Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. 8 Povrv-118/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Đakovu, sudac Snježana Brajko, na prijedlog sudskog savjetnika Željka Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja U. d.o.o., OIB: …, Đ., zastupan po punomoćniku H. G., odvjetniku iz O., protiv I-tuženika M. Č.1 , OIB: …, Đ., zastupana po suprugu kao punomoćniku K. Č., i II-tuženika K. Č.2 , OIB: …, Đ., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. kolovoza 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika I-tuženika, te II-tuženika osobno, 16. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika P. R. iz Đ. pod posl. br. Ovrv-77/2021 od 02. srpnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 316,81 kunu/ 42,05 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 61,64 kune/ 8,18 eura[1] tekućim od 30. studenog 2020. do isplate,

- 61,64 kune/ 8,18 eura[1] tekućim od 31. prosinca 2020. do isplate,

- 8,61 kunu/ 1,14 eura[1] tekućim od 31. siječnja 2021. do isplate,

- 61,64 kune/ 8,18 eura[1] tekućim od 28. veljače 2021. do isplate,

- 61,64 kune/ 8,18 eura[1] tekućim od 31. ožujka 2021. do isplate,

- 61,64 kune/ 8,18 eura[1] tekućim od 30. travnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

sve to u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika P. R. iz Đ. pod posl. br. Ovrv-77/2021 od 02. srpnja 2021. u dijelu u kojem je tuženicima naloženo platiti tužitelju iznos glavnice od 220,00 kuna/ 29,20 eura[1] zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika P. R. iz Đakova pod posl. br. Ovrv-77/2021 od 02. srpnja 2021. u dijelu koji se odnosi na ovršni trošak u iznosu od 225,00 kuna/ 29,86 eura[1] , kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 547,50 kuna/ 72,67 eura[1] , dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan, i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa glavnice od 220,00 kuna/ 29,20 eura[1] .

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu, radi naplate iznosa od 536,81 kunu, te je javni bilježnik P. R. iz Đ. rješenjem o ovrsi pod posl. br. Ovrv-77/2021 od 02. srpnja 2021. odredio predloženu ovrhu općenito na imovini ovršenika.

2. Tuženici su kao ovršenici pravodobno uložili prigovore, pa je sud rješenjem pod posl. br. Povrv-118/2021-4 od 21. rujna 2021. rješenje o ovrsi stavio izvan snage, ukinuo sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. U svojim prigovorima tuženici navode kako iznos koji se traži prema prijedlogu za ovrhu ne odgovara iznosu uplatnica koje oni posjeduju, te kako uplatnice za pojedine iznose nisu nikada niti dobili.

4. Svojim podneskom od 12. listopada 2021. tužitelj navodi kako je omaškom utužio pojedinačne iznose od 70,00 kuna s danom dospijeća 08. prosinac 2020. i iznos od 150,00 kuna s danom dospijeća 08. prosinac 2020., te u tom dijelu povlači tužbu za ukupan iznos od 220,00 kuna.

5. Podnesak tužitelja od 12. listopada 2021. u kojemu isti djelomično povlači tužbeni zahtjev, tuženici su zaprimili 14. listopada 2021., te se u roku od 15 dana o istome nisu izjasnili, pa se u skladu s čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) smatra da su pristali na povlačenje, pa je sud na temelju čl. 456. st. 1. ZPP-a riješio kao u izreci rješenja, odnosno utvrdio povlačenje tužbe za iznos glavnice od 220,00 kuna, te u tome dijelu ukinuo platni nalog pod toč. II izreke presude.

6. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis, te je pročitao Izvod iz poslovnih knjiga (str. 4 spisa), priložene Uplatnice od strane tuženika (str. 18-19 spisa, 22-23 spisa), Rješenje centar Đ. (str. 31-32 spisa), Izjava tuženika od 31. srpnja 2018. (str. 43-44 spisa), Kartica partnera (str. 45-47 spisa), Računi za odvoz komunalnog otpada (str. 48-53 spisa).

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi provođenja financijskog vještačenja budući je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno radi donošenja konačne odluke. Također, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 536,81 kunu, troškovi eventualnog vještačenja bi višestruko premašili samu vrijednost predmeta spora, te bi isto vodilo ka neekonomičnosti postupka.

8. Konačni postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Predmet ovoga postupka je utvrditi postoji li dug tuženika prema tužitelju na ime naknade za odvoz smeća za nekretninu koja se nalazi na adresi: Đ.. Među parničnim strankama nije sporno kako je između tužitelja i II-tuženika za nekretninu korisnika Č. M.1 i K. , a koja je predmet ovoga postupka sklopljen Ugovor o korištenju javne usluge skupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada. Naime, među strankama je sporna visina utuženih iznosa, kao i eventualna zastara potraživanja.

10. Iz Izjave tuženika od 31. srpnja 2018. (str. 43 i 44 spisa) utvrđeno je kako je za nekretninu koja se nalazi na adresi: Đ. i to za korisnike Č. M.1 i K. potpisana izjava o načinu korištenja javne usluge skupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada, a koja izjava se smatra sklopljenim Ugovorom o korištenju javne usluge skupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada. Nadalje, iz iste Izjave je također utvrđeno kako je pobliže opisan način na koji se izračunava cijena javne usluge, te da je sam Cjenik javne komunalne usluge objavljen na mrežnim stranicama tužitelja.

