Poslovni broj Gž R-1282/2021-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. D. iz O., OIB: … i 2. D. D. iz O., OIB: …, protiv tuženika D. P. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. M. odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-702/2020-15 od 17. lipnja 2021., žalbi tuženika protiv rješenja poslovni broj Pr-702/2020-17 od 17. lipnja 2021. i žalbi tuženika protiv rješenja poslovni broj Pr-702/2020-8 od 9. travnja 2021., u sjednici vijeća 15. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-702/2020-15 od 17. lipnja 2021. u odbijajućem dijelu zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u točki III. izreke.

II. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava citirana presuda suda prvog stupnja u točki I. i dosuđujućem dijelu točke III. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku D. P. d.d. Z., OIB: …, da tužiteljima D. D. iz O., OIB: …i D. D. iz O., OIB: …, isplati na ime naknade plaće ukupno 104.807,60 kuna bruto (slovima: stočetiritisućeosamstotinasedamkunašezdesetlipa) sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje od dospijeća pa do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, i to na iznose:

- 9.266,52 kn od 16. travnja 2012.

- 10.811 ,83 kn od 16. svibnja 2012.

- 10.81 1 ,83 kn od 16. lipnja 2012.

- 10.81 1 ,83 kn od 16. srpnja 2012.

- 10.81 1 ,83 kn od 16. kolovoza 2012.

- 10.743,73 kn od 16. rujna 2012.

- 10.743,73 kn od 16. listopada 2012.

- 10.743,73 kn od 16. studenog 2012.

- 10.743,73 kn od 16. prosinca 2012.

- 9.318,84 kn od 16. siječnja 2013.,

osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku 15 dana."

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.382,05 kn sa zateznom kamatom.

IV. Nalaže se 1. i 2. tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 37.215,31 kn/4.939,64 eur[1] u roku od 15 dana dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-702/2020-17 od 17. lipnja 2021. i rješava:

Nalaže se 1. i 2. tužiteljima naknaditi tuženiku trošak pristupa na ročište za objavu presude od 17. lipnja 2021. u iznosu od 625,00 kn u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. i 2. tužiteljima naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe protiv rješenja od 17. lipnja 2021. u iznosu od 156,25 kn/20,73 eur dok se zahtjev za naknadu žalbenog troška u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-702/2020-8 od 9. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima na ime naknade plaće ukupan iznos od 104.807,60 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

2. Točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

3. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 12.382,05 kn sa zateznom kamatom, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen što proizlazi iz obrazloženja presude, mada to nije navedeno u izreci.

4. Prvostupanjskim rješenjem broj Pr-702/2020-17 od 17. lipnja 2021. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude od 17. lipnja 2021.

5. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-702/2020-8 od 9. travnja 2021. odbijen je prijedlog tuženiku za delegaciju stvarne nadležnosti (svrsishodnu delegaciju) Općinskog suda u Osijeku.

6. Protiv citirane presude žalbe su podnijele obje stranke, s time da tužitelji presudu pobijaju samo u odbijajućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki III. izreke, dok tuženik žalbom protiv presude pobija i rješenje od 9. travnja 2021., te posebnom žalbom rješenje od 17. lipnja 2021.

7. Tužitelji se u žalbi pozivaju na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP), te predlažu da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu s žalbenim navodima i dosudi im u cijelosti zatraženi parnični trošak.

8. Tuženik pobija presudu u točki I. i dosuđujućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki III. izreke te rješenje od 9. travnja 2021. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te obveže tužitelje na naknadu cjelokupnog parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak, dok u odnosu na rješenje od 9. travnja 2021. predlaže da se isto preinači.

9. Tužitelji su odgovorili na žalbu tuženika protiv presude, sve žalbene navode smatraju neosnovanima te predlažu da se žalba odbije i presuda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu točke I. i III. izreke potvrdi.

10. Tuženik predlaže da se rješenje od 17. lipnja 2021. preinači i dosudi mu trošak pristupa na ročište za objavu presude uz naknadu žalbenog troška.

11. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja protiv presude, a tužitelji također nisu odgovorili na žalbu tuženika protiv rješenja.

12. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika u odnosu na presudu i rješenje od 17. lipnja 2021. osnovana, a u odnosu na rješenje od 9. travnja 2021. nedopuštena.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao nasljednika pokojnog I. D. za isplatu razlike naknade plaće u razdoblju od ožujka 2012. do prosinca 2012. kao i uskrsnice, božićnice i regresa za 2012.

14. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je prednik tužitelja I. D. bio zaposlen kod prednika tuženika O. p. d.d. O.,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pr-671/2013 od 30. travnja 2014., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 228/2016 od 14. srpnja 2016. utvrđeno da je nedopušten otkaz prednika tuženika koji je 1. srpnja 2010. dao I. D., te je naloženo predniku tuženika da predniku tužitelja utvrdi kontinuitet radnog odnosa od 10. ožujka 2012. do 26. prosinca 2012.,

- da je prednik tužitelja 18. listopada 2016. podnio predmetnu tužbu kojom traži isplatu razlike naknade plaće zbog nezakonitog otkaza za razdoblje od 10. ožujka 2012. do 26. prosinca 2012.; da je tužbom tražio isplatu ukupnog iznosa od 162.301,51 kn; da je dio tužbenog zahtjeva prednika tužitelja u iznosu od 59.138,60 kn pravomoćno odbijen nakon donošenja ranije prvostupanjske presude od 27. studenog 2017.; da je povodom žalbe tuženika ranija prvostupanjska presuda kojom predniku tužitelja dosuđena naknada plaće u iznosu od 103.162,91 kn sa zateznom kamatom te u odluci o naknadi parničnog troška ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje; da prednik tužitelja, odnosno kasnije tužitelji kao njegovi nasljednici nakon što su preuzeli parnicu konačnim tužbenim zahtjevom traže isplatu razlike naknade plaće u iznosu od 104.807,60 kn bruto,

- da je predniku tužitelja rješenjem zavoda u O. od 16. svibnja 2012. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu koja mu pripada počevši od 10. ožujka 2012., s time da je postupak za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu pokrenut na njegov zahtjev od 19. ožujka 2012.,

15. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, odlučujući u ponovnom suđenju o navedenom tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je zaključio da je isti osnovan. Pritom je ocijenio kao neosnovan prigovor zastare, u bitnom uz obrazloženje da u konkretnom slučaju zastara počinje teći od donošenja drugostupanjske presude, Županijskog suda u Osijeku, 14. srpnja 2016., da potraživanje prednika tužitelja zastarijeva u zastarnom roku od pet godina u smislu odredbe čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR/14).

16. Na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrdio je pripadajuću visinu razlike naknade plaće zbog nezakonitog otkaza u ukupnom iznosu od 104.807,60 kn bruto, pa je isti prihvatio, osim za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu koji dio je odbio kao neosnovan kao u točki II. izreke, a koji dio prvostupanjske presude tužitelji žalbom ne pobijaju.

17. O naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

18. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

19. Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

20. Okolnost da je prema stajalištu tuženika prvostupanjski sud pogrešno zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, već bi se radilo o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

21. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika o postojanju relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a i čl. 377. st. 2. ZPP-a jer je prvostupanjski sud u ponovljenom suđenju postupio u skladu s uputom iz drugostupanjskog rješenja, otklonio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a zbog koje je ranija prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu ukinuta pri čemu je sud zauzeo stajalište da se radi o potraživanju naknade plaće zbog nezakonitog otkaza, što proizlazi, osobito iz izreke pobijane presude, kojom je tužiteljima dosuđena naknada plaće u bruto iznosu, a ne o zahtjevu za naknadu štete.

22. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.

23. U odnosu na žalbene prigovore tuženika da je sud neosnovano dopustio objektivnu preinaku tužbe kojoj se tuženik tijekom postupka protivio u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva treba reći da je prvostupanjski sud, prilikom donošenja ranije presude prihvatio da je prednik tužitelja postavio tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 159.401,51 kn kao i to da se tuženik djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 59.138,60 kn protivio te je prvostupanjski sud tužitelju ranijom presudom dosudio iznos od 103.162,91 kn, preostali dio tužbenog zahtjeva je odbio kao neosnovan što je u obrazloženju drugostupanjskog rješenja od 21. veljače 2018. konstatirao i ovaj sud, navodeći da je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu zahtjeva za iznos od 59.138,60 kn postala pravomoćna, protiv koje prednik tužitelja žalbu nije podnio, a žalba tuženika u odnosu na taj dio presuđenja (točka II. izreke) odbačena je kao nedopuštena.

24. Tuženik u žalbi neosnovano osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju naknade plaće, dakle potraživanju iz radnog odnosa, koje zastarijeva u rokovima propisanim ZR/14.

25. Kako je predmetna tužba podnesena 18. listopada 2016. pri čemu rok zastare počinje teći od donošenja drugostupanjske presude kojom je pravomoćno, 14. srpnja 2016. okončan radni spor zbog nezakonitosti otkaza, na zastaru utuženog potraživanja primjenjuje se rok zastare od pet godina iz odredbe čl. 139. ZR/14, pa zastara nije nastupila.

26. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer je s obzirom na okolnost da je predniku tužitelja rješenjem HZMO od 16. svibnja 2012. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 10. ožujka 2012., na zahtjev prednika tužitelja (kao osiguranika) trebalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Naime, samo u slučaju da prednik tužitelja nije dobrovoljno otišao u prijevremenu starosnu mirovinu, i da je nakon okončanja radnog spora pravovremeno zatražio vraćanje na rad imao bi pravo na naknadu plaće u utuženom razdoblju zbog nezakonitog otkaza. Međutim, okolnost da je prednik tužitelja svojevoljno otišao u prijevremenu starosnu mirovinu 10. ožujka 2012., ovo ne dovodi do uspostave prijašnjeg radnopravnog statusa jer se prednik tužitelja, već od 10. ožujka 2012., od kada traži naknadu plaće, nalazio u statusu umirovljenika, slijedom čega nema pravo na razliku naknade plaće između mirovine i plaće koju bi primio da je radio kod tuženika. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr-268/2014 i Rev-587/2017.

