Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-250/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Martine Budinski Modronja, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda …, OIB: …, Z., …, protiv
tuženika C. o. d.d., OIB: …, Z., …,
radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 77 Pn-1548/2006-92 od 29. listopada 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: Pn-1548/2006-94 od 18. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se djelomično žalba tužitelja zavoda kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u
Zagrebu poslovni broj: 77 Pn-1548/2006-92 od 29. listopada 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: Pn-1548/2006-94 od 18. veljače 2022., u točkama
I. i III. izreke presude.
r i j e š i o j e
Odbacuje se djelomično žalba tužitelja zavoda, podnesena protiv presude
Općinskog građanskog suda u Zagrebu
poslovni broj: 77 Pn-1548/2006-92 od 29. listopada 2021., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj: Pn-1548/2006-94 od 18. veljače 2022., u dijelu kojim je tužbeni zahtjev djelomično odbijen kao neosnovan, točke II. izreke presude, kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, ispravljenom rješenjem od 18. veljače 2022., suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. platiti tužitelju zavodu
iznos od 12.598,72 kn sa zateznim kamatama i to:
- na iznos od 45,42 kn od 18.03.2003. do isplate,
- na iznos od 47,85 kn računajući od 02.05.2003. do isplate,
- na iznos od 98,39 kn računajući od 29.05.2003. do isplate,
- na iznos od 23,65 kn računajući od 04.08.2003. do isplate,
- na iznos od 370,03 kn računajući od 05.09.2003. do isplate,
te na iznos od 12.383,41 od 29. rujna 2004. do isplate po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 14.065,93 kn i zatezne kamate na taj iznos.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.350,00 kn, u roku 15 dana."
2. Protiv presude u cijelosti žalbu je pravovremeno podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., dalje: ZPP). Tužitelj ističe da je pitanje opravdanosti duljine bolovanja osiguranice tužitelja bilo riješeno kao prethodno pitanje, sukladno člancima 16. do 18. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“, br. 85/06., dalje: Zakon), koje citira u žalbi. Stoga se parnični sud ne smije upuštati u već riješeno prethodno pitanje. Ističe bitnu povredu odredaba postupka u smislu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu tužitelju troškova postupka, a podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.
5. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iako je tužbeni zahtjev djelomično odbijen kao neosnovan, za isplatu iznosa od 14.065,93 kn, kako je to presuđeno točkom II. izreke presude.
5.1. Slijedom toga, tužitelj nema pravni interes za pobijanje presude u dijelu s kojim je uspio u sporu, točke II. izreke prvostupanjske presude, pa je u tom dijelu žalba tužitelja odbačena kao nedopuštena (članak 380. točka 1. ZPP, u vezi sa člankom 358. stavkom 3. ZPP).
6. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je prihvaćen i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Sud je za svoju odluku dao jasne razloge i presuda se u tom dijelu može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP.
7. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio izvedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od izvedenih dokaza.
8. Na temelju izvedenog kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja, po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. G. H. i dr. D. M., kojem
nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio način nastanka štetnog događaja, prometne nezgode od 26. studenog 2002., kao i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda osiguranice tužitelja R. D. L..
8.1. Pravilan je i po ocjeni ovog suda zaključak prvostupanjskog suda da je osiguranica tužitelja u štetnom događaju, prema utvrđenoj dinamici nezgode, mogla zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice, uz uvjet da je imala ranije postojeće oštećenje kralježnice.
9. Na okolnost sporne uzročno-posljedične veze između duljine trajanja bolovanja osiguranice tužitelja i trzajne ozljede vratne kralježnice, koju je osiguranica tužitelja zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi, izvedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada, Prim. dr. sc. A. H.-R., dr. med., specijalistu medicine rada i sporta. Sudski vještak je utvrdio koje je ozljede zadobila osiguranica tužitelja i tijek liječenja. Utvrđeno je da je R. D.
L. bila na bolovanju radi ozljeda zadobivenih u štetnom događaju u razdoblju od 26. studenog 2002. do 30. lipnja 2003., po rješenju liječničke komisije zavoda, priznato kao ozljeda na radu jer je stradala na
putu na posao, gdje obavlja samostalnu djelatnost.
