Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-54/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, mr. sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog X. H., zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenog X. H. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-Us-7/2022., od 17. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenog X. H. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-Us-7/2022. od 17. ožujka 2022., u postupku neprave obnove, pod točkom I. prihvaćen je zahtjev osuđenog X. H. te su preinačene u odluci o kazni: a) presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kv I-Us-40/2019-5 od 31. listopada 2019., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-Us-34/2020-7 od 4. lipnja 2020., a kojom presudom su na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) u svezi s člankom 51. stavkom 2. i člankom 53. stavkom 1. KZ/11., objedinjene i preinačene u odluci o kazni: presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-Us- 3/2016-229 od 18. listopada 2018., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-Us-11/2019-15 od 13. ožujka 2019., kojim presudama je osuđeni X. H. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 10 (deset) mjeseci, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavak 1. i drugih KZ/11., te presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj K-219/2016. od 8. lipnja 2016., koja je preinačena u odluci o oduzimanju predmeta presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kž-334/2016-4 od 29. rujna 2016., kojim presudama je X. H. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., pa je osuđeni X. H. na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. u svezi s člankom 51. stavkom 2. i člankom 53. stavkom 1. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 3 (tri) mjeseca, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i dr. KZ/11. i b) presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-Us-7/2018 od 14. lipnja 2019., koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-Us-1/2020-4 od 19. veljače 2020., kojom je osuđeni X. H. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 6 (šest) godina zbog kaznenog djela iz članka 328. stavak 1. KZ/11 te c) pravomoćna i izvršna presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-66/2019-92 od 21. listopada 2021., kojom je osuđeni X. H. osuđen na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., pa je osuđeni X. H. na temelju članka 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51. stavak 2. i članak 53. stavak 1. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina i 6 (šest) mjeseci.

1.1. Pod točkom II. pobijane presude na temelju članka 53. stavka 1. i članka 54. KZ/11. osuđenom X. H. je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. travnja 2014. do 11. prosinca 2014., vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. veljače 2016. do 8. lipnja 2016., te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne zatvora od 4. svibnja 2017. pa nadalje.

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je osuđenik osobno te po branitelju F. R., odvjetniku u Z. i po braniteljici Ž. K.-T., odvjetnici u V.

2.1. U žalbi koju osuđenik podnosi osobno žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Visoki kazneni sud RH "pobijanu presudu ukine te donese novu presudu utemeljenu na zakonu, a koja jedinstvena kazna zatvora ne može prelaziti maksimalno moguću koju sud može izreći što je po mom tumačenju 10 godina".

2.2. Osuđenik po branitelju F. R., odvjetniku u Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom "preinačiti pobijanu presudu na način da se osuđeniku izrekne blaža jedinstvena kazna zatvora, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje".

2.3. Konačno, osuđenik se po braniteljici Ž. K.-T., odvjetnici u V., žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom "da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da osuđeniku izrekne blažu jedinstvenu kaznu zatvora ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak".

2.4. Podnesene žalbe se sadržajno nadopunjuju i razmatrat će se kao jedna žalba.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba osuđenika je neosnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, povrijedio kazneni zakon te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Protivno navedenom, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje te odlučio o zahtjevu osuđenika na način da je pravomoćne presude specificirane u točki I. izreke pobijane presude preinačio u odluci o kazni te na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. u svezi s člankom 51. stavkom 2. i člankom 53. stavkom 1. KZ/11. izrekao osuđeniku jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 godina i 6 mjeseci, a da pritom nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka niti povredu kaznenog zakona.

7. Naime, u skladu s odredbom članka 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08. pravomoćna presuda može se preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako je u dvjema presudama ili u više presuda protiv istog osuđenika izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju. U skladu s odredbom članka 53. stavka 1. KZ/11. kad se osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego što je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći kaznu za sva kaznena djela primjenom odredbi članka 51. KZ/11., uzimajući prije izrečenu kaznu kao već utvrđenu, a kazna ili dio kazne koju je osuđenik izdržao, ne računajući vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu, uračunat će se u izrečenu jedinstvenu kaznu.

8. Osuđenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, smatrajući da se pobijana presuda "ne može ispitati zbog čega je izrečena jedinstvena kazna zatvora viša od maksimalno propisane i to za 25%". S obzirom da navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka u suštini predstavlja povredu kaznenog zakona, sud će je razmotriti u dijelu obrazloženja ove odluke gdje će ocjenjivati osnovanost te žalbene osnove. Nadalje, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, jer "je izreka presude proturječna sadržaju stanja u spisu, dok su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u presudi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni", no navedenu povredu žalitelj nije konkretizirao. Ujedno, osuđenik ističe da presuda nije na valjani način obrazložena te je "izostala ocjena počiniteljeve ličnosti i počinjenih djela u njihovoj ukupnosti pa je iz tog razloga nemoguće ispitati presudu u pogledu izricanja jedinstvene kazne zatvora", čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer je prvostupanjska presuda jasno i dovoljno obrazložena, a pri tome je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti, ličnost osuđenika i broj kaznenih djela sadržanih u objedinjavajućim presudama te ispravno ocijenio da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 12 godina i 6 mjeseci. Ispitivanjem presude na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Osuđenik se žali zbog povrede kaznenog zakona, smatrajući da se pobijana presuda "ne može ispitati zbog čega je izrečena jedinstvena kazna zatvora viša od maksimalno propisane i to za 25%", odnosno zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08., na način da smatra da je prvostupanjski sud prekoračio svoju ovlast koju ima po zakonu u odnosu na izrečenu visinu kazne višu od maksimalno moguće propisane. Naime, žalitelj pogrešno tumači zakonsku odredbu članka 51. stavka 2. KZ/11., a sve kako se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora, a jedinstvenom kaznom od 12 godina i 6 mjeseci to nije premašeno. Naime, osuđenik je presudom iz točke I./a izreke osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 6 godina i 3 mjeseca, presudom iz točke I./b je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 godina, dok je presudom iz točke I./c izreke osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Iz navedenog proizlazi da bi zbir navedenih kazni bio 12 godina i 9 mjeseci, a osuđen je u konačnici na jedinstvenu kaznu zatvora od 12 godina i 6 mjeseci, dakle, izrečena kazna je manja od zbroja pojedinačno izrečenih kazni zatvora. Nadalje, žalitelj kao povredu kaznenog zakona navodi da je prvostupanjski sud "zanemario činjenicu da u ponašanju osuđenika nisu na zakonit i pouzdan način utvrđeni svi relevantni razlozi za zakonito objedinjavanje kazne propisane čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11", no po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takav je žalbeni navod nejasan i kao takav ne može biti predmetom razmatranja, kao ni daljnja paušalno navedena povreda kaznenog zakona, koju žalitelj ne konkretizira, a ispitivanjem presude na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., po službenoj dužnosti, nisu nađene povrede.

10. U pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ističe da je sud "zanemario činjenicu da je kod osuđenika prisutan institut produljenog kaznenog djela te je sukladno tome bio dužan primijeniti odredbe čl. 52. st. 5. KZ/11. i izreći jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 godina i 4,5 mjeseca", no citirani navod u suštini predstavlja prigovor povrede kaznenog zakona. Međutim, ovaj prigovor se ne može razmatrati u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka kojim je iniciran postupak, odnosno u povodu zahtjeva za nepravu obnovu postupka, objedinjenjem kazni.

11. U konačnici žalitelj osporava odluku o kazni, na način da prvostupanjski sud kod odmjeravanja visine kazne nije uzeo u obzir teško obiteljsko i financijsko stanje osuđenika, odnosno da je zanemario olakotne okolnosti na strani osuđenika (otac troje maloljetne djece, supruga u međuvremenu teško psihički oboljela te kako za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u dosadašnjem trajanju od 5 godina nije vidio svoju djecu). Suprotno navedenom, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je uzeo o obzir sve olakotne okolnosti, pa tako između ostalog da je osuđenik otac troje djece pa bi iznesene nove okolnosti vezane uz pogoršanje financijske situacije osuđenika te tešku obiteljsku situaciju, eventualno mogle biti predmetom razmatranja u vidu podnesenog zahtjeva na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., dok se u ovom žalbenom postupku ocjenjuje li je prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve olakotne, kao i otegotne okolnosti te u konačnici izrekao primjerenu jedinstvenu kaznu u postupku objedinjenja na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Iz daljnjeg sadržaja žalbe proizlazi da osporava odluku o kazni, odnosno "osporava pravilnosti odmjeravanja nove jedinstvene kazne", na način da ističe da je sud "izrekao gotovo najvišu moguću kaznu prilikom izricanja jedinstvene kazne", dakle, žalitelj smatra da je izrečena kazna prestroga, jer je za svega tri mjeseca manja od zbroja kazni koji iznosi 12 godina i 9 mjeseci.

12. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti, ličnost osuđenika i broj kaznenih djela sadržanih u objedinjavajućim presudama te ispravno ocijenio da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 12 godina i 6 mjeseci, a ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da izrečena jedinstvena kazna zatvora nije prestroga i da je će se upravo njome postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

12.1. Također, navodi žalitelja da je prvostupanjski sud bio dužan zatražiti mišljenje Kaznionice o ponašanju zatvorenika, u cijelosti su neosnovani i ne dovode u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke jer oni nisu odlučni za odmjeravanje jedinstvene kazne nego kod donošenja odluke o uvjetnom otpustu.

13. Slijedom svega izloženog, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 15. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.