja je označena kao čest. zem. 697/1, okućnicu, te ove dvije zapadne nekretnine velike površine. Navodi da se za ovaj dio koji je pripao diobom M., oduvijek pristupalo sa južne strane odnosno sadašnje, a tvrdi da je u toj diobi M. pored kuće i zemljišta dobio i pravo pristupa sa
juga odnosno južne ceste predmetnim prolazom koji je sada sporan, a prelazi preko Š. dijela. Navodi da je bunar već bio tu u vrijeme diobe i da je na bunaru već tada, a sve do danas bio metalni poklopac na kojem stoji napisano da je zajedničko. Dakle, Š. i M. da su dobili bunar u suvlasništvo, bunar da je korišten čitavo vrijeme, tu zaista da nije bilo nikakvih problema, navodi da se do njihove kuće uredno pristupalo predmetnim prolazom, isti je prolazio sa istočne strane bunara i zaista da nije bilo spora. Navodi da je Š. nakon što je dobio svoj dio prodao kuću i zemljište Š. B., to da je bilo davno prije II. svjetskog rata jer da znam da je
Š. još tu bio … . godine kada se rodila njena sestra – tužiteljica ad. 1. Š. i njegova supruga da nisu imali djece i njih da su naslijedili nećaci koji su se između sebe podijelili, to da je bilo 70-ih godina prošlog stoljeća i tom diobom da je očito tuženik dobio kuću i zemljište te tu doselio i od tada tu živi. Navodi da su roditelji tužiteljica bili sada pok. V. i M., V. da je preminuo . . . godine, a M. … godine, oni da su čitavo vrijeme živjeli, do smrti, u predmetnoj kući i uredno pristupali predmetnim prolazom sa juga i nikako sa sjevera, dakle, isključivo spornim prolazom. Tužiteljice, odnosno djeca V. i M. da su živjeli sa njima u istoj kući, u istom domaćinstvu, kćeri da su se udavale i odlazile u smislu stanovanja, ali čitavo vrijeme do današnjeg dana da uredno odlaze u svoju kuću, istu obnavljaju, da su unajmile vrtlara da im obrađuje zemlju i tvrdi da nikada nisu do svoje kuće i okućnice pristupali sa sjevera, nego isključivo predmetnim prolazom sa juga. Sestra A. da se udala . . . godine, ona . . . godine, D. ... godine, nekoliko mjeseci nakon A., a njihov brat T. da je … godine iz obiteljske kuće odselio prvo u
S., a nakon toga da se vratio u K. i navodi da je doselio u kuću sa istoka, ne i predmetnu kuću, navodi da je ova sjeverna kuća (697/2) sa okućnicom prema istoku njihovo nasljedstvo, ali po majci, sa majčine strane, jer su tu kuću sa zemljištem kupili njihovi djed I. B. i baka Š. B., to da su kupili nakon II. svjetskog rata,
da ne zna točno kada i oni da su živjeli u ovoj kući do smrti. Djed I. da je preminuo ... godine, a baka Š. ... godine i navodi da u njihovoj kući, nakon njihove smrti više nitko ne živi. Navodi da je sa sjeverne strane cesta i da djed i baka jesu pristupali sa sjevera do svoje kuće, ali oni nikako, sve do danas. Problemi sa tuženikom da su počeli na njihovo veliko čuđenje i šok, tuženik da je, kada je u dio dobio svoju predmetnu kuću i okućnicu jako dobro znao da oni imaju pravo prolaza preko njegovog dvorišta, to da je znala i njegova kćer M., koju je osobno nazvala čim je tuženik počeo stvarati probleme i braniti im prolazak. Navodi da joj je i sama M. kazala izričito "mi znamo da Vi imate pravo prolaza." Dakle, godinu prije mamine smrti, negdje prije 10 ili 12 godina tuženik da je počeo njima braniti prolazak predmetnim prolazom, stavljao prepreke po putu, granje, neka drva, negodovao i tražio od njih da tuda ne prolaze, da su one svejedno tuda prolazile, samo tuda. Navodi da se