Poslovni broj: UsI-3719/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice G. Ć. (ranije Š.) iz Z., OIB: ..., koju zastupa opunomoćenica G. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Z., OIB: ..., radi obračuna vodnog doprinosa, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 9. rujna 2022. godine, u nazočnosti tužiteljice i opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 16. rujna 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-325-08/20- 02/441, URBROJ: 517-09-2-2-21-15 od 4. studenog 2021. godine.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljica s prijedlogom za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 16. prosinca 2021. godine protiv rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-325-08/20-02/441, URBROJ: 517-09-2-2-21-15 od 4. studenog 2021. godine, kojim se u točki 1. izreke poništava rješenje Hrvatskih voda, KLASA: UP/I- 325-08/14-01/0096515, URBROJ: 374-3501-2-20-35 od 22. svibnja 2020. godine, dok se točkom 2. izreke predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, prvostupanjskim se rješenjem obveznici V. V. iz Z., utvrđuje iznos vodnog doprinosa od 3.699,83 kn ukupno za građevinu zahtjevna stambena zgrada na lokaciji Z., na kč.br. 2030/5 k.o. Ž. Nadalje, u tom rješenju navodi se uplatni račun Hrvatskih voda, na koji je obveznica u obvezi uplatiti utvrđeni iznos vodnog doprinosa, koji dospijeva dana 21. lipnja 2020. godine. Na nepravodobno plaćene iznose vodnoga doprinosa obračunavaju se i obveznica je dužna platiti zakonske zatezne kamate, s time da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Tužiteljica ističe da je u svojstvu zainteresirane osobe sudjelovala u postupku koji je prethodio pobijanom rješenju, pa kao takva, temeljem članka 17. stavka 1. ZUP-a ima aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Tuženik, a i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi, Poslovni broj:

Usž-2530/21-2 od 30. rujna 2021. godine je propustio uočiti da se u ovoj pravnoj stvari odlučuje o obvezi koja je sa danom 1. siječnja 2021. godine zastarjela. U skladu s člankom 74. stavkom 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva na zastaru obračuna i izvršenja, odnosno ovrhe vodnih naknada, primjenjuje se Opći porezni zakon. Vodni doprinos se obračunava plaća po izvršnosti rješenja o izvedenom stanju. Rješenje o izvedenom stanju od 11. ožujka 2014. godine je postalo izvršno 2014. godine, pa je rok zastare počeo teći 1. siječnja 2015. godine i istekao dana 1. siječnja 2021. godine, budući da zastara počinje teći istekom godine u kojoj je obveza nastala. Na nastup (porezne) zastare po službenoj dužnosti moraju paziti prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo, čak i kada sam dužnik ne uoči da je nastupila zastara i ne poziva se na nju, pa je trebalo rješenjem, po službenoj dužnosti, utvrditi nastup zastare, obustaviti postupak i izvršiti otpis zastarjelog duga, a ne predmet vratiti na ponovni postupak s uputom da ovdje tužiteljicu novim rješenjem teretiti za plaćanje vodnog doprinosa.

3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-325-08/20- 02/441, URBROJ: 517-09-2-2-21-15 od 4. studenog 2021. godine, te da obveže tuženika naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora.

4. Tijekom upravnog spora tužiteljica je temeljem članka 26. stavka 2. ZUS-a predložila donošenje odluke da tužba u ovoj pravnoj stvari ima odgodni učinak na pobijano rješenje od 4. studenog 2021. godine, jer bi se izvršenjem tog rješenja tužiteljica nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu.

5. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, predmetno drugostupanjsko rješenje doneseno je u postupku nakon presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-2530/21-2 od 30. rujna 2021. godine, pri čemu je ovo tijelo postupilo sukladno točki II. izreke navedene presude, te je bilo vezano pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, shodno članku 81. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima. Tuženik napominje da je u konkretnom slučaju upravni postupak (a kasnije i upravni spor) vođen u vezi naplate vodnoga doprinosa obveznici V. V., Z. (OIB: …), a G. Ć., Z. (OIB: …), sudjelovala je u svojstvu zainteresirane osobe. Stoga tužbene navode tužiteljice G. Ć., da je u odnosu na nju predmetna obveza zastarjela, tuženik ocjenjuje preuranjenima, budući od strane Hrvatskih voda, kao prvostupanjskog tijela koje je zaduženo za donošenje rješenja o obračunu vodnoga doprinosa, a nije doneseno rješenje kojim bi tužiteljica bila obvezana na plaćanje ove vodne naknade.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-325-08/20-02/441, URBROJ: 517-09-2-2-21-15 od 4. studenog 2021. godine (stranica 4-5 spisa), rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-350-05/12-007/232, URBROJ: 251-13-22/317-14-11 od 11. ožujka 2014. godine, izvadak iz zemljišne knjige zk.ul.br. 225005, E-4 k.o. G. Z. (stranica 27 spisa), rješenje Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/14-01/0096515, URBROJ: 374- 3501-2-20-35 od 22. svibnja 2020. godine, te iskaz mjera za obračun vodnog doprinosa.

