Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž R-2145/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. V. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u S., protiv tuženika C. 21 d.o.o. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-736/2017 od 11. lipnja 2021., dana 16. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-736/2017 od 11. lipnja 2021. pod točkom I. izreke (osim u dijelu u kojem je zahtjev odbijen za više zatražene kamate), pod točkom II. izreke (osim u dijelu u kojem je zahtjev odbijen za više zatražene kamate) i pod točkom III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-736/2017 od 11. lipnja 2021. suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 3.201,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 31. prosinca 2016. do isplate, dok se za više zatražene kamate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 6.800,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 31. prosinca 2016. do isplate dok se za više zatražene kamate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.625,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja do isplate.“

2. Protiv navedene presude, osim u dijelu u kojem je zahtjev odbijen za više zatražene kamate pod točkama I. i II. izreke, tuženik je izjavio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga određenih čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da viši sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim prijedlozima ili ukine. Traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge tuženika.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice - radnice tuženika za isplatom otpremnine, naknade za godišnji odmor te naknade troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tužiteljica bila u radnome odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu od 2. siječnja 2014., a od 1. travnja 2014. temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme;

-tuženik dana 2. siječnja 2017. dostavio tužiteljici odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, te naveo da je ugovor o radu prestao s danom 31. prosinca 2016.;

-tuženik tužiteljici nakon otkaza ugovora o radu nije isplatio otpremninu;

-tužiteljica za vrijem radnog odnosa nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti, niti je direktor tuženika izdao tužiteljic rješenje o godišnjem odmoru;

-sud prihvatio iskaz tužiteljice kako je u 2014. iskoristila 1 dan godišnjeg odmora, a u 2015. 10 dana godišnjeg odmora iz 2014.;

-prosječna bruto plaća tužiteljice iznosila je 3.200,00 kuna.

Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 60. st. 1., čl. 77., čl. 82., čl. 126., čl. 139. ZR i čl. 232. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR/14), čl. 55. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), te čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), pa odlučio kao u izreci.

7. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako prema odredbi čl. 126. ZR/14, radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, dok je st. 2. određeno da se otpremnina ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od 1/3 prosječne mjesečne plaće, koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca, a st. 3. je određeno da, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz st. 2. ovog članka, ne može biti veći od 6 prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

9. Također pravilno sud prvog stupnja navodi kako je čl. 82. ZR/14 propisano da je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti, isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Naknada iz st. 1. ovog članka određuje se, sukladno odredbi čl. 60. st. 1. ZR/14, razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Prema odredbi čl. 77. ZR/14, radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna. Jednako je bilo propisano čl. 55. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje ZR/09).

10. Nije osnovan ni žalbeni navod kako sud nije pravilno utvrdio činjenicu da li je tužiteljica tijekom 2014. i 2015. koristila godišnji odmor. Kako tuženik ne raspolaže sa službenom evidencijom korištenja godišnjeg odmora, niti ju je dostavio sudu na uvid, u nedostatku iste sud je pravilno povjerovao navodima tužiteljice o toj stvari.

11. Pa nakon što je na temelju podatka o prosječnoj plaći tužiteljice, koji nije sporan, i gore utvrđenih činjenica izračunao visinu predmetnih tražbina, sud je prvog stupnja pravilno naložio tuženiku isplatu istih, zajedno sa zateznim kamatama tekućih od dospijeća istih.

12. Nije osnovan ni žalbeni razlog kako je tužiteljica prije utuženja, da bi tužba bila dopuštena, morala podnijeti zahtjev za zaštitu prava. Jer po čl. 133. st. 3. ZR/14 sudska zaštita zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa nije uvjetovana prethodnim zahtjevom za zaštitom prava upućenim poslodavcu.

13. Tužiteljica je podneskom od 13. studenog 2020. uredila tužbeni zahtjev na način da je na ime otpremnine zatražila iznos od 3.201,00 kuna sa kamatama koje na iznos od 1.067,00 kuna teku od 31. prosinca 2014., na iznos od 1.067,00 kn od 31. prosinca 2015. te na iznos od 1.607,00 kn od 31. prosinca 2016. Na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor tužiteljica je zatražila iznos od 6.800,00 kn sa kamatama od 31.prosinca 2014. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe te istakao kako tužiteljica s naslova otpremnine umjesto prvotnog iznosa potražuje veći iznos. Prvostupanjski sud navodi kako, s obzirom da je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev sukladno pribavljenim platnim listama koje nije imala u trenutku podnošenja tužbe, smatra da se radi o preinaci tužbe koja je dopuštena i kako je dopuštanje takve preinake svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka.

14. Nije osnovan žalbeni razlog kako je sud prvog stupnja ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, i unatoč protivljenja tuženika, a što je navodno protivno čl. 190. st. 3. ZPP.

15. Jer prema odredbi čl. 190. st. 1. 2. i 3. ZPP, tužitelj, načelno, može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a iznimno i do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Također, načelno, nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

16. Pa kako tužitelj nije na početku postupka raspolagao svim podacima i ispravama na temelju kojih bi mogao točno izračunati visinu svog potraživanja, prihvatljiv je zaključak suda prvog stupnja kako je do preinake nakon zaključenja prethodnog postupka došlo bez krivnje tužiteljice. Također je prihvatljivo shvaćanje suda prvog stupnja kako je preinaka bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

17. I odluka o troškovima postupka je, kako po osnovu temeljem čl.154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova temeljem čl. 155. ZPP, zakonita. Tuženik je u cijelosti izgubilo parnicu (u odnosu na glavni zahtjev) pa je dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužiteljici priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznao prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: OT).

18. Stoga je valjalo po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

19. Kako tuženik nije uspio sa žalbom valjalo je po čl. 166. st. 1. ZPP odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

U Zagrebu 16. rujna 2022.

Sudac:

Tomislav Aralica, v.r.