11. Iz Kartice partnera po nivou i naknadi dostavljenih od strane tužitelja (str. 45-47 spisa) utvrđeno je kako tuženici nisu uplatili tužitelju utužene iznose za dane dospijeća koji su u tužbi pojedinačno specificirani. Također, utvrđeno je kako je račun s danom dospijeća 31. siječnja 2021. plaćen je djelomično i to 27. siječnja 2021. uplatom 53,03 kune.

12. Iz Računa za odvoz komunalnog otpada (str. 48-53 spisa) utvrđeno je kako je tužitelj izdao račune za sve pojedinačno utužene pojedinačne iznose. Također, utvrđeno je da se isti računi odnose na obveznu minimalnu javnu uslugu odvoza otpada bez cijene pražnjenja volumena spremnika otpada.

13. Ostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući se ista ne odnosi na sporne činjenice u ovome postupku.

14. Sud prihvaća svu materijalnu dokumentaciju koja prileži ovome spisu kao istinitu, no ista niti nije bila sporna među strankama, odnosno tuženici ne spore da je II-tuženik sklopio s tužiteljem Ugovor o korištenju javne usluge skupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada. Također, tuženici tijekom samog postupka ne spore niti tvrdnju tužitelja da utužene iznose nisu platili, već samo navode da utuženi iznosi ne odgovaraju iznosima uplatnica koje oni posjeduju, pa tako smatraju da nisu dužni platiti iznose navedene u tužbi, te se pozivaju na zastaru potraživanja.

15. Iz ovako reproduciranih i ocjenjenih dokaza sud je utvrdio kako je potpisanom Izjavom tuženika od 31. srpnja 2018. prihvaćena usluga skupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada. Nadalje, utvrđeno je kako je samom Izjavom utvrđen način obračuna cijene javne usluge, te da je sam Cjenik istaknut na mrežnim stranicama tužitelja. Također, utvrđeno je kako pojedinačno utužene iznose koji se odnose na obveznu minimalnu javnu uslugu odvoza otpada, a za koje iznose je tužitelj pravovremeno izdao račune, tuženici nisu platili.

16. S obzirom na sve navedeno, sud smatra kako je tužitelj svaki pojedinačno utuženi iznos pravovaljano materijalno dokumentirao i to na način da je dokazao iz koje osnove potječe tražbina prema tuženicima, te da je izdao račune za svaki pojedinačno utuženi iznos. Nadalje, nisu relevantni navodi tuženika kako utuženi iznosi ne odgovaraju iznosima uplatnica koje oni posjeduju i to iz razloga što je iz Kartice partnera po nivou i naknadi vidljivo kako su tuženici dužni puno veći iznos od onog koji je utužen, pa je na uplatnicama na koje se isti pozivaju prikazan ukupan iznos dugovanja prema tužitelju, a ne samo onaj utuženi koji je predmet ovoga postupka. Također, uzimajući u obzir jednogodišnji rok zastare za navedena potraživanja (čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima), te činjenicu da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno 02. srpnja 2021., a da je dan dospijeća za prvi pojedinačno utuženi iznos 30. studeni 2020., potraživanje tužitelja nije u zastari.

17. Slijedom svega navedenog, a kako tuženici nisu dostavili potvrdu niti kakav drugi dokaz da su utužene tražbine plaćene, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u toč. I izreke presude.

18. U odnosu na troškove ovršnog postupka, valja navesti kako je sud nakon što je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, po prigovoru ovršenika (ovdje tuženika) predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo je sve provedene radnje. Prema tome, donošenjem takvog rješenja ovrha je stavljena izvan snage, odnosno proizlazi kao da nije niti pokrenuta, već se podnesak tužitelja nazvan prijedlog za ovrhu ima smatrati tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, pa je u skladu s navedenim potrebno donijeti zajedničku odluku o troškovima postupka, kako parničnih tako i ovršnih, pa je sud odlučio kao pod toč. III izreke presude.

19. Nadalje, o troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 2., čl. 155., te čl. 158. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti (100%), dok je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 60% (utuženi iznos od 536,81 kuna povučen za 220,00 kuna). Tužiteljev uspjeh u postupku je stoga 80% (160%/2), a uspjeh tuženika je 20%.

20. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21. Dakle, tužitelju je uvažavajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva priznato 60% opravdanih troškova postupka (80%-20%).

22. Tužitelj je zatražio naknadu troška na ime jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 kn uvećano za 25% PDV-a i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, pa je njegov zahtjev osnovan. Nadalje, a kako sud donosi zajedničku odluku o troškovima postupka, kako ovršnih tako i parničnih, sud je tužitelju priznao trošak obavijesti u iznosu od 25,00 kuna, trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kuna, te trošak druge dostave u iznosu od 50,00 kuna, sve uvećano za 25% PDV-a. S obzirom na navedeno, tužitelju je ukupno priznato 912,50 kuna. Uzimajući u obzir uspjeh od 60%, tužitelju je dosuđen trošak u iznosu od 547,50 kuna.

23. Sud tužitelju nije priznao materijalni trošak u iznosu od 30,00 kuna uvećan za PDV od 25% budući isti nije dokazan nikakvom materijalnom dokumentacijom.

24. Slijedom svega, o troškovima postupka sud je odlučio kao pod toč. IV izreke.

U Đakovu 16. rujna 2022.

SUDAC

Snježana Brajko, v. r.

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. I-tuženici po punomoćniku

3. II-tuženiku