8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 4. studenog 2021. godine, kojim se u točki 1. izreke poništava rješenje Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/14-01/0096515, URBROJ: 374-3501-2- 20-35 od 22. svibnja 2020. godine, dok se točkom 2. izreke predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II-325-08/20- 02/441, URBROJ: 517-07- 2-2-20-3 od 10. rujna 2020. godine, odbijena je žalba podnositeljice V. V., Z., izjavljena protiv rješenja Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/14-01/0096515, URBROJ: 374-3501-2-20-35 od 22. svibnja 2020. u predmetu obračuna vodnoga doprinosa. Protiv navedenog rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II-325-08/20-02/441, URBROJ: 517-07-2-2-20-3 od 10. rujna 2020., pokrenut je upravni spor. Dana 27. travnja 2021. godine Upravni sud u Zagrebu donio je presudu, Poslovni broj: Usl-2607/20-9 kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II- 325-08/20-02/441, URBROJ: 517-07-2-2-20-3 od 10. rujna 2020. godine. Dana 30. rujna 2021. Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio je presudu, Poslovni broj:

Usž-2530/21-2, kojom je u točki I. poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Usl-2607/20-9 od 27. travnja 2021., u točki II. poništio rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/II-325-08/20-02/441, URBROJ: 517-07-2-2-20-3 od 10. rujna 2020. i predmet vratio na ponovni postupak. Slijedom navedenog, tuženik je temeljem citiranog članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, riješio kao u izreci. Prvostupanjsko tijelo dužno je u roku od 30 dana od dana primitka ovoga rješenja donijeti novi upravni akt pri čemu je vezano pravnim shvaćanjima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u smislu članka 81. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima. („Stoga, osnovano tužiteljica ističe da je G. Š., kao investitor, po čijem zahtjevu je predmetno rješenje o izvedenom stanju od 11. ožujka 2014. i doneseno i u kojem je navedeno da je ista obveznik plaćanja komunalnog i vodnog doprinosa, taj vodni doprinos dužna i platiti, a ne tužiteljica.“).

9. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te nije prihvatio stajalište tužiteljice da je tuženik u pobijanoj odluci, kao i Visoki upravni sud RH u svojoj presudi, Poslovni broj: Usž-2530/21-2 od 30. rujna 2021. godine propustio uočiti da se u ovoj pravnoj stvari odlučuje o obvezi koja je s danom 1. siječnja 2021. godine zastarjela. Naime, rješenjem Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/14- 01/0096515, URBROJ: 374-3501-2-20-35 od 22. svibnja 2020. godine, obveznici V.

V. iz Z., utvrđuje se iznos vodnog doprinosa od 3.699,83 kn ukupno za građevinu zahtjevna stambena zgrada na lokaciji Z., na kč.br. 2030/5 k.o. Ž.. Međutim, Visoki upravni sud RH je u presudi, Poslovni broj: Usž-2530/21-2 od 30. rujna 2021. godine naveo da V. V. iz Z. nije obveznica plaćanja vodnog doprinosa, već G. Š., kao investitor, po čijem zahtjevu je rješenje o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-350-05/12- 007/232, URBROJ: 251-13-22/317-14-11 od 11. ožujka 2014. godine i doneseno, a u kojem je navedeno da je ista obveznik plaćanja komunalnog i vodnog doprinosa, te je ista dužna po izvršnosti predmetnog rješenja platiti komunalni i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima. Iz gore navedenog je razvidno da V. V. iz Z. nije u obvezi uplatiti u cijelosti iznos vodnog doprinosa od 3.699,83 kn za građevinu – zahtjevnu stambenu zgradu na navedenoj adresi u Zagrebu i na naznačenoj čestici. Dakle, ista nije u obvezi prema Hrvatskim vodama, odnosno Hrvatskim vodama ne duguje utvrđeni iznos vodnog doprinosa, a niti je odgovorna za to, odnosno nema dužnosti ispunjenja na koju se odnosi vjerovnikov zahtjev. U takvom obvezno pravnom odnosu nema dužnika, kao pasivne strane. Nadalje, članak 214. Zakona o obveznim odnosima propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, te da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Hrvatske vode kao vjerovnik ne mogu od imenovane zahtijevati ispunjenje obveze, pa nema zakonskih razloga za pozivanje ovdje tužiteljice na odredbe o zastari obveze V. V. s danom 1. siječnja 2021. godine. Stoga su Hrvatske vode svojim rješenjem, KLASA: UP/I-325-08/14-01/0096515, URBROJ: 374-3501-2-21-50 od 7. prosinca 2021. godine, obustavile upravni postupak obračuna i naplate vodnoga doprinosa za V. V., a koji je postupak vođen pred Hrvatskim vodama pod oznakom, KLASA: UP/I-325- 08/14-01/0096515.

10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

11. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17. i 110/21.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavak 3. citiranog članka propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

12. Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice za odgodnim učinkom tužbe, budući da ista nije dokazala da su ispunjeni uvjeti iz članka 26. stavka 2. ZUS-a. Naime, ista nije dokazala da bi izvršenjem pojedinačne odluke za nju bila nanesena šteta, koja bi se teško mogla popraviti. Osim toga, točkom 4. izreke prvostupanjskog rješenja proizlazi da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

U Zagrebu, 16. rujna 2022. godine

Sudac:

Ivan Levak,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

Protiv rješenja o odbijanju prijedloga za odgodnim učinkom tužbe nije dopuštena žalba (članak 67. stavak 1. ZUS-a).