Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: 4 P-257/2020-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja P. I., OIB: …, K.,

K. kbr. .., zastupan po punomoćnici G. P.T., odvjetnici u

O., protiv tužene R. H., zastupana po … u G., radi

utvrđenja prava vlasništva, VPS: 12.000,00 kn, nakon održane glavne javne rasprave 9. rujna 2022. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice, a u odsutnosti uredno pozvanog … u G., dana 15. rujna 2022. javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je tužitelj I. P. iz B., K. ..,

OIB:. stekao pravo vlasništva dosjelošću na novoformiranoj katastarskoj

čestici …, šuma Biljevina površine 1 h 97 a 39 m² upisanoj u k.o. K. što

mu je tužena R. H. dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa

svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja temeljem ove presude, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 16.170,04 kn/2.146,13 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3 postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi od 10. listopada 2017. tužitelj iznosi da je tužena upisana kao formalni vlasnik katastarske čestice broj …, pašnjak u Krču površine 165 jutara i 52 čhv u zk. ul. broj … k.o. K.. Dio navedene čestice u naravi je livada površine 1 jutro i 500 čhv i šuma površine 1 jutro i 500 čhv i u posjedovnom listu broj … k.o. K. upisana je na posjednika A. P., majku tužitelja, a ranije je bila upisana na posjednika I. P., dok se dio iste čestice u površini od 700815 m² vodi upisan na tuženoj u posjedovnom listu broj …k.o. K….

2. Tužitelj tvrdi da je on stvarni i upisani posjednik dijela navedene čestice te da su se njegova majka i sestra M. M. odrekle prava vlasništva na prijeporu za korist tužitelja. Otac tužitelja M. P. koji je rođen …. priženio se A.

P. te je umro …. Ranije su tu živjeli I. i M. P. koji su posvojili

A. P. u dječjoj dobi, a prije njih ovdje je živio J. P., otac I.P.. Tužitelj tvrdi da su on i njegovi pravni prednici vršili posjed na prijeporu na

način da su ga kosili i tu napasali blago, a kasnije je tu nikla šuma te ima stabala bukve i lijeske. Nekretnina se održavala i čuvala, a tužitelja i njegove prednike nitko nikada nije smetao u posjedu predmetne nekretnine.

3. Tužitelj je sukladno odredbi članka 186a stavka 1 Zakona o parničnom postupku O. . u G. podnio zahtjev za mirno

rješenje spora. Budući da zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora nije prihvaćen što proizlazi iz očitovanja O. d. o. broj … od ..

….. tužitelj je sukladno odredbi članka 186a stavka 5 pokrenuo parnični postupak.

4. Stoga nije osnovan navod tužene u odgovoru na tužbu da tužena nije dala povod tužbi i da o osnovanosti zahtjeva nije mogla donijeti odluku jer joj nisu bili dostavljeni dokazi u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora.

5. Tužena predlaže odbaciti tužbu smatrajući da je tužitelj bio dužan dostaviti skicu prijepora kojom bi isti barem položajno bio određen jer tužena nema saznanja o tome što je predmet tužiteljeva zahtjeva. Nadalje, tužena navodi da uz zahtjev za mirno rješenje spora nisu predloženi svjedoci, niti je bilo predloženo njihovo saslušanje u postupku osiguranja dokaza zbog čega predmetna stvar nije bila niti činjenično razriješena da bi se o istoj moglo odlučiti. Smatra da tužitelj nije imao namjeru zaključiti nagodbu već je zahtjev podnio samo kako bi ispunio procesne pretpostavke za podnošenje tužbe.

