Poslovni broj 25 K-127/2021-14
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, po sutkinji Ivani Lovrić Vidaček, uz sudjelovanje zapisničarke Željke Peh, u kaznenom predmetu protiv optužene D. S. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano po članku 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 247. st. 2. KZ/11, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovci broj K-DO-398/2012 od 28. lipnja 2013., na javnoj raspravi održanoj u prisutnosti zamjenika Općinske državne odvjetnice u Vinkovcima, Ilije Gregić, optužene D. S., branitelja optužene J. J., te stečajnog upravitelja oštećenog T. T. d.o.o. M. D., dana 14. rujna 2022., koja je presuda objavljena 16. rujna 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12,-Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 i 126/19, 80/22-u daljnjem tekstu ZKP/08).
Optužena D. S., OIB: 9., kći S. i V. rođene K., rođena 3.. l. 1.. u B., s prebivalištem u Đ., P. P. 1., a boravištem u N., na adresi E. 2., G. a. d. S., državljanka R., računovođa, zaposlena, s primanjima od oko 2.000,00 kuna, udana, majka četvero mldb. djece, SSS, neosuđivana,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi
dana 8.. t. 2. u V., kao direktor trgovačkog društva "K." d.o.o. , S. Đ., u cilju da za svoje trgovačko društvo pribavi nepripadnu imovinsku korist, s D. M., ovlaštenim predstavnikom trgovačkog društva "T." d.o.o., V. zaključila ugovor 1./2. o poslovnoj suradnji-sjetvi suncokreta roda 2010 broj S.-1./2., neistinito joj predočivši da će po dospijeću platiti preuzetu vrijednost robe, ujedno joj predala zadužnicu svog društva na iznos od 500.000,00 kuna svjesna da je žiro račun njenog društva u višemjesečnoj blokadi i da po dospijeću računa neće imati novčanih sredstava za ispunjenje preuzete obveze, pa joj D. M. vjerujući da se radi o urednom platiši isporučila robu, koju robu je preuzela, a da je prema unaprijed stvorenoj namjeri nije platila iznos od 344.314,34 kuna, te na taj način u visini od 344.314,34 kuna pribavila nepripadnu imovinsku korist društva "K." d.o.o., a za koji iznos oštetila društvo "T." d.o.o. iz V.,
dakle, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanje u zabludu i time ga navela da na štetu tuđe imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela prouzročena je znatna šteta,
pa da bi time počinila kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano po članku 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 247. st. 2. KZ/11.
II. Temeljem članka 158. stav 3. ZKP/08, oštećenik Stečajna masa iza T. d.o.o. V., se sa imovinsko pravnim zahtjevom upućuje na parnicu.
III. Temeljem članka 149. stav 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stav 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08 nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima je optužnicom broj KO-DO-398/2012, od 28. lipnja 2013. godine, izmijenjenoj na raspravi 4. veljače 2016. godine u pogledu iznosa nepripadne imovinske koristi, te podneskom od 9. listopada 2018. u pogledu pravnog opisa i pravne oznake kaznenog djela, optužilo D. S. za počinjenje kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano po članku 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 247. st. 2. KZ/11. stavljajući joj na teret da je dana 8.. t. 2.. u V., kao direktor trgovačkog društva "K." d.o.o., S. Đ., u cilju da za svoje trgovačko društvo pribavi nepripadnu imovinsku korist, s D. M., ovlaštenim predstavnikom trgovačkog društva "T." d.o.o., V. zaključila ugovor 1./2. o poslovnoj suradnji-sjetvi suncokreta roda 2010 broj S.-1./2., neistinito joj predočivši da će po dospijeću platiti preuzetu vrijednost robe, ujedno joj predala zadužnicu svog društva na iznos od 500.000,00 kuna svjesna da je žiro račun njenog društva u višemjesečnoj blokadi i da po dospijeću računa neće imati novčanih sredstava za ispunjenje preuzete obveze, pa joj D. M. vjerujući da se radi o urednom platiši isporučila robu, koju robu je preuzela, a da je prema unaprijed stvorenoj namjeri nije platila iznos od 344.314,34 kuna, te na taj način u visini od 344.314,34 kuna pribavila nepripadnu imovinsku korist društva "K." d.o.o., a za koji iznos oštetila društvo "T." d.o.o. iz V..
1.1. Naime, prvotnom optužnicom, optužena D. S. je optužena za počinjenje kaznenog djela iz članka 293. stav. 1. i 2. KZ/97, dok je nakon stupanja na snagu novog Kaznenog zakona, Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, izmijenilo pravnu kvalifikaciju djela s obzirom da kazneno djelo prijevara u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stav 1. i 2. KZ/97, ima svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelo prijevara u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stav 1. i 2. KZ/11. Dok je za kazneno djelo iz članka 293. stav 2. KZ/97 bila propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, a za kaznenog djelo iz članka 247. stav 2 KZ/11, kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, novi Kazneni zakon je blaži za počinitelja, s obzirom na pravna shvaćanja Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. prosinca 2012. broj Su – IV K-4/2012-57 prema kojem zakonsko obilježje "znatna imovinska koristi" odnosno "znatna šteta" iz članka 247. stav 2. KZ/11 postoji kada vrijednost imovinske koristi odnosno štete prelazi 60.000,00 kuna, koja okolnost to kazneno djelo čini blažim u odnosu na kazneno djelo iz članka 293. stav 2. KZ/97, za koje je pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. studenog 1997. godine utvrđeno kako "znatna imovinska korist" postoji kada vrijednost koristi pribavljene počinjenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kuna.
2. Pozvana na očitovanje o osnovanosti optužnog akta, optužena se očitovala kako se ne smatra krivom za počinjenje kaznenog djela koje joj se stavlja na teret.
