REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 10/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. R., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. lipnja 2020. broj K-14/2017-120, u sjednici održanoj 15. rujna 2022., u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika V. M.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), oslobođen je optužbe opt. B. R. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08. padaju na teret proračunskih sredstava, dok je na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08. oštećeno trgovačko društvo P. d.o.o. upućeno imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parnici.
2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili preinači te optuženika „proglasi krivim za predmetno kazneno djelo.“
I Kž 10/2022-6
3. Optuženik je putem branitelja V. M., odvjetnika iz Z., odgovorio na žalbu državnog odvjetnika i zatražio obavijest o sjednici vijeća.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 88/22 - dalje: ZKP/08.-22), sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i optuženika, a u nazočnosti optuženikovog branitelja, odvjetnika V. M.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik prigovara da unatoč „nedvosmislenim navodima iz nalaza vještaka K. A.“ (A.) o preplaćenim uslugama F. M. d.o.o. prvostupanjski sud nalaz ne prihvaća bez valjane argumentacije, „provodi ispitivanje svjedoka M. J. i Đ. H.“ koji nisu vještačili u ovom predmetu već su iznosili „svoje subjektivne i općenite stavove vezane za marketinška vještačenja“. Po mišljenju žalitelja nije osnovano ni pravno prihvatljivo da se vještaka K. A. stavlja u „jednakopravan položaj sa iskazima dva svjedoka koji su samo marginalno upoznati sa predmetom“, a ako je sud bio u dvojbi oko valjanosti vještačenja da je trebalo odrediti novo vještačenje. Prigovara da sud prvog stupnja relativizira i pogrešno vrednuje iskaze svjedoka, poglavito D. B. i M. D. uzimajući u obzir samo segmente koji potkrepljuju zaključak o nepostojanju dokaza za djelo. Žalitelj smatra da je prema iskazima svjedoka optuženik upravljao „autoritativno te da je iza odluke da se poslovi marketinga povjere ... F. M. stajao sa svojim autoritetom i ovlastima“, što je iskoristio kod donošenja Pravilnika o poslovnoj tajni (dalje: Pravilnik) iako ga nije osobno sačinio, time da poslovi marketinga „po svojoj suštini ne mogu predstavljati poslovnu tajnu u smislu odredbe članka 19. Zakona o zaštiti i tajnosti podataka.“
8. Protivno stavu državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano, sveobuhvatno i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi na temelju kojih je činjenično stanje pravilno utvrđeno, uz ispravan zaključak kako nije dokazano da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo.
9. U odnosu na personalne dokaze, razumno je i logično rezoniranje prvostupanjskog suda da iskaz D. B. nije dostatan za pouzdan zaključak o optuženikovom iniciranju i utjecaju na donošenje Pravilnika u cilju olakšavanja sklapanja ugovora za usluge tržišnog komuniciranja sa F. M. d.o.o. bez provođenja postupka javne nabave. Iako spomenuti svjedok dijelom pogoduje optužbi (P. d.o.o. prema uputi HDZ-a danoj Upravi mora poslovati sa F. M. d.o.o.) njegov je iskaz oprečan iskazima ostalih svjedoka kako je to kritički, temeljito i pravilno ocijenio sud prvog stupnja (str. 23-26 presude). Valja ponoviti da svjedoci D. K. i V. M. suglasno opisuju razloge za donošenje niza internih akata uslijed reorganizacije društva i načina na koji su svi akti, pa tako i spomenuti Pravilnik dostavljani sektorima i raspravljani na redovno tjedno održavanim sastancima-kolegijima društva, a navode D. B. ne potvrđuju ni
I Kž 10/2022-6
iskazi M. D. te Ž. M. Pored toga, M. D., D. K. i N. J. suglasno opisuju okolnosti pod kojima je došlo do poslovne suradnje F. M. d.o.o. i P. d.o.o. što također demantira D. B., a podupire obranu kako pravilno ocjenjuje sud prvog stupnja (str. 27 i 28 prvi i drugi odlomak presude).
