Poslovni broj: 1/P-56/2021-44

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Vesni Vukelić, u pravnoj stvari T. S. Ž. V. d.o.o. Z., S. 13, OIB …, zast. po pun. Ž. S., odvj. iz O. S. i partneri d.o.o. Z. protiv tuženika G. S. B., V. 1, S. B., OIB …, zast. po pun K. B., odvj. u S. B., radi isplate iznosa od 220.469,18 kn/29.261,29 eur[1] , nakon glavne javne rasprave zaključene dana 02. rujna 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude 16. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I – Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku G. S. B., V. 1, S. B., OIB … isplatiti tužitelju T. S. Ž. V. d.o.o. Z., S. 13, OIB … iznos od 134.840,52 kn/17.896,41 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe to jest od 7. travnja 2017. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana."

II – Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku G. S. B., V. 1, S. B., OIB … isplatiti tužitelju T. S. Ž. V. d.o.o. Z., S. 13, OIB … iznos od 85.628,66 kn/11.364,88 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe to jest od 7. travnja 2017. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena, u roku od 15 dana."

III – Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 9.855,45 kn/1.308,04 eur, u roku od 15 dana.

IV – Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška u iznosu 6.250,00 kn/829,52 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1391/07 od 2. veljače 2013. naloženo tužitelju da L. D. isplati naknadu u vidu izgubljene plaće u ukupnom iznosu od 528.051,04 kn bruto sa zateznim kamatama, a koji iznos je L. D. temeljem navedene pravomoćne presude naplatila prisilnim putem u ukupnom iznosu 1.172.349,37 kn tijekom ožujka, travnja i svibnja 2014., da je navedena presuda djelomično ukinuta presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-352/14 od 18. studenog 2014. te predmet vraćen na ponovni prvostupanjski postupak, da je u ponovljenom postupku Općinski radni sud u Zagrebu donio presudu posl. br. Pr-430/15 kojom je odbio zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži od L. D. neosnovano prisilno naplaćenog iznosa od 587.849,19 kn uz obrazloženje kako navedeni iznos predstavlja porez i prirez, doprinose iz plaće, doprinose na plaću, sudsku pristojbu i naknadu Financijske agencije. Navodi da je prisilnom naplatom dana 7. travnja 2014. od tužitelja naplaćen iznos od 220.469,18 kn (glavnica 123.898,04 kn uvećano za kamate) u korist tuženika na ime poreza i prireza, a s obzirom da je presuda temeljem koje je provedena prisilna naplata djelomice ukinuta, tuženik je stekao imovinsku korist bez osnove odnosno temeljem osnove koja je naknadno otpala te slijedom navedenog u skladu s čl. 1111 i čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), zahtjeva od tuženika isplatu neosnovano naplaćenog iznosa od 220.469,18 kn s pripadajućom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legimitacije uz objašnjenje kako tuženik nije naplatio utuženi iznos već je isti naplatila nadležna Porezna uprava, odnosno RH, te da je tužiteljev zahtjev neosnovan jer tuženik nije sudjelovao u predmetnom parničnom postupku u kojem je donesena navedena presuda , a s obzirom da ona nije postala pravomoćna predložio je prekid postupka.

3. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva ocjenjujući tuženikov prigovor neosnovan, jer neovisno o tome što Porezna uprava obavlja utvrđivanje i naplatu poreza i prireza na dohodak, utuženi iznos je naplaćen izravno u korist tuženika.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u spis i priložene isprave te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje nakon čega je donesena presuda posl. br. P-161/2017-18 od 18. prosinca 2017. kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan. Protiv presude tuženik je izjavio žalbu te je odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-968/2018-4 od 2. prosinca 2020. prvostupanjska presuda ukinuta uz obrazloženje da u spisu ne prilaži pravomoćna presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1391/2007 od 2. veljače 2013. kao niti drugostupanjska presuda kojom je potvrđena od strane Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr- 1586/2013-2 od 22. listopada 2013. te je ostalo nejasno temeljem čega je prvostupanjski sud izveo zaključak da bi osnova po kojoj je sporni iznos naplaćen, kasnije otpala te da se iz dokumentacije priložene u spisu ne može utvrditi koliki je iznos tuženik stekao odnosno koji dio od utuženog iznosa mu je pripao i otišao u korist njegovog poslovnog računa, uvažavajući činjenicu da je čl. 45 Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave čije su se odredbe primjenjivale u vrijeme prisilne naplate, bilo propisano da je porez na dohodak zajednički porez te da se prihodi od poreza dijele između države, općine, grada i županije, a prihod od poreza na dohodak raspodjeljuje se u postotcima propisani st. 4 navedenog članka.