3. U svojoj obrani iznesenoj na raspravi 4. veljače 2016. godine optužena je iskazala kako je preuzela tvrtku K. d.o.o., radi potpisivanja plaća i svega ostaloga, kada se razbolio njen otac. Pregovorima s tvrtkom T. d.o.o., vezano uz ugovor koji je predmet ovog kaznenog postupka, prisustvovao je suprug oštećene, otac oštećene, suprug optužene, otac optužene, te sama optužena. Upoznali su predstavnike tvrtke T. d.o.o. s situacijom u K. d.o.o., odnosno činjenicom blokade. Oni su im bili spremni pomoći, te je optužena potpisala zadužnicu. Nije joj bila namjera ikoga prevariti. Nije znala kako njen otac namjerava s robom preuzetom od T. d.o.o., namiriti dugovanje prema kooperantima. Robom koju su preuzeli od T. d.o.o., otac optužene je zatvorio dugovanje prema kooperantima, a uslijed toga ti kooperanti nisu imali obvezu njima predati suncokret. Ona osobno nikome nije predavala robu. Jednom prilikom, ne zna točno kada, prisustvovala je sastanku na kojem je G. C., dužnik K. d.o.o. nudio uplatiti T. d.o.o. 10.000,00 kuna, no ne zna zašto do toga nije došlo, jer je otišla na porodiljni dopust. U K. d.o.o. je bila zaposlena od 2.. do 2. godine. No, od o. 2. do r. 2.. je bila na porodiljnom, a nakon toga u K. d.o.o. radila je kao trgovac i u knjigovodstvu. Za dug prema T. d.o.o. je saznala kada je dobila poziv Općinskog državnog odvjetništva. Tada joj je otac rekao kako se radi o puno manjem iznosu i kako će on to riješiti. Kako navodi, pravu istinu je saznala tek tijekom ovog postupka. U o. 2.. godine se njen otac vratio na posao, a ona je od s. 2.. bila na bolovanju. Ne sjeća se da je kao odgovorna osoba K. d.o.o. potpisivala kompenzaciju. Ne spori kako ona i suprug imaju svoju firmu, te kako su oštećenome dali vlasnički list za pšenicu u P. V. u iznosu od 50.000,00 kuna, koliko su imali viška. Njen otac nije ništa poduzimao radi naplate dugovanja prema T. d.o.o. Glede kooperanata, navodi kako je praksa bila da se kooperantima da repromaterijal, a oni isporuče robu, te u koliko je više robe predano isplaćuju kooperantima razliku novca, a u koliko je predano manje, kooperanti njima ostaju dužni. Ponovila je kako joj nije bila namjera prevariti Trgovačko društvo T. d.o.o. V. i želi vratiti predmetni novac, no od dana podizanja optužnice nije ništa uplatila, jer nije mogla.
3.1. Na raspravi održanoj 9. studenog 2018. optužena je u cijelosti ostala kod obrane iznesene na raspravi 4. veljače 2016.
3.1. Na raspravi 14. rujna 2022. optužena je istaknula kako se ne osjeća krivom za počinjenje kaznenog djela koje joj se stavlja na teret, jer iako je na kraju suradnje T. d.o.o. V. postojao dug od strane trgovačkog društva kojem je bila direktor, ona nije imala namjeru prevariti T. d.o.o. V.. Naime, od T. d.o.o. V. su uzeli puno više robe nego što je, na kraju, bio dug, odnosno puno više od 344.314,34 kune, po njenom sjećanju čak oko 600.000,00 kuna. Dio te robe su platili, dio se vratio T. d.o.o. V., a dio je namiren kompenzacijama i cesijama. Navodi kako je vratila T. d.o.o. što je bilo u njenoj moći. Naglašava kako ništa od iznosa robe, odnosno duga, nije išlo na njen osobni račun niti u njenu korist. Iz K. d.o.o. je otišla prije podmirenja cjelokupnog dugovanja jer se njen otac vratio s bolovanja, a ona je otišla na porodiljni. Ponovila je kako je u trenutku sklapanja ugovora s T. d.o.o., K. d.o.o. već bila u blokadi, što je T. d.o.o. bilo poznato, te je bilo dogovoreno da se upravo daljnjom suradnjom pomogne K. d.o.o. u pokušaju izvlačenja iz blokade. No, kasnije je došlo do još težih problema, poput propadanja Đ. d.d., tvrtke u kojoj je bio dio njihove robe, što je njihovu tvrtku bacilo u još težu financijsku situaciju. Poslovna suradnja između njenog trgovačkog društva i T. d.o.o. je funkcioniralo na način da je od T. d.o.o. uziman repromaterijal koji je davan kooperantima. Kooperanti su trebali K. d.o.o. vraćati gotov proizvod, koji je tada K. d.o.o. isporučivala, između ostalog i T. d.o.o. No, u trenutku kada su kooperanti trebali vratiti gotove proizvode, ona više nije bila u trgovačkom društvu. Ne spori kako je bila direktor K. d.o.o. u trenutku sklapanja ugovora 2.., te ističe stvarnu namjeru namirenja dugovanja prema T. d.o.o., u trenutku sklapanja ugovora, i to djelomično robom kooperanata, a djelomično novcem. Naime, iako je K. d.o.o. bila u blokadi, imala je priljev novca od maloprodajnih trgovina, dio kojeg su preusmjeravali na plaćanje dugova kooperantima, a dio je ostajao u maloprodaji. U trenutku sklapanja ugovora 2.., potpisala je zadužnicu na iznos do 500.000,00 kuna, što je bio uvjet samog sklapanja ugovora, no nije smatrala kako to ne smije. Ne sjeća se točnog datuma kada je prestala biti direktor K. d.o.o., no to je bilo ubrzo nakon potpisivanja ugovora. K. d.o.o. je pokušavala naplatiti svoja potraživanja prema kooperantima, jer su istim kooperantima dali svoje sirovine i trebali dobiti gotov proizvod, no kooperanti djelomično nisu ispunili potraživanje. Iako tada više nije bila direktor, poznato joj je kako je dio potraživanja utužen sudskim putem, ali ne zna koja potraživanja i radi li se o potraživanjima temeljem isporuke robe koju je Kruna d.o.o. preuzela od T. d.o.o. Kooperanti K. d.o.o. su bili većinom OPG-ovi s kojima je K. d.o.o. godinama surađivala. Od većih kooperanata sjeća se U. Č., Đ. i P. V.. Ne zna točno tko je blokirao K. d.o.o., ali poznato je kako je i ranije bilo dugovanja. Također joj nije poznato jeli T. d.o.o. imala u posjedu zadužnicu njenog oca, kao prijašnjeg direktora K. d.o.o. Navodi kako su u ukupnom razdoblju poslovne suradnje s T. d.o.o. od istog trgovačkog društva preuzeli robe u ukupnoj vrijednosti od preko 1.000.000,00 kuna. Ne zna jeli T. d.o.o. svoje potraživanje prema K. d.o.o. istaknula u stečajnom postupku nad K. d.o.o., iako joj je poznato kako je K. d.o.o. u trenutku otvaranja stečaja, imala imovinu. Ne zna jesu li i koji vjerovnici K. d.o.o. u stečaju namireni.
4. U dokaznom postupku, uz suglasnost stranaka, sukladno odredbi članka 431. stav 6. ZKP/08, pročitani su: ugovor o poslovnoj suradnji-sjetva suncokreta, roda 2.. godine br. S.-1./2., bjanko zadužnicu od 1.. l. 2.., bjanko zadužnicu od 8. t. 2.., dopis naloga za blokadu računa od strane "T." d.o.o. V., Izvješće FINE Vinkovci od 2.. s.
