P-4059/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja H. zzmo Z., OIB: …, protiv

tuženika C. o d.d., OIB: …,

, radi isplate, nakon održane

glavne i javne rasprave zaključene 15. rujna 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja V. Š., a u odsutnosti tuženika, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 61.158,31 kn/8.117,10 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. 12. 2021. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a sve u korist Državnog proračuna RH br. HR model 26, poziv na broj … . .

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je rješenjem tužitelja broj od 9. 3. 2020. osiguraniku A. Č.. rođenom., kod kojeg je nastao gubitak radne sposobnosti zbog povrede izvan rada priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 31. 12. 1998. Povreda izvan rada da je nastala u prometnoj nesreći od 24. 4. 1986. u B., na cesti Sinj-Split i da je nesreću skrivio M. L. M. upravljajući osobnim vozilom marke BMW reg ozn. koje je bilo osigurano kod tuženika. Temeljem sudske nagodbe sklopljene pred ovim sudom 14. 3. 2011. u predmetu IP-, tuženik da je priznao odgovornost za štetu po predmetnom štetnom događaju. Isplatom invalidske mirovine tužitelj da i dalje trpi štetu koja za razdoblje od 1. 12. 2018. do 31. 10. 2021. iznosi 61.158,31 kn. Osnov odgovornosti za štetu da proizlazi iz čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju pa je predloženo da sud usvoji tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu tog iznosa zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. 12. 2021. pa do isplate.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ne spori nastanak štetnog događaja od 24. 6. 1986. niti činjenicu da je rješenjem tužitelja od 9. 3. 2020. priznato osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu, iako je 21. 12. 2018. navršio 65 godina, te da je istim utvrđeno postojanje preostale radne sposobnosti, te da je s 65 godina života napunio uvjete za starosnu mirovinu. Tuženik tvrdi kako zbog naprijed navedenog nisu bili ispunjeni uvjeti za invalidsko umirovljenje jer kod osiguranika tuženika nije došlo niti do opće nesposobnosti za rad. Tužitelj da tužbom traži iznos od 61.158,31 kn koji predstavlja puni iznos isplaćenih invalidskih mirovina za razdoblje od 1. 12. 2018. do 31. 10. 2021., a tuženik smatra kako bi u istom razdoblju imao pravo isključivo na eventualnu razliku između invalidske i starosne mirovine koju bi tužitelj plaćao svom osiguraniku po redovnom tijeku stvari. Dakle, tuženik smatra kako tužitelj neutemeljeno potražuje pune iznose isplaćenih mirovina pozivajući se na odredbu čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju, a da se u konkretnom slučaju ima primjenjivati zakon koji je vrijedio u vrijeme nastanka štete, odnosno prilikom izvršenih isplata invalidskih mirovina. Pritom, tuženik se poziva i na odluku VSRH Revx-, odluku VTSRH P i dr., dakle tvrdi da se

tužitelju treba isplatiti razmjeran iznos mirovine temeljem odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja H. P. služba u

Splitu broj od 9. 3. 2020., nalaza i mišljenja RF M.-a od 20. 2. 1991.,

obračun isplata na teret H. u razdoblju od 1. 12. 2018. do 31. 10. 2021., rješenja RF M.-a RZ-21757 od 23. 6. 1996. i nalaza invalidske komisije.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 61.158,31 kn na ime naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku za razdoblje od 1. 12. 2018. do 31. 10. 2021.

6.Među strankama nije sporno sljedeće:

- kako je rješenjem tužitelja broj od 9. 3. 2020. osiguraniku A. Č..

rođenom. kod kojeg je nastao gubitak radne sposobnosti zbog povrede

izvan rada priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 31. 12. 1998.,

- kako je za nastali štetni događaj, prometnu nezgodu od 24. 4. 1986. odgovoran osiguranik tuženika protiv kojeg je vođen kazneni postupak broj K.34/87,

- kako je pred ovim sudom IP-434/04 sklopljena nagodba 14. 3. 2011. gdje je tuženik priznao odgovornost za štetu po naprijed navedenom štetnom događaju,

- kako je tužitelj isplatio svom osiguraniku A. Č. iznos od 61.158,31 kn,

- kako je osiguranik tužitelja 21. 12. 2018. navršio 65 godina života, kada je stekao pravo na starosnu mirovinu.

7.Tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo na naknadu štete prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, glede čega se izjasnila sudska praksa u brojnim odlukama, tako i VSRH Rev- od 8. 4. 2010. Tužitelju je šteta nastala prilikom isplate svakog pojedinog iznosa invalidske mirovine, sukladno čemu su za sporno razdoblje od 1. 12. 2018. do 31. 10. 2021. mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje ZOMO).

8.Prema odredbi čl. 161. st. 1. i 2. ZOMO-a propisano je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, što se odnosi i na novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na imovinsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

9.U konkretnom slučaju temeljem naprijed citirane odredbe tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na ime naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine osiguraniku A. Č.. za razdoblje od 1. 12. 2018. do 31. 10. 2021. u punom iznosu, a ne, kao što tuženik smatra u razmjernom iznosu starosne mirovine koju bi primao po redovnom tijeku stvari i invalidske mirovine koja mu je isplaćivana.

10.Glede navoda tuženika da nije bilo osnove za invalidsko umirovljenje jer kod osiguranika tužitelja nije došlo do opće nesposobnosti za rad, budući postoji preostala radna sposobnosti za druge poslove njegove stručne spreme, uz u odluci tužitelja navedene kontraindikacije, za navesti je da pravomoćno rješenje tužitelja doneseno u upravnom postupku obvezuje ovaj sud, odnosno da ovaj sud ne može u ovoj parnici utvrđivati postojanje prava osiguranika tužitelja na starosnu mirovinu koje nije prethodno ustanovljeno rješenjem donesenim u upravnom postupku tako VSRH Rev-.

11.Dakle, ovaj sud smatra da tužitelju pripada isplata cjelokupne naknade štete, koja obuhvaća ukupne svote davanja u spornom razdoblju, a ne razlika između invalidske i starosne mirovine, i to temeljem naprijed citiranih odredbi ZOMO kao lex specialis, koji definira stvarnu štetu kao štetu koja predstavlja novčano davanje isplaćeno na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

12.Budući dostavljeni obračun isplate za utuženo razdoblje nije sporan, a ujedno predstavlja javnu ispravu, te budući sud smatra kako navedeni iznos nije potrebno umanjivati za eventualni iznos starosne mirovine koji bi osiguranik tužitelja primao, to je usvojen tužbeni zahtjev kako isti glasi u izreci ove presude, pa stoga sud nije izvodio dokaze financijskim vještačenjem radi utvrđenja visine razlike starosne i invalidske mirovine kako je predloženo.

13.Odluka o kamatama i visini kamatne stope temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i 165. ZOMO.

U Splitu, 15. rujna 2022.

S U D A C

Vica Roščić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.