Poslovni broj: 15 UsI-195/22-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Nataše Rogošić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice T. Ž., OIB:…, izS., , zastupane po opunomoćenicu A.

V.,odvjetniku u Z., , protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, OIB: 19370100881, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 78, zastupanog po generalnom opunomoćeniku Z. J., diplomiranom pravniku i zaposleniku (generalna

punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu), radi ishođenja dopuštenja za izvođenje namjeravanog zahvata u zaštićenom prostoru, nakon javne i usmene rasprave zaključene 7. rujna 2022. godine u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i generalnog opunomoćenika tuženika, objavljene 15. rujna 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II-351-02/21-02/02, URBROJ: 517-14-2-2-21-4 od 13. prosinca 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 19. siječnja 2022. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II-351-02/21-02/02, URBROJ: 517-14-2-2-21-4 od 13. prosinca 2021., u podnesku priloženom u spis 3. svibnja 2022. te na raspravi održanoj pred ovim sudom, tužiteljica u bitnom najprije detaljno opisuje kronologiju postupanja upravnih tijela prije donošenja osporenog rješenja, nakon čega navodi kako nekretnina na kojoj se vrši zahvat rekonstrukcije ogradnih i potpornih zidova, prema Generalnom urbanističkom planu uopće ne ulazi u formalno zaštićeni obuhvat park šume, te stoga tužiteljica nije obveznik prema članku 144.1. Zakona o zaštiti prirode, odnosno nije obveznik ishođenja dopuštenja od nadležnog upravnog tijela, pa predlaže sudu da o ovoj okolnosti odluči kao o prethodnom pitanju. S prethodnim u vezi citira odredbe članka 111. i 144. Zakona o zaštiti prirode te napominje da zahvat tužiteljice, prema prostornim dokumentima Grada S. odvija se izvan jasno označenog zaštićenog područja park šume, odnosno odvija se u zoni Z6. na izvatku iz Generalnog urbanističkog plana Grada S. (Službeni glasnik Grada S., siječanj 2006, broj 1 - stranica 7, dalje: GUP), koji prilaže uz tužbu, što da se vidi na temelju toga što se oznaka PŠ (park šuma) odnosi na područje nešto udaljeno od zaokružene čestice tužiteljice. Prema definiciji Park šume M. iz članka 15.

GUP-a propisano je: "Na rubnim dijelovima u Park šumu su uključene šumske zelene površine koje nisu u formalnom režimu zaštite, ali s Park šumom čine funkcionalnu cjelinu". Parcela tužiteljice definitivno nije unutar formalno zaštićene zone Park šuma M., te stoga nije u formalnom režimu zaštite, a dvojba oko pitanja čini li ova parcela rubni dio i da li se u funkcionalnom (ali ne formalnom) smislu ima smatrati cjelinom s Park šumom M., nije od značaja za ovaj postupak. Za ovaj postupak je važno da ista formalno, dakle po Zakonu o zaštiti prirode ne ulazi u zaštićenu zonu kategorije "park šuma", te se stoga za zahvate na istoj ne može primjenjivati odredba članka 144.

ZZP-a kao "lex specialisa", kako pogrešno tvrdi tuženik, nego se primjenjuju drugi strogi propisi o gradnji unutar gradske zone Vrijednog pejzažnog zelenila s postojećim građevinama - Z6. Tuženik da je pogrešno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalne propise i počinio niz, kako apsolutno tako relativno bitnih povreda postupka, s čim u vezi tužiteljica problematizira stajalište tuženika iz rješenja koje je prethodilo donošenju osporenog akta s onim izraženim u osporenom rješenju, pa napominje kako je uzimajući u obzir sva stajališta i upute drugostupanjskog tijela, prvostupanjsko tijelo moglo udovoljiti zahtjevu ili odbiti zahtjev, nipošto ga odbaciti. Nadalje, tužiteljica navodi da ako bi tuženik javnim ispravama dokazao da se njezina nekretnina na kojoj se izvodi rekonstrukcija ogradnih potpornih zidova ipak nalazi unutar zakonom zaštićenog područja park šume, te da se na istu doista kao "lex specialis" ima odnositi Zakon o zaštiti prirode, tužiteljica i dalje da nije obveznik prema članku 144. stavak 1. ZZP-a, jer ista ima akt kojim se prema posebnom propisu odobrava građenje, te joj stoga nikakvo dodatno dopuštenje nije potrebno. Ujedno, tuženik da zanemaruje presudu Općinskog prekršajnog suda u S. od dana 21.