ovaj bunar koristio i sa njihove strane i sa strane samog tuženika, da se prestao koristiti kada je tu došla voda i da više za tim nije bilo potrebe, navodi da je tuženik ovaj bunar koristio za zalijevanje jednog malenog vrtla pored bunara. Navodi da su danas one – tužiteljica sa svojim bratom T., zadnje vrijeme, u lošim odnosima, da im nije jasno zašto je T. izjavio to što je izjavio pred sudom, a upravo da je T. prijavljivao tuženika jer im brani prolaz predmetnim prolazom, čak da je zvao i policiju. One da su se sa T. podijelile, i u spis dostavile ugovor iz kojeg je jasno i razvidno što je kome pripalo. T. do svoje kuće da pristupa također sa juga, a navodi da je predmetni sjeverni pristup kojeg je vještak označio kao "pristup 2" sada zatvoren, da se ne koristi i da su vrata zaključana još iza smrti djeda i bake. Navodi da ne zna u koga su ključevi i da ne zna tko je to zaključao, ali tako da je godinama. Navodi da su djed i baka svoju nekretninu kupili od S. P. nakon II. svjetskog rata. S. P. da je bio brat
Š. i M. P. i on da se s njima dijelio 20-ih godina prošlog stoljeća. Na posebno pitanje pun. tužiteljica, ista navodi da su djeda i baku, dakle I. i Š.
B. naslijedile tri kćeri, njihov sin da je umro prije njih, jedna od njih da je majka tužiteljica, ostalo su dvije sestre, sve tri da su pokojne, majku tužiteljica da su naslijedila njena djeca, tužiteljice i T., jednu tetu troje djece, a drugu tetu dvoje djece. Svi nasljednici da su suvlasnici te nekretnine. Nadalje, navodi da se po prijedlogu tužiteljica vodi postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice gornje kuće i okućnice. T. da njima ne čini spornom činjenicu da je tužiteljicama pripala gornja kuća i okućnica. Nadalje, navodi da im je tuženik zabranio pristup predmetnom nekretninom, pored svih ovih onemogućavanja, da im je prijetio i postavio željezna vrata koja su kasnije uklonjena. Na posebno pitanje pun. tužiteljica, tužiteljica ad. 2 pregledava ponovno skicu (list 96 spisa) te navodi da je na skici sa istočne strane prikazana građevina, do nje manja, to je položeno na čestici 4433/18, T. P. koristi ovu garažu, a konobu ne koristi, konoba je zaključana, a to je također bilo vlasnosti djeda i bake tužiteljica. T. do garaže da dolazi sa juga odnosno sa istoka .. Navodi da sa bratom T.
tužiteljice nisu dijelile čest. zem. 697/2 i 4433/18, dakle, da nisu dijelile ono što bi bilo nasljedstvo iza djeda i bake – I. i Š. B.. Sa bratom da su dijelile i u sudski spis dostavile dokaz o diobi nekretnine koje bi im pripadale po djedu i to je iskazano i jasno tijekom postupka. Na posebno pitanje pun. tuženika jesu li tužiteljice i njihovi prednici, otac i majka bilo kada pokušali pristupati do kuće – čest. zem. 69/1 sa sjevera, otključati ta sjeverna vrata i ukoliko nisu zašto nisu, tužiteljica ad. 2 navodi da za tim nisu imali potrebe, da su znali kuda imaju pristup i time se koristili, a da ova vrata nisu niti pokušavale otključati niti su imale namjeru to napraviti. Tužiteljica ad. 2 još navodi da je kuća 697/1 sagrađena početkom prošlog stoljeća i od kada god je kuća sagrađena i useljena da su svi koji su tamo dolazili do nje pristupali isključivo predmetnim prolazom sa juga.
Iskazu tužiteljice ad.2, iscrpnom, pridružila se i tužiteljica ad.1, da je sve ono što je njena sestra navela točno i da tome ne bi imala što niti dodati tako da potvrđuje njen iskaz u cijelosti.
