Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 27 Gž R-152/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V., OIB: …, iz O., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z. protiv tuženice R. H. za M. o., Z., , OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko- upravnom odjelu, radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-712/2017-61 od 26. svibnja 2022., na sjednici dana 15. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-712/2017-61 od 26. svibnja 2022. u cijelosti.

II. Tužitelju i tuženici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 12.715,74 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, osim zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća do isplate, te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 16.625,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2022. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu u cijelosti osporio sve žalbene navode tuženice, te predložio odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći s osnova prekovremenog rada i dodataka na plaću (rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama) za vrijeme obavljanja službenih poslova i zadaća na terenu djelatne vojne osobe u vremenskom razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu iznosa od 12.715,74 kn za vremensko razdoblje od prosinca 2012. do svibnja 2014.

6. Prvostupanjski sud polazeći od činjeničnih utvrđenja:

- da je nesporno tužitelj u utuženom razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. radio kao djelatna vojna osoba u M. o. R. H., Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u K.,

- da je u tom razdoblju obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama,

- da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka Ž. L. i G. M. (koji su s tužiteljem radili na terenu), a čije je iskaze sud prihvatio, u bitnome proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na terenu u G., VP u S., na B. i to radnim danom od 06,00 do 20,00 sati, subotom od 06,00 do 18,00 sati, nedjeljom od 07,00 do 16,00 sati, zatim na poplavama oko L. i u N., kao i na požarima i to radnim danom od 00,00 do 24,00 sata odnosno 8 sati prekovremeno (6 sati danju i 2 sata noću), subotom od 00,00 do 24,00 sata odnosno 16 sati prekovremeno (14 sati danju i 2 sata noću), nedjeljom od 00,00 do 24,00 sata odnosno 16 sati prekovremeno (14 sati danju i 2 sata noću), o kojim stvarno odrađenim satima

rada na terenu tuženica nije vodila precizne evidencije,

- da su dani 1. prosinca 2012. (subota), 8. prosinca 2012. (subota), 2. prosinca 2012. (nedjelja) i 9. prosinca 2012. (nedjelja) u dnevnoj evidenciji označeni kao TR (terenski rad), ali bez oznake početka i završetka radnog vremena, pa obzirom da se radi o radu na terenu subotama i nedjeljama, sud je sukladno iskazima svjedoka i tužitelja uzeo kao da je tužitelj radio subotom od 06,00 do 18,00 sati, te nedjeljom od 07,00 do 16,00 sati,

- da je provedeno financijsko vještačenje po D&S d.o.o. K., da je sudski vještak u nalazu i mišljenju od 8. svibnja 2014. izračun sačinio u 4 varijante (temeljem dokumentacije u spisu) u varijantama da se prekovremeni rad ne umanjuje za sate po slobodnim danima i da se prekovremeni rad umanjuje za sate po slobodnim danima, te temeljem svih provedenih dokaza u ovom predmetu (dokumentaciji u spisu te iskazima tužitelja i svjedoka) u varijantama da se prekovremeni rad ne umanjuje za sate po slobodnim danima i da se prekovremeni rad umanjuje za sate po slobodnim danima sa umanjenjem, pobliže opisanima u točki 13. obrazloženja prvostupanjske presude,

- da je u dopuni nalaza i mišljenja od 24. rujna 2021. sudski vještak sačinio izračun na način da je u prosincu 2012. u 3. i 4. varijanti (varijante izračunate temeljem svih provedenih dokaza u ovom predmetu) obračunao rad subotom (1. i 8. prosinca 2012.) i nedjeljom (2. i 9. prosinca 2012.), obračunavanjem rada subotom od 6,00 do 18,00 sati i nedjeljom od 7,00 do 16,00 sati, koje su varijante pobliže opisane u točki 15. obrazloženja prvostupanjske presude,

prihvaćajući izračun sudskog vještaka u varijanti temeljem svih provedenih dokaza u ovom postupku (trajanju prekovremenog rada prema dokumentaciji u spisu te iskazima svjedoka i tužitelja) u kojoj je prekovremeni rad umanjen za sate rada po slobodnim danima, prema kojem je tužitelj za prekovremeni rad na terenu te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u utuženom razdoblju ostvario dodatke na plaću u visini od 13.393,36 kn (a prema kojoj je varijanti tužitelj podneskom od 6. listopada 2021. konačno postavio svoj zahtjev).