2.., analitička kartica kupca, izvješće Hrvatske poštanske banke d.d. od 2.. o. 2.., izvješće Croatia banke d.d. od 2.. o. 2.., zapisnik o ispitivanju predstavnika oštećenika D. M., povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo M-A.-S d.o.o., analitička kartica kupca, ugovor o cesiji od 3.. s. 2.. i 1.. k. 2.., povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo "K." d.o.o., zapisnik o prvom ispitivanju okrivljene D. S. sa DVD snimkom od 2.. s. 2.., zapisnik o ispitivanju predstavnika oštećenika D. M. od 1.. l. 2.., nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka od 5. p. 2.., dopuna knjigovodstvenog vještačenja od 1.. l. 2.., iskaz svjedoka S. N. sa zapisnika od 4. v. 2.. i 3.. s. 2.., iskaz predstavnika oštećenika T. d.o.o. V., sa zapisnika od 3.. o. 2. i 4. v. 2., iskaz svjedoka Ž. R. sa zapisnika od 3.. s. 2.., iskaz vještaka D. D. s raspravnog zapisnika od 4. v. 2.., iskaz predstavnika oštećenika - stečajnog upravitelja M. D. na raspravi održanoj 9. s. 2.. godine, te je saslušan stečajni upravitelj M. D. na raspravi 1.. r. 2.. godine.
4.1. Također je temeljem članka 430. u svezi članka 330. stav 3. ZKP/08 reproduciran sadržaj snimki ispitivanja optužene.
4.2. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije te je saslušana optužena D. S..
5. Na temelju sadržaja optužbe i obrane optuženog, nesporno je kako su trgovačko društvo T. d.o.o. V. i trgovačko društvo K. d.o.o. S. Đ. bili u višegodišnjoj poslovnoj suradnji što proizlazi iz navoda obrane, ali i iz iskaza svjedoka D. M., zakonske zastupnice T. d.o.o. V., te nalaza računovodstveno financijskog vještaka P. d.o.o. O. od 1.. l. 2.. godine, koji u svom nalazu, kao utvrđeno navodi kako je predmetna poslovna suradnja započela 9. t. 2.. godine.
5.1. Nesporno je kako je optužena bila direktorica K. d.o.o. S. Đ. u razdoblju od 1.. s.
2.. do 3.. o. 2.. godine, kada je opozvana, što proizlazi iz iskaza optužene, te povijesnog registra iz sudskog registra za K. d.o.o. S. Đ..
5.2. Nesporno je kako je optužena D. S., dok je bila direktor trgovačkog društva K. d.o.o. S. Đ. s trgovačkim društvom T. d.o.o. zaključila ugovor o poslovnoj suradnji, sjetva suncokreta, roda 2.. godine br. S.-1./2..
5.3. Također je nesporno kako je potpisala i predala bjanko zadužnicu u ime K. d.o.o. S. Đ. kao dužnika, 8. t. 2.. godine na iznos do 500.000,00 kuna. Ovo proizlazi iz preslika navedene zadužnice na strani 13 spisa, kao i iskaza same optužene i predstavnika oštećenika D. M..
5.4. Nesporno je i kako je trgovačko društvo K. d.o.o. S. Đ. bilo u neprekidnoj blokadi od 1.. s. 2.., iz čega proizlazi da je na dan sklapanja ugovora broj S.-1./2. s trgovačkim društvom T. d.o.o. V., bilo u neprekinutoj blokadi gotovo pet mjeseci. 8. t. 2.. godine ukupna blokada žiro računa trgovačkog društva K. d.o.o. V. iznosila je 376.241,21 kunu. Ovo proizlazi iz izvješća FINA-e od 2.. s. 2.. godine, te nalaza i mišljenja vještaka P. d.o.o. O. od 5. p. 2.. godine., izvješća Hrvatske poštanske banke d.d. od 2.. o. 2.. i izvješća Croatia banke od 2.. o. 2..
5.5. Sporno je jeli predstavnicima oštećenog trgovačkog društva T. d.o.o. V. bilo poznato da je trgovačko društvo K. d.o.o. S. Đ. u blokadi prilikom sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji – sjetva suncokreta roda 2.. i predaje bjanko zadužnice 8. t. 2..
5.6. Također je sporno jeli optužena prilikom sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji imala namjeru izbjeći plaćanje predmetne robe, odnosno jeli imala prijevarnu namjeru.
6. Iz nalaza i mišljenja vještaka nalaza i mišljenja vještaka P. d.o.o. O. od 5. prosinca 2014. godine, dopunjenog 13. listopada 2015. godine, proizlazi kako su trgovačko društvo T. d.o.o. V. i trgovačko društvo K. d.o.o. S. Đ. započeli poslovnu suradnju 2.. godine koja poslovna suradnja se odnosila na kupoprodajni odnos u kojem je T. d.o.o. V. bila prodavatelj – nositelj sjetve prodavala K. d.o.o. sjeme, gnojivo, folijarno gnojivo i sredstava za zaštitu bilja (repromaterijal). Tijekom 2.. godine od strane T. d.o.o. isporučeno je 65.533,22 kune gore navedenih dobara, upravo koliko je K. d.o.o. i platila. Već sljedeće, 2.. godine T. d.o.o. je isporučila 327.611,41 kunu, dok je primila uplata u iznosu od 89.378,86 kuna. Nadalje, 2010. godine T. d.o.o. je isporučila K. d.o.o. 620.040,30 kuna vrijednosti robe, dok je primila uplata u iznosu od 157.875,48 kuna, te je došlo do kompenzacija kojom je podmiren dug K. d.o.o. prema T. d.o.o. u iznosu od 327.235,40 kuna. Također je iste godine isporučeno ne fakturirane robe od strane T. d.o.o., K. d.o.o. u vrijednosti od 21.153,00 kune, za koju robu nisu primljene uplate. Dok je 2.. godine isporučeno 5.904,00 kune robe od strane T. d.o.o., K. d.o.o., pravo koliko je i plaćeno. Ukupno isporučena vrijednost robe tijekom godina poslovanja od strane T.d.o.o. je iznosila 1.148.126,34 kuna, dok je primljeno uplata, uključujući i kompenzacije 695.927,59 kuna.
6.1. Trgovačko društvo K. d.o.o. S. Đ. je tijekom svih godina suradnje s T. d.o.o. imalo loše koeficijente trenutne, ubrzane i tekuće likvidnosti, što također proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka P. d.o.o. O. od 5. prosinca 2014. godine, s obzirom da je isti tijekom 2.. godine imalo koeficijent trenutne likvidnosti 0,04, 2009. godine 0,02, a 2.. godine 0,01, dok je standard 0,05.
6.2. Nadalje, isto trgovačko društvo je tijekom 2.. godine imalo koeficijent ubrzane likvidnosti 0,49, te tijekom 2. 0,60, a tijekom 2.. 0,62 dok je standard minimalno 1, odnosno vrijednost koeficijenta ubrzane likvidnosti mora biti minimalno 1 što znači da kratkoročne obveze ne bi smjele biti veće od zbroja iznosa novca i potraživanja.
6.3. Kao drugi pokazatelj lošeg stanja likvidnosti K. d.o.o. S. Đ. je koeficijent tekuće likvidnosti koji je tijekom 2.. bio 1,05, tijekom 2.. 1,04, a tijekom 2.. 1,08 uz standard minimalno 2 do 3 što znači da kratkotrajna imovina mora biti makar dvostruko veća od kratkoročnih obveza, što ni u jednom razdoblju poslovnog odnosa dvaju trgovačkih društava za K. d.o.o., nije bio slučaj.