6. Nadalje, tužena ističe da nema saznanja o vršenju posjedovnih čini od strane tužitelja i njegovih prednika na prijepornoj nekretnini, a u odnosu na dostavljene dokaze uz tužbu tvrdi da tužitelj ničim ne dokazuje da su ispunjene i druge pretpostavke iz članka 159 i 160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odnosno da je tužitelj pošteni posjednik. Zaključno, navodi da su na prijepornoj nekretnini koja je u Šumsko-gospodarskoj osnovi H. š.i

pravni prednici tužene vršili radove propisane osnovom o gospodarenju te se stoga protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 3 spisa), povijest promjena na predmetnoj katastarskoj čestici (list 4 spisa), izvod iz posjedovnog lista broj … i … (list 5 - 11 spisa), izvod iz katastarskog plana (list broj 12 spisa), rješenje o nasljeđivanju O. s. u O. poslovni broj O- … od …. iza pok. I. P. iz K. (list broj 13 spisa),

rješenje o nasljeđivanju O. s. u O. poslovni broj O-… od …. iza pok. M. P. iz K. (list broj 14 spisa) i očitovanje na

zahtjev za mirno rješenje spora (list 15 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka S. B., F. B., S. R., B. U. i V.

L.i dokaz saslušanjem tužitelja te je izvršen očevid na licu mjesta u

prisustvu sudskog vještaka Z. P. iz O.. Također su dopunski

saslušani svjedoci S. B. i F.B. te tužitelj u svrhu dokazivanja, list 129-

132 spisa.

8. Sudski vještak identificirao je prijepor po kazivanju tužitelja i utvrdio da se isti nalazi na dijelu katastarske čestice broj … k.o. K. i da je u naravi bjelogorična šuma s ravnim dijelom i krškim dragama.

9. Iz iskaza svjedoka sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice i to:

- iz iskaza svjedoka S. B. da je tužitelj na licu mjesta pokazao upravo

dio čestice koju uživa osobno i putem svojih pravnih prednika više od sto godina; da se prijepor kosio i služio za ispašu stoke ali se zbog naravi terena tu nikada nije oralo jer su tu ranije bile dvije drage; da su česticu zvali Sokolica jer tužitelj i njegovi prednici imaju nadimak ''…''; da je i sam pomagao tužitelju spremati sijeno; da šumarija nikada nije ulazila na prijepor odnosno da na tom dijelu nikada nije bilo doznake stabala; da se na međama nalaze humke odnosno kamenje kao zemljišne oznake; da prijepor međi s obiteljima T., M. i dr. i da je tužiteljev dio prijepora odvojen putevima; da su svi smatrali da je to tužiteljevo vlasništvo; da su prijepor nesmetano uživali tužitelj i njegovi prednici i da im nitko nije osporavao pravo na posjed;

- iz iskaza svjedoka F. B. da su prijepor uživali još djed I. i majka tužitelja A. koji su tu kosili; da se sijeno vozilo na željeznim kolima s volovima jer tada, 60-ih godina prošlog stoljeća nije bilo traktora; da se poslije košnje tu napasalo blago; da se još kao dijete sjeća pradjeda tužitelja J. koji je tu kosio i koji je već tada bio u dobi od 70 ili 80 godina; da se na prijeporu skupljao list za stjelju pod blago i izvlačila drva za ogrjev; da je tužitelj na licu mjesta pokazao prijepor upravo u površini koju su on i njegovi prednici uživali; da je na licu mjesta djed tužitelja postavio tzv. humke od kamenja koji su služile kao međašne oznake; da s gornje strane prijepora tužitelj međi s T. P., a s druge strane su M.

da na prijeporu postoje dva puta, jedan s gornje, a jedan s donje strane koji su dijelili posjed tužitelja od državnog posjeda; da tužitelj i njegovi prednici nikada nisu imali sporove u vezi prijepora i da ih nitko nikada nije smetao jer su svi znali da je to od obitelji P.; da na prijeporu nitko nikada iz šumarije ništa nije radio niti su zbog čega imali dolaziti;

- iz iskaza svjedoka S. R., djelatnika H. š. … da je

posljednje četiri godine čuvar šume na tom prijeporu, a budući da nikad nije vidio tužitelja na prijeporu ne zna da li je prijepor u njegovom posjedu; da obično dva puta mjesečno prolazi ovim terenom i da nije zamijetio nikakvu sječu niti svježe ali ni stare panjeve; da H. š. nisu

gospodarile ovim prijeporom jer nije bilo ceste, a po Šumsko-gospodarskoj osnovi doznaka je bila 2016. što znači da je sječa trebala biti u jesen 2017. ali sječe nije bilo jer je kooperant koji je taj odjel dobio na licitaciji odustao od sječe; da na prijeporu ima stabala od 10 do 50 cm debljine što znači da su stara oko 50 godina i da se radi o samonikloj šumi obzirom da je pretežiti dio prijepora pod bukvom kojom se više ne pošumljava; da H. š. sigurno nisu pošumljavale na prijeporu; da je jedan dio puta

sigurno postojao od prije i da zna za put koji ide od posjeda tužitelja; da oko 500 metara dalje od prijepora ima privatnih parcela;