listopada 2021, posl. br. Pp-9612/2021, prema kojoj da je jasno i nedvojbeno utvrđeno kako tužiteljica nije ni bila obveznik ishođenja dopuštenja iz članka 144. ZZP-a jer za zahvat koji je poduzela potrebno je ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, koji je ona ishodila. Naime, odredba članka 144. stavka 1. ZZP-a propisuje da pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužna je ishoditi dopuštenje. Prema posebnom propisu, a to je Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, bez građevinske dozvole, ali u skladu s Glavnim projektom, može se graditi ogradni zid visine veće od 1,6 metara i potporni zid visine veće od 1 metra, mjereno od najnižeg dijela označenog zaravnanog i uređenog terena uz ogradu odnosno zid do najviše točke ograde odnosno zida. Dakle, za ovakvu vrstu izvođenja radova potrebno je ishoditi akt kojim se regulira građenje, a to je upravo Glavni projekt. Prema članku 3. točki 4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima bez građevinske dozvole i Glavnog projekta mogu se izvoditi radovi na uređenju građevne čestice kao što je građenje staze i platoa i stupa oslonjenih cijelom površinom neposredno na tlo. Dakle, to je jedina, posebna kategorija gradnje za koju prema posebnom propisu uopće nije potrebno ishoditi nikakav akt kojim se odobrava građenje i za koji je onda prema čl. 144. ZZP zapravo potrebno ishoditi dopuštenje nadležnog tijela, ali o takvoj vrsti gradnje da nije slučaj u ovom postupku jer tužiteljica ima ishođen Glavni projekt za zahvat rekonstrukcije građevina namjene, skupina potporni i ogradni zidovi, rekonstrukcija na kat. čest. zem. 9335/1, k.o. S., stvarno izvan područja Park-šume M., oznake TD 19/20, kojeg je u travnju 2020. izradio projektant D. B., dipl.ing. građ., iz projektnog ureda G. p. d.o.o. iz S., u skladu s propisima iz područja zaštite prirode Ujedno, Upravni odjel za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjek za provedbu dokumenata prostornog uređenja, pod oznakom KLASA: 361-03/20-08/000068, URBROJ: 2181/01-03-02/5-21-0009, od 2. veljače 2021. da je izdao na zahtjev tužiteljice obavijest o izdanim potvrdama glavnog projekta, u kojem potvrđuje: a) da je proveden postupak izdavanja potvrda glavnog projekta po zahtjevu T. Ž. za rekonstrukciju građevine neodređene namjene, 2.b skupine, rekonstrukcija postojeće građevine - potporni ogradni zidovi na postojećoj građevnoj čestici 9335/1 k.o. S.

(S.,), b) da su javnopravna tijela pozvana sukladno

Zakonu o gradnji na sudjelovanje u postupku izdavanja potvrde glavnog projekta TD 19/20 od travnja 2020. i c) da je javnopravnim tijela omogućen uvid u podatke dokumentaciju iz spisa u trajanju od 5. siječnja 2021. godine zaključno s 19. siječnja 2021. godine, što je zakonom propisani rok u trajanju od minimalno 15 dana, te da su po isteku roka od strane navedenih javnopravnih tijela izdane potvrde koje taksativno navodi. Stoga, čak i kada bi se pokazalo da se nekretnina na kojoj se vrši rekonstrukcija doista nalazi unutar formalno zaštićenog područja parka šume sukladno