6.4. Koeficijent financijske stabilnosti se kretao od 0,82 2.. preko 0,90 2.., do 0,79 2. godine, uz propisani standard 0,90. Dakle, svi koeficijenti trenutne, ubrzane i tekuće likvidnosti trgovačkog društva K. d.o.o. u vremenskom razdoblju od 2.. do 2.. godine su bili loši.
6.5. Koeficijent zaduženosti trgovačkog društva K. d.o.o. je na kraju 2.. iznosio 0,99, na kraju 2.. 0,98, a na kraju 2.. 0,97 uz standard 0,40, drugim riječima trgovačko društvo K. d.o.o. je od 2.. do 2.. bilo prezaduženo.
6.6. Kako je već utvrđeno trgovačko društvo K. d.o.o. S. Đ. je bilo u blokadi računa i to iz izvješća Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb od 2.. o. 2.. na dan 2.. o. 2.. godine račun je bio u neprekidnoj blokadi 1226 dana.
6.7. Račun istog trgovačko društva otvoren u Croatia banci d.d. je prema izvješću te banke od 2.. o. 2.. godine na dan 2.. o. 2. godine bio u blokadi 1486 dana.
6.8. Prema podacima iz Očevidnika o redoslijedu plaćanja Financijske agencije, proizlazi kako je ukupna blokada žiro računa trgovačkog društva K. d.o.o. na dan 8. t. 2.. godine iznosila 376.241,21 kunu.
6.9. Nakon isporuke robe od strane trgovačkog društva T. d.o.o., nije dolazilo do uplata na račun od strane kupaca društva K. d.o.o. S. Đ..
6.10. Zaključno analizom svih ovih dokaza, odnosno izvješća Financijske agencije, izvješća Hrvatske poštanske banke d.d., Croatia banke i d.d. i nalaza i mišljenja vještaka od 5. prosinca 2014. godine proizlazi kako je trgovačko društvo K. d.o.o. S. Đ., zaista, u trenutku sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji S.-1./2. 8. t. 2.., te kao i u trenutku popisa bjanko zadužnice 8. t. 2.. godine, bilo u lošoj financijskoj situaciji uz sve loše pokazatelje likvidnosti i, ukratko, nesposobno za ispunjenje svojih obveza.
6.11. No, isto tako je iz međusobnog poslovanja T. d.o.o. i K. d.o.o. vidljivo kako je samo 2.. godine K. d.o.o. platila T. d.o.o. za isporučenu robu 65.533,22 kune, upravo onoliko koliko je u toj godini T. d.o.o. i isporučila robe. Već naredne godine, 2.. T. d.o.o. je isporučila 327,611,41 kuna vrijednosti robe K. d.o.o., a s druge strane od K. d.o.o. je primila tek 89.378,86 kuna, odnosno tek nešto više od četvrtine isporučene robe.
6.12. Iz bjanko zadužnice na strani 12 spisa, proizlazi kako je S. N., otac optužene još 1.. l. 2. potpisao u ime dužnika K. d.o.o. bjanko zadužnicu na iznos od 1.000.000,00 kuna koju je predao T. d.o.o. V.. Već tada je, kako je utvrđeno, financijsko stanje K. d.o.o. bilo loše.
6.13. Iz samog ugovora o poslovnoj suradnji – sjetva suncokreta, roda 2.. godine broj S.-1./2. od 8. t. 2.. godine, proizlazi kako prodavatelj sjetve prodaje sjeme, gnojivo, folijarno gnojivo i sredstva za zaštitu bilja, uz valutu plaćanja 2.. l. 2.. bez kamatno, a nakon toga uz zakonsku zateznu kamatu. Stranke su suglasno ugovorile kako su usjevi suncokreta roda 2.. koji su predmet ovog ugovora, u tijeku cijelog procesa proizvodnje, pa do zatvaranja obveza kupca, suvlasništvo ugovornih strana, s tim da suvlasnički dio prodavatelja kao nositelja sjetve odgovara visini njegovog potraživanja za financiranje proizvodnje. U slučaju stečaja ili likvidacije kupca, suvlasnički dio prodavatelja na usjevima izlučuje se iz stečajne ili likvidacijske mase, te se istoga ne mogu namirivati vjerovnici kupca (pravo odvojenog namirenja).
6.14. S druge strane kupac se, pod člankom 7. Ugovora – plaćanje, obvezao suncokret roda 2.. godine isporučiti prodavatelju, nositelju sjetve i to u količini koja nije manja od referentnog prinosa za zrno suncokreta u tekućoj proizvodnoj godini, a najmanje u vrijednosti ovog ugovora sa svim pripadajućim kamatama. U koliko vrijednost ukupnih količina isporučene robe sa površina ugovorenih ugovorom ne bude dostatna za podmirenje duga nastalog ugovora, kupac – proizvođač mora preostali dug zatvoriti virmanski. Sama cijena zrna suncokreta roda 2.. će se utvrditi u vrijeme žetve, a u slučaju ne postizanja dogovora kupac – proizvođač će svoje obveze na osnovu ugovora namiriti virmanskom uplatom do 3.. l. 2.., uvećanom za 5% vrijednosti kredita.
6.15. Dakle, kao što je vidljivo već iz članka 1. Ugovora, predmet Ugovora je osiguranje nesmetanog odvijanja proizvodnog ciklusa sjetve suncokreta 2010. godine na površini od 100 ha. Krajnji cilj trgovačkog društva T. d.o.o. nije bila neposredna prodaja repromaterijala, već pribavljanje samog suncokreta, a tek u koliko ne bude dovoljna količina suncokreta nakon žetve, stavljena je kao sekundarna obveza K. d.o.o., plaćanje repromaterijala ili plaćanje preostalog dijela repromaterijala. Iz same konstrukcije članka 7. Ugovora, vidljivo je kako prilikom sklapanja istoga K. d.o.o. nije bila u ravnopravnom položaju jer je ugovoreno kako će kupac i prodavatelj cijenu zrna suncokreta utvrditi u vrijeme žetve, a u koliko ne postignu dogovor, kupac – proizvođač će svoje obveze nastale na osnovu ugovora morati namiriti virmanskom uplatom do 3.. l. 2.., uvećanom za 5% vrijednosti kredita. Dakle u koliko se ne postigne dogovor o cijeni suncokreta kupac će cijenu repromaterijala morati platiti s kamatama i to u kratkom roku nakon žetve.