Sin tuženika, svjedok P. B., star … godine u trenutku saslušanja,
iskazao je da posljednjih 12 ili 13 godina ne živi u K., da živi u mjestu P., a prije preseljenja da je čitav život živio u K. i to u njihovoj obiteljskoj kući, sudu da je poznato gdje se ista nalazi. Navodi da su mu poznate okolnosti slučaja i kuća tužitelja koja je u susjedstvu, navodi da su ranije, prije nego što su umrli roditelji tužiteljica, oni živjeli u toj kući, otac tužiteljica da je preminuo prije njihove majke, a njihova majka prije nekih … godina. Stvarno da ne zna točno kada je to bilo, ali da zna da su oni za pristup do svoje kuće koristili predmetni prolaz sa juga, preko nekretnina tuženika, ali isto tako i pristup sa sjevera jer sa sjevera vodi javna. Dakle, oni da su prolazili i sa juga i to uz dopuštenje njegov oca,
ali i sa sjevera, da misli da u njihovoj kući nakon smrti majke tužiteljica više nitko ne stanuje, a one povremeno da tu dolaze, ne u smislu stanovanja. Koliko on zna, tužiteljice da su se ovim prolazom sa južne strane preko nekretnina njegovog oca koristile isključivo uz dopuštenje tuženika, da ne zna ni za kakvu presudu niti odluku, uglavnom, to da je bilo temeljem njegovog pristanka, a on da im je to uskratio neposredno nakon smrti njihove majke i kazao da tuda više ne mogu prolaziti, da će zatvoriti vrata, tužiteljice da su se tome suprotstavile smatrajući da na ovo imaju pravo. Čak da su on i otac mislili svoje nekretnine ograditi, od toga da su odustali jer čekaju ishod postupka. Nakon što je svjedoku predočena skica lica mjesta iz vještva (list 96 spisa), svjedok navodi da ista vjerno prikazuje stanje na terenu, a upitan tko bi bio vlasnik čest. zem. 4433/16, navodi da je to vlasništvo njegovog oca. Navodi da tužiteljice, predmetni prolaz, za pristup do svoje kuće ne koriste skoro posljednjih 15 godina. Na posebno pitanje pun. tužiteljica svjedok navodi da on ne zna da bi se vodio neki sudski postupak oko predmetnog prolaza. Navodi da osim ovog postupka vezano za predmetni prolaz, koliko on zna, nema nekog drugog predmeta između istih parničnih stranaka. Nadalje, isti navodi da po njegovom mišljenju tužiteljice za pristup do svoje kuće pristupaju uglavnom sa sjevera, a upitan da pojasni što znači uglavnom u njegovoj rečenici, isti navodi da on tu nije već godinama u smislu stanovanja, te da u tih 15 godina osobno nije vidio tužiteljice da do svoje kuće idu sa juga – predmetnim prolazom, a da ih jest vidio da pristupaju sa sjevera do svoje kuće. Navodi da mu otac ništa nije o tome govorio i da se njegov otac uzruja kada mu se bilo što spomene vezano za ovaj problem. Navodi da on osobno nije prolazio sa sjeverne strane i da ne zna jesu li zaključana vrata sa sjevera. Na posebno pitanje pun. tužiteljica isti navodi da su u ovoj gornjoj kući, označene kao čest. zem. 697/2 živjeli otac i majka tužiteljičine majke, djed i baka tužiteljica, navodi da ne zna kada su oni umrli, navodi da su isti umrli prije roditelja tužiteljica, navodi da od tog trenutka, smrti djeda i bake tužiteljica u toj gornjoj kući nitko ne živi. Nadalje, svjedok na pitanje pun. tužiteljica navodi da su oni – tuženik i svjedok te njihova obitelj negdje do 1971. godine živjeli u drugoj kući, ispod tvrđave, a da se njegov otac dogovorio sa rođakom i zamijenio nekretnine te da su oni od tada u smislu stanovanja u kući tuženika. Navodi da ne zna je li se predmetni prolaz koristio i prije nego što je njegov otac postao vlasnik svoje sadašnje kuće. Na posebno pitanje pun. tuženika tko koristi odnosno stanuje u kući sagrađenoj na čest. zem. 4433/18, svjedok ponovno vrši uvid u skicu lica mjesta i navodi da to koristi T. P., brat tužiteljica.
