REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki Prekršajni Sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-4386/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog R.S., zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. točke 1. Zakona o javnom okupljanju („Narodne novine“ broj: 128/99, 90/05, 139/05, 150/05, 82/11, 78/12), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb, podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 77. Pp-6258/2021 od 4. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb i pobijana presuda preinačuje u odluci o kazni na način da se okrivljenom R.S., zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. točke 1. Zakona o javnom okupljanju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, na temelju gore citirane odredbe izriče
€
novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna/663,61 (šestošezdesettrieurašezdesetjedancent)[1] i kojem se na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) dopušta plaćanje izrečene novčane kazne u gore navedenom iznosu u 5 (pet) mjesečna obroka i to svaki u iznosu od po 1.000,00 (tisuću) kuna/132,72 € (stotridesetdvaeuraisedamdesetdvacenta), od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni R.S. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. točke 1. Zakona o javnom okupljanju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna i koji je upozoren da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeni Robert Schwarz je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, I Policijska postaja Zagreb, pravodobno je podnijela žalbu zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne propisanim u odredbi članka 37. Prekršajnog zakona zbog čega je prvostupanjski sud prekoračio zakonske ovlasti i kojom se ublaženom kaznom neće postići specijalna i generalna prevencija kao i da je okrivljenik počinio prekršaj svjesno i namjerno, da nije priznao djelo niti izrazio žaljenje i kajanje te da je ranije kažnjavan. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati, te da se prvostupanjska presuda preinači u odnosu na izrečenu novčanu kaznu odnosno da se pobijana odluka ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe ovlaštenog tužitelja, a sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je našao da u je ovom prvostupanjski sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne, iako nisu za predmetu
navedeno postojali zakonski uvjeti, a što predstavlja povredu iz članka 198. stavka 1. Prekršajnog zakona i na što osnovano ističe ovlašteni tužitelj u žalbi. Naime, u odredbi članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona je propisano da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje (zakonsko ublažavanje), dok je u stavku 2. navedenog članka propisano da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom (sudsko ublažavanje).
6. Razmatrajući stanje spisa ovaj je sud nedvojbeno utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje osnove za zakonsko ublažavanje kazne, kao niti naročito olakotne okolnosti za sudsko ublažavanje čije postojanje prvostupanjski sud nije uopće utvrdio dok prema pogrešnoj ocjeni prvostupanjskog suda, priznanje okrivljenika te ranija nekažnjavanost kao i loše imovno stanje, predstavljaju olakotne okolnosti prema zakonskim odredbama i sudskoj praksi, a ne i naročito olakotne okolnosti, pa je stoga prvostupanjski sud neosnovano primijenio odredbe o sudskom ublažavanju, a što ovlašteni tužitelj osnovano ističe u žalbi.
7. Za prekršaj iz članka 34. stavka 1. točke 1. Zakona o javnom okupljanju je propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna. Stoga je ovaj sud, preinačio prvostupanjsku presudu o odluci o kazni te je okrivljenom Robertu Schwarzu za prekršaj iz članka 34. stavka 1. točke 1. Zakona o javnom okupljanju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, na temelju gore citirane odredbe izrekao novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu od 5.000,00 kuna, a što € uzimajući kao olakotne okolnosti njegove predstavlja preračunati iznos od 663,61
osobne i imovinske prilike kao i da je samohrani otac troje djece, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene budući nije kažnjavan za istovrsne prekršaje, a kojem se na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona dopušta plaćanje izrečene novčane kazne u gore navedenom iznosu u 5 mjesečna obroka i to svaki u iznosu od po 1.000,00 kuna, a što predstavlja preračunati iznos od 132,72 €, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana, a ukoliko okrivljenik u navedenim rokovima plati dvije trećine novčane kazne smatrat će se da je u cijelosti plaćena, te će se tako izrečenom novčanom kaznom u minimalnom iznosu prema ocijeni ovog suda ostvariti specijalna i generalna prevencija odnosno svrha kažnjavanja propisana odredbom članak 6. Prekršajnog zakona.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu dana 15. rujna 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.