1

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-248/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-248/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, OIB:…, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u R., protiv ovršenika B., Trgovina i. s. d.o.o., P., R. S., Podružnica T. (grad Č.), OIB:…, zastupanog po punomoćniku V. R., odvjetniku u J., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode prijenosa, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-133/2019 od 5. veljače 2019., dana 18. ožujka 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Uvažava se žalba ovršenika, ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-133/2019 od 5. veljače 2019., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog ovršenika od 28. siječnja 2019.

 

2.     Protiv rješenja žalbu je podnio ovršenik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3.     Žalba je osnovana.

 

4.     Sud prvog stupnja utvrdio je da je ovršenik dana 28. siječnja 2019. podnio prijedlog kojim predlaže da sud odgodi ovrhu odnosno da obustavi naplatu temeljem naloga radi provedbe ovrhe Prekršajnog suda u Rijeci-Stalnoj službi u Delnicama posl. broj Ikp-4738/18-2 od 14. studenog 2018. koji je podnijet temeljem pravomoćne i ovršne presude Prekršajnog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, posl. broj Pp G-2011/15 od 13. studenog 2017. koja je potvrđena presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gž-3149/2017 od 12. siječnja 2018.

 

5.     Na temelju takvog utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da se protiv ovršenika ne vodi postupak izravne naplate iz čl. 209. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ) u kojem bi ovršenik mogao podnositi pravna sredstva iz čl. 210. OZ, već postupak iz čl. 152. st. 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 – dalje. PZ) u kojem ovršenik ne može podnositi pravna sredstva iz čl. 210. OZ, te je prijedlog ovršenika odbio.

 

6.     Odredbom čl. 152. st. 3. PZ propisano je da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena.

 

              Stavkom 4. istog članka propisano je da će ako osuđena fizička osoba nije postupila prema stavku 3. ili nije u roku iz odluke o prekršaju u cijelosti ili djelomično uplatila troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist ili osuđena pravna osoba nije u roku određenom odlukom o prekršaju uplatila novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist, sud ili drugo tijelo koji su u prvom stupnju donijeli o tome pravomoćnu odluku podnijeti tijelu nadležnom za ovrhu nalog za naplatu na novčanim sredstvima osuđenika sukladno posebnom zakonu.

 

7.     Dakle, sukladno čl. 152. st. 4. PZ u slučaju ako osuđena pravna osoba ne plati novčanu kaznu, oduzetu imovinsku korist ili troškove prekršajnog postupka, kao što je ovdje slučaj, sud koji je donio pravomoćnu odluku podnosi nalog za naplatu na novčanim sredstvima osuđene pravne osobe sukladno posebnom zakonu. Posebni zakon o kojem govori odredba čl. 152. st. 4. PZ je Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", br. 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20, 133/20 – dalje: ZPONS), kojim je uređena provedba ovrhe na novčanim sredstvima (čl. 1. ZPONS).

 

8.     Odredbom čl. 3. toč. 1. ZPONS propisano je da je osnova za plaćanje, između ostalog, nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku.

 

9.     Odredbom čl. 4. st. 4. ZPONS propisano je da se, ako odredbama ZPONS nije drugačije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće primjenjuju zakoni kojima se uređuje ovršni postupak.

 

10. Dakle, sukladno čl. 4. st. 4. ZPONS, na postupak kojim se provodi nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku koji predstavlja osnovu za plaćanje (čl. 3. toč. 1. ZPONS) na odgovarajući način se primjenjuju zakoni koji uređuju ovršni postupak, što u konkretnom slučaju znači da se na takav postupak primjenjuju odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ). To nadalje znači i da postupak koji se provodi temeljem naloga za naplatu iz čl. 152. st. 4. PZ predstavlja ovršni postupak u kojem postupku ovršeniku, sukladno čl. 18. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 – dalje. Ustav), mora biti osigurano pravo na žalbu odnosno pravo na djelotvornu pravnu zaštitu.

 

11. Nalog za naplatu iz čl. 152. st. 4. PZ provodi se na način da se isti dostavlja Financijskoj agenciji, te se u tom postupku ne donosi rješenje o ovrsi. Iz navedenog proizlazi da postupak koji Financijska agencija provodi na osnovi naloga za naplatu iz čl. 152. st. 4. PZ po svojoj pravnoj prirodi predstavlja postupak izravne naplate iz čl. 209. OZ, pa kako je u takvom postupku potrebno da ovršenik ima pravnu zaštitu, to u takvom postupku ovršenik može podnositi pravna sredstva iz čl. 210. OZ.

 

12. Dakle, pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da ovršenik u postupku koji je pokrenut pred Financijskom agencijom temeljem naloga za naplatu iz čl. 152. st. 4. PZ ne može podnositi pravna sredstva iz čl. 210. OZ (istovrsno pravno shvaćanje zauzeto je i na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske  broj  Su-IV-101/2023-14 održanoj 4. prosinca 2023.)

 

13. Sud prvog stupnja je dakle, pogrešno primijenio odredbu čl. 210. OZ kada je prijedlog ovršenika odbio. Navedeno postupanje utjecalo je na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, tako da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 210. i čl. 21. st. 1. OZ.

 

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovršenika, pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti u prijedlogu koji je ovrhovoditelj podnio, ne 28. siječnja 2019. kako to pogrešno navodi sud prvog stupnja u pobijanom rješenju, već 25. siječnja 2019. kada je prijedlog preporučenom pošiljkom predao na poštu (čl. 113. st. 2. ZPP). Pritom će sud prvog stupnja imati u vidu da prijedlog ovršenika, iako u uvodu nazvan kao prijedlog za odgodu ovrhe, po svom sadržaju predstavlja i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Naime, ovršenik osim odgode ovrhe (pravilno odgode prijenosa) u točki VI. prijedloga predlaže da sud obustavi ovrhu i da ga uputi na proglašenje ovrhe (pravilno pljenidbe i prijenosa) nedopuštenim, pa kada se ima u vidu cjelokupni sadržaj podnijetog prijedloga u kojem ovršenik osporava pljenidbu i prijenos i navodi razloge zbog kojih smatra da su isti nedopušteni, proizlazi da prijedlog ovršenika sadržajno predstavlja prijedlog za odgodom prijenosa i prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

 

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 18. ožujka 2024.

 

                                   Sudac:

                            Robert Jambor, v.r.