Zakonu o zaštiti prirode tužiteljica ni tada ne spada pod obveznike koji trebaju tražiti dopuštenje od nadležnog tijela temeljem članka 144. stavak 1. jer je za zahvat koji tužiteljica provodi potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje, a tužiteljica takav akt ima. Tužiteljica posebice apostrofira i to pod a) da je prvostupanjsko upravno tijelo svojim rješenjem odbacilo zahtjev stranke u postupku koji je već ranije pokrenut i u kojem se već ranije meritorno odlučivalo, odnosno upustilo se u vođenje postupka. Ako je prvostupanjsko tijelo smatralo da postoje razlozi za odbačaj zahtjeva stranke, onda je takav odbačaj prema zakonu moralo donijeti odmah, prije pokretanja postupka, naravno uz potpuno jasno obrazloženje takvog stava; b) prvostupanjsko tijelo je već ranije dalo svoje odobrenje na glavni projekt rekonstrukcije, bez ikakvih primjedbi, a time se sasvim upoznalo s namjerom stranke da vrši rekonstrukciju prema tom projektu. Upravo na temelju tog projekta - akta o građenju, prvostupanjsko tijelo je uvidjelo da nema nikakvih zahvata kojima se mijenjaju obilježja prostora zbog kojih je isti zaštićen. Da su takvi zahvati predviđeni, prvostupanjsko tijelo imalo bi osnovu da ne izda potvrdu na građevinski projekt, sve dok isti ne bude zakonito napisan. Međutim, kako je potvrda već dana, logički i pravno se ima zaključiti da tužiteljica raspolaže valjanim aktom o građenju (rekonstrukciji) te sa svim drugim potrebnim ispravama za provođenje rekonstrukcije, te c) nijednom odredbom Zakona o zaštiti prirode, pa niti odredbom članka 144., nije propisan prekluzivan (niti bilo kakav drugi rok) unutar kojega treba podnijeti zahtjev za dopuštenje, a niti je propisana bilo koja sankcija za slučaj da se zahtjev podnese i nakon poduzimanja određenih radova, bilo da su takvi radovi tek pripremni ili su u značajnijoj fazi. Prvostupanjsko tijelo 29. rujna 2021. odbacuje zahtjev stranke jer je uvidom u fotografije treće osobe (dakle, ne neposrednim izvidom) od 17. svibnja 2021., utvrdilo da su radovi izvedeni u značajnijem obimu. Međutim, u zakonu nigdje ne stoji da je zbog toga prvostupanjsko tijelo dužno ili u mogućnosti odbaciti ili odbiti zahtjev. Prvostupanjsko tijelo je i nadalje sukladno članku 144.5. citiranog Zakona u obvezi meritorno provesti postupak radi utvrđenja samo jedne jedine okolnosti, a ta je utvrditi da li će namjeravani zahvat promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno. Zakonom čak nije niti propisano ovlaštenje prvostupanjskog tijela da provjerava provedbu tog zahvata. Ono, na temelju pisanog zahtjeva stranke i isprava odnosno podataka koji se uz zahtjev moraju dostaviti, utvrđuje hoće li ili pak neće namjeravani zahvat promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno. U svakom slučaju, svoj zaključak o zakašnjelom podnošenju zahtjeva prvostupanjsko tijelo ne donosi vlastitim uviđajem na licu mjesta, nego na temelju fotografija i bilješki treće osobe, iako niti ta treća osoba (Javna ustanova Park šuma M.), a niti prvostupanjsko tijelo uopće nisu nadležni, niti stručni utvrđivati radi li se u konkretnom slučaju o rekonstrukciji ili o građenju koje prelazi okvire dozvoljene rekonstrukcije, s tim da iz zapisnika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ured u S., nakon izvršenog inspekcijskog pregleda na licu mjesta dana 17. kolovoza 2021., potpuno jasno i nedvojbeno proizlazi da su svi radovi od početka gradnje pa do dana inspekcijskog nalaza, a što uključuje vrijeme koje je prethodilo izdavanju osporenog rješenja sukladni glavnom projektu oznake T.D. 19/20 iz travnja 2020., po kojem se radovi izvode, te da za sada nema osnove za pokretanje upravnog inspekcijskog postupka. Slijedom svega prethodno iznesenog, očito je da treba razriješiti dvije krucijalne stvari, odnosno dva prethodna pitanja: i to da li se zahvat rekonstrukcije uopće provodi unutar ZZP-om zaštićenog područja park šume, te ako jest da li je tužiteljica, s obzirom na postojanje akta o građenju uopće obveznik podnošenja zahtjeva za dopuštenje iz odredbe čl. 144. Zakona o zaštiti prirode, budući je takva obveza propisana samo za slučajeve kada nije potrebno ishoditi nikakav akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja. Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a ujedno predložila je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljici.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naveo kako ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, te je sudu predložio da u spor kao zainteresirane osobe pozove Splitsko dalmatinsku županiju, Upravni odjel za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturi i investicije te Javnu ustanovu za upravljanje Park šumom M.-S.. U odnosu na tužbene navode iz kojih proizlazi nerazumijevanje upravnog postupka i predmeta postupka koji je prethodio upravnom sporu tuženik ističe i pojašnjava predmetni upravni postupak u sljedećem. Prema stanju prvostupanjskog spisa, a sukladno odredbama članka 40. stavka 1. i članka 41. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP) zahtjevom iz članka 144. stavka 2. ZZP-a je 2. lipnja 2021. pokrenut predmetni upravni postupak, odnosno od strane tužiteljice je prvostupanjskom tijelu predan zahtjev za izdavanje dopuštenja za izvođenje radova u zaštićenom području, tj. radova rekonstrukcije potpornih ogradnih zidova na dijelu k.č. 9335/1 i 9335/2 k.o. S., sve prema priloženom glavnom projektu broj T.D. 19/20 iz travnja 2020., kojeg je izradila tvrtka, "G.-P." d.o.o. S.. Vezano za predmetni zahtjev u upravnom postupku tuženik ističe kako je tužiteljica sukladno odredbama članka 45. i 46. ZUP-a mogla samostalno isti zahtjev izmijeniti, odnosno od istog zahtjeva odustati. lako to nije predmet ovog upravnog spora, tuženik radi pojašnjenja i pravnog slijeda ističe da je rješenjem od 8. rujna 2021., KLASA: UP/II- 351-02/21-21/17, URBROJ: 517-14-2-2-21-4, tuženik poništio rješenje Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturi i investicije KLASA: UP/I-351-04/21-01/0084, URBROJ: 2181/1-10/07- 21-0002 od 10. lipnja 2021. i predmet vratio na ponovni postupak. Prvostupanjsko rješenje od 10. lipnja 2021., kojim je odbijen zahtjev od dana 2. lipnja 2021., poništeno je iz razloga što po ocjeni tuženika to rješenje nije doneseno na temelju odredbi članka 119. i 144. ZZP-a, a izostala je od strane prvostupanjskog tijela ocjena predmetnog zahvata, koja bi trebala biti potpuna, jasna i uvjerljivo obrazložena sa stručnog stajališta, imajući pritom na umu ciljeve i zadaće zaštite prirode propisane člankom 4. ZZP-a, osobito očuvati krajobraznu raznolikost i georaznolikost u stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem spriječiti ili ublažiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao posljedice tehnološkog razvoja obavljanja djelatnosti. Dakle, prvostupanjsko rješenje od 10. lipnja 2021. nije uopće i isključivo utemeljeno na utvrđenoj i obrazloženoj činjenici da li se izvođenjem predmetnoga zahvata narušavaju obilježja zbog kojih je predmetno područje zaštićeno u kategoriji park-šume ili se obilježja ne narušavaju. Tom prilikom u obrazloženju rješenja tuženik je izrazio pravni stav kako nije sporno da je sukladno čl. 144. ZZP-a svaka osoba koja namjerava provesti zahvat iz članka 119. stavka 2. ZZP-a (zahvat u park-šumi), a za koji nije potrebno prethodno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu koji uređuje gradnju, dužna prethodno ishoditi dopuštenje nadležnog tijela (u konkretnom slučaju Splitsko-dalmatinske županije), pa okolnost što je predmetni zahvat započet bez dobivenog dopuštenja može za sobom povlačiti posljedice u smislu odbacivanja zahtjeva u skladu s odredbama članka 41. stavka 2. ZUP-a jer ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, te u vidu provođenja postupka inspekcijskog nadzora od strane inspekcije zaštite prirode. Također, tom prilikom u obrazloženju rješenja tuženik je izrazio mišljenje da nema zapreke da se podnese zahtjev za izdavanje dopuštenja i za već započeti zahvat, u kojem se postupku utvrđuje ispunjenje istih onih pretpostavki iz čanka 144. ZZP-a kao i kada je riječ o namjeravanom zahvatu, dakle da li je zahvat prema izvedenom stanju u skladu s opisom zahvata ili idejnim rješenjem zahvata iz zahtjeva, te da li predmetni zahvat, s obzirom na lokaciju, trajanje i vrijeme izvođenja zahvata, način izvođenja zahvata te korištenu opremu, alate, strojeve i druge pojedinosti izvođenja zahvata takav da neće promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno. Pritom, ukoliko se utvrdi da zahvat prema navedenim obilježjima ispunjava te kriterije, može se izdati i naknadno dopuštenje za zahvat, a ukoliko se utvrdi da takve pretpostavke nisu ispunjene, tada se izdavanje dopuštenja odbija. U ponovljenom postupku, prvostupanjsko tijelo je rješavajući upravnu stvar prvostupanjskim rješenjem od 29. rujna 2021. sukladno odredbama članka 6. ZUP-a utvrdilo činjenice i okolnosti te samostalno riješilo upravnu stvar. Slijedom navedenog tuženik je odbio žalbu tužiteljice pobijanim rješenjem budući da je u postupku utvrđeno kako nisu zadovoljene zakonske pretpostavke propisane odredbama članka 121. i 144. stavka 1. ZZP-a. Naime, u postupku je utvrđeno kako je vezano za predmetni zahvat u zaštićenom području početak izvođenja radova prijavljen dana 29. ožujka 2021., te da su do predaje zahtjeva iz članka 144. stavka 1.