Iskaz tužiteljice ad.2 je logičan, životan i uvjerljiv, isti je u skladu sa svim izvedenim dokazima, ova tužiteljica je iscrpno iskazala o svim bitnim okolnostima i obiteljskim prilikama oca i majke tužiteljica, te djedova i baka, a sve vezano za predmetne nekretnine. Sudu je na kvalitetan način objasnila ono što je već predočeno priloženom dokumentacijom, a što proizlazi iz obraničke presude diobe K. d. 7. s. 1. g. koja je sastavljena po vještacima J. U. i
S. G. i koja predstavlja pravni temelj stečenog prava služnosti prolaza preko poslužnih nekretnina do predmetnih povlasnih nekretnina tužiteljica. Iz ove obraničke presude, koja je valjana i proizvela je učinke odnosno prava i obveze za tužiteljice i njihove prednike te za tuženika i njegove prednike, proizlazi da su obranici bili S. P. pok. V. (S. P.), prednik Š. P. pok.V. i
M. P. pok.V., dakle, braća i sinovi pok.V. P.. Oni su između sebe izvršili diobu suvlasničke zajednice nekretnina i točno odredili što kome od njih pripada. Točno je da je u ovome dijelu obraničke presude (III.dil, toč.11) navedeno da put za u kuću ide preko dvorišta drugog dilenika Š. te kraj bunara, dakle, prednik tužiteljica – njihov djed M. je pored svog dijela nekretnina koji mu je pripao diobom u vlasništvo, stekao pravo služnosti prolaza preko dvorišta brata Š. te kraj bunara, a za dolazak do svoje kuće odnosno nekretnina koje su mu diobom pripale. Taj bunar je ostao na zajedničko korištenje njima i o tome je iskazala tužiteljica ad.2, sve ovo je točno i utvrđeno na licu mjesta, očevidom i od strane sudskog vještaka geometra. Dakle, prema ovoj diobi, obraničkoj presudi, suvlasnici su ustanovili pravo služnosti prolaza upravo na teret nekretnina koje je nakon Š. P. stekao
tuženik, nekretnine tuženika su poslužno dobro, od tada i to se uredno tako i koristilo, kroz dugi niz godina, tim prolazom se sa juga, pristupalo u kuću
M. P., djeda tužiteljica, kojeg je naslijedio njegov sin, otac tužiteljica, te kasnije tužiteljice, koje su sada isključive vlasnice poslužnih nekretnina. Tuženik je predmetne nekretnine kojih je vlasnik stekao opterećene pravom služnosti prolaza, iako to pravo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama, uredno se izvršavao sadržaj tog nesporno ustanovljenog prava i to je bilo svima poznato, to uopće nije bilo ni od koga osporavano, tek nakon smrti oca tužiteljica i pred kraj života njihove majke, tuženik je počeo sa protivljenjem tome da tužiteljice tuda prolaze do svoje kuće, ovaj sud drži neosnovano. Naime, tuženik nikada nije prema ocu tužiteljica iskazao svoje protivljenje, svoj stav, očito je to poduzeo onda kada je on smatrao da za prolaženjem više nema potrebe, spornim prolazom i jednostavno rečeno, odlučio je to ukinuti i zabraniti tužiteljicama prolaženje spornim prolazom, ranije i njihovom bratu kao tužitelju.