5. U ponovljenom postupku sud je odredio dopunsko financijsko- knjigovodstveno vještačenje sa zadatkom da vještak uvažavajući odredbe čl. 45 Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave čije su se odredbe primjenjivale u vrijeme prisilne naplate (7. travnja 2017.), ponovno utvrdi koliki je dio od utuženog iznosa pripao i otišao u korist tuženika na njegov poslovni račun otvoren kod R. d.d. br. …. Također je pribavljen i spis Općinskog radnog suda u Zagrebu u kojem priležu sudske odluke na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev posl. 6. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu i prigovora promašene pasivne legimitacije.

7. Pored dopunskog vještačenja i uvida u sve priložene isprave, u ponovljenom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupni spis Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-430/2015 i obavijest Ministarstva financija klasa: 041-01/22- 01/440, Ur. br. 513-08-04-22-3 od 13. svibnja 2022.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev radi isplate iznosa stjecanja bez osnove u smislu odredbi čl. 1111 i čl. 1115 ZOO-a.

9. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da je temeljem pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1391/2007-52 od 28. lipnja 2013. naloženo tužitelju da L. D. isplati naknadu u vidu izgubljene plaće u ukupnom iznosu od 528.051,04 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka,

- da je navedena presuda potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžr-1586/13-2 od 22. studenog 2013., a da je od tužitelja u korist L. D. po pravomoćnoj presudi naplaćen iznos od 1.172.349,37 kn,

- da je navedena presuda naknadno ukinuta presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-352/14-2 od 18. studenog 2014. i to u dijelu kojim je naloženo tužitelju da L. D. isplati na ime naknade plaće iznos od 528.051,04kn s pripadajućim kamatama,

- da je prisilnom naplatom obavljenom dana 7. travnja 2014. od tužitelja po ranijoj pravomoćnoj presudi naplaćen iznos poreza i prireza na dohodak od 220.469,18 kn.

10. Među strankama je sporna pasivna legimitacija tuženika odnosno je li utuženi iznos od 220.469,18 kn isplaćen izravno u korist poslovnog računa tuženika odnosno je li naplatom tuženik navedeni iznos stekao bez osnove odnosno temeljem osnove koja je naknadno otpala.

11. Uvidom u spis Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-430/2015 utvrđeno je:

- da je u ponovljenom postupku nakon što je Vrhovni sud ukinuo navedenu presudu, Općinski radni sud u Zagrebu donio presudu posl. br. Pr-430/13-45 od 5. siječnja 2015. kojim je utvrđeno da L. D. ne pripada naknada plaće te da je u istom postupku tužitelj od L. D. potraživao neosnovano naplaćeni iznos od 1.172.349,37 kn te je presudom njegov zahtjev djelomice odbijen za iznos 587.849,19 kn uz obrazloženje da taj iznos predstavlja porez i prirez, doprinose iz plaće i na plaću te sudsku pristojbu i naknadu FINA-i,

- da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. GžR- 481/16-2 od 11. srpnja 2017. navedena presuda Općinskog radnog suda potvrđena te je time postala pravomoćna (s danom 11. srpnja 2017.)

12. Iz priložene specifikacije izvršenja za osnove i plaćanje Pr-1391/07 od 6.10.2021. i izvatka br. 67 o promjenama i stanju na transakcijskom računu Hrvatske narodne banke od 7. ožujka 2014. proizlazi da je od tužitelja prisilno naplaćeno na ime poreza i prireza na dohodak u korist L. D. iznos od ukupno 220.469,18 kn i da je navedeni iznos uplaćen u korist H. narodne banke u svrhu uplate poreza i prireza.

