Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-384/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Davorke Hudoletnjak kao predsjednice vijeća, Vladimira Šestaka kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Antuna Dominka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. J. d.o.o. S. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica L. M.-P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ž. M. iz R., OIB: …, radi isplate,

odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu,

Stalna služba u Labinu, poslovni broj: P-510/2019-93 od 21. siječnja 2022., koja je ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj: P-510/2019-116 od 6. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj: P-510/2019- 93 od 21. siječnja 2022., koja je ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj: P- 510/2019-116 od 6. lipnja 2022.:

- potvrđuje i to: u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku u roku od 15 dana naložena isplata iznosa od 41.641,63 kn sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom na iznos od 35.396,20 kn od 1. siječnja 2008., na iznos od 2.457,03 kn od 29. travnja 2009., na iznos od 1.574,40 kn od 8. lipnja 2010. i na iznos od 2.214,00 kn od 23. svibnja 2011.; te u točki IV. izreke;

- preinačuje u dijelu točke I. izreke u odnosu na dosuđenu stopu zakonske zatezne kamate za razdoblje počevši od 1. kolovoza 2015. do isplate tako da se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a odbija se kao neosnovan dio zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate i za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika izjavljena u odnosu na točku II., III. i V. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj: P-510/2019-93 od 21. siječnja 2022., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj: P-510/2019-116 od 6. lipnja 2022., odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj: P- 510/2019-93 od 21. siječnja 2022., koja je ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj: P-510/2019-116 od 6. lipnja 2022., odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Ž. M., OIB: …., da tužitelju T. J.

d.o.o. S. S., OIB: … , isplati iznos od 41.641,63 kuna

zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku na način kako slijedi:

-iznos od 35.396,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od

01.01.2008. godine pa do konačne isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-iznos od 2.457,03 kuna, na ime troškova ovršnog postupka Ovrv-583/09, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29.04.2009. godine pa do konačne isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-iznos od 1.574,40 kuna, na ime troškova ovršnog postupka Ovr-172/10, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 08.06.2010. godine pa do konačne isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-iznos od 2.214,00 kuna, na ime troškova ovršnog postupka Ovr-408/10, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23.5.2011. godine pa do konačne isplate,

po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Ž. M. iz R., OIB: … , da

tužitelju T. J. d.o.o. S. S., OIB: …,

isplati iznos 9.886,00 kuna, na ime troškova ovršnog postupka Ovrv-

172/10, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.214,00 kuna, od 21.1.2011. do 23.5.2011. kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Ž. M. iz R., OIB: … , da

tužitelju T. J. d.o.o. S. S., OIB:…,

naknadi troška parničnog postupka u iznosu od 23.315,85 kuna

(dvadesetitritisućetristopetnaest kuna i osamdesetipet lipa) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od 21.1.2022. pa do konačne isplate, sve u roku od 15

dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za iznos od 26.134,65 kuna kao neosnovan.“

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu s nadnevkom sastavljanja 5. veljače 2022.

(zaprimljena u sudu 9. veljače 2022. – list 756-757) podnosi tuženik u kojoj navodi da u cijelosti pobija prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 6. i 9. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak i to pred drugim sucem.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Tuženik u žalbi izričito navodi kako presudu pobija u cijelosti, dakle, da pobija sve točke izreke, no njegova žalba nije dopuštena u odnosu na točke II., III. i V. izreke s obzirom da je on u tom dijelu uspio u sporu (odbijeni zahtjevi tužitelja), pa slijedom toga nema pravnog interesa za pobijanje presude u tom dijelu. Zbog toga je primjenom odredbe čl. 367. st. 1. u vezi čl. 358. st. 3. ZPP-a žalbu tuženika u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci

6. Neosnovane su žalbene tvrdnje kojima žalitelj ukazuje i obrazlaže postojanje niza bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Naime, postojanje bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP-a žalitelj nalazi u tomu što je u donošenju pobijane presude sudjelovala sutkinja prvostupanjskog suda Z. R. Z. koja je

pozivom na odredbu čl. 71. st. 1. toč. 1. ZPP-a trebala biti izuzeta. Tom je odredbom propisano da sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak. No, žalitelj osim pozivanja na tu zakonsku odredbu uopće ne navodi i ne obrazlaže iz kojeg od razloga opisanih u odredbi čl. 71. st. 1. toč. 1. ZPP-a uredujuća sutkinja nije mogla obavljati sudačku dužnost u ovom postupku, pa posljedično tomu takvu paušalnu tvrdnju ničim ne potkrjepljuje. Zbog toga je, imajući pritom u vidu kako iz stanja spisa ne proizlazi postojanje niti jednog od razloga opisanih odredbom čl. 71. st. 1. toč. 1. ZPP-a, takva paušalna i ničim potkrijepljena žalbena tvrdnja ocijenjena neosnovanom.

6.1. Ne stoji niti žalbena tvrdnja da je odlučeno o tužbenom zahtjevu za koji ne postoji sudska nadležnost. Naime, predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za isplatom novčana potraživanja za koji u skladu s odredbom čl. 18. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 21/22.) postoji sudska nadležnost, pa stoga odlučivanjem o takvom tužbenom zahtjevu nije počinjena niti bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP-a na koju također neosnovano upire žalitelj.

6.2. Neosnovana je i bez uporišta u spisu žalbena tvrdnja da žalitelju nije uredno dostavljen poziv za glavnu raspravu i pripremna ročišta. Naime, uvidom u spis utvrđeno je da je žalitelj uredno pozivan na sudska ročišta, da su mu uredno dostavljeni podnesci tužitelja, nalaz i mišljenje financijskog vještaka, kao i ostala sudska pismena, dakle, da mu je zakonitim postupanjem suda prvog stupnja omogućeno sudjelovanje u postupku, očitovanje na navode i dokazne prijedloge protivne strane, odnosno da mu je omogućeno da u postupku iznese činjenice i predloži dokaze, pa kraj takvog stanja stvari ne stoji niti žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj procesnoj povredi iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

6.3. Naposljetku, ne stoji niti žalbena tvrdnja da se radi o presuđenoj stvari koju žalitelj argumentira time da je o istom zahtjevu već odlučeno u ovršnom predmetu Trgovačkog suda u Pazinu pod poslovnim brojem Ovr-172/10. No, žalitelj pritom ispušta iz vida da se prema podacima spisa radi o postupku u kojem su stranke T. J. d.o.o. S. S. u procesnoj ulozi ovrhovoditelja i N. E. d.o.o. R. u

položaju ovršenika, dakle, da ne postoji subjektivni identitet između tog i ovog postupka u kojem se žalitelj, a ne N. E. d.o.o. R., nalazi u procesnoj ulozi tuženika. Stoga nije počinjena niti bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP- a na koju žalitelj također neosnovano ukazuje.

7. Iz utvrđena činjenična stanja iznijeta u obrazloženju pobijane presude u bitnom proizlaze sljedeće pravno relevantne činjenice:

-da je tuženik jedini osnivač, član i vlasnik trgovačkog društva N. E. d.o.o. R., te direktor tog trgovačkog društva;

-da je tužitelj trgovačkom društvu N. E. d.o.o. u kojem tuženik obnaša dužnost direktora u studenom/prosincu 2007. prodao jedan viličar u vrijednosti od 35.396,20 kn za koji je obveza plaćanja dospjela 31. prosinca 2007., te da kupac do sada svoju obvezu nije podmirio;

-da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika A. H., poslovni broj:

Ovrv-583/09 od 29. travnja 2009. ovršeniku N. E. d.o.o. naloženo ovrhovoditelju T. J. d.o.o. isplatiti iznos od 35.396,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2008. i troškove ovršnog postupka u iznosu 2.457,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2009. do

isplate;

-da se ovrha po tom rješenju o ovrsi nije uspjela provesti pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava na računima ovršenika u korist ovrhovoditelja jer ovršenik nema sredstava na računima;

-da je rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-172/10 od 8. lipnja 2010. radi naplate novčane tražbine i troškova postupka utvrđenih javnobilježničkim rješenjem o ovrsi te daljnjih troškova ovrhe u iznosu 1.574,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. lipnja 2010. do isplate određena ovrha pljenidbom i prodajom pokretnina ovršenika N. E. d.o.o.;