- iz iskaza svjedoka B. U., upravitelja Š. B. da je prije

dvije godine izvršena doznaka na odjelu kojem pripada i predmetna čestica i da su projektirane odnosno ucrtane vlake, ali da se radi o već postojećim vlakama odnosno da ih nisu napravile H. š.; da se 2018. prvi put

vršila doznaka na ovom odjelu jer do sada nije bilo sječe budući da je teren bio nepristupačan; da Hrvatskim šumama ovo nije bio interesantan teren jer je bio nepristupačan, a da je na licu mjesta primijetio da na prijeporu ima stabala starosti od 10 do 15 godina ali i stabala starosti do 60 godina; da je prijepor ali i okolina uglavnom prekriven bukovima stablima; da otprilike 200 m od prijepora postoji privatna parcela T. i B. koji su

zvali H. š. u doznaku; da na prijeporu nikada nije bilo ni doznake

ni sječe, a nije niti moglo biti jer je parcela u vlasništvu R. H.;

- iz iskaza svjedoka V.L. da nikada nije bio na prijeporu i

da ne zna što tužitelj posjeduje od nekretnina; da je bio revirnik na ovom odjelu prije 1990. ali da nikada nije bio na prijeporu jer nije bilo ceste; da na prijeporu nikada nije bilo doznaka niti pošumljavanja dok je na okolnom području bilo doznaka nakon što bi se zemljište identificiralo kopijom katastarskog plana i vlasničkim listom.

10. U svom iskazu tužitelj je naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe i izričito ustvrdio da je u posjedu predmetne nekretnine osobno i putem svojih pravnih prednika i to upravo u površini novoformirane čestice prema prijavnom listu sudskog vještaka tako da mu nije poznato zašto je njegova majka u katastru upisana u manjoj površini. Sjeća se da mu je još djed pokazivao međe i da su prijepor uživali upravo u površini novoformirane čestice. Izričito tvrdi da ih nitko nikada nije smetao u posjedu pa tako niti šumarija. Tvrdi da je prijepor uživao još njegov pradjed J., a kasnije je posjed nastavio djed I.. Djed I. nije bio majčin rođeni djed već tetak. Rođen je …. godine, a umro …. Nakon njega posjed su nastavili roditelji tužitelja, majka A. rođena ... i otac M. koji je umro …. Nekretnina je

sada u posjedu tužitelja i njegove majke. Predmeta nekretnina nekada se kosila, a u jesen bi se grabilo lišće za stoku. Tvrdi da se na prijeporu nikada nije oralo osim što je tu njegova majka znala saditi presad. Na prijeporu se nikada nije vršila doznaka za sječu stabala, a kasnije kada se prestalo kositi niknula je šuma. Okolne parcele uživali su susjedi T. A., T. P., M. i Š. i svi su znali gdje su međe

i nitko nije ulazio u tuđe. Međe nisu vidljive jer je sada sve zaraslo ali se bez obzira na to zna što je čije. Tužitelj sa sigurnošću tvrdi da je prijepor u njegovom posjedu odnosno posjedu njegovih prednika još od 1850. Zaključno tvrdi da je tek prije nekoliko godina odnosno prije pokretanja ovog postupka saznao da zemljišnoknjižno stanje nije uređeno odnosno da nije upisan kao vlasnik prijepora. U međuvremenu, na nekretninu su došli iz šumarije i obilježavali teren s namjerom da se tu ruše stabla te ih je odmah upozorio da je prijepor u privatnom vlasništvu.

