Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-64/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz V., OIB:…, zastupanog po opunomoćenici A. T., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda A. T. i S. Z. iz R., protiv tuženika D. z. P.-g. ž., R., OIB:…, zastupanog po opunomoćeniku D. K.-A., odvjetniku u O. društvu K., K. i partneri d.o.o. R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-1482/2021-8 od 25. svibnja 2022., 15. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Tuženikova žalba se djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-1482/2021-8 od 25. svibnja 2022. potvrđuje u cijeloj točki I. izreke presude.

i  r i j e š i o  j e

Tuženikova žalba se djelomično uvažava te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-1482/2021-8 od 25. svibnja 2022. preinačuje u točki II. izreke presude kojom je odlučeno o parničnom trošku na način da se tuženiku nalaže da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.343,75 kn/311,07 EUR (dvije tisuće tristo četrdeset i tri kune i sedamdeset i pet lipa/tristo jedanaest eura i sedam centi)[1] , zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku D. z. P.-g. ž. R., OIB:… da tužitelju M. V. iz V., OIB: …, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 6.983,62 kuna bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- za siječanj 2016., na iznos od 524,24 kuna od dana 15.03.2016.,

- za veljaču 2016., na iznos od 536,16 kuna od dana 15.03.2016.,

- za ožujak 2016., na iznos od 541,96 kuna od dana 15.04.2016.,

- za travanj 2016., na iznos od 514,30 kune od dana 15.05.2016.,

- za svibanj 2016., na iznos od 567,96 kuna od dana 15.06.2016.,

- za lipanj 2016., na iznos od 533,50 kuna od dana 15.07.2016.,

- za srpanj 2016., na iznos od 535,38 kuna od dana 15.08.2016.,

- za kolovoz 2016., na iznos od 550,14 kuna od dana 15.09.2016.,

- za rujan 2016., na iznos od 519,35 kune od dana 15.10.2016.,

- za listopad 2016., na iznos od 511,33 kuna od dana 15.11.2016.,

- za studeni 2016., na iznos od 543,32 kune od dana 15.12.2016.,

- za prosinac 2016., na iznos od 538,46 kune od dana 15.01.2017.,

- za siječanj 2017., na iznos od 569,41 kune od dana 15.01.2017.,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, u roku 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja kao zaposlenika tuženika radi isplate razlike plaće u bruto iznosu od 6.983,62 kn, za razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. prosinca 2016., nastale time što je tuženik prilikom obračuna i isplate plaće primjenjivao manju osnovicu (5.108,84 kn) umjesto više (5.415,37 kn) propisane odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.

6.1. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada Republike Hrvatske i navedeni Sindikati sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje Dodatak), na temelju kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u bruto iznosu od 5.108,84 kn time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su člankom IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članku IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, te je promijenjen je i članku VII. u kojem su utvrđene pretpostavke za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna na način da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u članku III. do V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP padao (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. dali vjerodostojno tumačenje dana 28. prosinca 2012. Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, u odnosu na članak IV. u vezi člankom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprekidno od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. odnosno 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da razlika plaće između odredbe članka III. Izmjena i dopuna za utuženo razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. prosinca 2016. predstavlja bruto iznos od 6.983,62 kn. 6.2. Na temelju naprijed navedenog, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev, prethodno ocijenivši da su pravno valjane Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. smatrajući da iste predstavljaju Kolektivni ugovor na temelju odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09. i 124/09.) i članka 51. stavak 4. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12.; dalje: TKU/12) kojom je utvrđena primjena Dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanja visine plaće u javnim službama.

6.3. Mjerodavno materijalno pravo sadržano je u Zakonu o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ 27/01. i 39/09.), a prema odredbi iz članka 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14.) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama.

6.4. Izmjene i dopune sklopljene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

6.5. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i odredbi članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 115/10.), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna. Pritom je odredbom članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a ("Narodne novine" broj: 115/10.) bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51. stavak 4. TKU-a ("Narodne novine" broj: 141/12.). Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužiteljica u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor.

6.6. Prvostupanjski sud još dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

6.7. Prvostupanjski sud je na gore navedeni način pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom dosudio tužitelju iznos od 6.983,62 kn.

7. Tuženik u žalbi ponavlja prigovore iznesene tijekom postupka, u odnosu na koje se je prvostupanjski sud očitovao, a kako ovaj sud kao pravilnu prihvaća primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda, nisu osnovani tuženikovi žalbeni navodi kojima on pobija pravilnost primjene materijalnog prava.

8. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP u dijelu odluke o glavnoj stvari.

9. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu odluke o trošku postupka kada je tužitelju dosudio trošak obrazloženog podneska od 27. travnja 2022. u iznosu od 750,00 kn s PDV-om. U tom podnesku, koji predstavlja tužiteljevo očitovanje na navode odgovora na žalbu, je tužitelj iznio svoje stavove o primjeni materijalnog prava u ovom predmetu te je odgovorio na neke procesne prigovore tuženika. Prema ocjeni ovog suda, taj podnesak nije u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a bio potreban za vođenje parnice jer sud poznaje i materijalno i procesno pravo pa stoga pravilnom primjenom materijalnog prava treba zaključiti da tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 937,50 kn.

9.1. Također, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu odluke o trošku postupka kada je tužitelju dosudio trošak podneska od 17. svibnja 2022. u iznosu od 750,00 kn s PDV-om. Tim podneskom je tužitelj uredio tužbeni zahtjev nakon što je zaprimio tuženikov izračun tužiteljeve tražbine. Nakon toga je 20. svibnja 2022. održano pripremno ročište pred prvostupanjskim sudom.

9.2. Člankom 299.a stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22.) stranka se može na navode protivne stranke pravodobno očitovati i bez poziva suda tako da njezin podnesak bude dostavljen sudu i protivnoj strani najkasnije osam dana prije sljedećeg pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu, a stavkom 2. istog članka je propisano da podneske koji su predani nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka ili protivno odredbi iz stavka 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Iznimno, stranka može tražiti da ih sud uzme u obzir ako ih bez svoje krivnje nije mogla podnijeti pravodobno ili ako njihovo uzimanje u obzir ne bi dovelo do odugovlačenja postupka.

9.3. Tužitelj svoj podnesak od 17. svibnja 2022. nije dostavio prvostupanjskom sudu osam dana prije pripremnog ročišta, već tri dana prije tog ročišta pa ga se stoga niti ne uzima u obzir, a kako je tužitelju priznat i dosuđen trošak zastupanja na ročištu od 20. svibnja 2022. tužitelj nema pravo na trošak sastava podneska od 17. svibnja 2022. u ukupnom iznosu od 937,50 kn.

9.4. Tužitelju, dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava ne pripada trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.875,00 kn kojeg mu je prvostupanjski sud dosudio pa je zbog toga na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 373. točka 3. ZPP-a preinačen dio prvostupanjske presude kojim je odlučeno o trošku postupka te je tuženiku naloženo da tužitelju, umjesto iznosa od 4.218,75 kn, na ime troška postupka plati iznos od 2.343,75 kn.

Koprivnica, 15. rujna 2022.

Sudac

Veljko Kučeković v. r.