Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-283/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-24/2021. od 14. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog D. M., odvjetnika N. G.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi D. M. je na temelju članka 453. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. točka 3. u vezi članka 470. stavak 1. i 2. ZKP/08. s prijedlogom "da Visoki kazneni sud RH pobijanu presudu ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje".

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik te predlaže da se odbije žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

5. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Sukladno članku 475. stavak 2. ZKP/08. o sjednici vijeća uredno su izvješteni Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, optuženi D. M. kao i njegov branitelj N. G., odvjetnik u Z. te je u javnom dijelu sjednice nazočio odvjetnik N. G., a sjednica je održana u skladu s odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08. u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženika.

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik navodi da je oštećena D. K. pred sucem istrage i na raspravi detaljno opisala inkriminirani događaj te da su njeni iskazi u odnosu na način, vrijeme i okolnosti počinjenja samog kaznenog djela konzistentni. U odnosu na navode prvostupanjskog suda kako je neživotno i neprihvatljivo da žrtva silovanja različito iskazuje u odnosu na to je li joj optuženik odmaknuo gaćice ili joj ih je pak skinuo kao i je li na sebi imala i kratke hlačice ili nije, u žalbi se navodi da se žrtva s obzirom na vremenski odmak ne može identično izraziti kao i da je ispitana posredstvom stručnog komunikacijskog posrednika za gluhe osobe. Također se u žalbi navodi da nije neuobičajeno da žrtve nakon kaznenog djela nastavljaju s obavljanjem svakodnevnih aktivnosti i uobičajenom rutinom, želeći potisnuti traumu koju su proživjele, pa se to odnosi i na ponašanje oštećenice dan nakon samog događaja kada je u trgovini isprobavala odjeću. Nadalje se u žalbi navode i određene SMS komunikacije iz rujna 2015. između svjedokinje R. i oštećenice iz kojih da proizlazi je ta komunikacija upravo u skladu sa iskazom oštećenice gdje konzistentno tvrdi da je inkriminiranog dana došlo do nasilnog spolnog odnosa, posebno kada u porukama navodi "bio na meni odmah i odmah gurnuo unutra i ja odmah vikala i plakala". Nadalje se navodi da iz podataka pribavljenih pretragom mobilnog telefona proizlazi da je svjedokinja M. R. raspravljala sa oštećenom D. K. o prirodi njenog odnosa sa optuženikom i u toj raspravi je oštećenici dala do znanja da ne vjeruje u njenu priču o silovanju što je ponovila kako pred sucem istrage tako i na raspravi, navodeći i motiv oštećenice za prijavljivanje optuženika. Državni odvjetnik navodi da je mišljenje svjedokinje o motivu pobijeno utvrđenim činjenicama i to činjenicom što su svjedoci K. i P. saznavši za kazneno djelo pozvali policiju i inicirali kaznenu prijavu, pa da to upućuje na zaključak kako oštećenica nije imala motiv za lažno prijavljivanje i optuženika nije prijavila kako bi se pravdala pred svojim dečkom. Državni odvjetnik u žalbi navodi kako je iskaz oštećenice potvrđen iskazima svjedoka H. P. i M. K. kojima je oštećenica ispričala događaj, a tada u stanu nije bila prisutna sestra oštećenice koja je s njom stanovala što je optuženik iskoristio. Stoga državni odvjetnik navodi da se ne mogu prihvatiti navodi optuženikove obrane da je s oštećenicom imao dobrovoljni spolni odnos i da se to dogodilo na njenu inicijativu, o čemu je priložio i SMS poruku. Naime oštećenica se prilikom predočavanja te SMS poruke iste ne sjeća, ali da je iskazivala da to što je napisano u poruci ne odgovara istini i pri tome bila kategorična. Slijedom toga državni odvjetnik u žalbi navodi da iz iskaza oštećene D. K. nedvojbeno proizlazi da je ona spavala kad je optuženik došao do njenog kreveta, legao na nju te da je bila zatečena njegovim ponašanjem i tražila od njega da prestane kao i da nije željela spolni odnos kao što mu je i ranije već dala do znanja da ne želi njegovo udvaranje. Također se u žalbi navodi da iz obrane optuženika kao i iskaza svjedoka M. K. i M. R. proizlazi da se oštećenica sviđala optuženiku, bio je zaljubljen u nju, znao je da ima momka u B. L., čime se očigledno optuženik nije mogao pomiriti i zbog toga je počinio inkriminirano kazneno djelo. Zbog navedenog državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud pravilno proveo dokazni postupak, ali da je izveo pogrešan zaključak kako ne postoje dokazi da bi optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo jer to ne odgovara utvrđenim činjenicama.

9. Suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju nije pogrešno utvrđeno činjenično stanje kako se upire u žalbi. Naime, u odnosu na navode iznesene u žalbi državnog odvjetnika da je oštećenica pred sucem istrage i na raspravi detaljno i konzistentno opisivala inkriminirani događaj, osnovano i jasno prvostupanjski sud pod točkom 15. obrazloženja pobijane presude je naveo zbog čega nije prihvatio iskaz oštećene D. K. Ispravno je prvostupanjski sud obrazložio da je iskaz protivan rezultatima provedenog dokaznog postupka jer je oštećenica u svojim iskazima o okolnostima koje su bitne za inkriminirani događaj iskazivala različito pa čak i onda kad su joj bili predočeni navodi ranijih iskaza, ista nije racionalno mogla objasniti različitosti u iskazivanjima (sve navedeno pod točkom 15.5. obrazloženja prvostupanjske presude), a kada su joj predočene poruke koje je razmjenjivala s optuženim D. M. i svjedokinjom M. R. čiji je sadržaj suprotan njenom iskazivanju, nije mogla objasniti spomenute različitosti i nelogičnosti i odgovarala je da se poruka ne sjeća. Također je pod točkom 15.1. obrazloženja presude ispravno prvostupanjski sud naveo da je žrtva prilikom prvog iskazivanja od 19. listopada 2016. opisala da joj je optuženi D. M. "maknuo kratke hlačice i gaćice", a nakon toga je na raspravi navela da joj je optuženik "skinuo gaćice" pri čemu nije ni spominjala kratke hlačice. Stoga ispravno prvostupanjski sud zaključuje kako je neživotno i neprihvatljivo da žrtva kaznenog djela silovanja kao izuzetno traumatičnog iskustva, različito iskazuje na tu okolnost i toga se ne sjeća, te u tom pravcu nisu prihvaćeni navodi iz žalbe državnog odvjetnika.

9.1. Nadalje, navod iznesen u žalbi da je oštećenica kao gluha osoba svjedočila posredstvom stručnog komunikacijskog posrednika za gluhe osobe ne umanjuje njezin iskaz, tim više što je prilikom njenog ispitivanja bio nazočan i državni odvjetnik te je isti mogao reagirati i postavljati pitanja upravo u cilju razjašnjenja svih važnih okolnosti. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 15.4. obrazloženja pobijane presude cijenio iskaz svjedokinje M. R. kao i poruke koje je razmjenjivala sa oštećenom D. K. te obrazložio njenu nepristranost jer je u inkriminiranom razdoblju bila u prijateljskim odnosima kako sa oštećenicom tako i sa optuženim, a oštećenica joj je bila najbolja prijateljica te se brinula što se oštećenici dogodilo. Ispravno prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi da je neuvjerljivo, neživotno i nelogično da osoba koja je pretrpjela traumu teškog kaznenog djela silovanja dan nakon toga događaja nakon što je gotova s poslom šalje svjedokinji M. R. fotografije iz kabina trgovina u kojima je isprobavala odjeću te traži njen savjet oko toga što joj bolje stoji. Stoga ispravno prvostupanjski sud zaključuje kako to nije svojstveno osobi koja je proživjela traumu nakon silovanja i ne može se raditi o uobičajenoj rutini i obavljanju svakodnevnih aktivnosti kojima bi žrtva željela potisnuti traumu, jer navedeno ni po mišljenju ovog suda ne predstavlja uobičajenu rutinu ni obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Stoga ni u tom pravcu činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno.