6.16. Iz članka 8. Ugovora proizlazi kako je kupac obvezan prodavatelju dostaviti sljedeće instrumente osiguranja: sudužnike kupca – proizvođača, bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika, bjanko mjenicu (napomena bez protesta) uz mjenično očitovanje, bjanko vlastitu mjenicu (napomena bez protesta) uz mjenično očitovanje, do dana zaključenja ugovora, a najkasnije do otpreme prvih roba po ugovoru, ujedno ovlastivši prodavatelja da instrumente osiguranja može koristiti za naplatu bilo koje njegove obveze prema prodavatelju. Ujedno se kupac obvezao prodavatelju dostaviti poslovnu dokumentaciju važnu za procjenu njegovog boniteta i kreditne sposobnosti – prije svega bilancu, račun dobiti, BON2, PD obrazac, izvod iz sudskog registra, obavijest o razvrstavanju i potpisni karton do dana zaključenja ugovora.
6.17. Kako je ugovor potpisan 8. t. 2.. godine navedenu dokumentaciju je kupac odnosno K. d.o.o. S. Đ. bilo dužan dostaviti do tada te ukoliko ju je dostavio, predstavnici T. d.o.o. V. su morali znati za činjenicu loše financijske situacije K. d.o.o., a u koliko nije dostavljeno postavlja se pitanje zašto predstavnici oštećene nisu tražili ispunjenje članka 8. Ugovora, koji je članak bio uvjet samog zaključenja ugovora.
7. Iz iskaza predstavnika oštećenika D. M., zakonske zastupnice T. d.o.o. koja je saslušana u dva navrata u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima ti to 11. travnja 2013. i 18. lipnja 2013., te na raspravi kod ovoga suda 31. ožujka 2014. i 4. veljače 2016. godine, proizlazi kako je trgovačko društvo T. d.o.o., poslovnu suradnju sa trgovačkih društvo K. d.o.o. S. Đ. započelo 2. godine sa prometom od oko 80.000,00 kuna, naplaćenog kompenzacijom, te iz tog razloga stoji zadužnica na 100.000,00 kuna potpisana od S. N.. Ugovor o poslovnoj suradnji od 8. t. 2.. potpisan je sa D. S. kojom prilikom su predstavnici T. d.o.o. inzistirali na izdavanju nove zadužnice u vrijednosti 500.000,00 kuna koja je prilikom potpisivanja i ovjere ugovora i izdana. Nisu tražili podatke o solventnosti zbog povjerenja između poslovnih partnera, a i zbog kratkog roka trajanja ugovora od 6 mjeseci, očekujući kako će se ugovor ispoštivati prilikom žetve. Temeljem ugovora su, protivno ugovornoj strani isporučili repromaterijal za sjetvu suncokreta 2.. u vrijednosti od oko 500.000,00 kuna, a kasnije izdali robu u vrijednosti od 850.000,00 kuna. Uspjeli su naplatiti dio potraživanja, jer su s njive kooperanata K. d.o.o. uzeli suncokret, na što ih je uputio S. N., kao odgovorna osoba K. d.o.o., misleći kako to neće napraviti. Nakon toga su bezuspješno probali kontaktirati s odgovornim osobama K. d.o.o., odlazeći na lice mjesta, no bez uspjeha, jer je društvo zapalo u blokadu i predstečaj. Kada su dolazili, predstavnici K. d.o.o. su ih uvjeravali kako će sve biti uredu i dug će biti podmiren, no, očito su imali daleko veća dugovanja. Predstavnica oštećenog navodi kako joj je poznato da je S. N. preuzimao robu u ime K. d.o.o., a finalni proizvod prodavao preko OPG-a u vlasništvu supruge V. N. i društva M-A.-S d.o.o. Đ. čiji je osnivač i član društva D. S.. Dio njihovog potraživanja je plaćen cesijom preko društva M-A.-S d.o.o. Đ., robom koju su oni imali kod P. V.. Nakon toga, odgovorne osobe K. d.o.o., su obećavale plaćanje dijela duga od 150.000,00 kuna rodom soje, no nisu se javljali. Nakon podnošenja kaznene prijave, predstavnici K. d.o.o. su predložili da T. d.o.o. svoja potraživanja naplati od dužnika K. d.o.o., no, na to predstavnici T. d.o.o. nisu mogli pristati. 8. s. 2.. godine su predstavnici K. d.o.o. trebali dostaviti vlastite mjenice i mjenicu OPG V. N., ali to nisu učinili.
7.1. Naknadno prilikom davanja iskaza 18. lipnja 2013. godine predstavnica oštećenog D. M. je navela kako je S. N., ipak predao zadužnicu na 1.000.000,00 kuna, što je bilo u vrijeme kada trgovačko društvo K. d.o.o. nije bilo u blokadi dok je novu zadužnicu ona tražila od D. S. na iznos od 500.000,00 kuna kada je saznala da je otac na nju predao firmu, te je istu zadužnicu D. S. i izdala iako za nju nije imala pokriće, znajući da je trgovačko društvo prezaduženo i blokirano. Još je navela kako je ukupno trgovačko društvo T. d.o.o. trgovačkom društvu K. d.o.o. Đ. S. predalo vrijednost robe u iznosu od 850.000,00 kuna, dok je nenaplaćeno ostalo 450.000,00 kuna. Za otvaranje stečaja trgovačkog društva K. d.o.o. saznala je mjesec dana prije davanja ovog iskaza, odnosno u svibnju 2013. godine.
7.2. Prilikom ispitivanja na raspravi 31. ožujka 2014. godine predstavnica oštećene T. d.o.o. D. M. je navela kako nije bila ugovorena kompenzacija u ugovoru od 8. travnja 2010., već je bilo dogovoreno da K. d.o.o. preda robu umjesto plaćanja, odnosno ukoliko ne preda robu da im virmanski plati, uz kamatu, jer ih je T. d.o.o. zapravo kreditirala. I ovaj dio potraživanja koji je plaćen je naplaćen prisilnim putem, odnosno direktno s polja kooperanata K. d.o.o. gdje je T. d.o.o. slala svoje kamione radi preuzimanja usjeva. Dio potraživanja koji je naplaćen preko OPG-a V. N. je naplaćen cesijom između OPG-a V. N., Ž. O. i T. d.o.o. Navodi kako je K. d.o.o. robu koju je trebala isporučiti T. d.o.o. predala Ž. O. i P.-u V., a niti dio predmetnog dugovanja nije plaćen neposredno od K. d.o.o. Naknadno je saznala i kako je optužena osnovala firmu M-A.-S preko koje je T. d.o.o. 2.. godine podmirila dio dugovanja u iznosu od 50.000,00 kuna, na način da im je predala vlasnički list za pšenicu iste vrijednosti koju je imala u silosu P.-a V.. Kada su aktivirali zadužnicu ista je bila sedamnaesta na redu naplate, a račun K. d.o.o. odavno u blokadi. D. S. im se dvije godine nije javljala na telefon uslijed čega je pokušala stupiti u kontakt i sa njenim ocem S. N. kojem je poslala poruku kako će morati podnijeti kaznenu prijavu nakon čega se on javio, bio bezobrazan no na kraju predao vlasnički list na spomenutu pšenicu. Nije joj poznato kome je optužena predala robu preuzetu od T. d.o.o., jer je rekla samo kako je podijelila kooperantima. Zbog toga je predstavnica oštećene zaključila, kako je predmetna roba prodana preko OPG-a V. N. ili na crno te novce uzela. Ponovila je kako nije provjeravala bonitet K. d.o.o., te nije znala da je 8. t. 2.. predmetno društvo bilo u blokadi. Iako je člankom 8. Ugovora od 8. t. 2.. traženo prilaganje dokaza o financijskom stanju K. d.o.o. isti nisu traženi. K. d.o.o. je ranije plaćala robu u gotovini, te im je T. d.o.o. izdavala R1 račun, a od 2.0. ništa nije plaćeno putem virmana sa K. d.o.o. Iznos od 327.235,40 kuna naveden u izjavi o prijeboju odnosi se na suncokret preuzet s njiva kooperanata K. d.o.o., te sjeme pšenice i gnojivo. Urod suncokreta su odvozili dva dana nakon čega im je isto zabranio S. N., iako je to bio dogovor. Sa svime je bila upoznata i D. S.. Smatra kako je S. N. očito mislio da ipak neće ići na njive po suncokret, a kada su to oni učinili nazvao je i rekao da više ne preuzimaju suncokret. Pored tog suncokreta S. N. im je na ime dao sjemensku pšenicu i gnojivo, što je također navedeno u izjavi o prijeboju. Ovo djelomično namirenje se dogodilo 2.. godine, a djelomično namirenje putem pšenice koja se nalazila u P. V. u iznosu od 50.000,00 kuna 2.. godine.