te pozivajući se na odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o obrani (''Narodne novine'' broj 33/2002., 58/2002. i 76/2007., dalje: ZO/02), čl. 96. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 33/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/2007. i 88/2009., dalje: ZSOS/02), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (''Narodne novine'' broj 118/2009., dalje: Odluka/09), Odluke o izmjeni Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/012.), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/0808., koji se primjenjuje od 1. 5. 2008.), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 142/2008., koji se primjenjuje od 10. 12. 2008.), Pravilnika o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/2009., koji se primjenjuje od 1. 10. 2009.), Pravilnika o izmjenama i dopuna Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 99/2012., koji se primjenjuje od 1. 9. 2012.) te čl. 136. i 155. Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 73/2013., 75/2015. i 50/2016., dalje: ZSOS/13) i Odluke o rasporedu radnog vremena (''Narodne novine'' broj 66/2014, 23/2015 i 84/2015, dalje: Odluka/14),

zaključuje da, obzirom da tuženica nije vodila precizne evidencije radnog vremena, a iz iskaza tužitelja i svjedoka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj ostvario prekovremene sate obavljajući svoje zadatke na terenu, tužitelju pripadaju dodaci za prekovremeni rad sukladno prihvaćenom izračunu vještaka, a temeljem kojeg je tužitelj konačno postavio i svoj zahtjev, slijedom čega je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada, te rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u iznosu od 12.715,74 kn.

7. Tuženica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022 – dalje u tekstu: ZPP), koju obrazlaže tvrdnjom da je prvostupanjski sud prihvatio tvrdnje tužitelja, a da uopće nije dao ocjenu provedenih personalnih dokaza niti je obrazložio temeljem čega je zaključio da se radi o vjerodostojnim dokazima, obzirom da su svjedoci različito iskazivali o trajanju radnog vremena i nisu iskazivali o poplavama, a niti tužitelj nije detaljnije iskazivao u kojem periodu je bio na poplavama te da li je radio noću, pa stoga u presudi o odlučnim činjenicama glede prekovremenog rada na terenu i trajanju tog rada postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, te je ujedno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje iz kojeg su izvedeni pogrešni zaključci o odlučnim činjenicama i posljedično tome pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Smatra da je prvostupanjski sud vještačenje odredio na temelju nedovoljno utvrđenih činjenica, pri čemu ističe da je u spis dostavila cjelokupnu službenu evidenciju o radnom angažmanu tužitelja tijekom utuženog razdoblja, koja evidencija predstavlja javne isprave (čl. 230. st. 1. ZPP-a) i vođena je sukladno čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/2009) i čl. IV. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (''Narodne novine'' broj 118/2009 i 118/2012) uz naznaku oblika i trajanja rada tužitelja, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je u nadležnom postupku utvrđeno da je odgovorna osoba prilikom sastava evidencija neistinito unosila podatke u evidencije, te se u prilog svojih navoda poziva na odluke županijskih sudova citirane u žalbi.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tuženica u žalbi jer presuda sadrži obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi proizlaze iz provedenih dokaza te nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Prvostupanjski sud je, protivno žalbenim navodima tuženice, provedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, čime je ispunio svoju zakonsku obvezu i opravdao prosudbu o osnovanosti zahtjeva, te je u razlozima obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra relevantnim i na čemu temelji donesenu presudu, zbog čega nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, a na koji sadržajem žalbe ukazuje tuženica. Ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, nije utvrdio počinjenje niti jedne druge bitne povrede na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/2009, 61/2011, 82/2012 i 73/2013, dalje: ZR/09) propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu (st. 2.), a ministar će pravilnikom propisati sadržaj i način vođenja evidencije iz stavka 1. ovoga članka (st. 4.), a jednako propisuje i Zakon o radu (''Narodne novine'' broj 93/2014, 127/2017 i 98/2019, dalje: ZR/14). Prema čl. 131. st. 4. ZR/09, odnosno 135. st. 4. ZR/14, u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

Prema čl. 8. st. 1. toč. 3. i 4. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine'' broj 37/2011, dalje: Pravilnik o evidenciji o radnicima) evidencija iz članka 2. st. 1. podstavka 2. tog Pravilnika sadrži sljedeće podatke: ...3) početak rada, 4) završetak rada..., a identičnu odredbu u čl. 8. st. 1. toč. 3. i 4. sadrži i sada važeći Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine'' broj 73/2017.)

10. Iz priloženog prijepisa dnevne evidencije radnog vremena za mjesec prosinac 2012. za tužitelja proizlazi da je tužitelju od 1. do 12. prosinca 2012. kao ''oblik rada'' evidentirano redovno radno vrijeme, a pod ''napomene'' upisan TR (rad na terenu) ali nije upisano vrijeme dolaska na posao niti vrijeme odlaska s posla, time da je na poleđini predmetne evidencije zabilježeno da se tužitelj temeljem zapovijedi Zapovjednika od 26. studenoga 2012. do 12. prosinca 2012. nalazio na zadaći pružanja potpore preduputne obuke u SR Njemačkoj. U dnevnoj evidenciji radnog vremena za travanj 2013. tužitelju je za razdoblje od 2. do 17. travnja 2013. evidentiran rad na terenu (TR) s iskazanim početkom radnog vremena u 8,00 sati, a završetkom u različito vrijeme (u 16,00 i 17,00 sati) i evidentiranim prekovremenim radom (ukupno 40 sati za dan, od toga 16 sati rada subotom i 16 sati rada nedjeljom.) U dnevnoj evidenciji za svibanj 2013. tužitelju je od 3. do 8. svibnja 2013. pod ''napomene'' evidentiran rad na terenu (TR), te je evidentirano redovno radno vrijeme s početkom radnog vremena od 8,00 sati i završetkom u različito vrijeme za pojedine dane (u 16, 17, 18 i 19 sati), te je evidentiran i prekovremeni rad (ukupno 25 sati za dan, od toga 9 sati rada subotom i 9 sati rada nedjeljom). U dnevnoj evidenciji za veljaču i svibanj 2014. tužitelju je evidentirano preraspodijeljeno radno vrijeme s napomenom poplave, jer se nalazio na zadaći pružanja potpore u obrani od poplava, evidentiranim je i početak i završetak radnog vremena, te je tužitelj samo za te mjesece naveo da je tuženica u tim mjesecima pravilno evidentirala početak i završetak radnog vremena i ostvarene sate prekovremenog rada.

11. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženice, upravo je iz stanja spisa razvidno da tuženica nije na pravno relevantan način dokazala da je precizno vodila evidenciju o radnom vremenu vezano za odrađeni prekovremeni rad na način propisan odredbom čl. 8. st. 1. toč. 3. i 4. Pravilnika o evidenciji o radnicima u svezi čl. 4. st. 1. ZR/09, jer u pojedinim utuženim mjesecima nije naznačen početak i završetak radnog vremena (prosinac 2012.), što u smislu navedenih zakonskih odredbi evidenciju o radnom vremenu čini nepotpunom. Kako tuženica, na kojoj je teret dokazivanja radnog vremena, u spis nije dostavila ručno vođene evidencije radnog vremena vođene po logističkom dočasniku (kako je to predlagao tužitelj obzirom da je tijekom postupka prigovarao načinu evidentiranja svog radnog angažmana i tvrdio da postoje značajne razlike između ručno vođenog izvornika evidencije rada i prijepisa evidencije rada na kojim prijepisima nisu uvijek prepisane primjedbe tužitelja radi pogrešnog evidentiranja odrađenih sati) radi točnog utvrđenja cjelokupnog odrađenog radnog vremena na terenu u utuženom razdoblju (odnosno za utužene mjesece prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), to je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka u varijanti prema kojoj je naknada za prekovremeni rad obračunata prema nalogu suda (opisanoj u točki 13. obrazloženja prvostupanjske presude) sukladno iskazima tužitelja i svjedoka (koji su u bitnome potvrdili iskaz tužitelja o prekovremenom radu, te radu subotom i nedjeljom) odnosno prema svim provedenim dokazima u ovom postupku, umanjeno za iskorištene slobodne dane, a u skladu s kojom je varijantom i tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev.

11.1. Neosnovano tuženica osporava vjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka tvrdnjom da im se iskazi ne poklapaju u svezi završetka radnog vremena, jer i iz evidencija radnog vremena, koje je dostavila sama tuženica, proizlazi da je u vrijeme terenskog rada tužitelju završetak radnog vremena različito evidentiran. Obzirom da je u evidencijama radnog vremena, koje je dostavila sama tuženica, evidentirano da je tužitelj u veljači i svibnju 2014. bio angažiran na pružanju potpore u obrani od poplava i da je tužitelj priznao činjenicu da je tuženica u tim mjesecima pravilno evidentirala početak i završetak radnog vremena i ostvarene sate prekovremenog rada, činjenica da svjedoci nisu iskazivali o terenskom radu tužitelja na poplavama nije od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude obzirom da je terenski rad tužitelja u obrani od poplava evidentiran u evidenciji radnog vremena.

12. Odluku o trošku prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dok je visinu odredio prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/2022 – dalje u tekstu: Tarifa), utvrdivši tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 16.625,00 kn, a koji se trošak odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i trošak predujma za financijsko vještačenje, pobliže opisanim u točki 25. obrazloženja prvostupanjske presude.

13. Tuženica, osporavajući odluku o trošku, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno priznao tužitelju trošak podneska-očitovanja na odgovor na tužbu od 4. rujna 2017., podneska od 28. svibnja 2021. i podneska od 12. studenoga 2021., smatrajući da isti nisu nužni za vođenje parnice, jer se na te podneske tuženice tužitelj mogao očitovati i na ročištima.

14. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife priznao tužitelju trošak podneska od 4. rujna 2017. u iznosu od 1.000,00 kn, jer se radi o obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu tuženice. Podneskom od 28. svibnja 2021. tužitelj je, uz očitovanje na dopis tuženice, dopunio prijedlog za financijsko vještačenje, radi čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife tužitelju priznao trošak u iznosu od 250,00 kn. Pravilno je tužitelju priznat i trošak podneska od 12. studenoga 2021. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), obzirom da se radi o obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očitovao na navode tuženice, koji sadržajno nije identičan podnesku od 10. lipnja 2019., kako to pogrešno smatra tuženica.

15. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojom žalbom. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio nužan za odlučivanje u žalbenom postupku.

U Varaždinu 15. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun