Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 9 Gž R-129/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Z. Š. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. J. i V. J. iz S., protiv tuženika O. b. d. I. P. S. iz S., OIB: ..., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: 11 Pr-933/2021-7 od 20. srpnja 2022., 16. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Usvaja se žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: 11 Pr-933/2021-7 od 20. srpnja 2022. na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.831,98 kn s zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao i zahtjev za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 5.831,98 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranoj kao u izreci, a tekućoj na naznačene pojedinačne iznose pa do isplate. Ujedno je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.281,25 kn.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji, pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku, odnosno podredno da istu žalbu usvoji, ukine istu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbene navode.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom periodu bila radnica tuženika, zaposlena na radnom mjestu sestre/tehničara na odjelu, te da je tuženik tužiteljici za utuženi period obračunao i isplatio plaću temeljem osnovice od 5.108,84 kn, odnosno temeljem osnovice u iznosu od 5.211,02 kn za mjesec siječanj 2017., a nije sporno niti da visina razlike bruto plaće tužiteljice za navedeni period temeljem navedene obračunate osnovice i osnovice u iznosu od 5.415,37 kn iznosi ukupno 5.831,98 kn bruto.

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, jer da to proizlazi iz činjenice da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. a u svezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma. U tom smislu sud utvrđuje da su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Osim toga, sud smatra da nije od utjecaja na valjanost Izmjena i dopuna okolnost što iste nisu potpisane od strane svih potpisnika kolektivnog ugovora, jer ni jedan sindikat nije bio isključen iz kolektivnog pregovaranja, a nitko od potpisnika istih Izmjena i dopuna u zasebnom postupku nije osporavao valjanost istih, pa niti Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

7. Kako između stranaka nije sporna činjenica da za razdoblje u kojem tužiteljica potražuje razliku plaće ista iznosi 5.831,98 kn bruto, to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu navedenog iznosa i to s zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose počevši od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima.

8. Osim toga kako je između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca 4. ožujka 2019. sklopljen Sporazum o prestanku ugovora o radu kojim je utvrđeno da isti prestaje temeljem zahtjeva tužiteljice radi odlaska u mirovinu, prvostupanjski sud primjenjujući odredbe čl. 8. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19 dalje: ZR) u svezi s odredbom čl. 203. st. 1. i čl. 206. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) smatra da se čl. 6. Sporazuma ne može smatrati otpustom duga tužiteljice, odnosno tražbine koja je predmet ovog spora, jer je tužiteljica spor u ovom postupku pokrenula dvije godine od sklapanja istog Sporazuma, pa sud zaključuje da u vrijeme njegovog sklapanja tužiteljica nije bila upoznata da joj tuženik kao poslodavac nije obračunao niti isplatio plaću u cijelosti.

9. U žalbi tuženik ističe da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, imajući u vidu da su stranke sporazumno ugovorile da jedna prema drugoj nemaju nikakvih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa zasnovanog Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 15. ožujka 1996., s obzirom da je tužiteljica jasnom i slobodnom voljom prilikom sklapanja navedenog Sporazuma ugovorila kako nema nikakvih daljnjih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa sa tuženikom dospjelih na dan potpisivanja sporazuma.

10. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a s obzirom da tuženik sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, s obzirom da su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni, te bez proturječja sa stanjem spisa. Osim toga, primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena i jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Međutim, kako su stranke 4. ožujka 2019. potpisale Sporazum o prestanku ugovora o radu te su ugovorile isplatu plaće sukladno čl. 3. Sporazuma te isplatu otpremnine sukladno čl. 4. Sporazuma, kojeg nitko ne osporava, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje kako utuženo potraživanje nije naznačeno u sporazumu, s obrazloženjem da o utuženom pravu tužiteljica u času zaključenja Sporazuma nije znala, slijedom čega da se navedene tražbine nije odrekla.

12. Naime, kako su jasno odredbom čl. 6. navedenog Sporazuma stranke ugovorile da nakon podmirenja obveza iz čl. 3. i 4. istog Sporazuma stranke jedna prema drugoj nemaju nikakvih daljnjih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa zasnovanog Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 15. ožujka 1996. i Dodatka Ugovora o radu Ur.broj: 2176-125-02-193-37/16, a o odricanju od novčanog potraživanja radnika prema poslodavcu nema posebnih odredaba u ZR-a, ocjenu valjanost navedenog Sporazuma sukladno odredbi čl. 6. st. 4. ZR-a valja procjenjivati primjenom propisa obveznog prava, pa je mišljenje ovog suda da u slučaju radnikovog odricanja od novčanog potraživanja može doći do primjene odredbe čl. 203. ZOO-a prema kojoj obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi.

13. Obzirom da je pravo na isplatu plaće pravo koje pripada radniku i s kojim radnik može slobodno raspolagati ovaj sud smatra da nema zapreke da se radnik navedenog prava i odrekne.

13.1. Kako se tužiteljica odrekla prava koje joj pripada i koje je u času potpisivanja Sporazuma postojalo jer je isto dospjelo na naplatu u razdoblju od 2016. do 2017., a materijalni propisi na koje se poziva tužiteljica tijekom postupka morali su joj biti poznati u času donošenja istih odnosno nisu joj mogli ostati nepoznati, u času njihove primjene, jer su doneseni i bili u primjeni prije sklapanja navedenog Sporazuma, očito je da je tužiteljica znala da joj tražbina koju je utužila u ovom postupku pripada i u času potpisivanja Sporazuma.

14. Kako je tužiteljica navedenim Sporazumom izjavila tuženiku da neće tražiti ispunjenje i jedne tražbine koja joj pripada temeljem radnog odnosa s tuženikom, potpisivanjem istog Sporazuma gase se sve tražbine tužiteljice prema tuženiku o kojima nije odlučeno Sporazumom, pa i ova koja je predmet ovog postupka, slijedom čega je valjalo primjenom odredbe čl. 373. toč. 1. ZPP-a prihvatiti žalbu tuženika, preinačiti pobijanu odluku i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. 15. Kako tuženik tijekom postupka nije zahtjev za trošak postavio sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a, trošak tuženiku nije dosuđen, iako je isti u cijelosti uspio u sporu.

U Varaždinu 16. rujna 2022.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić v.r.