8. Svjedok Ž. R. saslušan na raspravi 30. svibnja 2014. godine, iskazao je kako je imenovan privremenom stečajnim upraviteljem trgovačkog društva K. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda, sa zadatkom utvrđivanja postoje li sredstava za podmirenje barem troškova stečajnog postupka. Kako je utvrdio da predmetna sredstva ne postoje, rješenjem Trgovačkog društva je istodobno otvoren i zaključen stečajni postupak nad K. d.o.o. S. Đ. koje je rješenje postalo i pravomoćno. Misli kako su potraživanja trgovačkog društva K. d.o.o. iznosila oko 3.000.000,00 kuna, no utvrđivanje istih nije bilo primarno u ovoj fazi postupka, jer do samog provođenja stečajnog postupka nije niti došlo. Koliko se mogao sjetiti, tadašnji zakonski zastupnik K. d.o.o. S. N. je spomenuo kako je u jednoj od njegovih prodavaonica došlo do provalne krađe, a poznato mu je kako su određeni proizvođači koji su skladištili robu u S. Đ. imali problema, jer je skladištar dio robe otuđio, odnosno ukupno otuđivši robu u vrijednost od oko 20.000.000,00 kuna. Nije mu poznato jeli K. d.o.o. ondje skladištila robu. Parnične postupke TD Kruna d.o.o. protiv eventualnih dužnika nije zatekao. Zna za potraživanja fizičkih osoba kao dužnika trgovačkog društva K. d.o.o. no u manjem iznosu, a bilo je upitno i stvarno postojanje tih potraživanja i njihova naplativost. Dokumentacija K. d.o.o. se na kraju arhivirala kod S. N., kao posljednjeg zakonskog zastupnika trgovačkog društva K. d.o.o. uz odobrenje Državnog arhiva.
8.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka P. d.o.o. O., od 5. prosinca 2014., potvrđeni su navodi Ž. R. kako je stečajni postupak nad K. d.o.o. zaista, otvoren i istodobno zaključen nad trgovačkim društvom K. d.o.o. 1.. s. 2..
9. Svjedok S. N. saslušan na raspravi 30. svibnja 2014. godine iskazao je kako je on osnivač trgovačkog društva K. d.o.o., čiji je i zakonski zastupnik bio do 1.. s. 2.. kada je pao u komu, a poslovanje preuzela njegova kćerka D. S. koja je do tada imala uvid u poslovanje. Ne sjeća se točnog datuma kad je ponovno preuzeo upravljanje nad K. d.o.o. nakon bolovanja, ali negdje 2.., ali je bio zakonski zastupnik do stečaja. U o. 2.. je skupa s kćerkom i njenim suprugom s jedne strane, te ocem D. M. i suprugom D. M., s druge strane, dogovorio nastavak poslovanja trgovačkih društava K. d.o.o. i T. d.o.o. s kojom su već poslovali kroz 2.. i 2.. godinu. Misli da u o. 2.., prilikom tih pregovora K. d.o.o. još nije bila u blokadi, ali im je zapriječena blokada od strane U. Č.. S T. d.o.o. su dogovorili kako će od njih preuzeti repromaterijal koji će platiti u robi, odnosno u koliko ne uspiju, tada virmanom. Roba preuzeta od T. d.o.o. je otišla kooperantima na ime dugovanja K. d.o.o. dok su zaštitna sredstva vrijednosti od oko 130.000,00 kuna otuđena iz skladišta u Đ. S.. D. S. je bila upoznata o dogovoru s kooperantima. Navodi kako mu nije poznato koliko je T. d.o.o., preuzela s polja kooperanata K. d.o.o., no to je učinila uz njegovu suglasnost. Jednom prilikom je čak predložio da preuzmu sve njegove kooperante te robu u prodavaonicama K. d.o.o. kao i uslugu stroja kombajna, radi namirenja potraživanja no, predstavnici T. d.o.o. su to odbili. Smatra kako je K. d.o.o. otišla u stečaj, zbog prilika koje su postojale u agraru, Đ. i rizičnog poslovanja s kooperantima. Navodi kako je tijekom 2.. i do proljeća 2.. K. d.o.o. poslovala s T. d.o.o. u kojoj suradnji je ostvaren promet od oko 1.000.000,00 kuna, koji je i plaćen. K. d.o.o. su kooperanti fakturirali pšenicu koju je zatim ona skladištila u Đ. i to ukupno oko 576 tona pšenice. Ta pšenica je postala vlasništvo K. d.o.o. no oni ju nisu kooperantima u cijelosti platili već su im ispostavili dio robe T. d.o.o. za taj dug. Kada je Đ. otišla u stečaj stečajni upravitelj mu je rekao da su mu šanse za naplatu robe možda 5 do 10%. Vrijednost pšenice iznosila je 850.000,00 kuna, K. d.o.o. je imala potraživanja prema dužnicima u iznosu od 350.000,00 kuna, a dugovanje K. d.o.o. prema trećim osobama je iznosilo 2.500.000,00 kuna računajući i stroj koji su nabavili u iznosu od 1.5000.000,00 kuna. Sva potraživanja su pokušala naplatiti putem odvjetnice I. K..
10. Saslušan na raspravi 9. studenog 2018. stečajni upravitelj T. d.o.o. V., M. D., iskazao je kako je od strane Trgovačkog suda u Osijeku 2018. godine imenovan stečajnim upraviteljem T. d.o.o., te je u knjigovodstvenoj evidenciji utvrdio stanje potraživanja prema trgovačkom društvu K. d.o.o., ali nema izravnih saznanja kako je dug nastao i u kojim okolnostima nije naplaćen. D. M. mu je ukratko ispričala kako se radi o dugu za isporučenu robu, za osiguranja kojeg duga je zakonski zastupnik K. d.o.o. izdao mjenicu, iako je društvo već tada bilo u blokadi. Nakon toga, dug se nije mogao naplatiti po dospijeću.