ZZP-a dana 2. lipnja 2021. prvostupanjskom tijelu radovi zahvata izvedeni u velikoj mjeri i opsegu. U opsežnoj tužbi vezano za predmet upravnog postupka tužiteljica opetovano ponavlja iste paušalne i netočne navode koje je već isticala u tijeku žalbenih postupaka te ističe da je tuženik u bitnome obrazložio razloge zašto ti navodi nisu prihvaćeni, a sve jer su isti neosnovani u cijelosti. Tuženik u cijelosti ostaje kod činjenica iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja, ističući da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio odredbe ZUP-a i ZZP-a. Tužbeni navodi u tužbi su paušalni, nedokazani i kontradiktorni činjenicama utvrđenima u postupku. Tužiteljica u točki 1. tužbe navodi kako iz prostorno-planske dokumentaciji Generalnog urbanističkog plana Grada S., koja je naknadno pribavljena, proizlazi sasvim suprotno i to da je predmetna čestica k.č. 9335/1 k.o. S., izvan zahvata zaštićenog područja park šume M., te da se po toj osnovi ZZP uopće ne odnosi na česticu u vlasništvu tužiteljice. S time u vezi, u tužbi navodi da je tužiteljica od strane javnopravnih tijela dovedena u zabludu da preda zahtjev od dana 2. lipnja 2021. Kontradiktorno tome u točki 3. tužbe, svjesna kako su na snazi lex specialis javne isprave kojima je određen obuhvat zaštićenog područja park šume M., tako da je i predmetna zemljišna čestica unutar obuhvata, tužiteljica s time u vezi prebacuje teret dokazivanja na tuženika. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da se predmetni zahvat, odnosno radovi izvode unutar granica zaštićenog područja u skladu s odredbama ZZP-a, sve budući da su granice predmetnog zaštićenog područja utvrđene Rješenjem Zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu o utvrđivanju poluotoka M. sa S. zaštićenim objektom prirode u kategoriji rezervata prirodnog predjela (park šuma) površine od oko 350 ha od dana 16. prosinca 1964. (Broj:200/3- 1964, MK/MG) donesenim temeljem članka 36. stavka 1., članka 40. i 50. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 19/60), te rješenjem Vijeća udruženog rada i Vijeća mjesnih zajednica od dana 29. prosinca 1988. o izmjeni rješenja od dana 16. prosinca 1964. s pripadajućim kartografskim prikazom, donesenim na temelju članka 27. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine SRH, broj 84/76), a sukladno kojim i u okviru kojih rješenja su javnopravna tijela u ovom upravnom postupku postupala, štiteći prava i pravne interese koje ta javnopravna tijela štite na temelju zakona, a na koja prava i pravne interese sudska odluka u ovom sporu može imati učinak. Vezano za tužbene navode iz točke 2. tužbe ističe se kako su odgovori na iste sadržani u točki IV. ovog odgovora na tužbu, kao i u obrazloženju pobijanog rješenja u kojem je jasno obrazloženo da u postupku nije zadovoljena zakonska pretpostavaka iz članaka 121. i 144. stavka 1. ZPP-a. Vezano za navod o eventualnom nesnalaženju i neznanju upravnih tijela prije predaje zahtjeva od 2. lipnja 2021. ističe se kako isti nisu predmet ovog upravnog spora. Vezano za tužbene navode iz točke 3. tužbe tuženik upućuje na obrazloženje pobijanog rješenja u kojem je uz citate odgovarajućih odredbi Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine, br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine, broj 31/20) prema stanju spisa obrazloženo kako upravo zahvat iz predmetnog glavnog projekta je zahvat za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se ureduje gradnja, niti je predmetni glavni projekt akt takve vrste koji bi morao sadržavati potvrdu javnopravnog tijela propisanu posebnim propisom iz članka 143. ZZP-a, koja potvrda glavnog projekta, a ne sam glavni projekt, je akt kojim se odobrava građenje sukladno propisima iz gradnje, odnosno akt o gradnji. Dakle, u bitnome tuženik ističe da je zahvat iz predmetnog projekta takve vrste da je za isti bilo potrebno unaprijed ishoditi dopuštenje s uvjetima zaštite prirode sukladno lex specialis propisima članka 144. ZZP-a u odnosu na opće propise koji uređuju gradnju. Vezano za potvrdu Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: 351-01/20-01/1049; URBROJ: 2181/1-10/07-20-0002, od 12. kolovoza 2020. tuženik je istu u obrazloženju pobijanog rješenja spomenuo odgovarajući žalbenom navodu, pri čemu je tuženik vezano za ovakvu vrstu upravnih postupaka istakao svoj pravni stav da su propisi ZZP lex specialis u odnosu na propise iz područja gradnje i prostornoga uređenja koji kao opći uređuju Zakon o gradnji i Zakon o prostornom uređenju. Inače, predmetna potvrda od 12. kolovoza 2020. nije predmet ovog upravnog postupka iz razloga što je u konkretnom slučaju upravni postupak započet zahtjevom od 2. lipnja 2021., kao i iz razloga koji proizlaze iz obrazloženja pobijanog rješenja. U naprijed navedenom je sadržan i odgovor vezano za navode sadržaja presude Općinskog prekršajnog suda u