11. Dopunski saslušan svjedok S. B., na glavnoj raspravi od 9. rujna 2022. navodi da ostaje u cijelosti pri svom ranije iskazu te ističe da je rođen …. g. pa da se sjeća tužiteljevog djeda P. I., pojašnjavajući da mu to zapravo nije bio pravi djed , već majčin tetak, s obzirom da se tužiteljev otac M. priženio tužiteljevoj majci koja se zvala A. i to na imanje A. tetke i tetka koji su je i odgojili, slijedom čega su tužiteljev otac M. i majka A. nastavili uživati i ovu česticu. Isto tako da je prije tužiteljevog tetka P. I. ovu česticu uživao njegov

otac P.J.. Naglašava da su i njegovi, svjedokovi roditelji B. A. i marija

uvijek govorila da je ova čestica zv. "…" "od P.", te su spominjali

navedenog P. J.. Iz najranijeg djetinjstva, a da je to moglo biti u dobi od 5-6

godina da se sjeća da je ova čestica bila draga koja se kosila, ravnica, odnosno livada koja se kosila, dok šume nije bilo, već bi ponegdje "bio kakav grmić". Ponavlja da je ponekad znao pomagati tužitelju spremati sijeno na njegovoj čestici kao i njegovom ocu, a da je mogao pomagati već u dobi od 15, 16 godina. Isto tako, da je točno da se na ovoj čestici vršila ispaša blaga te da je i sam znao čuvati svoje blago na prijeporu , a što mu je dozvolio tužiteljev otac i tužiteljev djed, zapravo tetak P. I.. Pojašnjava da je šumica počela rasti tek kasnije i to ne na cijeloj čestici,

nego samo na nekim dijelovima, no da i dalje na čestici ima draga u čijem podnožju nema šume. Tu naraslu šumicu da je onda poslije pazio, krčio i uređivao tužiteljev djed, a zapravo tetak P. I. zv. I., a onda i tužiteljev otac P. M..

Naposlijetku, da je u blizini ove čestice bio šumarijski odjel, no da je put dijelio šumarijski odjel od privatnog posjeda.

Svjedok navodi da je ova čestica od obitelji tužitelja sigurno još od prije I. svj. rata, a da je u to siguran jer su mu o tome pričali i njegovi roditelji.

12. Svjedok F. B., dopunski saslušan, također navodi da ostaje pri već danom iskazu pojašnjavajući da je P. I., zv. I.zapravo bio tetak tužiteljevoj

majci koji ju je odgojio, jer teta i tetak nisu imali vlastite djece, pa je P. I. tužiteljevu majku smatrao svojom kćerkom, a tužitelj njega djedom. Navedeni P. I. da je postavljao tzv. humke i te su humke dijelile privatne posjede od državnog zemljišta.

Svjedok na pitanje navodi da mu najranija sjećanja sežu od 1953. g., pa da se sjeća da je on na ovoj tužiteljevoj zemlji čuvao blago, a pojašnjava da se blago tj. stoka mogla voditi na ispašu tek kada bi se čestica pokosila, a kosio bi je spomenuti tetak tužiteljeve majke P.I. i tužiteljev otac M., a poslije i sam tužitelj. Na rubovima ove čestice bili su rijetki grmići, a negdje prije Domovinskog rata, možda i 70-ih godina da je počela rasti šuma i to samonikla, a nju su održavali i uređivali P. I. i tužiteljem otac P.M..

Ta šuma da nije bila na cijeloj ovoj zemlji, već je bilo još livade, odnosno drage koje su se kosile. Također da je i njegova, svjedokova majka B. A.znala pričati da je i ona u svojoj mladosti pomagala tužiteljevom djedu (zapravo majčinom tetku) P. I. u spremanju sijena na ovoj čestici. Svjedok navodi da je njegova majka rođena …., a da je umrla …g. te procjenjuje da je majka pomagala

P. I.vanu još prije II. svj. rata. Svjedok navodi da smatra da tužiteljeva obitelj prijepor uživa preko 150 godina jer da su svi pričali da se to prenosilo "s koljena na koljeno", a da je česticu uživao još i tužiteljev pradjed J., koji je otac od P.I., tetka tužiteljeve majke.

