Broj: 33. Pp-1868/2021-15.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Renati Višošević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Šimunić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika H.G., državljana RH, zbog prekršaja iz čl. 32. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19), povodom prigovora okrivljenika na obavezni prekršajni nalog Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec, pod brojem: 511- 21-09/05-2-974-1/2021 od 19. listopada 2021., na temelju čl. 183. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), te primjenom čl. 222. st. 1. istog Zakona, dana 16. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: H.G., sin M. i D., rođen ……… u Čakovcu, OIB: ………… Hrvat, državljanin RH, sa završenom srednjom školom, pismen, po zanimanju profesionalni vozač, zaposlen u Sloveniji, lošeg imovnog stanja, sa prebivalištem u V…….. kbr. 51., neoženjen, bez djece, prekršajno kažnjavan, kazneno nekažnjavan, protiv njega se ne vodi drugi postupak,

k r i v  j e

I. što je dana 19. listopada 2021. u 14,20 sati kolnikom ceste Šenkovec – Brezje, upravljao osobnim vozilom marke „Alfa Romeo“ reg. oznake ČK 947-JF, te nije postupio po znakovima ovlaštenih službenik osoba (plave bljeskalice, zvučni signali, palica "STOP POLICIJA"), već je nastavio vožnju kroz naselje Brezje gdje je kod kbr. 95. zaustavljen.

II. Okrivljenik je time počinio prekršaj iz čl. 32. st. 1., kažnjiv po čl. 32. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu se temeljem istog propisa,

i z r i č e

III. novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) kuna / 398,17 (tristo devedeset i osam eura i sedamnaest centi)[1] .

Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom. Ukoliko okrivljenik ne plati u određenim rokovima novčanu kaznu, ista će se temeljem čl. 34. st. 1. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.

IV. Temeljem čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna / 26,54 (dvadeset i šest eura i pedeset i četiri centa)[1] , u roku od 30 dana od primitka ove presude, u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, Policijska uprava međimurska, Postaja prometne policije Čakovec, pod brojem: 511-21-09/05-2-974- 1/2021 od 19. listopada 2021. izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika H.G., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Protiv navedenog obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je pravovremeno podnio prigovor, zbog čega je ovaj Prekršajni sud temeljem čl. 238. st. 9. Prekršajnog zakona prekršajni nalog stavio izvan snage, te proveo žurni postupak.

3. Okrivljenik H.G. u obrani je iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Nije točno da bi kritičnog dana 19.10.2021. upravljao vozilom reg. oznake ČK 947-JF na relaciji Šenkovec – Brezje, a da se ne bi zaustavio na znak policijskih službenika izraženih pomoću plavih bljeskalica. Prije toga nalazio se je u Šenkovcu na kiosku i krenuo je vozilom prema Brezju. Došao je do semafora i bilo je upaljeno crveno svjetlo, stao je, a prije toga ga je čovjeku pustio da se uključi u promet, u kolonu. Policijski službenici su bili 5-6 auta iza njega i vidio je odjednom da su upaljena svjetla, ali nije znao da se svjetla odnose na njega, jer nije bilo razloga, jer je on svoja dugovanja zbog prometnih prekršaja sve platio. Nije mi bilo jasno zašto bi njega zaustavljali. Nastavio je vožnju u pravcu Brezja i tamo je skrenuo ulijevo prema Slakovcu. Na tom putu nije vidio da bi bile upaljene rotirke niti da bi se davali zvučni signali. U nastavku vožnje su ga zaustavili, a rotirku su upalili dok su bili 5 metara do njega. Tada se je odmah zaustavio. Napominje da mu je vozačka dozvola potrebna jer je zaposlen kao profesionalni vozač.

