Republika Hrvatska
Poslovni broj Kž-515/2021-5
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. V., OIB: …, zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka USRH, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci br. K-654/2012-129 od 23. ožujka 2020. godine, u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. M. V. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci br. K-654/2012-129 od 23. ožujka 2020. godine, opt. M. V. proglašen je krivim zbog tri kaznena djela protiv imovine i to djelom pod toč. 1. – prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, a djelima pod toč. 2. i 3. – prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97, pa je optuženiku za kazneno djelo pod toč. 1), temeljem čl. 224. st. 4. KZ/97, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kaznena djela pod toč. 2) i 3), temeljem čl. 224. st. 1. KZ/97, utvrđene kazne zatvora od po 5 (pet) mjeseci za svako djelo, slijedom čega je opt. M. V., temeljem čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ/97, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.
1.1. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", br. 152/08, 76/09 i 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), ošt. D. B. i ošt. J. D. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u cijelosti, pa je opt. M. V. dužan platiti ošt. D. B. iznos od 25.000,00 kn, a ošt. J. D. iznos od 5.000,00 kn.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, opt. M. V. naloženo je podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 1.500,00 kn, trošak za svjedoke u iznosu od 444,00 kn, te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja o visini kojeg troška će sud sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08, donijeti posebno rješenje.
2. Protiv te presude žali se opt. M. V. po branitelju A. B., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba opt. M. V. nije osnovana.
4. Žalitelj (opt. M. V.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da prvostupanjski sud u obrazloženju nije naveo razloge o odlučnim činjenicama glede posebne namjere optuženika pri počinjenju terećenih kaznenih djela. Suprotno takvom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.
5. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenih kaznenih djela. Međutim, činjenica je da žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
5.1. Nakon pozorne ocjene obrane opt. M. V. koji poriče počinjenje terećenih kaznenih djela, te iskaza ošt. S. P. (djelo pod toč. 1), ošt. D. B. (djelo pod toč. 2) i ošt. J. D. (djelo pod toč. 3), iskaza svjedoka S. P., A. A., M. B., M. B. K., N. C., J. D., D. B., I. K., K. i A. V., te nakon analize cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. M. V. počinio kaznena djela pobliže opisana u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.
5.2. To iz razloga što je glede terećenih kaznenih djela navedenih u toč. 1), 2) i 3) izreke prvostupanjski sud pravilno zaključio da je u sva tri slučaja opt. M. V. postupao s posebnim oblikom prijevarne namjere u cilju da lažnim prikazivanjem činjenica da će postupiti po zaključenim ugovorima naveo ošt. S. P., ošt. D. B. i ošt. J. D. da na štetu svoje imovine nešto učine.
5.3. Stoga nije osnovana žalba opt. M. V. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
6. Žalitelj (opt. M. V.) pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da se ne radi o navedenim kaznenim djelima budući nema dokaza o njegovoj namjeri da počini terećena kaznena djela. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećena kaznena djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. M. V. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, navedenih u toč. 1), 2) i 3) izreke pobijane presude.
7. Nije osnovana žalba opt. M. V. zbog odluke o kazni. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.
7.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, u okviru granica predviđene sankcije za navedena kaznena djela, pravilno je prvostupanjski sud opt. M. V. za kazneno djelo pod toč. 1), temeljem čl. 224. st. 4. KZ/97, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kaznena djela pod toč. 2) i 3), temeljem čl. 224. st. 1. KZ/97, utvrdio kazne zatvora od po 5 (pet) mjeseci za svako djelo, slijedom čega je opt. M.
V., temeljem čl. 60. st. 1. i 2. toč. C KZ/97, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.
7.2. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera sankcije koja je izrečena optuženiku dostatna je da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenih kaznenih djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).
8. Slijedom navedenog žalba opt. M. V. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
Osijek, 15. rujna 2022.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić, v.r.
Za točnost otpravka-ovlašteni službenik
Blaženka Vuletić