10.1. Ponovno saslušan na raspravi 14. rujna 2022., stečajni upravitelj M. D. je iskazao kako je, nakon imenovanja stečajnim upraviteljem T. d.o.o. V., prvotno trebao utvrditi stanje imovine T. d.o.o. na dan otvaranja stečaja, zatim provjeriti obveze stečajnog dužnika temeljem prijava stečajnih vjerovnika, odnosno provjeriti istinitosti prijava. Ukoliko se dug ne prijavi u stečaju, stečajnog upravitelja taj dug više ne zanima, te se u stečajnom postupku taj dug više ne može namirivati. Drugim riječima, stečajni upravitelj utvrđuje gospodarsko stanje stečajnog dužnika, te pravi tablice imovine, potraživanja stečajnog dužnika prema trećim osobama, te potraživanje stečajnih vjerovnika prema stečajnom dužniku. Stečajnog upravitelja prvenstveno zanima unovčiva imovina i naplativa potraživanja. Ne sjeća se točno potraživanja T. d.o.o. prema K. d.o.o. Naveo je i kako je razlog propasti T. d.o.o. bio višestruk. Nisu uspjeli naplatiti svoja potraživanja prema kooperantima. T. d.o.o. je imala djelatnost veleprodaje poljoprivrednih sirovina, repromaterijala, zaštitnih sredstava, gnojiva koje je davala na dug poljoprivrednicima na početku sjetvene sezone uz uvjet da oni po završetku žetve T. d.o.o. isporuče gotov proizvod koji tada T. d.o.o. dalje prodaje preko svojih distributivnih kanala. Pored toga su imali i maloprodajnu poljoprivrednu apoteku na tržnici u kojoj su prodavali sve za poljoprivrednu proizvodnju i to pod istom tvrtkom kao i veleprodaja. Stečajni upravitelj navodi kako je problem nastao u tome što su u veleprodajnom dijelu, koji je financijski bio znatno veći od maloprodajnog poslovali po modelu davanja na poček pa kada je je došlo do zastoja u plaćanju od strane većih kooperanata, to se nije moglo pokriti plusom u poslovanju maloprodajne trgovine i konačno je došlo do otvaranja stečaja. Potraživanja iz veleprodaje T. d.o.o. je osiguravala uobičajenim sredstvima osiguranja, dobrovoljnom hipotekom na nekretnini, pismom namjere za davanje jamstva za plaćanje te zadužnicama, pri čemu naglašava kako se radilo o dozi povjerenja prema dugogodišnjim poslovnim partnerima uglavnom OPG-ima, te nekoliko tvrtki. Ova sredstva osiguranja su se pokazala nenaplativa, kada je došlo do zastoja u plaćanju od strane kooperanata prema T. d.o.o., što T. d.o.o. više nije mogla financijski podnijeti i došlo je do stečaja. Nije našao dokaze u poslovnoj dokumentaciji da je T. d.o.o. potraživanja prema K. d.o.o. prijavila u stečajnom postupku nad K. d.o.o., jer je to vjerojatno ocijenjeno kao nenaplativo potraživanje. Obveza prijave u stečajni postupak ne postoji, iako je logično pokušati naplatiti s tim da se potraživanje može otpisati s poreznog aspekta, tek ukoliko se nije uspjelo naplatiti. Ne sjeća se točnog iznosa potraživanja T. d.o.o. u trenutku otvaranja stečaja prema svim vjerovnicima no, ono je iznosilo nekoliko milijuna kuna u kojem iznosu je potraživanje prema K. d.o.o., bilo tek desetina ukupnih potraživanja.
11. Proizlazi, u konačnici, kako je optužena, zaista, kao tadašnji direktor trgovačkog društva K. d.o.o. S. Đ. zaključila ugovor o poslovnoj suradnji – sjetva suncokreta roda 2.. godine, kojim je od T. d.o.o. preuzela repromaterijal, a obvezala se predati suncokret roda 2.. godine, odnosno, ukoliko to ne bude moguće platiti virmanski. U svrhu osiguranja ispunjenja obveza iz ugovora potpisala je bjanko zadužnicu i to na inzistiranje predstavnika T. d.o.o., što je potvrđeno i navodima obrane i iskazom predstavnika oštećenika D. M.. Nesporno je, također, kako je već u trenutku sklapanja ugovora K. d.o.o. bila u povremenoj blokadi, te imala loše financijske pokazatelje, koji su predmetni ugovor činili rizičnim poslom. Sud smatra kako su ove okolnosti bile poznate i predstavnicima T. d.o.o., a osobito D. M., kao potpisnici ugovora od 8. t. 2.. Naime, suradnja dvaju trgovačkih društava postojala je od 2.., te je i ranije dolazilo do problema u plaćanju, te je tako, primjerice dug iz 2.. izmiren kompenzacijom. Nadalje svijest predstavnika oštećenog o lošem financijskom stanju trgovačkog društva K. d.o.o. potvrđuje i član 8. Ugovora od 8. t. 2.. kojim od trgovačkog društva K. d.o.o. traže dostavu dokumentacije nužne za procjenu boniteta i kreditne sposobnosti (prije svega bilancu, račun dobiti, BON2, PD Obrasca), iz koje je vidljivo financijsko stanje društva K. d.o.o.
Iako je predstavnica oštećenika D. M. iskazala kako tražene dokumente nije dobila, već uvođenjem ove odredbe u ugovor o međusobnoj suradnji ukazuje kako je znala za poteškoće u poslovanju K. d.o.o., a kako tvrdi i obrana. Nije sporno da Ugovor o poslovnoj suradnji od 8. t. 2.. godine nije u cijelosti ispunjen i to jer je trgovačko društvo K. d.o.o. zapalo u još teže financijsko stanje iz kojeg u konačnici nije našlo izlaz, no sud smatra kako je upravo ova okolnost dovela do neispunjenja ugovora u cijelosti. Naime, vidljivo je iz nalaza vještaka P. d.o.o. od 5. prosinca 2014., dopunjenog 13. listopada 2015. kako je nakon zaključenja ugovora 8. t. 2.. od K. d.o.o. naplaćeno 109.551,51 kunu. I iz iskaza D. M. i iz obrane proizlazi kako je S. N. uputio predstavnike trgovačkog društva T. d.o.o. da se mogu naplatiti i neposredno preuzimanjem suncokreta s polja njihovih kooperanata, čime je dio duga naplaćen, a također i predavanjem vlasničkog lista žita u vrijednosti 50.000,00 kuna. Dio duga je naplaćen cesijom između OPG-a V. N., Ž. O. i T. d.o.o., S. N. je predložio da T. d.o.o. preuzme sve njegove kooperante te robu u prodavaonicama K. d.o.o. kao i uslugu stroja kombajna.
