Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-166/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ljiljane Stipišić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog G. L. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenog G. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kv-I-12/2022. od 14. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog G. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 507. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenog G. L. za obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom Županijskog suda u Osijeku broj: K-19/2019-9 od 3. listopada 2019., koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kž-41/2020. od 29. listopada 2020., a kojom je G. L. proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv gospodarstva–zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11. i povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci te je na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 osuđenik obvezan na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva stečajnoj masi iza TD L. d.o.o. iz F., u iznosu od 6.454.230.47 kuna.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni G. L. po branitelju M. L., odvjetniku iz O., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. i 11. te članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donese slijedeće rješenje: "usvaja žalba osuđenog G. L. iz F., … te ukida i preinačava rješenje Županijskog suda u Osijeku-kaznenog vijeća broja Kv I-12/2022-8 na način da se usvaja u cijelosti zahtjev za obnovu kaznenog postupka Županijskog suda u Osijeku broja K-19/2019. te se stavljaju izvan pravne snage presuda Županijskog suda u Osijeku broja K-19/2019-9 od 3.10.2019. god., preinačene odlukom o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broja Kž-41/2020-8 od 29.10.2020.god.sud., te dostavlja na daljnje postupanje i odlučivanje Županijskom sudu u Osijeku, a supsidijarno da usvoji žalbu, ukine napadnuto rješenje i predmet vrati I.-stupanjskom sudu na ponovno postupanje i odlučivanje."

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1.

ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Naime, žalitelj ističe da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. i 11. ZKP/08., na način da nije cijenio pisane izjave svjedoka H. B. i M. M. kao nove dokaze, već se poziva na okolnost kako je u prvostupanjskom postupku odbijen dokazni prijedlog za saslušanjem navedenih svjedoka s obzirom da je bio usmjeren na odugovlačenje postupka pa je time i pobijano rješenje nerazumljivo. Nadalje, žalitelj smatra kako mu je na taj način povrijeđeno pravo na obranu, odnosno pristup sudu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. te u konačnici ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., jer je nepravilno primijenio zakonsku odredbu, odnosno izostala je primjena iste.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijanog rješenja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a da pritom nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje se poziva žalitelj.

6.1. Naime, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08., na način da nije potpuno riješio predmet optužbe, jer pobijano rješenje temelji na rješenju kojim je odbijen dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka, a ne na kasnijim pisanim izjavama istih, koje su nastale nakon okončanja predmetnog kaznenog postupka. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da prvostupanjski sud nije prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio navedenu bitnu povredu postupka, jer je u obrazloženju rješenja potvrdio ranija utvrđenja suda da bi se ispitivanjem navedenih svjedoka odugovlačio kazneni postupak, a ispitivanje je predloženo upravo na okolnosti koje su dane u potpisanoj i ovjerenoj izjavi H. B. od 26. travnja 2021. i M. M. od 29. travnja 2021. (plaćanje u ime TD L. d.o.o. u gotovini).

6.2. Nadalje, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći da je izreka pobijanog rješenja nejasna i kontradiktorna te da je pobijano rješenje kontradiktorno i nerazumljivo, ne sadrži odlučne činjenice niti razloge pa se ne može valjano ispitati, s obzirom da je "odlučeno temeljem ranijeg rješenja iz I.- stupanjskog postupka, koje se odnosi na upravljanje postupkom, dok se poistovjećuje i zanemaruje pisane dokaze, koji su nastali nakon pravomoćnog okončanja odnosnog kaznenog postupka". Međutim, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da nije prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio navedenu bitnu povredu postupka, jer je izreka rješenja razumljiva i u suglasju sa razlozima rješenja, odnosno rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su suglasni i jasni.

6.3. U konačnici, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, jer je "ignoriranjem predmetnih novih pisanih dokaza, osuđenom naprosto nezakonito onemogućena obrana i konačno pristupu sudu". Naime, žalitelj ponavlja navode vezano uz nove pisane dokaze u odnosu na sve žalbene osnove na koje se poziva, no po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije povrijedio pravo osuđenika na obranu.

6.4. Žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08, "jer da su odnosne odredbe ovog zakona dijelom pogrešno primijenjene, a dijelom je izostala primjena i dužno nadležno postupanje temeljem istih", po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske nisu ničim konkretizirani i u cijelosti su neosnovani.

7. Na temelju članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08. kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može se obnoviti u korist osuđenika ako se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njenu osudu po blažem kaznenom zakonu.

8. Prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje te ocijenio da navodi osuđenika izneseni u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka i priložene nove isprave ne predstavljaju nove činjenice niti nove dokaze koje sudu nisu bile poznate prilikom donošenja presude, stoga nisu niti prikladne da se na temelju njih dopusti obnova kaznenog postupka u smislu članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

9. Naime, u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da je ispitivanje svjedoka H. B. i M. M., a koje je prvostupanjski sud odbio smatrajući da se radi o dokaznim prijedlozima usmjerenim na odugovlačenje postupka, što je Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio, bilo predloženo upravo na okolnosti koje su dane u izjavi (plaćanje u ime TD L. d.o.o. u gotovini). Stoga je i ocjena ovog drugostupanjskog suda da navedene izjave ne predstavljaju nove činjenice niti nove dokaze u smislu članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

10. Time i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, navodi osuđenog G. L. izneseni u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka te priložene ovjerene izjave presumptivnih svjedoka H. B. i M. M. ne predstavljaju nove činjenice niti nove dokaze koje sudu nisu bile poznate prilikom donošenja presude, stoga nisu niti prikladne da se na temelju njih dopusti obnova kaznenog postupka u smislu članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

11. Kako, dakle, žalbom osuđenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 15. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.