13. Tužitelj u svom dopunskom iskazu navodi još da se u njihovoj kući uvijek pričalo da je prijepor uživao još pradjed J., a da je to otac od P. I., kojeg

je on smatrao djedom, a on je zapravo tetak njegove majke. Naglašava da pri tome nitko nije govorio da bi to pradjed J. od nekog kupovao, već da se to nasljeđivalo

"s generacije na generaciju". Navodi da je on rođen ….g. te se sjeća da je već negdje 1961. ili 1962. g. znao ići sa P. I. kojeg je smatrao djedom, na

ovu česticu te se sjeća da je djed znao kositi ovu česticu, nakon košnje bi se napasalo blago, a da je djed znao krčiti i samoniklo grmlje. U dobi od 15 godina da je već sam sa djedom znao kositi prijepor, a da im se znao pridružiti i otac kada bi bio na godišnjem odmoru.

Negdje 1975.g. da je počela nicati jača samonikla šuma, te se sjeća da je to djed održavao, čuvao, a da šuma bila je samo po rubovima draga dok su drage i dalje bile "čiste". Šumarija da tamo nikada nije zalazila jer da su i okolne čestice bile privatni posjedi, te navodi da je ova čestica međila sa posjedima od obitelji T.,

M- i obitelji Š.. Također da je u svome iskazu ranije naveo da smatra da je ova čestica u posjedu njegovih prednika još od 1850.g. i to iz razloga jer da je njegov djed (zapravo majčin tetak) P. I. rođen ….,da je umro ... pa da

zaključuje da je njegov otac P.J. rođen u 19. stoljeću, slijedom čega je ova čestica u posjedu obitelji P. najmanje od sredine 19. stoljeća.

14. Prvotno, vezano za istaknuti prigovor preuranjenosti tužbe, ovaj sud drži da je isti neosnovan s obzirom da je prije podnošenja tužbe , a sukladno čl. 186a

ZPP-a tužitelj po punomoćnici podnio zahtjev za mirno rješenje spora na koji zahtjev se ovdje tužena, a tamo protustranka, očitovala da na temelju dostavljene dokumentacije nema pravne osnove za zaključenje izvansudske nagodbe, a nakon čega je tužitelj ustao sa tužbom.

15. Stoga proistječe da su bile ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u ovom postupku, na što ukazuje i odluka višeg suda povodom žalbe.

16. Tužbeni zahtjev je osnovan.

17. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelj je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.

18. Naime, tužitelj je mogao steći pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941.g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužitelj u ovoj parnici trebao dokazati da je bio u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06.travnja 1941.g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika). Isto tako tužitelj je po svojim prednicima mogao steći pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću i to kako po odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), koji je sada na snazi i koji je bio na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe tako i prema odredbi čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 91/96), a koji Zakon se primjenjivao od 1. 9. 1980. do 31. 12. 1996.

19. Ovaj sud zaključuje da je tužitelj na temelju izvedenih dokaza dokazao da je putem svojih prednika stekao pravo vlasništva dosjelošću još temeljem gore navedenih odredbi paragrafa bivšeg Općeg građanskog zakonika, dapače, da vlasništvo i nisu stekli temeljem ovih odredbi prednici tužitelja vlasništvo bi stekli temeljem odredbi gore citiranog Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s obzirom da su prednici tužitelja do i nakon 1941.g., ali i do 8. listopada 1991.g. bili u neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedovanju prijepora.

20. Sud je punu vjeru poklonio iskazima saslušanih svjedoka F. B.,

S. B. čiji su iskazi uvjerljivi, međusobno podudarni, kao što su podudarni i sa iskazom tužitelja te materijalnom dokumentacijom u spisu.

21. Navedeni svjedoci su sumještani tužitelja, te zasigurno imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja, te su okolnosno iznijeli kako svoja osobna saznanja,tako i saznanja koja crpe iz navoda svojih roditelja. Ono što sud smatra relevantnim jest činjenica da oba svjedoka sa sigurnošću procjenjuju da je prijepor u posjedu prednika tužitelja "još od prije I. svj. rata" , kako to navodi svjedok S. B., odnosno da tužiteljeva obitelj uživa prijepor "preko 150 godina", kako to navodi svjedok F. B..