9.1. Nadalje, glede upiranja žalitelja o odlučujućem, autoritativnom upravljanju optuženika društvom te da da marketinške usluge po prirodi stvari ne mogu predstavljati poslovnu tajnu, što da je svjedok D. B. bez uspjeha prigovorio optuženiku, žalitelja valja podsjetiti kako svjedok sam ocjenjuje da je dio kojem je prigovorio „ipak u nadležnosti pravne službe“, a kada je ponovno na drugom sastanku sa oba člana Uprave (optuženikom i D. K.) ponovio primjedbe da mu je D. K. rekla „da je to stvar Uprave i dok je ona članica Uprave neće knjigovođa voditi poslovnu politiku“.
9.2. Prema tome, u pravu je sud prvog stupnja da iskaz D. B. suprotstavljen ostalim svjedocima nema dostatnu pouzdanost za neupitnu potvrdu teze optužbe o iniciranju odnosno presudnom utjecaju optuženika u stvaranju uvjeta za neometano (bez postupka javne nabave) buduće poslovanje sa F. M. d.o.o.
10. Nadalje, u odnosu na pitanje dokazanosti bitnog elementa kaznenog djela kako je stavljeno na teret optuženiku, pribavljene znatne koristi F. M. d.o.o. na štetu P. d.o.o. uslijed preplaćenih, neopravdano uvećanih cijena proizvoda i usluga, prvostupanjski sud je iznimno pomno i sveobuhvatno analizirao financijsko i marketinško vještačenje povezujući potonje sa iskazima (stručnih) svjedoka koji posjeduju posebna znanja iz područja marketinga, kao i svjedoka koji su imali neposredna saznanja o poslovanju sa F. M. d.o.o. Opsežnu i temeljitu argumentaciju prihvaća pravilnom i ovaj drugostupanjski sud i upućuje žalitelja na te razloge (str. 28
– 35 presude).
10.1. Valja naglasiti da je vještak K. A. nalaz i mišljenje u više navrata dopunjavao i mijenjao u pogledu visine prekomjerne zarade F. M. d.o.o. odnosno nastale štete za P. d.o.o. (str. 29 presude), sam je uočio određene nedostatke koje je potom korigirao (npr. zapisnik o raspravi 28. rujana 2018.), a k tome je i primjenjivao različite, izmijenjene metode prema vlastitoj procjeni kako je to naveo na raspravi 10. rujna 2019. Na toj je raspravi upravo državni odvjetnik prigovorio kako smatra da je vještak prekoračio nalog suda „jer je proizvoljno uveo kategoriju Procijenjene vrijednosti agencijskih usluga...pa je time u konačnici u bitnome smanjio ekstra zaradu TD F. M. odnosno iznos koji je pretplatilo TD P..“
10.2. Imajući na umu niz višekratno i opširno iznijetih primjedbi obrane na račun provedenih vještačenja prvostupanjski sud je izvršio uvid u druge kaznene predmete povezane s F. M. d.o.o. u kojima su naložena i provedena marketinška vještačenja po raznim vještacima, državni odvjetnik je „dijelom proučio rezultate tih vještačenja koje mu je sud dostavio“ nakon čega su se obrana i državni odvjetnik suglasili da se „zbog razjašnjenja svih spornih okolnosti vezanih za marketinško vještačenje u ovom postupku drugi sudski vještaci ispitaju kao stručne osobe radi iznošenja svojih stručnih znanja iz domene marketinga i tržišnog komuniciranja za inkriminirano razdoblje“ (zapisnik o raspravi 5. ožujka 2020.).
I Kž 10/2022-6
10.3. Prema iskazu svjedoka M. J., vještačio je u više kaznenih postupaka, četiri povezana s društvom F. M. d.o.o., u kojima se su zadaci vještačenja svodili na utvrđivanje tržišnih cijena usluga koje su u inkriminirano vrijeme pružale marketinške agencije, odnosno na utvrđivanje uobičajenih marži koje su primjenjivale u svom poslovanju. Međutim, u vještačenju se nije moglo uspoređivati cijene pojedinih usluga koje je ostvarilo društvo F. M. d.o.o. s tržišnim cijenama jer za to nije bilo temelja, ne postoje relevantni izvori, a nisu postojali ni propisani iznosi marži, dok se kategorija uobičajenih mogla odnositi samo na subjektivno postavljene i poslovno uvjetovane marže. Stoga se niti jednom nije upuštao u procjenu je li društvo F. M. d.o.o. primjenjivala tzv. uobičajene marže, jer je to nemoguće egzaktno definirati, pa je, bez obzira na ciljeve tih konkretnih vještačenja i pristup koji je koristio, u svima dao mišljenje da se kod marketinških usluga ne može govoriti o uobičajenim maržama te povezano s tim prekomjernim zaradama odnosno jesu li cijene tih poslova društva F. M. d.o.o. bile tržišne, kako se to načelno tražilo.