Iz navedenog je vidljiva volja predstavnika trgovačkog društva K. d.o.o. u podmirenju potraživanja prema T. d.o.o., u kojim nastojanjima u konačnici nisu uspjeli.
11.1. Treba uzeti u obzir i kako je D. S. bila direktor i odgovorna osoba K. d.o.o. kraće vrijeme, odnosno od 1.. s. 2.. do 3.. o. 2.., u kom razdoblju je nastavila način poslovanja svog oca, ranijeg direktora, S. N., koji je već ranije poslovao s T. d.o.o., te je njegov model poslovanja pratila i u načinu avansnog uzimanja repromaterijala i potpisivanju zadužnice, jer je vidljivo iz zadužnice od 1.. l. 2.., kako je S. N. u ime K. d.o.o. potpisao zadužnicu na milijun kuna.
11.2. Sud smatra kako optužena nikoga nije dovela u zabludu glede financijskog stanja trgovačkog društva K. d.o.o., kojem je bila zakonski zastupnik prilikom sklapanja ugovora 8. t. 2.., već je financijska situacija istog društva bila poznata svim sudionicima ugovora, niti je dovela u zabludu predstavnike T. d.o.o. da će po žetvi moći ispuniti sve obveze iz predmetnog ugovora, a niti je postupala s namjerom da oštećenom trgovačkom društvu T. d.o.o. nikad ne plati, te da samim time njena tvrtka stekne protupravnu imovinsku korist. Iako je šteta za oštećenika nastupila, što proizlazi iz već spomenutog nalaza knjigovodstvenog vještaka, radi se o posljedici visoko rizičnog ugovora, čije konačno ispunjenje nije ovisilo samo o financijskom stanju K. d.o.o., već i o nizu neizvjesnih okolnosti poput rezultata žetve, a koja ponovno ovisi o brojnim faktorima koji se u trenutku sjetve ne mogu predvidjeti, ali ispunjenje ugovora ovisilo je i o financijskom stanju brojnih kooperanata K. d.o.o. jer je izvan svake sumnje utvrđeno kako K. d.o.o. nije bila proizvođač suncokreta, već je svojim kooperantima isporučivala repromaterijal u vrijeme sjetve, u zamjenu za finalni proizvod, u ovom slučaju suncokret u vrijeme žetve. Tako je, zaista, K. d.o.o. repromaterijal isporučila kooperantima, mahom OPG-ima, kako bi se nastavilo, kako sam ugovor kaže neometano odvijanje proizvodnog ciklusa sjetve suncokreta roda 2..
Okolnost što je K. d.o.o. već tada bila dužna svojim kooperantima, te im je repromaterijal isporučila na ime ispunjenja duga, ne povlači za sobom kao posljedicu da K. d.o.o. nije mogla očekivati isporuku suncokreta u vrijeme žetve. Naprotiv, izmirenjem dotadašnjih obveza prema kooperantima, mogao se opravdano očekivati nastavak suradnje, ili neometano odvijanje proizvodnog ciklusa sjetve suncokreta roda 2.. što i je bio definirani cilj ugovora između T. d.o.o. i K. d.o.o. utvrđen člankom 1. Ugovora od 8. t. 2..
11.3. Sam model ovakvog načina poslovanja je, i sukladno iskazu stečajnog upravitelja T. d.o.o. M. D., doveo do propasti T. d.o.o. V.. Naime, oni se nisu uspjeli naplatiti prema kooperantima kojima su isporučivali sirovine, repromaterijal, zaštitna sredstva i gnojiva, a koje su davali na dug, uslijed čega kad je došlo do zastoja u plaćanju od strane nekoliko većih kooperanata, taj zastoj nisu mogli podnijeti, te su otišli u stečaj, ali očito i do propasti K. d.o.o. s. Đ. Kako je sud utvrdio da je na kraju poslovnog odnosa između trgovačkog društva T. d.o.o. i trgovačkog društva K. d.o.o. ostao dug trgovačkog društva K. d.o.o., ali koji nije nastao s unaprijed stvorenom namjerom optužene da svom trgovačkom društvu pribavi protupravnu imovinsku korist, proizlazi kako ovaj odnos treba rješavati kao građanski imovinsko pravni odnos, te da tu kaznene odgovornosti tadašnje zakonske zastupnice trgovačkog društva K. d.o.o., nema.
11.4. Ta namjera ne proizlazi iz činjenice potpisivanja zadužnice u ime trgovačkog društva K. d.o.o., koja zadužnica je bila nenaplativa već u samom trenutku potpisivanja, a niti iz činjenice što je optužena sa suprugom I. S. bila osnivač i direktor trgovačkog društva M- A.-S d.o.o. S. Đ., s obzirom da je trgovačko društvo M-A.-S d.o.o. S. Đ., čak podmirilo dio potraživanja T. d.o.o. prema K. d.o.o. robom koju su oni imali kod P. V., odnosno, sudjelovalo u cesiji kojom je dio duga namiren. Naprotiv, sud je poklonio vjeru obrani optužene kako nije imala namjeru prevariti T. d.o.o. V., već kako je s T. d.o.o. V. dogovoren nastavak suradnje kako bi se, između ostalog pomoglo i K. d.o.o., u pokušaju izvlačenja iz blokade, te kako je zadužnicu potpisala kao uvjet sklapanja ugovora o daljnjoj suradnji.
12. Kazneno djelo iz članka 247. stavak 2. Kaznenog zakona - prijevara u gospodarskom poslovanju čini onaj tko u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa ili drugoj pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela prouzročena je znatna šteta.
12.1. Sud smatra da kazneno djelo koje se optuženoj stavlja na teret nije dokazano u pogledu subjektivnog elementa tog kaznenog djela, jer optužena nije predstavnike T. d.o.o. dovela u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, niti je kao cilj imala stjecanje protupravne imovinske korist za K. d.o.o., te je, stoga, optuženu, sukladno članku 453. točci 3. ZKP/08, oslobodio optužbe.
13. Temeljem članka 158. stav. 3. ZKP/08 oštećenik je s imovinsko pravnim zahtjevom upućen na parnicu. S obzirom da je T. d.o.o. prestala postojati, a stečaj okončan, oštećenikom se smatra stečajna masa iza T. d.o.o. V..
14. Temeljem članka 149. stav 1. ZKP/08 u vezi s člankom 145. stav 2. točke 1., 6. i 7. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Vinkovci 16. rujna 2022.
Sutkinja
Ivana Lovrić Vidaček, v.r.
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka iste.
Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje vijeće Županijskog suda.
Dostavna naredba:
1. ODO u Vinkovcima na broj: KO-DO-147/2020
2. Opt. D. S., N., E. 2., G. a. d. S.,
3. Branitelj, odvj. J. J., Đ., I. P. I., 6/I.
4. Oštećeni, po stečajnom upravitelju M. D., G., K. 4.