22. Naime, svjedok S. B. navodi da je rođen ….g.,a da su mu o posjedovanju prijepora od strane obitelji P. govorili još i njegovi roditelji,

nadalje, svjedok F.B.navodi da mu je majka rođena …. te da je u mladosti pomagala tužiteljevom djedu (zapravo majčinom tetku) P. I. u spremanju sijena na ovoj čestici iz čega proistječe da je to zasigurno bilo prije 1941.

23. Sud prihvaća navode svjedoka da se prijepor prenosio "s koljena na koljeno", te oba svjedoka spominju i P. J., kao posjednika, koji je otac

P. Iv., kojeg tužitelj smatra svojim djedom. Isto tako i sam tužitelj je naveo da je spomenuti P. I. rođen …. iz čega proistječe da je njegov otac

P. J.rođen u 19. stoljeću pa se čini izvjesnim da je J. P. uživao prijepor zasigurno već sredinom 19. stoljeća.

24. Ono što sud smatra relevantnim jest i činjenica da svjedok S. B. navodi da se sjeća iz svoga djetinjstva (rođen je ….) da je prijepor bio u naravi draga koja se kosila, a da šume nije bilo, već bi ponegdje "bio kakav grm". Dapače, sjeća se da je u dobi od 15, 16 godina pomagao tužitelju spremati sijeno na ovoj čestici što ukazuje na to da navedena čestica nije bila obrasla šumom, već da je do pojave šume došlo nešto kasnije.

25. I svjedok F. B. navodi da se sjeća još od 1953. da se ova čestica kosila od strane tužiteljeve obitelji, da bi se potom čuvalo blago, a tek na rubovima čestice su bili rijetki grmići. Svjedok F. B. iznosi da je možda 70-ih godina prošlog stoljeća počela rasti samonikla šuma koju su održavali i uređivali tužiteljev otac M. i P. I., ali da je i tada još uvijek bilo livade, odnosno drage koja se kosila.

Navedeni iskaz podudaran je iskazu svjedoka R. S. (list 47 spisa)

lugara, koji navodi da do sada "H. š. nisu gospodarile s tim jer nije bilo

ceste" te isto tako da H. š. nisu pošumljavale prijepor već da je to samonikla šuma.

26. Svjedok B. U., upravitelj Š. B., naveo je pak da na

prijeporu nikada nije bilo sječe od strane H. š. jer da je bilo nepristupačno,

dok svjedok V. L., bivši djelatnik H. š. izrijekom navodi da je

bio revirnik na ovom odjelu prije 1990., ali da na prijeporu nikada nije bio, nije bilo ni doznaka ni pošumljavanja.

27. Iz podneska H. š. od 8. rujna 2022. proistječe da se prijepor nalazi u Programu gospodarenja za gospodarsku jedinicu "B." Š.

B. od 1974.g. pa nadalje. Međutim, po ocjeni ovoga suda, prednici tužitelja stekli su vlasništvo na prijeporu znatno prije no što je prijepor odlukom H. š.

uvršten u navedeni Program, odnosno još za vrijeme važenja OGZ-a.

28. Prema tome, činjenica što su svojom odlukom H. š. prijepor uvrstile u navedeni Program i to počevši od 1974.g., nije od utjecaja na utvrđenje da su prednici tužitelja vlasništvo na prijeporu stekli još temeljem odredbi OGZ-a i to za vrijeme dok na prijeporu uopće nije bilo samonikle šume, već je prijepor bio draga, odnosno livada, koja livada se kosila, a potom bi se napasalo blago.

29. Dakle, predmetna nekretnina u vrijeme stjecanja vlasništva od strane prednika tužitelja (najkasnije do 6. travnja 1941.) nije bila šuma i šumsko zemljište, nije bila uvrštena u Program gospodarenja šumom i šumskim zemljištem već je uvrštena tek 1974.