9.2. Nadalje suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 15.5. i 15.7. obrazloženja pobijane presude naveo zbog čega je neživotno i nelogično da na poruku optuženog D. M. u kojoj opisuje kako je između njega i oštećenice došlo do spolnog odnosa, oštećenica nije reagirala, kao što je ispravno prvostupanjski sud naveo da je neživotno i nelogično da osobi koja ju je silovala šalje poruku, za koju je i sama oštećenica navela kako je po njenom diktatu pisala njena sestra, a u kojoj piše kako mu želi mnogo sreće i uspjeha u životu, zahvaljuje mu na pomoći i brizi i navodi kako zna da se on na nju ljuti i da su imali svađe, ali da je bilo i lijepih trenutaka kojima se ona i sestra upravo smiju pa zaključuju kako je za njih ipak bio dobar dečko te da joj je žao što je sve tako "ispalo bez pozdrava". Prvostupanjski sud je ispravno obrazložio zbog čega smatra obranu optuženika vjerodostojnom kada navodi da je imao spolne odnose sa oštećenicom na samom početku prije nego je u stan uselila njezina sestra, jer na to ukazuju i poruke koje je oštećenica razmjenjivala sa M. R. Naime, prvostupanjski sud je analizirao sadržaj poruke koju oštećena Krmpotić šalje svjedokinji R. u kojoj piše da ju je optuženi M. silovao na koju poruku je M. R. pita "pa zašto si onda dopustila da nastaviš s njim", nakon čega oštećena K. odgovara da nije imala gdje biti, zar se ne sjeća da je pitala za stan i uporno tražila najjeftiniji stan, nakon čega se nastavlja prepiska između svjedokinje M. R. i oštećenice koji sadržaj poruka nedvojbeno ukazuje da je oštećenica kroz dulje vremensko razdoblje koje je uslijedilo nakon spolnog odnosa, sa optuženikom živjela u istom stanu jer u porukama navodi da ne zna kako je "uspjela izdržati toliko" te navodi da je u međuvremenu uštedjela, uspjela pronaći stan. Oštećenica ne negira navode poruka M. R. koja joj u porukama predbacuje ostanak u stanu optuženika te i činjenicu da joj je optuženik pomagao, kuhao i ostalo. Ujedno su oštećenici predočene te poruke i upitana da objasni sadržaj tih poruka na dokaznom ročištu, ista nije željela odgovoriti na pitanje, dok je na raspravi navela da se tih poruka ne sjeća. U tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi državnog odvjetnika kada se poziva na komunikaciju između svjedokinje M. R. i oštećene D. K. iz rujna 2015., koja komunikacija se svodi na raspravu o prirodi odnosa između optuženika i oštećenice, jer se iz prethodno iznesenih razloga ne može govoriti da je ta komunikacija u skladu sa iskazom oštećenice. Oštećenica ni ne poriče da je imala seksualne odnose sa optuženikom jer nije imala gdje biti, već poriče da bi dobrovoljno "spavala" s optuženikom. Stoga je ispravno prvostupanjski sud u tom pravcu ocijenio kao nevjerodostojan iskaz oštećene D. K. koji je suprotan rezultatima provedenog dokaznog postupka, a također je u pojedinim dijelovima i kontradiktoran sam sebi, dok je s druge strane ispravno prihvatio obranu optuženog D. M. kao vjerodostojnu kao i iskaze svjedoka M. R. i Z. O. koji su u potpunosti u skladu s obranom optuženog, isto tako i sa materijalnim dokazima u spisu, odnosno porukama koje je oštećenica razmjenjivala kako sa optuženim D. M. tako i sa svjedokinjom M. R.

9.3. U odnosu na iskaze svjedoka M. K. i H. P. ispravno je prvostupanjski sud naveo da imaju posredna saznanja od same oštećenice te je i pod točkom 18.1. obrazloženja pobijane presude obrazložio zašto nije prihvatio iskaze M. K. u dijelu u kojem je iskazivala o navodnom priznanju silovanja od strane optuženika. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno kako na to upire državni odvjetnik u žalbi. Prvostupanjski sud je dao jasne i uvjerljive razloge u tom pravcu u obrazloženju pobijane presude, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Drugostupanjski sud postupajući po članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije utvrdio da bi bile počinjene povrede kaznenog postupka kao ni povrede kaznenog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti. S obzirom na sve izneseno donesena je odluka kao i u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 15. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.