Dakle, prvenstveno treba navesti da se ovdje radi o stvarnoj služnosti kao stvarnog prava svakidašnjeg vlasnika jedne nekretnine (povlasne) da se za potrebe te nekretnine služi na određeni način nekretninom drugog vlasnika (poslužna) ili da zahtijeva od svagdašnjeg vlasnika poslužne nekretnine da se suzdržava od obavljanja određenih radnji koje bi inače imao pravo obavljati na svojoj nekretnini. Sporni prolaz, a ovdje se o tome radi, do kuće i okućnice
tužiteljica, sa juga, preko nekretnine tuženika, jest identificiran, identičan je onom iz obraničke presude iz 1923.godine i tom diobom je postignut valjani pravni temelj za stjecanje navedenog prava stvarne služnosti prolaza u utvrđenim karakteristikama, tužbeni zahtjev jest u skladu sa utvrđenjem i temelji se na stvarnom stanju, obraničkoj presudi i vještvu sudskog vještaka geometra. Dakle, djed tužiteljica, kojeg su one slijednice, je stekao tu služnost u korist svojih nekretnina kao povlasnih nekretnina, radi se upravo o čest.zgr.697/1 i čest.zem.4433/17. Čim je to pravo stečeno, čim je dioba postignuta, valjana, prednici tužiteljica počeli su prolaziti tim prolazom do svoje kuće, sa juga i tome je bilo tako, sada skoro stotinu godina. Sam izgled lica mjesta, spornog prolaza svjedoči o godinama i desetljećima korištenja, više je nego jasno da je to bio uredan pristup za dolazak do kuće tužiteljica, njihovih prednika, što je bila i namjera obranika, koju su utanačili i izvršili. Dakle, niti Š., niti bilo koji od obranika, a niti njihovi slijednici, sve do sada tuženika, nisu to sporili, to se koristilo na utanačeni način, u opsegu u kojem je to stvarno pravo stečeno, treba navesti da to nije upisano u zemljišnim knjigama, ali da je temelj valjana obranička presuda i ta presuda odnosno dioba je u cijelosti izvršena i to je tako bilo stalno, do zabrane tuženika i stava tuženika da tužiteljice više, po njegovoj odluci, tuda ne smiju prolaziti. Š. (Š.) P. je svoj dio, sada nekretnine tuženika, prodao prvo Š. B. (trećoj osobi), a od B. je
predmetne nekretnine stekao tuženik. Svima, pa tako i tuženiku, bilo je oduvijek jako dobro poznato da tužiteljice i njihovi prednici imaju stvarno pravo prolaza preko nekretnine tuženika, sa juga, do svoje kuće i okućnice. Dakle, sud drži utvrđenim postojanje prava služnosti prolaza, kako je to zatraženo zahtjevom tužiteljica, od 1923.godine, pa do danas stalno, to pravo, jednostavno rečeno, nije prestalo. Radi navedenog je zahtjev tužiteljica osnovan i valjalo je odlučiti kao u tč.I. izreke ove presude, one imaju pravo na upis prava predmetne služnosti u zemljišnim knjigama, kako su to i zatražile, jer je to pravo odavno stečeno i nije prestalo. Ovo proizlazi iz svih izvedenih dokaza, tuženik ničim nije dokazao suprotno. Kako pravo služnosti postoji, tužiteljice ga izvršavaju uredno, onako kako je i uspostavljeno, to nema mjesta pružanju zaštite tuženiku kao vlasniku poslužnih nekretnina, temeljem odredbe čl167. ZV-a, jer ga tužiteljice koristeći pravo služnosti prolaza ničim ne uznemiravaju.
S druge strane, trebalo je odgovoriti na pitanje je li to pravo služnosti prestalo, s obzirom da je postojalo (i postoji), vezano za protutužbeni zahtjev i stav tuženika u ovom postupku. Naime, tuženik navodi da bi ovo pravo prestalo neizvršavanjem, prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" br. 91/96., 68/98., 137/99.,
22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst). Prema odredbi čl.241. ZV-a pravo služnosti prestaje zastarom ako se nije izvršavalo kroz dvadeset godina, pravo služnosti koje se po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati ne prestaje zastarom dok tri puta ne nastupi prigoda u kojoj treba izvršiti njezin sadržaj, a ovlaštenik to ne učini. Pravo služnosti koje se po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati ne prestaje zastarom ako se nije izvršavalo kroz dvadeset godina. Pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovu izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine.