4. Sud je u postupku ispitao policijskog službenika B.H., koji je iskazao da je kritičnog dana bio u vozilu sa policijskim službenicima ispomoći iz Vinkovaca i sjeća se da su se mimoišli u Čakovcu, u Globetki kod benzinske postaje "Shell" sa jednim vozilom i u trenutku kada su se mimoišli, primijetili su vozilo koje je po vanjskim pokazateljima ukazivalo da možda nije bilo registrirano i nakon provjere preko AOP- a i utvrdili su da je za vlasnikom vozila raspisana potraga. Tada su se okrenuli i sustigli su ga u Šenkovcu u ravnini benzinske postaje "Mo-benz" gdje su se vozili iza još dva vozila, tj. između njega i njih bila su dva vozila i odjednom je isti odlučio preteći vozila ispred sebe, a oni su tada krenuli u pretjecanje tih vozila s time da još nisu dali zvučne i svjetlosne znakove, već su to dali kada su uspjeli preteći sva vozila i skrenuli su ulijevo na cestu prema Brezju. Isto vozilo se je nalazilo na udaljenosti oko 50 metara od njih i na toj udaljenosti su ga pratili sa upaljenim znakovima, međutim on je stalno povećavao brzinu, ali ih je još uvijek mogao vidjeti i čuti jer nije bilo vozila između njih. U jednom momentu on je naglo skrenuo ulijevo kada je došao do Brezja, krenuo je prema Industrijskoj zoni, vozio je velikom brzinom, a nije dao pokazivač smjera. Tada se je zaustavio i oni su došli do njega, izašli su iz vozila i zatekao ga je na mjestu vozača, a ženska osoba je bila na mjestu suvozača, a ona je bila frustrirana njegovom vožnjom i stalno je spominjala da joj se žuri na posao u caffe bar "Đurek". Kada su ga upozorili što je napravio, da se nije zaustavio na njihove znakove, pitali su ga zašto se nije zaustavio, ali on nije ništa suvislo odgovorio.

Okrivljenik je imao primjedbe na iskaz svjedoka, te navodi da nije točno da bi se policijsko vozilo kretalo iza njegovog vozila jer su između njega i njih bila skoro cijelom dužinom do zaustavljanja, druga vozila, pa nije mogao znati niti pretpostavljati da bi zvučni i svjetlosni signali bili uključeni radi njegove vožnje. Sa njim je u autu bila njegova djevojka, nije se mimoišao sa policijskim vozilom, već se je zaustavio i to prvo na benzinskoj pumpi "Shell" i nakon što je kupio cigarete, vratio se je u auto i nastavio vožnju. Iza njega su bila vozila i nije primijetio policijsko vozilo. Prvi puta ih je primijetio kada se je drugi puta zaustavio kod kioska kod semafora u Šenkovcu, gdje je otišao na kiosk po paket i vratio se auto. Kada se uključivao u promet, iza njega je bilo oko 5 auta, a iza tih auta bilo je i policijsko vozilo, ali nije još imalo upaljena svjetla, odnosno na pitanje suca zašto je prije rekao da su tada već bila upaljena svjetla, izjavio je da nije to rekao, jer tvrdi da su se svjetla i zvučni znakovi upalili kada je on krenuo sa semafora. Nakon toga je nastavio vožnju, iza njega je bilo 5 auta i dalje isti broj auta kao i prije, a na postavljeno pitanje suca zašto je malo prije rekao da su neka vozila nastavila vožnju ravno kod semafora, izjavio je da nije rekao drugačije. (svjedok također tvrdi da je okrivljenik rekao da su se neka vozila nastavila kretati drugim smjerom). U nastavku vožnje bila su dva vozila iza i policija sa svojim znakovima. Takva vožnja je trajala 2-3 minute, ali ta dva vozila više nisu bila iza, ili su nekamo otišla ili ih je policija prestigla i policija je došla iza njegovog vozila. Dakle, do njegovog vozila sa upaljenim zvučnim signalima policija je došla prije njegovog zaustavljanja 5 sekundi, tj. prije skretanja u ulicu zaustavljanja. Dakle, iz iznijetog nije mogao znati da je to bilo namijenjeno za njega. Svjedok smatra da je okrivljenik tijekom davanja iskaza bio nedosljedan u svojim obrazloženjima (a što primjećuje i sudac), prilagođavajući odgovor konkretnim pitanjima suca, a radi se o izjavi koja se ne poklapa s prvobitnom izjavom.

