REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: 6 Gž-726/2021-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz S. N., B., OIB …, zastupan po odvjetnicima u OD M. i Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženice CO d.d. iz Z., OIB …, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. travnja 2021., poslovni broj: 85 Pn-1340/2020-22., 12. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice CO d.d. iz Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 16. travnja 2021., poslovni broj: 85 Pn- 1340/2020-22.
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 6.740,00 kuna sa zateznom kamatom od 27. ožujka 2020., te trošak parničnog postupka u iznosu od 9.187,50 kuna sa kamatom od presuđenja do isplate.
1.1. Rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 3.760,00 kuna.
2. Protiv dijela presude (osporava se dosuđeni iznos od 4.500,00 kuna) tuženica je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o troškovima postupka. Ističe kako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječna je sama sebi, a razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Smatra da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena i bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o
Poslovni broj:726/2021-2. parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), a u vezi sa člankom 8. ZPP-a, obzirom da prvostupanjski sud nije cijenio savjesnom i brižljivom ocjenom sve dokaze. Navodi kako je prvostupanjski sud ukupnu visinu naknade imovinske i neimovinske štete utvrdio u iznosu od 14.740,00 kuna, dok tuženica u žalbi ističe kako bi primjerena naknada trebala iznositi 10.240,00 kuna, pa kako je tijekom mirnog postupka tužitelju isplaćeno 8.000,00 kuna, navodi da će mu isplatiti još 2.240,00 kuna, a preostali dosuđeni iznos od 4.500,00 kuna, žalbom se pobija jer je, prema navodima žalbe, prvostupanjski sud premašio kriterije za ocjenu, ali je također i šteta previsoko određena kada se uzme pravičnost naknade za istu. To prvenstveno stoga što se prvostupanjski sud, iako to u obrazloženju svoje odluke ne navodi, rukovodio tzv. novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. Ako je štetu odredio prema novim kriterijima onda je i zatezne kamate trebao odrediti od dana primjene novih kriterija. Posljedično svemu osporava se i odluka o parničnom trošku. Predlaže da se njezina žalba uvaži, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak pristojbe na izjavljenu žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i nisu proturječni dokazima koji su tijekom postupka izvedeni.
5.1. Isto tako valja navesti da je prvostupanjski sud, sukladno članku 8. ZPP-a, dao svoju ocjenu provedenih dokaza, na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza, pa nije ostvarena niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, na koju se žalbom također ukazuje.
5.2. Osim toga, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ni da je sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13., i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Potpuno je i pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i to na temelju izvedenih dokaza po prijedlozima parničnih stranaka, tako da nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a.
7. Iz stanja prvostupanjskog postupka proizlazi da je među strankama bio nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženice, kao i njezina odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja. Prije pokretanja postupka tuženica je tužitelju isplatila iznos od 8.000,00 kuna, jer je navedeni iznos smatrala pravičnim s obzirom na ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju.
Poslovni broj:726/2021-2.
7.1. Nakon provedenog postupka tuženica u žalbi navodi da će tužitelju isplatiti i daljnji iznos od 2.240,00 kuna, dok daljnji dosuđeni iznos od 4.500,00 kuna smatra neosnovanim.
8. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vrata zbog koje ozljede je trpio fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta četiri dana, te slabijeg intenziteta 45 dana. Trpio je i primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, te sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju kumulativno dva dana, srednjeg intenziteta kumulativno četiri dana, te slabijeg intenziteta kumulativno kroz 14 dana. Navedena ozljeda dovela je do trajnih posljedica u visini od 2% što se očituje u pokretljivosti vrata u terminalnim pokretima, te bolovima u vratu u nefiziološkom položaju glave i vrata. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju sumarno kroz 15 dana po dva sata dnevno, te još kroz sedam dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.
8.1. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud u pobijanoj odluci osnovanim smatrao zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete u visini od 14.000,00 kuna (7.000,00 kuna za pretrpljene fizičke bolove, 4.000,00 kuna za pretrpljeni strah i 3.000,00 kuna za smanjenje životne aktivnosti), te zahtjev za isplatom tuđe pomoći i njege u iznosu od 740,00 kuna, odnosno smatrao je da tužitelju sa osnova neimovinske i imovinske štete ukupno pripada pravo na iznos od 14.740,00 kuna (u obrazloženju u točki 8. pogrešno stoji 6.440,00 kuna), pa kako je tužitelju već isplaćen iznos od 8.000,00 kuna, pobijanom presudom dosuđeno mu je 6.740,00 kuna.
9. Sa utvrđenjem prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj drugostupanjski sud, a žalbeni navodi tuženice o previsoko dosuđenoj naknadi neimovinske štete nisu osnovani, jer okolnosti konkretnog slučaja koje utječu na visinu naknade – težina ozljede, zaostale posljedice, tijek liječenja, neugodnosti liječenja – nošenje ovratnika, životna dob tužitelja – opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete u navedenom iznosu u smislu članka 1100. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO).
9.1. U odnosu na žalbeni navod kako nije bilo uvjeta da se u konkretnom slučaju primijene „novi orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske“ valja navesti da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)
9.2. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju dosudio naknadu imovinske štete za troškove tuđe njege i pomoći u iznosu od 740,00 kuna primjenom članka 1095. stavka 1. ZOO-a i članka 223. stavka 1. ZPP-a, imajući u vidu trajanje potrebe za tuđom njegom i pomoći, računajući jedan sat tuđe pomoći 20,00 kuna.
Poslovni broj:726/2021-2.
10. Ne stoje tvrdnje tuženice da je zatezne kamate trebalo dosuditi od 15. lipnja 2020., kao dana donošenja novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda nisu propis koji uređuje pitanje zakašnjenja dužnika, već predstavljaju polazište i smjernice sudovima kod utvrđivanja osnove i visine pojedinih kriterija štete.
11. Zatezne kamate određuju se primjenom članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP), kao posebnog propisa kojim je uređena obveza plaćanja zatezne kamate u slučaju nastanka štete uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu. Člankom 12. stavkom 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Nije bilo sporno da je odštetni zahtjev tužitelj podnio 27. ožujka 2020., pa je pravilno određen i tijek zatezne kamate.
12. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koja je utemeljena na članku 154. stavku 2. ZPP-a, a njihova visina pravilno je odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22) i prema Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).
13. Slijedom navedenog, žalba tuženice je odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1 ZPP-a.
14. Prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 3.760,00 kuna, koje se žalbom ne pobija, ostaje ne izmijenjeno.
15. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nije uspjela. Ova odluka temelji se na članku 166. stavku 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 12. rujna 2022.
Sutkinja
Draženka Ilak