S. od 21. listopada 2021., posl. br. Pp 9612/2021, čija izreka i sadržaj obrazloženja također nije predmet ovog upravnog postupka. Vezano za tužbeni navod tužiteljice kako prvostupanjsko tijelo ne donosi odluke temeljem dokaza vlastitog uviđaja na licu mjesta, nego na temelju fotografija i bilješki treće osobe, iako niti ta treća osoba (Javna ustanova Park šuma M.), a niti prvostupanjsko tijelo uopće nisu nadležni, niti stručni utvrđivati da li se u konkretnom slučaju radi o rekonstrukciji ili o građenju koje prelazi okvire dozvoljene rekonstrukcije, tuženik upućuje na obrazloženje pobijanog rješenja u kojem je odgovorom otklonjen identičan žalbeni navod te se ponovo ističe kako su djelatnici - čuvari prirode Ustanove temeljem primarne djelatnosti Ustanove iz članka 131. i 206. ZZP-a ovlašteni neposredno pratiti stanje prirode zaštićenog područja kojim Ustanova upravlja, te da su fotografije i bilješke sredstvo i rezultat takve djelatnosti čuvara prirode, koje su ujedno sredstvo pomoći sukladno članku 26. stavku 1. i 3. ZUP-a, dok službena osoba nadležnog tijela u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje sukladno članku 58. stavku 1. ZUP- a. Vezano za takve tužbene navode ovdje se također ponovo napominje kako je prvostupanjsko tijelo i samo izvršilo očevid na terenu dana 15. lipnja 2021., o čemu je sastavljen zapisnik, KLASA: UP/I-351-04/21-01/0084, URBROJ: 2181/1-10/07-20- 0003 od 15. lipnja 2021. koji prileže prvostupanjskom spisu, a iz kojeg jasno proizlazi povreda odredbi članka 121. i 144. ZZP-a. S tim u vezi ističe se kako predmet ovog upravnog postupku nije sposobnost za utvrđivanje da li se u konkretnom slučaju radi o rekonstrukciji ili o građenju koje prelazi okvire dozvoljene rekonstrukcije, već utvrđenje je li fizička osoba koja namjerava provesti zahvat iz članka 119. stavka 2. ZPP-a ispunjava uvjete propisane člankom 144. ZZP-a. Vezano za zapisnik Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije u S., KLASA: 362-01/21-01/0364, URBROJ: 443-02-03-12-12-01-21-20 od 17. kolovoza 2021., kao i za sadržaj istog, ističe se kako isti nije predmet ovog upravnog postupka. S obzirom na navedeno, razvidno je da je pobijano rješenje tuženika u cijelosti zakonito te je isto doneseno na temelju zakonito provedenog upravnog postupka uz pravilnu primjenu važećih propisa. Sukladno izloženom, tuženik da ostaje u cijelosti kod pobijanog rješenja i svih navoda iz konkretnog upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je predložio odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom s obzirom da tužiteljica nije dokazala nezakonitost osporenog rješenja, odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva.