13. Člankom 22 Zakona o izvršavanju Državnog proračuna RH za 2014. godinu (Narodne novine broj 152/13 i 39/14) čije su se odredbe primjenjivale u vrijeme spornog proračuna propisivao je da se prihod od poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak uplaćuje u korist računa grada/općine prema prebivalištu poreznog obveznika (posloprimca, odnosno primatelja dohotka).

14. Naredba o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2014. godini (Narodne novine broj 17/14, 49/14 i 95/14) u točki 3 (prihodi gradskih i općinskih proračuna) propisuje da se gradski/općinski prihodi uplaćuju u korist računa za redovno poslovanje proračuna grada/općine iz Popisa računa proračuna.

15. Članak 45 st. 1 Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine broj 117/93, 92/94, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07, 73/08 i 25/12) propisivao je da je porez na dohodak zajednički. Prema stavku 2 istog članka prihodi od poreza dijele se između države, općine, grada i županije, a prema stavku 4 prihod od poreza na dohodak raspodjeljuje se na:

a) udio općine, odnosno grada 56,5%

b) udio Županije 16%

c) udio za decentralizirane funkcije 12%

d) udio pozicije za pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije 15,5%

16. Iz dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 26. svibnja 2022. te obavijesti Ministarstva financija klasa: 041-01/22-01/440, Ur. br. 513-08-04-22-3 od 13. svibnja 2022. utvrđeno je da je od utuženog iznosa 220.469,18 kn tuženiku pripao i otišao izravno u korist njegovog poslovnog računa otvorenog kod RBA br. …, iznos od ukupno 134,840,52 kn od čega se iznos od 111.218,83 kn odnosi na pripadajući porez na dohodak, a iznos od 23.621,69 kn na prirez porezu na dohodak, dok preostali iznosi koji se odnose na decentralizirane funkcije i pozicije pomoći na decentralizirane funkcije su sredstva Državnog proračuna.

17. Dopunu nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 26. svibnja 2022. sud je prihvatio u cijelosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i odredbama važećeg Zakona o financiranju lokalne i područne samouprave, a na takav nalaz stranke u konačnici nisu imale primjedbi.

18. Odredbom čl. 1111 st. 1 ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema stavku 2 istog članka pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecaje koristi izvršenom radnjom. Prema stavku 3, obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Člankom 1115 ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19. Kako je stoga u ovom postupku na temelju provedenih dokaza te dopune nalaza i mišljenja vještaka nesporno utvrđeno da je tuženik od tužitelja stvarno stekao iznos od 134,840,52 kn uplatom na svoj poslovni račun temeljem presude koja je u povodu revizije ukinuta, navedeni iznos predstavlja stečeno bez osnove te ga je tuženik u skladu s odredbom čl. 1111 st. 1 ZOO-a dužan vratiti tužitelju s pripadajućim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva kako to tužitelj tužbom potražuje, a u skladu s odredbom čl. 1115 ZOO-a s obzirom da je tužitelj bio pošten stjecatelj.

20. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije u dosuđenom dijelu tužbenog zahtjeva valja istaći da je u skladu s odredbama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna RH kao i Naredbe o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba, nadležnost Porezne uprave, a temeljem suglasnosti Ministarstva financija je obavljanje poslova utvrđivanja, evidentiranja, nadzora, naplate i ovrhe gradskih/općinskih poreza te kako je u konkretnom slučaju nadležna Porezna uprava izvršila prisilnu naplatu utuženog iznosa u korist Državnog proračuna s kojeg je dosuđeni iznos od 134.840,52 kn proslijedila izravno na poslovni račun tuženika, a na ime podmirenja pripadajućeg poreza i prireza na dohodak, to sud ocjenjuje da je prigovor u dosuđenom dijelu zahtjeva neosnovan jer je isplatom navedenog iznosa korist u skladu s odredbom čl. 1111 st. 2 ZOO-a stekao upravo tuženik, a ne Republika Hrvatska.

21. Iz tih razloga sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev za iznos od 134.840,52 kn s pripadajućim kamatama osnovanim, pa ga je prihvatio i odlučio kao pod točkom I presude uz poziv na gore citirane materijalne propise.

22. U odnosu na visinu propisane stope zakonske zatezne kamate sud je tužitelju dosudio kamatnu stopu s uvećanjem za 3, a ne 5% poena kako je zatraženo s obzirom da utuženo potraživanje ne proizlazi iz ugovornog odnosa jer se potražuje naknada štete po pravilima stjecanja bez osnove po čl. 1111 ZOO-a.

