R. H. P.-97/11 O. S. U. S.

S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja U. leasing C. d.o.o. Z., H. 33,

O.:, zastupanog po predsjedniku uprave E. P.-K., a

ovaj po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog M. & L. iz Z., protiv tuženika pod 1. T. S., O.:, pod 2. D. S.,

O.:, pod 3. M. S., O.:, pod 4. D.

S., O.:, svi iz M., G. 51.A, svi zastupani po

punomoćnici S. Č., odvjetnici u S., radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te proglašenja presude od 13. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Ugovor o darovanju nekretnina ovjeren kod javnog bilježnika M.

I. iz S. dana 21.08.2010.g. pod posl.br. O.-17807/10 i A.

U. o darivanju nekretnina ovjeren kod javnog bilježnika M. I. iz S. dana 21.12.2010.g. pod posl.br. O.-27827/10 kojima su I. i I.. tuženici, T. S. i D. S., oboje iz G. 51 A, M.,

darovali I.. i I.- tuženiku, M. S. i D. S., oboje iz

G. 51 A, M., svoje nekretnine upisane u zemljišne knjige O. suda u S., Z. odjel S., zk.ul. 1065, k.o.

M., kčbr. 35, u naravi stambena zgrada od 170 m2, dvorište od 519 m2 i vrt od 637 m2, dakle ukupno 1326 m2, i to:

- poduložak 1, 1. etaža 474/1650, 1.dijela č.zem. 35 koja se sastoji od Samostalne uporabne cjeline 1 -stambena jedinica S-1 - stan položen u prizemlju (u elaboratu etažkanja označen žutom bojom), koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevnog boravka s blagavaonicom, spremom, kuhinjom, hodnikom, 3 (tri) spavaonice i 2 (dvije) kupaonice, ukupne površine 152,20 m2, s pripatkom: 1 (jednom) terasom i 2 (dva) parking mjesta ukupne površine 84,80 m2, što sveukupno iznosi 237 m2 površine,

- poduložak 2, 2.etaža 412/1650, 1. dijela č.zem. 35 koja se sastoji od Samostalne uporabne cjeline 2 -stambena jedinica S-2 - stan na 1. katu (u elaboratu etažiranja označen bojom), koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevnog boravka s blagavaonicom, kuhinjom, hodnikom, 3 (tri) spavaonice i 2 (dvije) kupaonice, ukupne površine 149,40 m2, te pripatkom: 1 (jednim) balkonom, 1 (jednom) loggio i 2 (dva) parking mjesta ukupne površine 56,1 m2, što sveukupno iznosi 206 m2 površine,

- poduložak 3, 3.etaža 452/1650, 1. dijela č.zem. 35 koja se sastoji od Samostalne uporabne cjeline 3 - stambena jedinica S-3 - dvoetažni stan na 2. katu i galeriji (u elaboratu etažiranja označen zelenom bojom), koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevnog boravka s blagavaonicom, kuhinjom, stubištem za galeriju, hollom, 2 (dvije) spavaonice i kupaonicom, na prvoj etaži-drugom katu, ukupne površine 125,00 m2, te galerijom, kupaonicom i spavaonicom, na drugoj etaži-galeriji, ukupne površine 36,7 m2, te pripatkom: 3 (tri) nenatkrivene terase i 2 (dva) parking mjest, površine 64,3 m2, što sveukupno iznosi 226,00 m2 površine,

- poduložak 4, 4.etaža 312/1650, 1. dijela č.zem. 35 koja se sastoji od Samostalne uporabne cjeline 4 -ured- uredski prostor u podrumu (u elaboratu etažiranja označen plavom bojom), koji se sastoji od predprostora, sale za sastanke, arhive, hodnika, 3 (tri) ureda, ostave i WC-a, ukupne površine 156,40 m2,

gube pravni učinak prema tužitelju, U. leasing C. d.o.o.,

H. 33, Z., u dijelu u koji je potreban za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema I. i II. tuženiku u iznosu od 396.210,74 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju S. banke važećem na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 394.255,08 EUR teku od 12.04.2011.g. do 29.06.2013. po stopi koja se utvrđuje na način da se eskontna stopa Hrvatske narodne banke koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uveća za osam postotnih poena, od 30.06.2013. do 31.07.2015. prema čl. 12.a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi - po referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, a od 01.08.2015. do naplate po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

. II. III i IV-tuženici su dužni dopustiti da tužitelj svoju tražbinu prema I i Il- tuženiku u iznosu od 396.210,74 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju S. banke važećem na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 394.255,08 EUR teku od 12.04.2011.g. do 29.06.2013. po stopi koja se utvrđuje na način da se eskontna stopa Hrvatske narodne banke koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uveća za osam postotnih poena, od 30.06.2013. do 31.07.2015. prema čl. 12.a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi - po referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, a od 01.08.2015. do naplate po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, namiri prodajom nekretnina upisanih u zemljišne knjige O. suda u S., Z. odjel S., zk.ul. 1065, k.o. M., kčbr. 35, u naravi stambena zgrada od 170 m2, dvorište od 519 m2 i vrt od 637 m2, dakle ukupno 1326 m2, i to:

- poduložak 1, 1. etaža 474/1650, 1.dijela č.zem. 35 koja se sastoji od Samostalne uporabne cjeline 1 -stambena jedinica S-1 - stan položen u prizemlju (u elaboratu etažiranja označen žutom bojom), koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevnog boravka s blagavaonicom, spremom, kuhinjom, hodnikom, 3 (tri) spavaonice i 2 (dvije) kupaonice, ukupne površine 152,20 m2, s pripatkom: 1 (jednom) terasom i 2 (dva) parking mjesta ukupne površine 84,80 m2, što sveukupno iznosi 237 m2 površne,

- poduložak 2, 2.etaža 412/1650, 1. dijela č.zem. 35 koja se sastoji od Samostalne uporabne cjeline 2 -stambena jedinica S-2 - stan na 1. katu (u elaboratu etažiranja označen bojom), koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevnog boravka s blagavaonicom, kuhinjom, hodnikom, 3 (tri) spavaonice i 2 (dvije) kupaonice, ukupne površine 149,40 m2, te pripatkom: 1 (jednim) balkonom, 1 (jednom) loggio i 2 (dva) parking mjesta ukupne površine 56,1 m2, što sveukupno iznosi 206 m2 površine,

- poduložak 3, 3.etaža 452/1650, 1. dijela č.zem. 35 koja se sastoji od Samostalne uporabne cjeline 3 - stambena jedinica S-3 - dvoetažni stan na 2. katu i galeriji (u elaboratu etažiranja označen zelenom bojom), koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevnog boravka s blagavaonicom, kuhinjom, stubištem za galeriju, hollom, 2 (dvije) spavaonice i kupaonicom, na prvoj etaži-drugom katu, ukupne površine 125,00 m2, te galerijom, kupaonicom i spavaonicom, na drugoj etaži-galeriji, ukupne površine 36,7 m2, te pripatkom: 3 (tri) nenatkrivene terase i 2 (dva) parking mjest, površine 64,3 m2, što sveukupno iznosi 226,00 m2 površine,

- poduložak 4, 4.etaža 312/1650, 1. dijela č.zem. 35 koja se sastoji od Samostalne uporabne cjeline 4 -ured- uredski prostor u podrumu (u elaboratu etažiranja označen plavom bojom), koji se sastoji od predprostora, sale za sastanke, arhive, hodnika, 3 (tri) ureda, ostave i WC-a, ukupne površine 156,40 m2.

III. Nalaže se tuženicima da solidarno plate tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja od isplate po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Dužan je tužitelj u roku 15 dana naknaditi tuženika parnični trošak ovog postupka u iznosu od 416.066,62 kn / 55.221,53 eur[1] sa zateznim kamatama koje teku od 7. rujna 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. travnja 2011. podnio tužbu protiv tuženika, radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika. U tužbi se navodi da tužitelj na dan 11. travnja 2011. ima dospjelo, a nepodmireno potraživanje u iznosu od 943.667,93 EUR temeljem 20 Ugovora sklopljenih između pravnog prednika tužitelja (H. L. C. d.o.o, Z.) i društva T. Y. d.o.o. S., a koji ugovoru da

su raskinuti zbog neplaćanja. Potraživanje po tim ugovorima da je osigurano mjenicama i bjanko zadužnicama prvotuženika i drugotuženika T. i D.

S.. Nakon što je tužitelj raskinuo predmetne ugovore i pokrenuo ovršni postupAK prvotuženik i drugotuženik da su svojoj djeci treće i četvrtotuženima M. i D. S., darovali svoju stambenu zgradu u M.,

G. 51. a, sagrađene na čest. zem. 35, Z. 1065, k.o. M.. S obzirom da je

to jedina imovina prvotuženika i drugotuženika T. i D. S. tužitelj

smatra da je predmetno darovanje učinjeno s ciljem sprječavanja tužitelja u naplati predmetnog duga,

Dakle da se radi o besplatnom raspolaganju na štetu vjerovnika. Stoga na tužitelj predmetnom tužbom pobija predmetno darovanje. Tužbenim zahtjevom tužitelj je zatražio utvrđenje da predmetni ugovor o darovanju od 21. kolovoza 2010. gubi pravni učinak prema tužitelju i to u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 943.667,93 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju O. banke (prije S. banke) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. travnja 2011. do isplate.

Podneskom od 15. ožujka 2017. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da istim traži utvrđenje da predmetni ugovor o darovanju od 21. kolovoza 2010. gubi pravni učinak prema tužitelju i to u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 396.210,74 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju O. banke (prije S. banke) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. travnja 2011. do isplate na način kako je to specificirano u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su u cijelosti osporili tužbu i tužbeni zahtjev, kako u pogledu osnova, tako i u pogledu visine.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem svih isprava priloženih u spis te pisanim i usmenim knjigovodstveno-financijskim vještačenje po vještakinji S. G., dipl. oecc., čitanjem spisa T. suda u S. P. -835/2012 i S.-139/11 i u tim spisima priloženih dokaza, kao i saslušanjem svih tuženika te svjedokinje A. P..

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

6. Odredbom čl. 66. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08), dalje: ZOO, kao materijalno pravo važeće u vrijeme spornog darovanja, propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

7. Iz citirane odredbe proizlazi da su opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku (traži se dospjelost, ne ovršnost), 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Te opće pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz odredbe čl. 67. ZOO-a.