3.U sporu je održana rasprava 7. rujna 2022. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenici tužitelja i tuženika.

4.Sud je odbio zahtjev tužiteljice da sud odluči je li njezina nekretnina na kojoj se vrši zahvat prema GUP-u Grada S. ulazi u formalno zaštićeni obuhvat park šume kao o prethodnom pitanju, s obzirom da nije riječ o pitanju kakvo u vidu ima odredba čl. 44. ZUS-a, budući se ne radi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo (prethodno pitanje).

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužiteljice od 3. svibnja 2022., podnesak tužiteljice od 26. svibnja 2022., te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika dijelom uz odgovor na tužbu, a dijelom uz dopis od 9. ožujka 2022.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice i to da se u svojstvu stranke sasluša tužiteljica, a u svojstvu svjedoka A. Z. iz S., , D. B. iz S., i J. T. iz S., , te da se tuženiku naloži da dostavi kartografske isprave kao i same propise na koje se poziva u osporenom rješenju, sve to na okolnosti precizirane u tužbi i tijekom ovog spora kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturi i investicije KLASA: UP/I 351-04/21-01/0084, URBROJ: 2181/1-10/07-21-0011 od 29. rujna 2021. odbačen je zahtjev tužiteljice radi izdavanja dopuštenja izvođenja radova rekonstrukcije potpornih i ogradnih zidova na dijelu kat. čest. zem. 9335/1 i 9335/2, k.o. S., a koje čestice se nalaze u zaštićenom području Park - šume M..

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II- 351-02/21-02/02, URBROJ: 517-14-2-2-21-4 od 13. prosinca 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, koje je tuženik ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim najprije nalaze li se čestice za koje je tužiteljica zatražila izdavanje dopuštenja izvođenja radova rekonstrukcije potpornih i ogradnih zidova u zaštićenom području Park - šume M.,

te nadalje je li tužiteljica uopće bila obveznik podnošenja zahtjeva s obzirom da je ishodila akt za građenje, u svezi s čim je li u konkretnom slučaju činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Odredbom čl. 121. st. 1. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19) propisano je da pravna i fizička osoba koja namjerava obavljati djelatnost ili provesti zahvat iz članka 113. stavaka 3. i 5., članka 114. stavaka 3. i 4. i članka 115. stavka 3. ovoga Zakona dužna je ispuniti uvjete propisane člancima 143., 144., 180. ili 188. ovoga Zakona.

Stavkom 2. da pravna i fizička osoba koja namjerava obavljati djelatnost ili provesti zahvat iz članka 116. stavka 2., članka 117. stavka 2., članka 118. stavka 2., članka 119. stavka 2. i članka 120. stavka 2. ovoga Zakona dužna je ispuniti uvjete propisane člancima 143., 144. ili 188. ovoga Zakona.

Odredbom čl. 144. st. 1. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19) propisano je da pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužna je ishoditi dopuštenje.

Stavkom 2. da zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

- opis zahvata ili idejno rješenje, - lokaciju zahvata, - trajanje i vrijeme izvođenja zahvata, - način izvođenja zahvata, - podatke o opremi, alatima, strojevima i dr. za izvođenje zahvata.

Stavkom 3. da dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se, u pravilu, na rok do dvije godine.

Stavkom 4. da dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka sadrži uvjete zaštite prirode i rok na koji se izdaje.

Stavkom 5. da nadležno tijelo izdaje dopuštenje ako utvrdi da namjeravani zahvat neće promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno.

Stavkom 6. da odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na zahvate koji su predviđeni planovima ili programima iz područja šumarstva, lovstva, vodnoga gospodarstva i ribarstva za koje je proveden postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, osim ako uvjetima iz članka 48. stavka 8. ovoga Zakona nije drukčije utvrđeno.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je odbačen njezin zahtjev radi izdavanja dopuštenja izvođenja radova rekonstrukcije potpornih i ogradnih zidova na dijelu kat. čest. zem. 9335/1 i 9335/2, k.o. S., a koje čestice se nalaze u zaštićenom području Park - šume

M., ovo stoga što i ovaj sud nalazi kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke kakve u vidu imaju naprijed citirane mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti prirode za izdavanje traženog dopuštenja, uz razloge koji su iscrpno obrazloženi u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, pa sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

15.Glede tužbenih navoda koji se odnose na prvo prijeporno pitanje i to nalaze li se uopće čestice za koje je tužiteljica zatražila izdavanje dopuštenja izvođenja radova rekonstrukcije potpornih i ogradnih zidova u zaštićenom području Park - šume M.,

najprije je za kazati kako tijekom upravnog postupka takvu činjenicu tužiteljica uopće nije osporavala, koja činjenica je bila nesporna, međutim za ukazati je tužiteljici kako su granice predmetnog zaštićenog područja utvrđene rješenjem Zavoda za zaštitu prirode o utvrđivanju poluotoka M. sa S. zaštićenim objektom prirode u kategoriji rezervata prirodnog predjela (park šuma) površine od oko 350 ha, broj: 200/3-1964, MK/MG od 16. prosinca 1964. donesenim na temelju članka 36. stavka 1., članka 40. i 50. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 19/60), te rješenjem Vijeća udruženog rada i Vijeća mjesnih zajednica od dana 29. prosinca 1988. o izmjeni citiranog rješenja od 16. prosinca 1964. s pripadajućim kartografskim prikazom, donesenim na temelju članka 27. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine SRH, broj 84/76).