-da je ovrha na pokretninama obustavljena jer kod ovršenika N. E. d.o.o. nisu pronađene pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe, te da je pravomoćnim rješenjem suda ovršenik obvezan ovrhovoditelju nadoknaditi daljnje troškove ovrhe u iznosu 2.214,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2011. do isplate;

-da ovršenik nema u vlasništvu nekretnina;

-da je N. E. d.o.o. tijekom 2007. isplatio tuženiku zajam u iznosu 80.355,00

kn putem gotovinske isplate u banci s rokom povrata do kraja 2007., te da tuženik pozajmljeni iznos nije vratio uplatom na račun društva;

-da kupnja nekretnine čkbr. 164/14 k. o. R. tijekom 2007. nije plaćena sa žiro-

računa N. E. d.o.o., niti je cijena ostvarena prodajom te nekretnine iste godine uplaćena na žiro-račun društva, kao i da ta transakcija nije iskazana u godišnjem financijskom izvještaju za 2007., niti su evidentirani učinci te transakcije kao prihod društva;

-da je nakon dospijeća tražbine tužitelja 31. prosinca 2007. sa žiro-računa N.

E. d.o.o. izvršena isplata zajma tuženiku u iznosu 77.800,00 kn kao gotovinska isplata, da su u ožujku 2008. izvršene uplate obveze iz porezno-dužničkog

odnosa provedene 31. ožujka 2008. u iznosu 265,99 kn, da su izvršene gotovinske isplate tuženiku u ožujku 2008., te u svibnju 2008. ukupno u iznosu 6.100,00 kn na ime materijalnih troškova i putnih troškova, kao i da je izvršeno plaćanje tražbine V. d.d. koje je dospjelo nakon 31. prosinca 2007.;

-da je društvo N. E. d.o.o. priljeve na račun usmjerilo na gotovinske isplate tuženiku, umjesto na plaćanje obveza prema dobavljačima i drugim vjerovnicima, te da je uslijed toga u 2008. došlo do blokade računa sve do njegova zatvaranja 10.

prosinca 2013.;

-da je tijekom blokade računa protivno zakonskoj zabrani N. E. d.o.o. vršio obračunska plaćanja putem kompenzacije i to temeljem ugovora od 31. kolovoza 2012. na iznos od 143.976,25 kn između tuženika, N. E. d.o.o. i obrta E.

u vlasništvu tuženika;

-da je od ukupnih uplata – priljeva na žiro-račun N. E. d.o.o. tijekom 2007.

i 2008. u iznosu od 362.565,54 kn čak 168.755,00 kn usmjereno na gotovinske isplate tuženiku.

8. Tuženik u žalbi ne pobija presudu iz žalbena razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Polazeći od utvrđenih i prethodno iznijetih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja izvodi zaključak da je tuženik kao član uprave, osnivač i jedini član trgovačkog društva N. E. d.o.o. znajući da ima nepodmirenu obvezu spram tužitelja (dospjela 31. prosinca 2007.) sebi tijekom 2008. isplaćivao pozajmice sa žiro-računa društva prije blokada tog računa i na taj način umanjio imovinu društva znajući da ono neće moći podmiriti svoje obveze spram tužitelja, te da je na taj način zlouporabio okolnost da kao član društva ne odgovara za nastale obveze tog društva kako bi izbjegao ispunjenje ugovorne obveze spram tužitelja, pa slijedom toga pozivom na odredbu čl. 10. st. 3. i 4. toč. 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj ("Narodne novine", broj 152/11. – pročišćeni tekst, 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., dalje: ZTD) djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva obvezuje tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 41.641,63 kn, koji obuhvaća i troškove ovrhe nastale tužitelju pri pokušaju naplate glavne tražbine od trgovačkog društva N. E. d.o.o.