U ovom slučaju, radi se o obiteljskoj kući tužiteljica sa okućnicom, tužiteljice u istoj ne stanuju otkako su se udale i otišle iz obiteljskog doma, ali to nije razlog za prestanak prava služnosti, jer su očito dolazile u svoju kuću, istim prolazom sa juga i imale su namjeru dokazati, u svako doba, kao vlasnice, kako su god to htjele i željele. Majka tužiteljica koja je tu stanovala preminula je …godine, u ovoj kući je uredno živjela, a očito su je kćeri uredno i posjećivale i tu dolazile, svakako, tužbu radi smetanja posjeda tužiteljice su zajedno sa svojim bratom T. P.
protiv tuženika podnijele dana 27.travnja 2015.godine, jer bi 16.travnja 2015.godine postavio željezna vrata i time ih onemogućio da spornim prolazom dođu do svojih nekretnina. Taj postupak je pravomoćno okončan, odbijen je zahtjev tužiteljica i njihovog brata, sudovi su zauzeli stav da tuženik postavljanjem željeznih vrata koja nemaju bravu i ključ nije tužitelje isključio ili bitno ograničio u dotadašnjem obavljanju prava prolaza, jer i dalje koriste to svoje pravo.
Vezano za taj pregledani predmet i pravomoćno presuđenje, bez obzira na odbijanje zahtjeva u tom predmetu, vezano za sve okolnosti slučaja, ovaj sud zaključuje da je tuženik itekako iskazao namjeru zabraniti tužiteljicama prolazak spornim prolazom, međutim, tužiteljice su se toj zabrani usprotivile, ustrajale u svom pravu, pa tako i podnošenjem ove tužbe 2014.godine, one su otklonile svaku zabranu tuženika i nastavile konzumirati svoje pravo, koristile sporni prolaz za dolazak do svoje kuće i okućnice sa juga. Sa juga bi, što je utvrđeno i proizlazi i iz vještva vještaka geometra bilo moguće jedino pristupiti do kuće tužiteljica predmetnim putem odnosno prolazom, a sa juga jedino preko visokog kamenog potpornog zida, sa ceste, preko nekretnine čest.zem.4433/15, koja nije poslužna nekretnina i visinska razlika iznosi 2,5 m. Dakle, ovaj pristup jednostavno rečeno nije moguć (tzv. – prilaz 1 u vještvu sudskog vještaka), ne prelazi preko poslužne nekretnine i iziskivao bi jako velike troškove i građevinske zahvate
Dakle, iz svih izvedenih dokaza proizlazi da služnost prolaza nije prestala neizvršavanjem tog prava od strane tužiteljica, tako nešto nije dokazano, dapače, tužiteljice se tim pravom koriste i uredno imaju namjeru koristiti, na teret nekretnina tuženika, kako je to i ustanovljeno, valjano. Radi navedenog je zahtjev tužitelja, protutužbeni glavni zahtjev neosnovan, neosnovan je zahtjev za ukidanjem prava služnosti prolaza, a konzumiranjem tog prava u korist svojih nekretnina – povlasnih, tužiteljica ni na kakav način ne uznemiravaju pravo vlasnosti tuženika nad njegovim nekretninama, poslužnim, to tuženik smatra, on smatra da ga tužiteljice uznemiravaju u pravu vlasništva, ali to jednostavno rečeno, nije tako i stav tuženika je neosnovan i nema uporišta u zakonu.