16.Osim toga, da se predmetne čestice doista nalaze u zaštićenom području

Park - šume M., ukazuje i potvrda Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja,

Uprave za zaštitu prirode, KLASA: 352-02/22-01/64, URBROJ: 517-10-2-1-22-2 od 11. svibnja 2022., koju je opunomoćenik tuženika priložio u spis na održanoj raspravi, iz koje je pak razvidno kako je uvidom u Upisnik zaštićenih područja koja se vode pri tom ministarstvu sukladno odredbi čl. 129. Zakona o zaštiti prirode utvrđeno da se kat. čest. zem. 9335/1 i 9335/2, k.o. S., nalaze unutar granica zaštićenog području Park - šume M., pa kako je predmetna potvrda izdana od strane tijela koje u smislu odredbe čl. 129. Zakona o zaštiti prirode vodi Upisnik zaštićenih područja, ista predstavlja javnu ispravu, koja pak neprijeporno dokazuje kako se čestice u odnosu na koje je tužiteljica zatražila izdavanje dopuštenja izvođenja radova rekonstrukcije potpornih i ogradnih zidova nalaze u zaštićenom području, dok s druge strane takvo nedvojbeno utvrđenje tužiteljica nije dovela u sumnju svojim ničim argumentiranim tužbenim navodima.

17.Vezano za prethodno iznijeto, a u odnosu na drugo pitanje koje tužiteljica problematizira i to je li ona uopće bila obveznik podnošenja zahtjeva s obzirom da je ishodila akt za građenje, za kazati je kako kod naprijed izloženog stanja stvari, odnosno da se čestice u odnosu na koje je tužiteljica zatražila izdavanje dopuštenja izvođenja radova rekonstrukcije potpornih i ogradnih zidova nalaze u zaštićenom području, potpuno je jasno da je tužiteljica bila u obvezi od nadležnog tijela zatražiti takvo dopuštenje, kakvo je ona i zatražila, što znači da se upravni postupak vodio na zahtjev stranke, te da nije riječ o postupku koji bi bio pokrenut po službenoj dužnosti.

18.Što se pak tiče tužiteljičinih navoda kako je ona ishodila potreban akt za građenje, za navesti je kako prema stanju spisa nedvojbeno proizlazi da se predmetni zahvat provodi u zaštićenom području kategorije park-šuma, te da za predmetni zahvat u zaštićenom području nije potrebno ishoditi nikakav akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja budući da se isti može izvoditi u skladu s odredbama Pravilnika. Naime, iz obrazložena rješenja o odbačaju zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole Grada S. od 16. srpnja 2020., dakle nakon što je 26. ožujka 2020. stupio na snagu Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika, jasno proizlazi kako u konkretnom slučaju za gradnju, odnosno rekonstrukciju potpornih zidova visine veće od 1 m se ne izdaje građevinska dozvola već se istom može pristupiti temeljem glavnog projekta na način kako je to propisano odredbom članka 4. točke 4. Pravilnika. S tim u vezi, za nadodati je kako sukladno citiranim odredbama Pravilnika i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika proizlazi da projekti vezani za zahvate iz članka 4. točke 4. Pravilnika ne moraju sadržavati potvrde javnopravnih tijela propisane posebnim propisima, odnosno potvrde iz članka 143. ZZP-a.

19.Isto tako, iz stanja spisa je razvidno da je početak izvođenja radova vezano za predmetni zahvat u zaštićenom području prijavljen dana 29. ožujka 2021., dakle prije nego što je 2. lipnja 2021. nadležnom tijelu za odlučivanje predan zahtjev iz članka 144. stavka 2. ZZP-a, unatoč tome što ZZP izričito u odredbi članka 121. propisuje dužnost fizičkoj osobi koja namjerava (dakle onoj koja nije započela) provesti zahvat u zaštićenom području park-šumi za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se ureduje gradnja, a koja dužnost se očituje u tome da mora ispuniti uvjete propisane člankom 144. ZZP-a, dok uvjeti iz te odredbe predstavljaju uvjete zaštite prirode određene od nadležnog tijela koji su sadržani u dopuštenju kojim se od istog tijela dopušta izvođenje namjeravanog zahvata u zaštićenom području, što pak znači da se takvi uvjeti imaju odrediti prije nego što se uopće započne s izvođenjem radova vezanih za zahvat u zaštićenom području.