(Jednako i Ivica Crnić, Zakon o obveznim odnosima, napomene, komentari, sudska praksa i abecedno kazalo pojmova, Organizator, Zagreb, 2012., str. 163.)

8. Odredbom čl. 67. st. 3. ZOO-a propisano je da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

Odredbom čl. 67. st. 2. ZOO-a propisano je da ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

9. Odredbom čl. 71. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da se tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

10. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), dalje ZPP, u svezi s odredbom čl. 107. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 80/22), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

11. Iz priložene dokumentacije razvidno je da su za tražbinu tužitelja po osnovu predmetnih 20 ugovora sklopljenih između pravnog prednika tužitelja (H. L. C. d.o..o, Z.) i društva T. Y. d.o.o. S., a koji ugovoru da

su raskinuti zbog neplaćanja, prvotuženik i drugotužena T. i D. S.

jamčili mjenicama i bjanko zadužnicama.

12. Rokovi za podnošenje paulijanskih tužbi prekluzivni su rokovi. To znači da njihovim istekom prestaje samo pravo na tužbu. Nadalje, ti rokovi teku stalno, jer kod njih nema ni prekida ni zastoja. Zbog prekluzivnosti, sud na njih pazi po službenoj dužnosti.

Pregledom spisa razvidno je da je sporno darovanje bilo 21. kolovoza 2010. te da je iste godine bila i uknjižba drugo i trećetuženika na darovanoj nekretnini (stambenoj zgradi sagrađenoj na čest. zem. 35, ZU 1065, k.o. M.). Predmetna tužba podnesena je 22. travnja 2011.

Dakle, predmetna tužba podnesena je unutar prekluzivnog roka od 3 godine (čl. 71. st. 1. i 2. ZOO-a) koji se primjenjuje na kvazipaulijansku tužbu kojom se pobijaju besplatne i s njima izjednačene pravne radnje (čl. 67. st. 3. ZOO-a).

13. Svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo na isplatu, bez obzira na to kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na vjerovnikovu štetu. Dakle, sukladno odredbi čl. 66. st. 1. ZOO-a, traži se dospjelost tražbine, ali ne i izvršnost (Vs, Rev-836/90 od 13. lipnja 1991. – sentenca objavljena u Ivica Crnić, Zakon o obveznim odnosima s opsežnom sudskom praksom, Organizator, Zagreb, 1997., str. 333.).

Nadalje, za pobijanje dužnikovih pravnih radnji nije pretpostavka da je vjerovnikova tražbina utvrđena pravomoćnom presudom ili nagodbom, već da je tražbina dospjela i da je pravna radnja poduzeta na vjerovnikovu štetu. (VS, Rev- 1074/98 od 4. srpnja 2001. – sentenca objavljena u Ivica Crnić, Zakon o obveznim odnosima s opsežnom sudskom praksom, Organizator, Zagreb, 2016., str. 251.- 252.).

14. U konkretnom slučaju tužiteljeva novčana tražbina dospjela je 20. kolovoza 2010. Naime, na dan 20. kolovoza 2010. svih 20 ugovora bilo je raskinuto slijedom čega su dospjela dugovanja po svih 20 ugovora.

Slijedom navedenog nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u trenutku poduzimanja sporne radnje, za koju tvrdi da je poduzeta na štetu vjerovnika (darovanje od 21. kolovoza 2010.), imao dospjelu novčanu tražbinu prema prvo i drugotuženima T. i D. S., kao jamcima temeljem mjenica i bjanko zadužnica, a koja tražbina je dospjela 20. kolovoza 2010.

15. Za istaknuti je, i to, da ako se pravna radnja dužnika sastoji od više odvojenih akata, smatra se da je ona poduzeta u trenutku kad je poduzet posljednji akt kojim se ta radnja okončava. Jednak pravni stav zauzima i pravna teorija Gorenc, Belanić, Momčinović, Perkušić, Pešutić, Slakoper, Vukelić, Vukmir, Komentar zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, Zagreb, 2014., str. 1866. i Vedriš, Klarić, Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 1998., str. 516.

Pod pojmom pravne radnje u svijetlu pobijanja razumijevamo svaki postupak dužnika zbog kojeg se njegova imovina u nečiju korist, a ne vjerovnikovu, materijalno smanjuje, ili zbog kojeg dužnik dolazi u nepovoljni položaj u nekom pravnom postupku, time da se izgledi njegovih vjerovnika na namirene umanjuju ili formalno pravno pogoršavaju.

Da bi se vlasništvo nekretnine steklo na temelju pravnog posla, trebaju se pored općih pretpostavki stjecanja prava vlasništva ispuniti i posebne pretpostavke stjecanja prava vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla, a to su pravni temelj (pravni naslov stjecanja – titulus adguirendi) i način stjecanja (modus adguirendi) tj. upis stjecateljeva prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Dakle, sukladno odredbi čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), dalje ZV, nekretnine i stvarna prava na njima stječu se na temelju pravnog posla činom upisa u zemljišnu knjigu. Pravni posao kupnja je pravni osnov stjecanja prava vlasništva ( titulus), a upis u zemljišnu knjigu način stjecanja (modus). Kumulativnim ispunjenjem ta dva uvjeta stječe pravo vlasništva nekretnina. (Jednak pravni stav zauzima i pravna teorija Gavella, Nikola; Josipović, Tatjana; Gliha, Igor; Belaj, Vlado; Stipković, Zlatan, Stvarno pravo, Svezak I., Narodne novine, Zagreb, 2007., str. 472. – 473., ali i mnogobrojna dosadašnja sudska praksa).