Prilikom suočenja okrivljenik ostaje kod svoje obrane koju je dao na prvom saslušanju.

Svjedok iskazuje da se sjeća se da su prilikom mimoilaženja između benzinske Shell i Galerije sjever, vidjeli kako vozač ima spušteno staklo, gleda prema njihovom vozilu i nešto dobacuje. Nakon toga, kada si se okrenuli i nastavili vožnju, postoji mogućnost da se je u tom momentu okrivljenik zaustavio kod benzinske pumpe Mo-benz, međutim oni su ga u nastavku vožnje slijedili, između njih je bilo nekoliko vozila i okrećući se prema okrivljeniku objašnjava da je okrivljenik nedosljedan kada tvrdi da je prilikom navodnog stajanja kod kioska uključivao se u promet dajući lijevi pokazivač smjera, a što nije logično jer se semafor nalazi ispred, a on se mora pokazivajući desni pokazivač smjera uključiti na desnu prometnu traku. Isto tako okrivljenik u više navrata mijenja iskaz tvrdeći da je prilikom uključivanja na cestu poslije kioska uočio policijsko vozilo za uključenim rotirkama i sirenama, te da ga je vozač koji je dolazio iz smjera Mo-benza propustio. Mišljenja je da je to istina, da kao što i stoji u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, sva vozila koja su se nalazila u koloni pred navodim crvenim svjetlom na semaforu i bila zaustavljena, da se iza njih nalazilo policijsko vozilo sa upaljenim svjetlima i sirenom, sva vozila bi se pomaknula u desno, a ne bi propuštala vozila koje se uključuju na tu prometnu traku. Vozač se kretao lijevo prema Brezju te navodi u jednom trenutku da je između njega i policijskog vozila bilo 5 vozila, pa na intervenciju suca veli da je bilo 2 vozila, te je upravljao vozilom sukladno ograničenju 80 km/h, što nije istina, jer su se oni više od dvostruke dozvoljene brzine vozili za njim kako bi ga sustigli, ali nisu uspjeli. Dakle, nedvojbeno okrivljenik je mogao zaključiti da se radi o potjeri za njim najkasnije u trenutku kod bivšeg restorana "Enđi" gdje nije bilo između njega i njih nikakvih vozila, a taj razmak je bio oko 50 metara koji se nakon toga još više povećavao i trajao je do ulaska u Brezje, gdje vozač bez davanja pokazivača smjera naglo uz najvjerojatnije zanošenja skreće ulijevo u Industrijsku zonu, dalje nastavlja vožnju ulicama Brezja, gdje se na kraju zaustavlja u slijepoj ulici, na kraju te ulice. Radi se o jako brzoj vožnji, iza njega je bila "dimna zavjesa".

Okrivljenik izjavljuje da se ne slaže sa iskazom svjedoka i ostaje kod svojeg iskaza.

Svjedok izjavljuje da se je okrivljenik zaustavio u slijepoj ulici u Brezju, na kraju te ulice s lijeve strane, iako tvrdi da se je uputio prema Slakovcu.

Okrivljenik izjavljuje da se je tamo zaustavio, iako to nije bio njegov smjer kretanja, jer su policijski službenici upalili svjetla na službenom vozilu i dali zvučne signale, neposredno prije skretanja u slijepu ulicu i zato je on skrenuo u slijepu ulicu i zastavio se na kraju te ulice, a nije se zaustavio prije u toj ulici jer nije mogao zbog ograda, a ulica je duga 50-100 metara.

Okrivljenik izjavljuje da mu nisu predočili koji prekršaj je počinio. Svjedok izjavljuje da to nije točno, jer okrivljenik govori oprečno, govori da su svjetla bila upaljena prvi puta kod kioska "Tiska", da bi nakon toga svjetla upalili negdje nakon "Eko Međimurja", a sada tvrdi da su svjetla upaljena neposredno prije njegovog zaustavljanja.

Utvrđuje se da suočenje nije uspjelo i da je svaki ostao kod svojeg iskaza.