Također, uvjeti zaštite prirode su mjere propisane od strane tijela struke koje se u odnosu na zahvat u zaštićenom području moraju provoditi jer im je svrha očuvati krajobraznu raznolikost i georaznolikost u stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem i spriječiti ili ublažiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao posljedice tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti.

20.Ujedno, sukladno dokumentaciji koja prileže spisu razvidno je da od dana 29. ožujka 2021., kada su radovi vezani za predmetni zahvat u zaštićenom području prijavljeni nadležnim tijelima iz propisa gradnje do dana 2. lipnja 2021. kada je predan zahtjev u ovoj upravnoj stvari nadležnom tijelu za izdavanje dopuštenja sukladno članku 144. ZZP-a, u konkretnom slučaju su izvođeni radovi vezano za zahvat u zaštićenom području i to bez dopuštenja i uvjeta zaštite prirode iz članka 144. ZZP-a, koji su pak prema stanju spisa do samog dana predaje zahtjeva po svojim obilježjima,

obimu, načinu, lokaciji, vremenu i alatima izvođenja izvedeni u takvoj mjeri da nije bilo moguće izreći niti naknadne uvjete zaštite prirode kojima je svrha spriječiti ili ublažiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao posljedice obavljanja djelatnosti, to pak iz razloga što je u provedenom postupku proveden i očevid, te je između ostalog utvrđeno da je tužiteljica na kat. čest. zem. 9335/1 i 9335/2, k.o. S. do 17. svibnja 2021. građevinskim strojevima obavila zemljane radove kojima je promijenjena konfiguracija terena te su uklonjene značajne količine zemljanog materijala, tzv. "postojeći" zidovi, kao i sva biljna vegetacija.

21.Dodatno je za napomenuti u odnosu na već izdanu potvrdu, na koju se tužiteljica poziva, kako područje gradnje i prostornoga uređenja kao opći propisi uređuju Zakon o gradnji i Zakon o prostornom uređenju, dok ZZP također sadrži odredbe o gradnji i prostornom uređenju vezano za zaštićene dijelove prirode, koje odredbe se primjenjuju kao lex specialis u odnosu na opće, radi čega imaju prednost u primjeni. Stoga, nakon što je odbačen tužiteljičin zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole, kada je bilo nesporno da se predmetni zahvat provodi u zaštićenom području sukladno odredbama Pravilnika i Pravilnika o izmjenama dopunama Pravilnika, potpuno je jasno da je tužiteljica bila u obvezi prije početka zahvata podnijeti zahtjev iz članka 144. ZZP-a. S tim u vezi za kazati je kako je u ponovljenom postupku pred Gradom S., Upravnim odjelom za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša,

Odsjekom za provedbu dokumenata prostornog uređenja izdana sporna potvrda,

međutim kao važno je za istaknuti kako u tom ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo nije izdalo potvrdu glavnog projekta, već je dopisom od dana 11. siječnja 2021., KLASA: 351-01/21-01/0023, URBROJ: 2181/1-10/07-21-0002 utvrdilo kako se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je uređen ZZP-om.

22.Također, vezano za problematiziranje pitanja je li u konkretnom slučaju predmetni zahtjev tužiteljice trebalo odbaciti ili odbiti, za navesti je kako je prvostupanjsko tijelo zahtjev tužiteljice odbacilo pozivom na odredbu čl. 41. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09), kojom odredbom je propisano da kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev, međutim sud nalazi da su u konkretnom slučaju postojale zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, ali iz naprijed izloženih razloga nije bilo pretpostavki da se udovolji zahtjevu tužiteljice za izdavanjem traženog dopuštenja, što znači da je prvostupanjsko tijelo predmetni zahtjev trebalo odbiti, a ne odbaciti, no imajući u vidu dugogodišnju upravno sudsku praksu, najprije Upravnog suda RH, a sada Visokog upravnog suda RH, koju u cijelosti prihvaća i ovaj prvostupanjski sud, time što je zahtjev tužiteljice prvostupanjskim rješenjem odbačen, a ne odbijen nije došlo do bitne povrede zakona na štetu tužiteljice,

uslijed čega takva okolnost nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

23.Pored toga, sud nije prihvatio ni zahtjev tuženika da se u ovaj spor u svojstvu zainteresiranih osoba uključe Splitsko dalmatinska županija, Upravni odjel za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturi i investicije te Javna ustanova za upravljanje Park šumom M.-S., to pak stoga što navedena tijela nisu osobe kave u vidu ima odredba čl. 19. st. 1. i 2. ZUS-a, prema kojima je zainteresirana osoba svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena ili donošenje pojedinačne odluke, postupanje ili propuštanje postupanja javnopravnog tijela, odnosno sklapanje, raskid ili izvršavanje upravnog ugovora povrijedilo njezino pravo ili pravni interes, kao i javnopravno tijelo koje smatra da sudska odluka može imati učinak na prava i pravne interese koje to javnopravno tijelo štiti na temelju zakona, uslijed čega je odluka o takvom zahtjevu izostala.

24.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njezine tužbe.

25.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito rješenje tuženika, uslijed čega niti svi ostali tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi

čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

27. Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 15. rujna 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice A. V., odvjetniku u Z.,, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za pravne poslove, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 78, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.

.