U konkretnom slučaju radnja koja može biti predmet pobijanja je ugovor o darovanju od 21. kolovoza 2010., jer je taj ugovor proveden u zemljišnoj knjizi. Trenutkom uknjižbe treće i četvrtotuženici M. i D. su postali vlasnici.

Time bi tužitelj, kao vjerovnik, ako postoji njegova tražbina, bio doveden u nepovoljniji položaj tj. bila bi osujećena mogućnost namirenja njegove tražbine iz imovine jamaca temeljem mjenica i bjanko zadužnica (prvo i drugotuženika).

Naime, ta radnja (darovanje od 21. kolovoza 2010.) poduzeta je nakon dospijeća predmetne novčane tražbine (dospijeće od 20. kolovoza 2010.).

16. Što se tiče navoda treće i četvrtotuženici M. i D. da oni nisu znali za predmetnu novčanu obvezu njegovih roditelja (prvo i drugotuženika T. i D. S.) prema tužitelju za navesti je slijedeće.

Kvazipaulijanskom tužbom (actio quasi Pauliana) koju predviđa čl. 67. st. 3. ZOO-a pobijaju se besplatne i s njima izjednačene pravne radnje, kojima dužnik raspolaže u korist treće osobe. Značajke su quasi paulijanske tužbe u tome što vjerovnik koji pobija besplatno raspolaganje dužnika nije obvezan dokazivati ni pozitivno znanje (nakanu) ni skrivljeno neznanje (nepozornost) ni dužnika ni treće osobe (korisnika raspolaganja) koji ne mora biti u nikakvom srodstvu s dužnikom. Vjerovnik dokazuje samo besplatnost dužnikova raspolaganja, jer za razliku od obiteljske paulijanske tužbe postoji neoboriva zakonska pretpostavka da je dužnik znao i morao znati, a isto tako i za korisnika raspolaganja da mu je bilo poznato ili moglo biti poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (čl. 67. st. 3. ZOO). Korisnik besplatnog raspolaganja dužnika kao protivnik pobijanja tih pretpostavki ne može ih oboriti podnošenjem protudokaza. Ova strogoća pri besplatnom raspolaganju dužnika temelji se na načelu prema kojem nitko ne smije činiti darove na račun svojih vjerovnika, te da stjecanje korisnika nije povezano s nikakvom obvezom s njihove strane, za razliku od otežavanja pobijanja kod naplatnih poslova. (Jednak pravni stav zauzima i pravna teorija Gorenc, Belanić, Momčinović, Perkušić, Pešutić, Slakoper, Vukelić, Vukmir, Komentar zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, Zagreb, 2014., str. 1866. i Vedriš, Klarić, Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 1998., str. 122.

Stoga dakle, sukladno odredbi čl. 67. st. 3. ZOO-a, postoji neoboriva zakonska predmnjeva da su tuženici (treće i četvrtotuženici M. i D.,

kao korisnici raspolaganja i prvo i drugotuženici T. i D., kao dužnici) znali i morali znati da predmetnim pravnim poslom (darovanjem) nanose štetu vjerovniku (tužitelju), ako postoji tražbina i odgovornost za tražbinu.

17. Dakle, iz izvedenih dokaza proizlazi da su prvo i drugotuženici T. i D., po dospijeću duga koji se temelji na predmetnih 20 ugovora svoju stambenu zgradu u M. darovali svojoj djeci treće i četvrtotuženima M. i

D. koji su se uknjižili kao vlasnici.

Nadalje, iz dokaza priloženih u spis ne proizlazi da bi prvo i drugotuženici T. i D. imali bilo kakve druge imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti svoju novčanu tražbinu.

18. Međutim da bi se radilo o pravnoj radnji dužnika na štetu vjerovnika potrebno je da su kumulativno ispunjene sve četiri opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku (traži se dospjelost, ne ovršnost), 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje, ali i posebna pretpostavka – znanje dužnika i korisnika raspolaganja da se poduzetom pravnom radnjom (darovanjem) nanosi šteta vjerovniku (tužitelju).

19. Stoga je u nastavku potrebno raspraviti postoji li dospjelo nepodmireno potraživanje vjerovnika, a s obzirom da tuženici tijekom cijelog postupka osporavaju da predmetna tražbina postoji navodeći da je tražbina namirena u stečajnom postupku i prodajom brodova.

20. Čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije S. G., dipl. oecc. od 8. lipnja 2020., spisa T. suda u

S. P.-139/11 i P-835/11, te priloženog izvatka iz sudskog registra, sud je utvrdio:

- da je tužitelj (U. leasing C. d.o.o. Z.) pravni slijednik H. L. C. d.o.o, Z.,

- da je između H. L. C. d.o.o, Z. i tvrtke T. Y. d.o.o. S. sklopljeno slijedećih 20 ugovora:

- 1) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 8912/05 od 14.09.2005. na temelju ponude br. 27077 (l.s. N3)

2) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 8913/05 od 14.09.2005. na temelju ponude br. 27079 (l.s. K4, L4))

3) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 8914/05 od 14.09.2005. na temelju ponude br. 27081 (l.s. H5)

4) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 8915/05 od 14.09.2005. na temelju ponude br. 27082 (l.s. E6)

5) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 8916/05 od 14.09.2005. na temelju ponude br. 27083 (l.s. V6)

6) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 8917/05 od 14.09.2005. na temelju ponude br. 27085 (l.s. P8)

7) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 8918/05 od 14.09.2005. na temelju ponude br. 27088 (l.s. N9)

8) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 8919/05 od 14.09.2005. na temelju ponude br. 27089 (l.s. L10)

9) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 8920/05 od 14.09.2005. na temelju ponude br. 27089 (l.s. I11)

10) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 8921/05 od 14.09.2005. na temelju ponude br. 27090 (l.s. F12)

11) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 8922/05 od 14.09.2005. na temelju ponude br. 27091 (l.s. C13)

12) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 8923/05 od 14.09.2005. na temelju ponude br. 27092 (l.s. Z13)

13) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 12973/06 od 7.11.2006. na temelju ponude br. 46961 (l.s. V17)

14) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 12974/06 od 7.11.2006. na temelju ponude br. 46964 (l.s. U14)

15) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 12975/06 od 7.11.2006. na temelju ponude br. 46968 (l.s. Z17)

16) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 12976/06 od 7.11.2006. na temelju ponude br. 46969 (l.s. A17)

17) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 12977/06 od 8.12.2006. na temelju ponude br. 46970 (l.s. G16)

18) Ugovor o prodaji s obročnom otplatom sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na pokretnoj stvari radi osiguranja potraživanja br. 12978/06 od 8.12.2006. na temelju ponude br. 46973 (l.s. N15)

19) Ugovor o financijskom leasingu s financiranjem PDV-a br. 21711/08 od 5.3.2008. na temelju ponude br. 0091630 (l.s. H19)

20) Ugovor o financijskom leasingu s financiranjem PDV-a br. 21713/08 od 5.3.2008. na temelju ponude br. 0091630 (l.s. R19),

- da je 18 ugovora o prodaji plovila sklopljeno prije stupanja na snagu prvog Zakona o leasingu (Narodne novine 135/06), dalje ZL/06, koji je stupio na snagu 21. prosinca 2006. i bio na snazi do 4. prosinca 2013. kad je stupio na snagu Zakon o leasingu (Narodne novine 141/13), dalje: ZL/13, a dva su ugovora o financijskom leasingu sklopljena nakon stupanja na snagu ZL/06-a,

- da je prema prirodi sklopljenih ugovora, neovisno kako su stranke nazvale te ugovore, u svim slučajevima riječ o financijskom leasingu, čije su osnovne karakteristike slijedeće:

– najmom se prenosi vlasništvo nad sredstvom najmoprimcu po završetku razdoblja najma;

– najmoprimac ima opciju kupiti sredstvo po cijeni za koju očekuje da će biti dosta niža od fer vrijednosti na datum kada se opcija može izvršiti tako da je na početku najma dosta izvjesno da će se opcija izvršiti;

– razdoblje najma je veći dio ekonomskog vijeka sredstva, čak iako vlasništvo nije preneseno;

– na početku najma sadašnja vrijednost minimalnih plaćanja najma veća je ili jednaka fer vrijednosti iznajmljenog sredstva;

– iznajmljena imovina je posebne vrste tako da je samo najmoprimac može koristiti bez većih modifikacija,

- da je i iz cijelog dužničko-vjerovničkog odnosa razvidno da se radi o poslovima financijskog leasinga, neovisno o nazivu ugovora. Naime, financijski leasing ili, kako se još naziva “najam kapitala“ bitno se razlikuje u strukturi kalkulacije kod davatelja leasinga od kalkulacije proizvođača ili trgovca. Leasing društvo uobičajeno kupuje sredstva radi davanja u najam a ne zbog daljnje prodaje. Trošak nabave ili knjigovodstvena vrijednost sredstva jednaka je tržišnoj, prodajnoj cijeni na početku najma, a profitna orijentacija najmodavca sadržana je u naplatama najamnine sa ugrađenom stopom povrata, odnosno kamatnom stopom,

- nadalje, 18 ugovora, koji su bili sklopljeni 2005. i 2006. godine, sklopljeni su prije donošenja ZL/06, tako da je u tim ugovorima “prodavatelj“ po navedenim pravnim poslovima zapravo leasing društvo, a ne klasični trgovac. Zbog razlike u prirodi pravnog posla između kupoprodajnog ugovora i ugovora o leasingu, za prvih 18 Ugovora sklopljeni su i Sporazumi o zasnivanju založnog prava na pokretnoj imovini, koji čine jedinstvenu dokumentaciju, a sastavni dio su i Opći uvjeti. Na ovaj način su kupoprodajni ugovori (poslovi) prilagođeni uvjetima koji bi bili da su sklopljeni prema propisima koji reguliraju leasing ugovore (poslove). Opći uvjeti su posebno sačinjeni za Ugovore o prodaji uz obročnu otplatu, a posebno za Ugovore o leasingu, ali su svi uvjeti koje propisuju prilagođeni prirodi poslovnog odnosa, a to je prvenstveno financiranje kupnje plovila,

- da se svi predmetni ugovori mogu tretirati kao ugovori kojima se financira stjecanje poslovne imovine, tako su odnosi između tužitelja i društva T. Y.