30. Dapače, prijepor su prednici tužitelja nesmetano i savjesno nastavili uživati i nakon 6. travnja 1941., pa i do 8. listopada 1991., slijedom čega bi pravo vlasništva bilo stečeno i primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Valja istaći da sud smatra posjed tužitelja i njegovih prednika poštenim budući kad su ga stekli nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, budući i saslušani svjedoci, djelatnici Š., podudarno iznose da

Š. sve do sada nije uopće vršila doznake na prijeporu, niti su revirnici,

odnosno lugari dolazili na prijepor.

31. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je svojom odlukom od 17. studenog 1999.g. broj U-I-58/97, a koja odluka je objavljena u NN 137/99, kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje je tužitelj u tim postupcima stekao na predmetnoj nekretnini razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

32. Prema tome, kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbi čl. 388. st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u čemu se već izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018. i Rev-1480/16 od 5. studenog 2019. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.

33. Stoga je valjalo usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

34. Budući je tužitelj uspio u parnici to mu je tužena dužna naknaditi parnični trošak temeljem čl. 151. st. 4. ZPP-a.

35. Obzirom da je tužena u cijelosti izgubila parnicu, dužna je tužitelju nadoknaditi opravdane troškove ovog postupka i to trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora putem punomoćnika s pdv-om od 25% u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 7 toč. 1 Tarife), trošak sastava tužbe putem punomoćnika s pdv-om od 25% u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 7 toč. 1 Tarife), trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 400,00 kuna, trošak sastava obrazloženog podneska od 24. listopada 2018. s pdv-om od 25% u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 8 toč. 1 Tarife), trošak zastupanja putem punomoćniku na pripremnom ročištu održanom 20. studenog 2017. s pdv-om od 25% u iznosu od 625,00 kuna (Tbr. 9 toč. 2 Tarife), trošak zastupanja na ročištu na licu mjesta održanom 6. travnja 2018. s pdv-om od 25% u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9 toč. 1 i 7 Tarife), trošak vještačenja u iznosu od 3.775,04 kuna, trošak zastupanja putem punomoćnika na ročištu održanom 13. lipnja 2018. s pdv-om od 25% u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), trošak zastupanja putem punomoćniku na ročištu održanom 7. ožujka 2019. s pdv-om od 25% u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 9 toč. 1 Tarife) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 400,00 kuna. Također priznat je trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 kn, nadalje, trošak zastupanja na ročištima od 26. 7. 2022. i 9. 9. 2022. u iznosu od 1.250,00 kn za svako ročište (sa uključenim pdv-om), kao što je priznat i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 100,00 kn. Isto tako priznat je i zatraženi trošak na ime odsustva iz pisarnice radi putovanja na ročište na lice mjesta u iznosu od 625,00 kn sa uključenim pdv-om (2hx25 bodova), kao što je priznat i trošak upotrebe osobnog automobila na relaciji O.-K. O. (60km x 2,00kn/km),

odnosno 120,00 kn. Dakle, tužena je dužna tužitelju nadoknaditi ukupan parnični trošak u iznosu od 16.170,04 kn.

36. Tužitelju nisu priznati trošak sastava izjave za M. M. i A.M., s

obzirom da je sastav navedenih izjava bio za korist samog tužitelja, a nisu bile nužne za vođenje ovog postupka, kao što nije priznat niti zatraženi trošak na ime izrade parcelacijskog elaborata u ukupnom iznosu od 8.750,00 kn budući je ovaj trošak u isključivom interesu i za potrebe samog tužitelja koji bi ovaj trošak imao neovisno od držanja tuženika u parnici , te stoga ne može ići na teret tuženika. Isto tako, nije priznat niti zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude budući punomoćnica nije niti pristupila na objavu iste, a osim toga takav trošak također nije nužan, niti bi bio priznat.

37. Zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

38. Temeljem iznesenog , presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 15. rujna 2022.

Sutkinja:

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu

za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije

bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. G. P.T., odvjetnica u O., …

2. O. u G.

3. Porezna uprava, Ispostava u O., nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar G., Odjel za katastar nekretnina O., nakon

pravomoćnosti

Broj zapisa: eb311-a39f5

Kontrolni broj: 08d28-71642-42c7b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SLAVKA NIKŠIĆ, L=GOSPIĆ, O=OPĆINSKI SUD U GOSPIĆU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Gospiću potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.