10. Odredbom čl. 10. ZTD-a reguliran je institut proboja pravne osobnosti, tj. ukidanja odvojenosti trgovačkog društva i članova društva u pogledu odgovornosti članova društva za obveze društva, te omogućavanja vjerovnicima da svoje tražbine spram društva namire i iz imovine članova društva. Tako je stavkom 3. čl. 10. ZTD-a propisano da se onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva, među inim, i član društva s ograničenom odgovornošću

– d.o.o., ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze, dok je stavkom

4. tog članka propisano kako se smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. tog članka naročito, među inim, ako u svoju korist ili korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze. U situaciji kada N. E. d.o.o. nema nepokretne,

niti pokretne imovine, a tuženik kao jedini član i direktor tog društva sebi sa žiro-računa društva isplaćuje pozajmice i gotovinske isplate tijekom 2007. i 2008. (ukupno 168.755,00 kn od ukupna priljeva sredstava na žiro-račun društva u iznosu 362.565,54 kn), ne vraća pozajmicu iz 2007. u iznosu od 80.355,00 kn do kraja te godine, a početkom 2008. isplaćuje sebi s računa društva novu pozajmicu u iznosu 77.800,00

kn, zatim u ožujku i svibnju troškove u ukupnom iznosu 6.100,00 kn, iako društvo nije podmirilo prethodno s 31. prosinca 2007. dospjelu obvezu spram tužitelja u iznosu 35.396,20 kn, a imajući pritom u vidu da je već u rujnu 2008. došlo do blokade računa koja traje do njegova zatvaranja 10. prosinca 2013., tada i po ocjeni ovoga suda takvo postupanje tuženika kao jedinog člana i ujedno direktora trgovačkog društva ima značaj postupanja kojima je tuženik umanjio imovinu društva, a da je pritom kraj prethodno utvrđenih i opisanih okolnosti glede financijskog stanja društva morao znati da uslijed takva postupanja društvo neće moći podmiriti svoju obvezu spram tužitelja.

11. Stoga su bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a za postojanje odgovornosti tuženika za obveze društva, pa je djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva suprotno navodima žalbe pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ono je pravilno primijenjeno i u dijelu kojim je tuženik obvezan tužitelju za razdoblje do 31. srpnja 2015. u skladu s tada važećom odredbom čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) platiti i zakonsku zateznu kamatu koja se za to razdoblje za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

12. Međutim, pazeći u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava utvrđeno je kako je ostvaren taj žalbeni razlog kada je tuženik i za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate obvezan platiti zakonsku zateznu kamatu koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke,

jer je to protivno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.). Tom je odredbom, naime, izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. tog Zakona, te se počevši od 1. kolovoza 2015. stopa zakonske zatezne kamate više ne određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke već uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu i to za ostale odnose uvećanjem za tri postotna poena.

Stoga je u tom dijelu pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se i za razdoblje počevši od 1. kolovoza 2015. zahtijeva isplata zakonske zatezne kamate određene uvećanjem eskontne stope

Hrvatske narodne banke, a koja je i nominalno veća od pripadajuće stope koja se određuje u skladu s izmijenjenom odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

13. Neosnovano žalitelj prigovara i pravilnosti odluke o troškovima parničnog postupka i njihovoj visini kada navodi da su tužitelju dosuđeni troškovi u nepripadno višem iznosu s obzirom na vrijednost predmeta spora. Naime, kako vrijednost predmeta spora predstavlja vrijednost novčana zahtjeva čija se isplata zahtijeva u iznosu od ukupno 41.641,63 kn, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako tužitelju za poduzete radnje odvjetnika u zastupanju za koje ima pravo na punu nagradu pripada trošak u iznosu

od 1.000,00 kn za takvu radnju, pa posljedično tomu pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.).

14. S obzirom da je žalba osnovana samo u odnosu na neznatni dio sporedna zahtjeva

za isplatom zatezne kamate, i to stope kamate za dio razdoblja, što ne mijenja uspjeh stranaka u sporu, pravilnom se i uz po sudu prvog stupnja primijenjenu odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a ukazuje odluka o troškovima parničnog postupka i njihovoj visini.

15. Zbog svega prethodno navedenoga valjalo je žalbu tuženika u dijelu kojim je dopuštena djelomično odbiti kao neosnovanu, a djelomično prihvatiti, pa na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu u osporenim točkama I. i IV. izreke djelomično potvrditi i preinačiti na način pobliže opisan u izreci ove presude.

16. U ne pobijanim točkama II., III. i V. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

17. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 15. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Davorka Hudoletnjak, v.r.