d.o.o. u prvom redu iz područja financijskih, a ne trgovačkih transakcija pa je za poduzetnika taj odnos najsličniji kreditiranju koje zahtjeva instrumente osiguranja (sporazum o osiguranju tražbine, Opći uvjeti, instrumenti osiguranju) tražbina u visini glavnice i kamate kao naknade za angažirani kapital, stoga je leasing besposjedovni oblik osiguranja tražbina,

- da su u predmetnim ugovorima stranke ugovorile da tražbina tužitelja po predmetnim ugovorima dospijeva i prije roka dospijeća u slučaju prijevremenog raskida zbog neplaćanja, a u kom slučaju tužitelj ima pravo odmah zahtijevati naplatu dospjelog dugovanja zajedno s kamatama, naknadama i troškovima,

- da su svi predmetni ugovori zbog neplaćanja raskinuti 20. kolovoza 2010.,

- da su raskidom ugovora na dan 20. kolovoza 2010. tužitelj i T. Y.

d.o.o. temeljem predmetnih ugovora imali evidentirane neplaćene račune za najamnine po grupama ugovora, kao i za zatezne kamate i troškove do datuma raskida, nakon čega je Tužitelj preuzeo plovila, ili ih je imao pravo preuzeti temeljem instrumenata osiguranja, dok je Društvo trebalo platiti dugovani iznos najamnina i troškova za vrijeme trajanja ugovora do raskida, u kojem je vremenu Društvo moglo koristiti plovila za obavljanje svoje djelatnosti. Stoga je dužnik T. Y. d.o.o. bio dužan platiti tužitelju dugovani iznos na ime najamnine i troškova: najamnina 1.699.816,84 kn i ostali troškovi 28.409,63 kn, što ukupno iznosi 1.728.226,47 kn,

- da je dug od 1.728.226,47 kn u cijelosti namiren prodajom svih 20 plovila, i to na način:

- da je u prvoj prodaji prodano 11 plovila za iznos od 3.757.598,30 kn, pa je od iznosa prodaje namiren dotadašnji dug od 276.437,63 kn, a ostatak od 3.481.160,67 tužitelj je zadržao za sebe na ime nedospjele glavnice,

- da su u drugoj prodaji prodana 2 plovila za iznos od 1.042.034,49 kn, čime je namiren daljnji dug od 457.075,49 kn i ostvarena pozitivna razlika (višak) od daljnjih 584.959,00 kn,

- da je u trećoj prodaji (prodaja u stečaju) prodano 7 plovila za iznos od ukupno 1.499.088,00 kn, čime je namiren daljnji dug od 994.713,35 kn te ostvarena daljnja pozitivna razlika od 504.74,65 kn

- dakle, svih 20 plovila su 2011. i 2013. prodana za ukupan iznos od 6.298.720,79 kn (3.757.598,30 + 1.042.034,49 + 1.499.088,00) te je od prodajne cijene iz svake prodaje namiren ukupan dug od 1.728.226,47 (276.437,63 + 457.075,49 + 994.713,35) slijedom čega je preostala pozitivna razlika (pretplata) od 4.570.494,32 kn (3.481.160,67 + 584.959,00 + 1.499.088,00).

21. Očitujući se na primjedbe tužitelja, usmeno i pisano, vještakinja je uspješno otklonila sve istaknute prigovore. Vještakinja je pojasnila da su svi dugovi po osnovi predmetnih ugovora o leasingu dugovi koji su nastali do raskida ugovora. Troškovi koji nastaju nakon raskida ugovora nisu troškovi po osnovu ugovora, jer je ugovor raskinut, ne postoji, pa nema ni daljnjih troškova po osnovu ugovora. Stoga su dakle troškovi po osnovu leasing ugovora troškovi dužne naknade i ostale tražbine iz ugovora o leasingu koji su nastali do trenutka raskida ugovora, a to je upravo iznos od 1.728.226,47 kn (najamnina 1.699.816,84 kn i ostali troškovi 28.409,63 kn), kako je to utvrđeno vještačenjem.

Da je tomu tako proizlazi i iz sadržaja stečajnog spisa iz kojeg proizlazi da je tužitelju priznato potraživanje po osnovu predmetnih ugovora nastalo do trenutka raskida ugovora i koje je potkrepljeno valjanom knjigovodstvenom dokumentacijom. Nadalje, ostali troškovi vezani za brodove koji nastanu nakon raskida ugovora pripadaju stvarnom vlasniku brodova – leasing društvu. Naime, leasing je besposjedovni oblik osiguranja tražbina tako da troškove brodova snosi korisnik leasinga dok je u posjedu brodova i dok ih gospodarski iskorištava, raskidom ugovora posjed brodova vraća se vlasniku (leasing društvu) tako da nakon raskida ugovora on snosi te troškove. Što se tiče nedospjele glavnice, ugovori o leasingu temelje se na kalkulaciji koja pokriva financiranje objekta leasing, dakle glavnicu i trošak kapitala, a na takav način su sačinjeni i predmetni kupoprodajni ugovori, što znači da se u svakom trenutku prodajom može namiriti ostatak vrijednosti koji nije plaćen ili nedospjela glavnica.