27. Zbog tih razloga je uvaženjem žalbe tuženika pobijanu presudu u točkama I. i III. izreke u dosuđujućem dijelu trebalo preinačiti i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a zbog istih razloga odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu protiv odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku u toči III. izreke.

28. Zbog preinačenja prvostupanjske presude, proizlazi da je tuženik sada u cijelosti uspio u parnici pa ima pravo na naknadu parničnog troška od tužitelja u smislu odredbe čl. 154. st. 1.ZPP-a.

29. Primjenom čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) tuženiku treba priznati nagradu za sastav odgovora na tužbu 2.500,00 kn, za sastav žalbe protiv ranije presude zatraženi iznos od 3.125,00 kn, za sastav podneska od 30. ožujka 2021. primjenom Tbr. 8. toč. 1. 2.500,00 kn.

30. Za sastav ostalih podnesaka od 15. lipnja 2017., 22. svibnja 2017., 21. listopada 2019. i 12. veljače 2021. tuženiku nije priznata nagrada jer ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice, a uz to u tim podnescima punomoćnica tuženika je zatražila odgodu glavne rasprave zbog svoje spriječenosti, pa trošak sastava tih podnesaka ne može pasti na teret tužitelja.

31. Nadalje tuženiku je priznata nagrada za zastupanje na ročištima od 24. studenog 2016., 31. listopada 2017., 10. listopada 2018., 13. studenog 2018., 28. listopada 2019., 31. ožujka 2021., 12. svibnja 2021. za svako po 2.500,00 kn primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 31. svibnja 2017. 500,00 kn primjenom Tbr. 9. toč. 5. Tarife.

32. Tuženiku je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda broj Pr- 713/2016-17 od 27. studenog 2017. (list 46. spisa) dosuđen parnični trošak za pristup ročištu za objavu ranije presude u iznosu od 227,75 kn, protiv kojeg prednik tužitelja žalbu nije podnio. Stoga, budući da tuženiku za pristup tom ročištu pripada nagrada u punom iznosu od 500,00 kn, tuženiku treba priznati razliku parničnog troška u iznosu od 272,25 kn.

33. Za sastav predmetne žalbe tuženiku treba priznati zajedno s povećanjem prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife iznos od 3.125,00 kn.

34. Ovdje nije uzet u obzir trošak pristupa na ročište za objavu predmetne presude od 17. lipnja 2021., jer je o istom odlučeno rješenjem ovog suda od 15. rujna 2022.

35. Ovako obračunat parnični trošak daje ukupan iznos od 29.772,25 kn za PDV treba priznati iznos od 7.443,06 kn, što ukupno iznosi 37.215,31 kn/4.939,64 eur.

36. Prema stanju u spisu tuženik sudsku pristojbu za odgovor na tužbu, raniju i predmetnu žalbu nije platio, pa mu taj trošak nije priznat.

37. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tuženiku trebalo dosuditi ukupan parnični trošak od 37.215,31 kn dok je preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška odbijen.

38. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem od 17. lipnja 2021. odbio zahtjev tuženika za pristup na ročište za objavu presude od 17. lipnja 2021. uz obrazloženje da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu. Kako je sada tuženik u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu parničnog troška za pristup ročištu za objavu presude od 17. lipnja 2021. na koje je pristupio u iznosu od 625,00 kn (zajedno s PDV-om) primjenom Tbr. 9. toč. 3. Tarife, pa je stoga pobijano rješenje od 17. lipnja 2021. preinačeno kao u izreci ovog rješenja.

39. Rješenjem od 9. travnja 2021. odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za stvarnu (svrsishodnu) delegaciju Općinskog suda u Osijeku.

40. Prema odredbi čl. 68. st. 2. ZPP-a protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odlučeno o prijedlogu stranke za svrsishodnu delegaciju žalba nije dopuštena što je i sud pravilno naveo u uputi o pravu na žalbu.

41. Prema odredbi čl. 378. st. 1. ZPP-a protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba ako u ovom zakonu nije određeno da žalba nije dopuštena.

42. Kako je čl. 68. st. 2. ZPP-a propisano da protiv pobijanog rješenja žalba nije dopuštena, žalbu tuženika protiv rješenja od 9. travnja 2021. trebalo je primjenom čl. 380. toč. 1. ZPP-a odbaciti kao nedopuštenu, jer protiv navedenog rješenja prvostupanjskog suda nije dopušteno podnošenje tzv. vezane žalbe.

43. Tuženiku je dosuđen trošak sastava žalbe s PDV-om protiv prvostupanjskog rješenja od 17. lipnja 2021. u iznosu od 156,25 kn primjenom Tbr. 10. toč. 5. Tarife jer se radi o žalbi protiv odluke o naknadi parničnog troška koja se smatra rješenjem.

44. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, dok se rješenje temelji na odredbi čl. 380. toč. 1. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

45. Prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu točke I. te u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 15. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Butković Brljačić