23. S obzirom da preostali utuženi iznos od 85.628,66 kn prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka predstavlja isključivo prihod Državnog proračuna zbog čega isti Porezna uprava nije niti proslijedila izravno na poslovni račun tuženika, sud je utvrdio da je u tom dijelu prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan pa je za taj dio tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan zbog čega je odlučeno kao pod točkom II presude.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154 st. 2 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), a njihova visina odmjerena je prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT).

25. Tužitelj je u ovoj parnici uspio sa svojim tužbenim zahtjevom u visini 61%, a tuženik u visini 39%.

26. Tužitelju čiji postotak uspjeha u parnici je veći u odnosu na uspjeh tuženika, priznaje se kao osnovan i potreban zatraženi trošak za sastav tužbe od 5. travnja 2017. u iznosu 2.500,00 kn po Tbr. 7 toč. 1 OT, trošak sastava podneska od 17. svibnja 2017. kojim odgovara na navode iz odgovora na tužbu u iznosu 2.500,00 kn, te isto toliko za sastav podnesaka od 13. studenog 2017., 21. listopada 2021. (zaprimljen u sud 4. studenog 2021.) i 6. lipnja 2022. kojima se tužitelj očituje na nalaz i mišljenje te dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka pa mu po toj osnovi pripada puna nagrada po Tbr. 8 toč. 1 OT. Za sastav podneska od 5. siječnja 2022. koji je zaprimljen u sud 10. siječnja 2022. pripada mu 25% od pune nagrade u iznosu 625,00 kn, a ne zatraženi puni iznos, a to s obzirom na činjenicu da se radi o podnesku koji se ima svrstati u kategoriju "ostali podnesci" pa se visina nagrade obračunava po Tbr. 8 toč. 3 OT. Ne priznaje se trošak za sastav podneska od 2. siječnja 2018. u iznosu 2.500,00 kn kojim tužitelj daje svoj odgovor na žalbu koju je izjavio tuženik protiv prvostupanjske presude s obzirom da je tuženik uspio sa žalbom pa sud utvrđuje da zatraženi trošak nije bio osnovan. Tužitelju se nadalje priznaju i troškovi za zastupanje punomoćnika na ročištima od 4. rujna 2017., 23. studenog 2017., 1. travnja 2021., 3. prosinca 2021., 20. travnja 2022., 4. srpnja 2022. i 2. rujna 2022. u iznosima od po 2.500,00 kn za svako ročište po Tbr. 9 toč. 1 OT. Za ročište od 25. svibnja 2017. ne priznaje se zatraženi puni iznos nagrade već samo 25% po Tbr. 9 toč. 5 OT u iznosu 625,00 kn s obzirom da iz sadržaja raspravnog zapisnika proizlazi da se radilo o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja. Na ukupan iznos osnovanog troška za ročišta i podneske u iznosu od 28.750,00 kn priznaje se i pripadajućih 25% PDV-a u iznosu 7.187,50 kn te uplaćeni predujam za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu 3.750,00 kn s obzirom da je isto bilo potrebno radi utvrđenja odlučnih činjenica. Priznaju se i zatražene sudske pristojbe na tužbu i presudu, ali ne u zatraženom iznosu od po 2.655,00 kn s obzirom da pristojba prema propisanoj tarifi za tužbu i presudu prema vrijednosti predmeta spora od 220.469,18 kn iznosi 2.555,00 kn tako da ukupan trošak tužitelja koji je bio osnovan i potreban za vođenje parnice iznosi 44.797,50 kn.

27. Kako razlika postotka uspjeha u parnici u korist tužitelja iznosi 22% to tužitelju pripada razmjerni trošak u iznosu od 9.855,45 kn pa je odlučeno kao pod točkom III presude.

28. Za neosnovani trošak koji se odnosi na podneske i ročišta iznosi 6.250,00 kn pa je odlučeno kao pod točkom IV presude.

U Slavonskom Brodu 16. rujna 2022.

SUTKINJA

Vesna Vukelić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba VTS RH u Zagrebu u roku od 8 dana

od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje VTS.