22. Usporedbom nalaza i mišljenja vještakinje G. s nalazom i mišljenjem vještakinje T. koja je vještačila u spisu T. suda u S. P.-835/11 te nalazom i mišljenjem vještaka M. V. koji je također vještačio u predmetu

T. suda u S. P.-464/19, sud je utvrdio:

- da su sva tri vještaka suglasna da je stvarna priroda pravnih poslova temeljena na kupoprodajnim ugovorima koje su tužitelj tj. pravni prednik tužitelja i T. Y. d.o.o. sklapali tijekom 2005. i 2006. godine (prije stupanja na snagu Zakona o leasingu), po svojoj suštini leasing posao, odnosno financiranje stjecanja dugotrajne imovine pomoću koje se obavlja djelatnost, neovisno o formalnom nazivu ugovora,

- da je dug po tim ugovorima dug nastao do trenutka raskida ugovora (20. kolovoza 2010.),

- dugovi nastali nakon raskida ugovora nisu dugovi po osnovu leasinga, stoga je za uračunavanje troškova nastalih nakon raskida ugovora potreban nalog suda za obračun tih troškova.

23. Nalaz i mišljenje V. K. priloženo u spis T. suda u

S. P.-835/11 nema značenje nalaza i mišljenja sudskog vještaka, jer on nije u tom predmetu angažiran od strane suda kao sudski vještak. Međutim, to je kao stručna isprava, dokaz koji je po svojoj snazi slabije dokazne snage od nalaza i mišljena sudskog vještaka, ali po snazi jednak ostalim dokazima priloženim u spis. S obzirom da je taj nalaz i mišljene u skladu s nalazom i mišljenjem vještakinje G., vještakinje T. i sadržajem stečajnog spisa, sud ga je uzeo u obzir kao argumentiranu ispravu priloženu u spis.

24. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka M. V. sud je utvrdio da su troškovi koji se navode u tzv. općim fakturama, troškovi nastali nakon raskida svih ugovora, a najvećim dijelom se odnose na odvjetničke troškove društva M. & L., zatim na troškove sudskih postupaka (ovršnih postupka, privremene mjere), troškove procjene plovila i ovjere kupoprodajnih ugovora. Također ni vještak V. nije prihvatio tužiteljev obračun zateznih kamata, a što je istaknula i vještakinja G. očitujući se na primjedbe tužitelja.

Ono što je bitno istaknuti je to da ni vještak V. ne smatra da bi u dug po predmetnih 20 ugovora spadala troškovi nastali nakon raskida ugovora (20. kolovoza 2010.).

25. Odredbom čl. 45. st. 1. ZL/06, propisano je da ako primatelj leasinga nije platio dvije uzastopne naknade, davatelj leasinga može raskinuti ugovor o leasingu i ima pravo na iznos dužne naknade i ostale tražbine iz ugovora o leasingu.

Odredba čl.45. st. 1. ZL/06 sadržajno je potpuno jednako odredbi čl. 59. st. 1. ZL/13.

Dakle, navedena odredba danas važećeg čl. 59. st. 1. ZL/13 (prije važeća odredba čl. 45. st. 1. ZL/06) jasno ukazuje da su dužne naknade i ostali troškovi, svi troškovi nastali do raskida ugovora –troškovi najamnine i ostali troškovi, koji u konkretnom slučaju iznose 1.728.226,47 kn (najamnina 1.699.816,84 kn i ostali troškovi 28.409,63 kn).

26. Da je tomu tako proizlazi i iz odredbe čl. 9.3. Općih uvjeta koji su sastavni dio ugovora, a koja propisuje da u trenutku raskida Ugovora o obročnoj otplati postaju dospjelim i odmah plativim cjelokupni iznosi koje Primatelj obročne otplate po tom temelju duguje ili će dugovati Davatelju obročne otplate, uključujući dospjele i nepodmirene mjesečne anuitete obročne otplate, ostatak iznosa glavnice, zatezne kamate, nastale troškove, štetu Davatelju obročne otplate, kao i druge dospjele tražbine.

Dakle, odredba 9.3. Općih uvjeta specificira koje tražbine postaju dospjele u trenutku raskida ugovora. Dospjele tražbine su one koje su nastale do trenutka raskida ugovora.

One tražbine koje su nastale nakon raskida ugovora nisu ni nastale u trenutku raskida pa po logici stvari ne mogu biti dospjele u trenutku raskida ugovora.

27. Odredbom čl. 9.4. Općih uvjeta koji su sastavni dio ugovora, propisano je da ukoliko se tražbine Davatelja obročne otplate namiruju iz prodajne cijene predmeta obročne otplate, cjelokupni troškovi uključuju porez i propisana davanja, troškove procjene, tehničkog pregleda, prijevoza i popravka vozila podmiruje Primatelj obročne otplate.

28. Kako je naprijed navedeno iz nalaza i mišljenja vještaka M. V. proizlazi da su troškovi koji se navode u tzv. općim fakturama, troškovi nastali nakon raskida svih ugovora, a najvećim dijelom se odnose na odvjetničke troškove društva M. & L., zatim na troškove sudskih postupaka (ovršnih postupka, privremene mjere), troškove procjene plovila i ovjere kupoprodajnih ugovora.

29. Dakle, odredba čl. 9.4. taksativno nabraja troškove u slučaju prodaje predmeta leasinga (predmet prodaje). Tu svakako ne spadaju odvjetnički troškovi i troškovi različiti sudskih postupaka koje je tužitelj putem općih faktura ubrajao u dug po predmetnim ugovorima, a koje troškove svi vještaci u svim postupcima nisu priznali. Naime, odvjetnički troškovi i troškovi sudskih su samostalni troškovi koji se temelje na sudskim odukama kao ovršnim ispravama.