Što se tiče alternativnog pristupa sa sjevera, dakle, vezano za zahtjev tuženika za ukinućem prava služnosti jer bi to pravo izgubilo razumnu svrhu, bez obzira na osnov stjecanja, za navesti je da će sud, na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine, ukinuti nužni prolaz ili drugu služnost puta, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili jednako prikladan prolaz koji čini manje štete ili jednako prikladan javni prolaz. To u ovom slučaju tvrdi tuženik i to traži svojim zahtjevom, vezano za odredbu čl.242. ZV-a. Dakle, tuženik tvrdi da tužiteljice svojim povlasnim dobrima, predmetnim nekretninama, kući i okućnici mogu pristupiti i sa sjevera, od javnog puta … preko nekretnine označene kao čest.zem.4433/18 k.o. K.. to je
u svom grafičkom prikazu, položaj i tog javnog puta u odnosu na sve nekretnine, prikazao sudski vještak D. u svom nalazu i mišljenju, to je pregledano i tijekom ročišta za očevid na licu mjesta. Tužiteljice se ovom protive, tužiteljica ad.2 je iscrpno iskazala i obrazložila, što je u skladu sa svim izvedenim dokazima, da je sjeverna kuća (čest.zgr.697/2 – koja nije predmet spora) njihovo nasljedstvo, ali po majci, jer su tu kuću sa zemljištem kupili djed I. B. i baka Š. B., nakon II. svjetskog rata, dakle, to je stečeno sa majčine strane tužiteljica, a povlasne nekretnine preko očeve strane, obitelji P.. Djed i baka tužiteljica, I. i Š.
B., preminuli su još …., odnosno ….godine i u njihovoj kući da nitko ne živi,
ovaj "prilaz 2" u vještvu vještaka D. da se ne koristi i da je zatvoren. I. i
Š. B. da su naslijedile njihove tri kćeri, jedna od njih majka tužiteljica, nju da su naslijedile tužiteljice i brat T., a dvije tete njihova djeca, njih petoro, navodi da se vodi postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice gornje kuće i okućnice, navodi da tužiteljice nisu sa bratom dijelile česticu 697/2 i 4433/18, ono što bi bilo nasljedstvo iza djeda i bake B., to zaista proizlazi iz pregledanog sporazuma tužiteljica i T. P.. Pregledom predmeta ovog suda R1-288/21 utvrđeno je da su u tom predmetu ove tužiteljice jedne 6 predlagatelja, ostali su D. L.,
Ž. V., D. V. i S. H., protiv T. P. kao
predloženika, prijedlog je zaprimljen 2020.godine pred sudom, a predlagatelji traže razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretninama označenim kao čest.zgr.697/2, kuća stojna i čest.zem.4433/18, avlija, obje Z. 1464 k.o. K.. Taj postupak nije okončan, dakle, za navesti je, vezano za iskaz tužiteljice ad.2 i ovaj pregledani predmet, da alternativni pristup poslužnim nekretninama tužiteljica sa sjevera, preko čest.zem.4433/18 nije moguć, a da bi to dovelo do ukinuća
predmetne služnosti na teret nekretnina tuženika. Tužiteljice nisu vlasnice čest.zem.4433/18, nisu isključive vlasnice i ta nekretnina sa kućom (čest.zgr.697/2) stečena je nasljeđivanjem od potpuno drugih prednika, djeda i bake sa majčine strane, radi se o situaciji koja je po tuženiku čista i jasna, međutim, pravno, u ovom slučaju nema mjesta stavu da tužiteljice do povlasnih dobara imaju pristup sa sjevera, da je to drugi prikladniji prolaz ili jednako prikladan prolaz koji čini manje štete tuženiku. Ovaj drugi prilaz do čest.zem.4433/18 i čest.zgr.697/2, nije uopće prilaz do poslužnih nekretnina čest.zgr. 697/1 i čest.zem.4433/17, tužiteljice nisu jedine vlasnice čest.zem.4433/18 i čest.zgr.697/2, nego su suvlasnice sa bratom i rođacima, a da to i postanu, tek bi se onda eventualno moglo razmatrati pitanje "prilaza 2" kao prikladnog prolaza do poslužnih nekretnina koje su predmet ovog spora, a posebno bi pitanje bilo, s obzirom na slijed stjecanja i prednike, da li bi to dovelo do ukinuća predmetne služnosti.