9.1. Za razdoblje od 7. siječnja 2003. do 30. lipnja 2003. osiguranici tužitelja je priznato bolovanje pod šifrom S13 – trzajna ozljeda vrata. Nakon pregleda osiguranice tužitelja i uvida u njezin cjelokupan zdravstveni karton sudski vještak je utvrdila da osiguranica nije upućena na fizikalnu terapiju po uobičajenoj praksi, 10-15 dana nakon ozljeđivanja, da je prema zapisima zdravstvenog kartona osiguranica ranije liječena od bolesti vratne kralježnice, da je u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vrata i da od ukupnog bolovanja do 30. lipnja 2003., tri mjeseca bolovanja osiguranice tužitelja nisu povezana sa štetnim događajem. Shodno tome, ocijenjeno je i koji su računi bili opravdani za liječenje osiguranice tužitelja.
9.2. Po prigovorima na pismeni nalaz i mišljenje sudski vještak se više puta dopunski očitovala i više puta saslušana je na glavnoj raspravi, pri čemu je odgovoreno na sve istaknute prigovore, tako da je prvostupanjski sud opravdano utemeljio svoju odluku na nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicine rada, kao jasnom, stručnom i argumentiranom, uz napomenu da niti jedna stranka nije predložila provođenje novog vještačenja, po drugom sudskom vještaku medicine rada, kako to proizlazi iz zapisnika s glavne rasprave od 15. rujna 2021., na kojoj je zaključena glavna rasprava (stranica 224 spisa).
10. Točno je da se privremena nesposobnost osiguranika za rad uzrokovana ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću, utvrđuje u postupku i na način kako je to propisano odredbama navedenog Zakona, citiranim u žalbi tužitelja, te da je i trajanje bolovanja osiguranice tužitelja određeno od strane nadležnih liječnika i komisija zavoda.
11. Međutim, u slučaju kada je bolovanje, vezano za ozljede nastale u štetnom događaju, utvrđeno u trajanju znatno duljem od uobičajenog u slučaju trzajne ozljede vrata, od strane nadležnih tijela samog tužitelja, to ne može i ne smije ići na štetu trećih osoba, odgovornih za povrat uplaćenih sredstava za liječenje osiguranika tužitelja, odnosno u ovom slučaju na teret tuženika kao osiguravatelja, pa ni primjenom odredbe ZPP o prethodnom pitanju, u smislu članka 12. ZPP.
11.1. Naime, člankom 16. stavkom 3. Zakona je propisano da poslodavac može zahtijevati od zavoda kontrolu
opravdanosti korištenja prava s osnove privremene nesposobnosti za rad osiguranika, dakle, ne i tuženik.
11.2. Isto vrijedi i za pravo podnošenja prigovora na ocjenu specijaliste medicine rada iz članka 16. stavka 1. Zakona, prema kojoj odredbi osiguranik ima pravo u roku od 8 dana staviti prigovor na ocjenu specijaliste rada iz članka 16. stavka 1. Zakona o privremenoj nesposobnosti za rad liječničkom povjerenstvu zavoda, odnosno ne i tuženik.
12. Visina iznosa, koji je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju, na ime povrata isplaćenih sredstava od strane tužitelja, za potrebe bolovanja i liječenja osiguranika tužitelja D. L. i R. D. L., utvrđena je na temelju
izvedenih vještačenja i priložene dokumentacije, kao i djelomičnog priznanja tužbenog zahtjeva od strane tuženika tijekom postupka.
13. Odlučujući o prigovoru zastare, prvostupanjski sud je pravilno primijenio petogodišnji zastarni rok, u skladu sa člankom 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/03., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO), čije se odredbe primjenjuju u ovoj pravnoj stvari temeljem članka 1163. stavka 1. Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.), s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja.
14. Kod odlučivanja o tijeku zatezne kamate pravilno je primijenjeno materijalno pravo, odredbe Uredbe o visini zatezne kamate („Narodne novine“, br. 72/02. i 153/04.) i odredbe ZOO, navedene u obrazloženju prvostupanjske odluke.
15. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka, cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu, te koje su radnje bile potrebne za vođenje postupka, u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP i člankom 155. ZPP.
16. U tom smislu prvostupanjska presuda ima opsežno obrazloženje i iznesene razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba nije uspjela dovesti u sumnju, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude.
17. Slijedom navedenog, žalba tužitelja je djelomično odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska odluka u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, kao i odluka o troškovima postupka, točke I. i III. izreke presude (članak 368. stavak 1. ZPP).
Sisak, 15. rujna 2022.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Milina
Broj zapisa: eb311-bf551
Kontrolni broj: 08b1f-319eb-a840c
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=LJILJANA MILINA, L=SISAK, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.