U troškove prodaje iz točke 9.4. svako ne spadaju ni troškovi ovjere kupoprodajnih ugovora. Naime, leasing je oblik osiguranja tražbina koji se temelji na vlasničkom režimu. Dakle, leasing društvo je vlasnik predmeta leasinga, a korisnik leasinga je samo posjednik koji koristi predmet leasinga za svoje redovno poslovanje. Po raskidu ugovora korisnik leasinga mora vratiti predmet leasing vlasniku – leasing kući. Vlasnik ima slobodu odlučiti hoće li taj predmet leasinga dati dalje u najam ili prodati. Korisnik leasing nakon što je izgubio posjed predmeta leasinga ne može vlasniku snositi troškove njegove stvari.

30. Troškovi koji se navode u točki 9.4. su troškovi koji nastaju do trenutka raskida ugovora ili u trenutku raskida ugovora, jer kad korisnik leasinga vraća posjed stvari vlasniku, stvar (predmet leasinga) mora vratiti u ispravnom stanju što se provjerava tehničkim pregledom i procjenom. Ako je stvar potrebno popraviti jasno da to snosi korisnik leasinga, jer stvar vraća u ispravnom stanju, a s obzirom da je on taj koji vraća posjed stvari onda snosi i troškove prijevoza stvari do vlasnika - leasing kuće.

Da je tomu tako proizlazi i iz nalaza i mišljenje vještaka M. V. koji na stranici 25. svog nalaza i mišljenja navodi ukupan trošak procjene 11 plovila u iznosu od 3.365,56 (305,96 kn po plovilu) te navodi da je taj trošak nastao 18. lipnja 2010. (prije raskida ugovora koji je bio 21. kolovoza 2010.). Međutim, taj trošak je fakturiran tek nakon godinu dana 10. lipnja 2011., a plaćen je 9. kolovoza 2011., dakle pomiren u cijelosti.

31. U odnosu na navod tužitelja da bi vještak trebao izračunati zatezne kamate kad već nije prihvatio tužiteljev obračun za navesti je slijedeće.

Tužitelj koji tvrdi da ima određenu tražbinu, sukladno pravilu o teretu dokaza, treba tu tražbinu i dokazati. Stoga je dakle zadatak vještaka da iz dokumentacije koju tužitelj dostavi u spis, utvrdi postojanje i visinu te tražbine. U konkretnom slučaju svi vještaci nisu prihvatili tužiteljev obračun kamata.

Sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221. a. i čl. 220. st. 2. ZPP-a), kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

32.U situaciji kad je nalaz i mišljenje vještaka iz ovog sudskog spisa u suglasnosti s nalazima i mišljenjima vještaka koji su vještačili u drugim postupcima daljnje izvođenje dokaza vještačenjem je nepotrebno i u suprotnosti s načelom ekonomičnosti postupka.

33. Dakle, iz svega naprijed navedenog jasno proizlazi da je dug po predmetnim ugovorima (20 ugovora) u cijelosti podmiren uz pretplatu od 4.570.494,32 kn. Stoga je dakle, prestankom duga, prestala i obveza prvo i drugotuženika T. i D. S., kao fizičkih osoba koje su za predmetni dug jamčile po osnovu mjenica i bjanko zadužnica. Naime, podmirenjem duga, prestaje i obveza jamčenja.

Ovdje je za istaknuti da jamci, mjenični i temeljem bjanko zadužnica, odgovaraju samo za dug po predmetnih 20 ugovora. Obveza jamčenja ne može se proširiti na nikakve druge dugove, jer se u ispravama za osiguranje tražbine (mjenicama i bjanko zadužnicama) jasno navodi da se jamstvo daje za tražbine iz predmetnih 20 ugovora.

34. Slijedom svega navedenog jasno proizlazi da ne postoji dospjela tražbina. Stoga dakle, u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene sve četiri opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Time nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 66. st. 1., 2. i 3. ZOO-a zbog čega je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti pa ga je sud odbio i odlučio kao u točki I. izreke presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14).

Tuženima je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav odgovora na tužbu iznos od 29.430,00 kn, za zastupanje na 9 ročišta (05.09.17., 10.11.17., 26.01.18., 22.05.18., 14.12.20., 05.05.21., 05.07.21., 16.11.21., 20.01.22., 09.03.22.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi iznos od po 29.430,00 kn, za zastupanje na 2 ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja iznos od po 7.357,50 kn, te za sastav 4 obrazložena podneska (05.09.17., 23.10.17., 14.12.20., 30.06.21.) iznos od po 29.430,00 kn, što ukupno iznosi 426.735,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 106.683,75 kn na ime pdv-a, što iznosi 320.051,25 kn. Taj iznos uvećan je za 30% zbog zastupanja ukupno 4. tuženika što iznosi 96.015,37 kn, tako da sveukupni trošak tuženika iznosi 416.066,62 kn. Trošak pristojbe odgovora na tužbu nije priznat jer u spisu ne priliježe dokaz da su tuženici snosili taj trošak.

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 15. rujna 2022.

S. M.. sc. Z.

T.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: pun tužitelja

pun. tuženika

u spis