Dakle, kratko rečeno, ovaj sud drži utvrđenim, temeljem apsolutno svih izvedenih dokaza, da je zahtjev tužiteljica osnovan, da zahtjevi tuženika nisu osnovani i valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude. Predmetna služnost prolaza na teret nekretnina tuženika u korist predmetnih nekretnina tužiteljica postoji, ista je valjalo ustanovljena još obraničkom presudom 1923.godine, ista je izvršena, pravo je izvršavano u kontinuitetu i izvršava se i danas, dakle, služnost prolaza nije prestala neizvršavanjem, tužiteljice to svoje pravo izvršavaju onako kako je utanačeno, ne uznemiravaju tuženika u njegovom pravu vlasništva, a nema mjesta ni ukidaju predmetne služnosti, jer ne postoji drugi prikladniji ili jednako prikladan prolaz do povlasnih nekretnina u vlasnosti tužiteljica.
Brat tužiteljica nakon sporazuma o diobi sa tužiteljicama više nije imao interesa za vođenje ovog postupka protiv tuženika, on je ranije podnio tužbu sa tužiteljicama radi smetanja posjeda upravo protiv tuženika, a njegov stav po pitanju prikladnog prolaza iz njegovog podneska od 23.listopada 2020.godine zaista nije relevantan u ovom postupku, uopće, očito se radi o obiteljskim odnosima brata i sestara, koje zaista, po pitanju bilo kakvog očitovanja T. P., nemaju
utjecaja na presuđenje u ovom predmetu, radnje i stavovi T. P. jasni
su i poznati njemu, za ovaj sud to nije ni od kakvog značaja, vezano za osnovanost ili neosnovanost zahtjeva stranaka. Svi potrebni dokazi za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom postupku su izvedeni, prema mišljenju ovog suda, činjenično stanje je u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje, nije bilo mjesta izvođenju bilo kakvih drugih dokaza.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužiteljicama odnosi se na trošak u predmetu P-8473/15 (prije spajanja sa ovim, gdje je v.p.s. 11.000,00 kn) i to trošak sastava odgovora na tužbu – podneska od 14.rujna 2015.godine u iznosu od 1.200,00 kn (na svaku radnju dodan je trošak zastupanja više osoba – 20%); pristupa na 4 odgođena ročišta u iznosu od po 300,00 kn (3.veljače 2017.godine, 9.svibnja 2017.godine, 27.lipnja 2017.godine i 18.listopada 2017.godine); trošak tužbe (dalje: predmet Pst.1233/14 – v.p.s. 5.000,00 kn prije spajanja) u iznosu od 600,00 kn; zastupanje na ročištu od dana 5.travnja 2017.godine u iznosu od 600,00 kn; pristup na ročište od 21.lipnja 2017.godine u iznosu od 150,00 kn (25%); zastupanja na ročištima (dalje: nakon spajanja v.p.s. 16.000,00 kn) održanim dana 25.siječnja 2018.godine, 6.travnja 2018.godine, 27.listopada 2020.godine, 15.travnja 2021.godine, 6.listopada 2021.godine, 9.ožujka 2022.godine, 4.travnja 2022.godine, 26.svibnja 2022.godne u iznosu od po 1.200,00 kn; pristupa na ročišta od dana 13.veljače 2019.godine i 20.ožujka 2019.godine u iznosu od po 300,00 kn (25%); što ukupno zbrojeno daje iznos od 16.350,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 4.087,50 kn, trošak vještačenja i izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 3.875,04 kn; što sve zajedno zbrojeno daje iznos od ukupno 24.312,54 kn, koliko je tuženik obvezan isplatiti tužiteljicama na ime naknade parničnog troška. Tužiteljicama je priznat trošak potreban za vođenje postupka, ne i ostali trošak, a nije im priznat trošak sudskih pristojbi jer zahtjevu ovom dijelu nije određen, nije postavljen određeno.
U Splitu, 16. rujna 2022. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja-protutuženika
2. Pun. tuženika-protutužitelja
