Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-336/2022-8

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G.B., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj 9. K-346/2022-22 od 6. svibnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. G.B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj 9. K-346/2022-22 od 6. svibnja 2022., opt. G.B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojničkom krađom – opisano i kažnjivo po čl. 231. st. 1. KZ/11, a na temelju čl. 231. st. 1. KZ/11 opt. G.B. za kazneno djelo razbojničke krađe utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 opt. G.B. opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj K-73/2018 od 24. studenog 2020. koja je postala pravomoćna 21. siječnja 2021. te je iz navedene presude uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa je na temelju čl. 58. st. 3. KZ/11 u svezi čl. 53. KZ/11 opt. G.B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. G.B. se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 7. prosinca 2017. do 9. ožujka 2018., te od 12. veljače 2022. pa nadalje.

1.3. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) ošt. P. d.d. za trgovinu i usluge, OIB: ..., R., R. 29, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 219,99 kn, te je naloženo opt. G.B. iznos od 219,99 kn isplatiti oštećeniku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu ošt. TD P. d.d. za trgovinu i usluge upućeno u parnični postupak.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 opt. G.B. je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. G.B., putem branitelja V.I., odvjetnika iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu u cijelosti i preinači pobijanu presudu na način da oslobodi optuženika optužbe, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku. Također, optuženik nadalje u žalbi koju je uložio putem svoga branitelja predlaže da se iste obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Za 16. rujna 2022. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u O., opt. G.B. u Zatvoru u P. i branitelj optuženika V.I., odvjetnik iz Z. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u O. i branitelj optuženika V.I., odvjetnik iz Z., dok je na sjednicu vijeća putem video-linka pristupio opt. G.B. iz Zatvora u P. pa je javna sjednica vijeća održana u odsutnosti uredno obaviještenih zamjenika ŽDO u O. i branitelja optuženika V.I., odvjetnika iz Z., na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08.

4.1. Na sjednici vijeća sudac izvjestitelj izložio je žalbu opt. G.B., podnesenu po branitelju V.I., odvjetniku iz Z. te žalbeni prijedlog, a s navodima žalbe u cijelosti se suglasio i optuženik.

5. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

6. Žalba opt. G.B. nije osnovana.

7. Neosnovano u žalbi žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer takva povreda nije ostvarena pred prvostupanjskim sudom budući je izreka presude jasna i razumljiva, nije proturječna sama sebi a ni razlozima presude, a prvostupanjski sud u obrazloženju presude iznio je valjane i argumentirane razloge koji su jasni i neproturječni, a posebice nema nikakve proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

7.1. Neosnovano, nadalje, optuženik u žalbi smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer nije obrazložio zbog čega nije prihvatio njegov dokazni prijedlog za pribavljanjem socijalne anamneze nadležnog Centra za socijalnu skrb u cilju utvrđivanja olakotnih okolnosti. Ovo stoga jer je prvostupanjski sud svoju odluku o neprihvaćanju tog dokaznog prijedloga, koji je odbio smatrajući da takav dokazni prijedlog nije važan za odlučivanje (čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP /08), dostatno i argumentirano obrazložio u toč. 6. obrazloženja pobijane presude navodeći da su u postupku već utvrđene okolnosti čije se utvrđenje predlaže pribavljanjem socijalne anamneze u vidu osobnih i obiteljskih prilika optuženika, tj. otac malodobnog djeteta od 5 i pol godina, da je samohrani otac jer je sudskom odlukom dobio skrbništvo nad sinom te da je za majku djeteta u tijeku postupak lišenja roditeljske skrbi.

7.2. Shodno tome, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

7.3. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi optuženika da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 9. st. 1. ZKP/08, odnosno da nije s jednakom pažnjom ispitao i utvrđivao činjenice koje terete optuženika, ali i one koji mu idu u korist, na koji način optuženik ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. Protivno takvim navodima, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi s istom pažnjom ispitao je kako činjenice koje terete optuženika, tako i one koje mu idu u korist, pri čemu se posebno osvrnuo na iskaz svjedoka O.M. u dijelu u kojem je ovaj (O.M.) iskazao detaljno opisujući da je udarac laktom u njegov trbuh od strane optuženika bio slučajan pri povlačenju ruksaka a kliješta koja je izvadio da je držao u rukama koje su bile spuštene.

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja opt. G.B. osporava zaključak prvostupanjskog suda da je počinio kazneno djelo razbojničke krađe koji je zaključak sud zasnovao na iskazu svjedoka O.M. i sadržaja snimke video nadzora ujedno tražeći preocjenu navedenih dokaza na način kako bi to odgovarala probicima njegove obrane. Osporava sadržaj snimke nadzorne kamere iz TC "P." smatrajući da ista ne dokazuje da bi uporabio bilo kakvu silu prema svjedoku O.M. u svrhu bijega te nastojanja da zadrži otuđene predmete.

8.1. Naime, nesporna je činjenica da je inkriminiranog dana optuženik zajedno sa NN osobom došao u trgovinu "P." te da su njegov ruksak stavili četiri boce likera Jegermeister i tri boce whiskeya Jim Beam, s kojim je pićem u ruksaku prošao pored blagajne neplativši ga, a što je uočio zaposlenik trgovine O.M. Isti ispitan kao svjedok vrlo je okolnosno i opsežno opisao sporni događaj, iz kojeg proizlazi da je uočio krađu te vidio kako prolazi pored blagajne ne zaustavljajući se te ga sačekao u hodniku iza blagajne, prišao i predstavio kao zaposlenik trgovine tražeći da mu pokaže što ima u ruksaku, da je opt. G.B. poricao da bi što ukrao, da mu je više puta rekao da otvori ruksak, na što je optuženik vikao i galamio, da ga je više puta pokušao zaobići s namjerom da izađe iz trgovine u čemu ga je sprječavao svojim tijelom blokirajući mu prolaz, pri čemu ga je optuženik više puta odgurnuo rukama u prsa, da je to njihovo "natezanje" trajalo 10-12 minuta, nakon čega je optuženik otišao iza šanka kafića kako bi izašao iz prostora P. što je onemogućio blokiranjem vrata, da su se ponovno obojica vratili iz kafića u dugački hodnik gdje je uhvatio optuženikov ruksak za remen, nakon čega ga je ovaj svojom rukom udario u njegovu ruku, da je ponovno u više navrata pokušao pobjeći, a da je jedan od prodavača došao do ruksaka kako bi vidio što je u njemu na što se optuženik zatrčao govoreći da je to njegov ruksak i da mu prodavači ne diraju stvari, a na ponovno traženje da odloži stvari, odbijajući to učiniti, 2-3 puta iz jakne izvadio kliješta želeći ga očigledno preplašiti, no da su mu tada ruke bile u spuštenom položaju, zaključujući da osim odguravanja i udarca u podlakticu i nadlakticu od strane optuženika prema njemu nije bilo drugog fizičkog napada ili agresivnijeg ponašanja.

8.2. Ujedno je pregledom DVD snimke nadzorne kamere potvrđen iskaz svjedoka O.M., pri čemu su se tijekom onemogućavanja prolaska optuženika tijelom O.M. u više navrata vidjele optuženikove ruke ispružene u visini prsa prema njemu, ali se zbog loše kvalitete snimke nije moglo sa sigurnošću utvrditi da ga isti odguruje, izuzev u 14:45:45 sati kada je iz snimke utvrđeno kako je optuženik s obje ruke odgurnuo O.M. koji je ispred njega stajao sa spuštenim rukama, a povrh toga da je cijelo vrijeme svjedok na sebi nosio plavi prsluk. Ocjenjujući sadržaj iskaza svjedoka O.M. koji je prvostupanjski sud, a već je prethodno napomenuto, prihvatio kao istinit i vjerodostojan, životan i logičan, u kojem je opisao cijelu dinamiku događaja, ne nalazeći objektivnih razloga zbog kojih bi svjedok lažno teretio optuženika, a koji korespondira sa snimkama nadzorne kamere iz kojih je vidljivo da je u vremenskom razdoblju od 10-15 minuta optuženik više puta pokušao zaobići navedenog svjedoka i izaći iz trgovine, iako mu ovaj to nije dopuštao blokirajući svojim tijelom prolaz, uhvatio ga za remen ruksaka te da usprkos njegovom višekratnom traženju da vrati otuđene stvari to nije učinio, zbog čega se ukazuje kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da optuženik niti u jednom trenutku nije imao namjeru vratiti otuđene stvari, a da je u tu svrhu prema O.M. uporabio i silu. Uz to, iz službene zabilješke o dojavi proizlazi da je osoba koja je uhvaćena u krađi (optuženik) agresivna te da je došlo do tučnjave, a da se iz snimke nadzorne kamere u 14:45:45 sati vidi kako optuženik s obje ruke odguruje svjedoka O.M. koji je ispred njega stajao sa spuštenim rukama. O svemu navedenom sud je dao izrazito iscrpne, valjane i argumentirane razloge u toč. 19. obrazloženja pobijane odluke, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.3. Prema tome, prvostupanjski sud sasvim osnovano nije prihvatio obranu optuženika da nikakvu silu prema djelatniku TC "P." O.M. nije primijenio kako bi zadržao alkoholna pića koja je prethodno otuđio i koja su se nalazila u njegovom ruksaku, jer je ista nelogična, neživotna i u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima.

8.4. Na temelju svega navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i na takvo, pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada je opt. G.B. proglasio krivim zbog kaznenog djela razbojničke krađe – opisano i kažnjivo po čl. 231. st. 1. KZ/11.

9. U žalbi zbog odluke o kazni optuženik smatra da je ista prestrogo određena s obzirom na sve okolnosti događaja i činjenicu da se radilo o svega nekoliko pića.

9.1. Međutim, prvostupanjski sud ispravno je cijenio težinu i društvenu opasnost kaznenog djela, a pravilno je i valorizirao značaj olakotnih i otegotnih okolnosti. Tako je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio da je optuženik otac jednog malodobnog djeteta u odnosu na kojeg mu je dodijeljeno skrbništvo, dok je od otegotnih okolnosti cijenio optuženikovu višestruku osuđivanost u 11 navrata zbog različitih kaznenih djela (četiri puta zbog kaznenog djela razbojništva, dva puta zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, jedanput zbog kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede, jedanput zbog kaznenog djela tjelesne ozljede, dva puta zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave, jedanput zbog kaznenog djela prijetnje te jedanput zbog kaznenog djela protupravne naplate). Dakle, riječ je o osobi sklonoj imovinskim kaznenim djelima i kaznenim djelima s elementima nasilja, o specijalnom povratniku u odnosu na kojega do sada u 9 navrata izrečene bezuvjetne kazne zatvora, jedanput uvjetna osuda i jedanput maloljetnički zatvor nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim zakonskim propisima, a u kontinuiranom sukobu sa zakonom je od 2005. godine. Stoga je pravilno prvostupanjski sud opt. G.B. za navedeno kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a onda na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 opozvao uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj K-73/2018 od 24. studenog 2020., koja je postala pravomoćna 21. siječnja 2021., te iz navedene presude uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom primjenom odredbi za stjecaj čl. 58. st. 3. KZ/11 u svezi čl. 53. KZ/11 opt. G.B. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca. I po nalaženju ovog drugostupanjskog suda upravo takvom vrstom i mjerom kazne ostvarit će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. G.B. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 16. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.