Poslovni broj: I Kžzd-32/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ljiljane Stipišić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog SH zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi sa člankom 158. stavkom 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenog SH podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, broj Kv I-16/2022. od 24. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog SH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenog SH za obnovu kaznenog postupka, završenog po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Vukovaru, broj: 4K-18/2012-147 od 5. ožujka 2018., kojom je osuđenik zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 1. i 5., članka 177. stavka 1. KZ/11. i članka 213. stavka 2. u vezi stavka 1., a sve u vezi članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 10 mjeseci, a koja presuda je u odluci o kazni preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž-589/2019-4, 15. travnja 2021., kojom je osuđenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 godina, u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. studenog 2011. do 25. siječnja 2014.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni SH osobno, ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu niti prijedlog.
3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da osuđenik osporava da je počinio kaznena djela na način na koji je proglašen krivim pravomoćnom presudom, čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Naime, ispravnost činjeničnog stanja koje je utvrđeno pravomoćnom presudom ne može se preispitivati po zahtjevu osuđenika za nepravu obnovu podnesenom iz osnove u članku 498. stavku 1. točki 4. ZKP/08., već je ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja moguće eventualno preispitivati samo po zahtjevu za obnovu kaznenog postupka podnesenom po nekoj od osnova u članku 501. stavku 1. ZKP/08. i to ukoliko se postupak obnovi. Stoga, osuđenik nije ovlašten pobijati ispravnost utvrđenih činjenica iz pravomoćne presude ovim izvanrednim pravnim lijekom pa se Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije niti upuštao u razmatranje tih navoda osuđenika.
5.1. Nadalje, osuđenik osporava ispravnost odluke prvostupanjskog suda da odbije zahtjev za nepravu obnovu, čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. No, suprotno navedenom, ispravno je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio da su nove okolnosti takve da u konkretnom slučaju ne bi očito dovele do blaže osude.
6. Naime, pravomoćna presuda može se preinačiti i bez obnove kaznenog postupka na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.
7. Prvostupanjski sud je ispravno ocijenio da su okolnosti na koje se osuđeni SH poziva u zahtjevu za obnovu postupka (pogoršanje zdravstvenog stanja supruge osuđenika te njezine teške obiteljske i životne prilike te okolnost da je postao djed), okolnosti koje su nastale nakon što je izrečena prvostupanjska presuda, odnosno okolnosti za koje sud nije znao, jer nisu isticane u žalbenom postupku, ali da novonastale okolnosti nisu takve prirode da bi očito dovele do blaže osude u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
8. Stoga, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, novonastale okolnosti nisu takve prirode da bi očito dovele do blaže osude u smislu odredbe članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
9. Slijedom navedenog, ispravna je odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev osuđenog SH završenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru, broj: 4K-18/2012-147 od 5. ožujka 2018., kojom je osuđenik zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 1. i 5., članka 177. stavka 1. KZ/11. i članka 213. stavka 2. u vezi stavka 1., a sve u vezi članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 10 mjeseci, a koja presuda je u odluci o kazni preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž-589/2019-4, 15. travnja 2021., kojom je osuđenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 godina, u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11., protivno žalbenom navodu, ispravno uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. studenog 2011. do 25. siječnja 2014.
10. Kako, dakle, žalbom osuđenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 15. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