10.4. Istovjetno je iskazao i svjedok Đ. H. (također vještačio u predmetima povezanim s F. M. d.o.o.), da za tu vrstu djelatnosti niti je postojala niti postoji definirana baza podataka u Republici Hrvatskoj, marže nisu bile propisane, niti su sada propisane. I ovaj svjedok navodi da za ovakvu vrstu vještačenja ne postoji metoda kojom bi se utvrdile marže odnosno cijene usluga, jer da bi se uopće moglo govoriti o metodi koja bi bila relevantna, mora biti znanstveno i općeprihvaćena i svakako mora imati nekakve stabilne pokazatelje, što u ovakvim poslovima ne postoji budući da sistematiziranih izvora podataka koji bi ukazivali koje su marže primjenjivane u promatrano vrijeme nije bilo niti ih ima. Stoga smatra da se analizom konkretnih ulaznih i izlaznih računa marketinške agencije ne bi moglo utvrditi jesu li cijene te agencije bile tržišne ili ne, odnosno jesu li njene marže bile uobičajene, jer „uobičajeno“ ne postoji kao utemeljeni institut, a kategorija tržišnih cijena je primarno pitanje odnosa ponude i potražnje.
10.5. Nakon što su M. J. i Đ. H. ispitani kao svjedoci (dalje: stručni svjedoci) stranke nisu imale primjedbe na iskaze, a optužba nije predlagala izvođenje novih dokaza. Obrana je, referirajući se na iskaze spomenutih stručnih svjedoka, ustrajala na kritici provedenog marketinškog vještačenja i shodno tome predložila provođenje novog vještačenja čemu se državni odvjetnik usprotivio, dok se sa prijedlogom obrane, da se pročitaju nalazi i mišljenja vještaka M. J. i Đ. H. iz drugih kaznenih predmeta „u općim dijelovima nalaza koji su podudarni njihovim svjedočkim iskazima, jer je i iz tih navoda razvidno da za ovakvu vrstu vještačenja ne postoje utemeljeni kriteriji“, suglasio.
10.6. Kraj takvog stanja stvari, shodno suglasnim iskazima stručnih svjedoka osnovano prvostupanjski sud ocjenjuje da rezultati vještačenja K. A. ne daju osnovu za siguran zaključak da je F. M. d.o.o. ostvarila nepripadnu imovinsku korist odnosno da je za P. d.o.o. nastupila šteta. Pored toga, u pravu je sud prvog stupnja kako su od značaja iskazi svjedoka M. D. i N. E., da su za vrijeme poslovanja P. d.o.o. sa F. M. d.o.o. provjeravali cijene iz dostavljenih ponuda i po njihovoj procjeni nisu odstupale od cijena drugih marketinških kuća što, povezano sa iskazima stručnih svjedoka, također kompromitira pouzdanost vještačenja K. A.
I Kž 10/2022-6
10.7. Nadalje, imajući na umu stanje dokazne građe sa kojom je raspolagao sud prvog stupnja nakon iscrpno provedenog postupka, poglavito razjašnjenja stručnih svjedoka o nepostojanju znanstveno i općeprihvaćene metode utvrđivanja uobičajenih marži, opravdana i je razumna odluka o odbijanju dokaznog prijedloga obrane za provođenje novog vještačenja (pretposljednji odlomak pobijane presude). Stoga je promašeno i žalbeno predbacivanje državnog odvjetnika prvostupanjskom sudu o potrebi provođenja istog.
11. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08.-22 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08.-22, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 15. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