5. Sud je izvršio uvid u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika. Na temelju obrane okrivljenika, na temelju iskaza policijskog službenika B.H., te nakon provedenog dokaznog postupka, sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio djelo iz izreke ove presude, a kako je istim ostvario obilježja terećenog prekršaja, proglasio ga je krivim i kaznio po Zakonu.

6. Odredbom čl. 32. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da sudionici u prometu moraju postupati po zahtjevima izraženim pomoću znakova ili po naredbama policijskih službenika ili druge ovlaštene osobe, na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona, nadziru i upravljaju prometnom na cestama.

7. Sudac je svoju odluku temeljio na iskazu policijskog službenika B.H., koji je u obavljanju svoje redovne djelatnosti utvrdio prekršaj, tj. da kritičnog dana 19.10.2021. okrivljenik nije postupio po svjetlosnim i zvučnim znakovima ovlaštenih službenih osoba, upravljajući osobnom vozilom kolnikom ceste Šenkovec – Brezje, te je time počinio prekršaj iz čl. 32. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Isti je vrlo okolnosno i konzistentno potvrdio u svojem ponovljenom iskazu, kao i na suočenju sa okrivljenim, da se okrivljenik nije zaustavio na znak zvučnih i svjetlosnih signala, iako ih je mogao uočiti najkasnije kada su se nalazili neposredno iza njegovog vozila na udaljenosti od 50 metara.

Okrivljenik je bio neuvjerljiv u svom iskazivanju navodeći da nije mogao vidjeti i čuti znakove upozorenja, navodeći kontradiktorne činjenice, da su se svjetlosni i zvučni signali uključili kada se još nalazio u koloni vozila, a policijsko vozilo na udaljenosti 5-6 vozila iza njegovog vozila, da bi kasnije promijenio takav iskaz te izjavio da su se svjetla i zvučne signale upalili neposredno prije njegovog zaustavljanja, zbog čega je on i skrenuo u slijepu ulici u Brezju.

Policijski službenik B.H. opisivao je vožnju kao "potjeru" jer je okrivljeni na tom putu pretjecao vozila kada su se približavali policijski službenici, pri čemu je kategorički tvrdio da nije bilo zapreke da ih okrivljenik ne primijeti kada su bili na udaljenosti 50 metara od njega, to tim više što je relacija kojom su se kretali od Šenkovca do Brezja iznosila oko 3 kilometra, pa sud zaključuje da ih je okrivljenik u svakom slučaju mogao i morao primijetiti. Svjedok je opisivao i brzinu kojom se kretao okrivljenik, koju je povećavao usprkos dozvoljenoj brzini na toj dionici, pa je uz činjenicu da je bio oprečan u svom iskazivanju kada su bila upaljena drugi puta svjetla na policijskom vozilu, pa je okrivljenikova obrana odbačena kao neosnovana. Ponašajući se na opisani način okrivljenik je povrijedio odredbu čl. 32. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, radi čega je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom.

8. Za narečeni prekršaj Zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 3.000,00 – 7.000,00 kuna, te je Sud okrivljeniku izrekao minimalnu kaznu propisanu z a navedeni prekršaj, smatrajući da će se i minimalnom kaznom postići svrha kažnjavanja.

9. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja, te okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, jer je sukladno čl. 58. Prekršajnog zakona navedena zaštitna mjera fakultativna. Kako sud tijekom postupka nije našao da postoji bojazan da bi okrivljenik mogao ponoviti prekršajno djelo, budući da do sada nije bio prekršajno kažnjavan za istovrsni prekršaj, te jer mu je valjana vozačka dozvola potrebna jer je zaposlen kao vozač, pa mu nije izrekao mjeru cijeneći da će se i samom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.

10. Izreka o troškovima postupka, temelji se na odredbi čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenika u iznosu od 200,00 kuna.

U Čakovcu, 16. rujna 2022.

Zapisničarka

Sutkinja

Danijela Šimunić, v. r.

Renata Višošević, v. r.

Temeljem čl. 244. st. 1. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.

DOSTAVNA NAREDBA:

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik 1. Okrivljeniku,

Draženka Rojc

2. Tužitelju,

3. Za spis.