Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Kž-602/2021-4

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. N. Š., OIB: …, i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, I opt. N. Š. i II opt. T. d. P. N. d.o.o. Z. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu br. K-238/2017-13 od 1. rujna 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, I opt. N. Š. i II opt. T. D. P. N. d.o.o. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu br. K-238/2017-13 od 1. rujna 2021. godine, I opt. N. Š. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva - prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, pa je za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 247. st. 2. KZ/11, I opt. N. Š. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok je II opt. T. D. P. N. d.o.o. proglašeno krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 i čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, te je za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 247. st. 2. KZ/11 te čl. 3. st. 1. i čl. 10. st. 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba, izrečena novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kn koju kaznu je dužno platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude. Ako optužena pravna osoba ne plati u određenom roku novčanu kaznu, ista će se prisilno naplatiti.

1.1. Na temelju čl. 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), ošt. trgovačkom društvu T. d.o.o. S. je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 197.623,75 kn koji su oštećenom dužni solidarno naknaditi I opt. N. Š. i II opt. TD P. N. d.o.o. Z..

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, dužan je I opt. N. Š. naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 5.075,00 kn, od čega 3.075,00 kn predstavlja polovicu troška financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 6.150,00 kn i 2.000,00 kn sudskog paušala, dok je II opt. TD P. N. d.o.o. dužno naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 6.950,00 kn, od čega 3.075,00 kn predstavlja polovicu troška financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 6.150,00 kn, 2.000,00 kn sudskog paušala, te 1.875, 00 kn na ime nagrade i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti S. Š., odvj. iz S.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka (čl. 467. toč. 4. i čl. 471. st. 2. i 3. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, I opt. N. Š. po branitelju D. D., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, te II opt. TD P. N. d.o.o. Z. po predstavniku S. Š., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda odnosno II optuženika oslobodi optužbe za terećeno kazneno djelo.

3. U odgovoru na žalbe I i II optuženika, državni odvjetnik ističe kako su iste neosnovane budući je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su optuženici počinili terećena kazna djela, slijedom čega im je pravilno odmjerio kazne. Predlaže žalbe I i II optuženika u cijelosti odbiti kao neosnovane.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-473/2021 od 17. studenog 2021. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

5. Žalbe državnog odvjetnika, I opt. N. Š. i II opt. TD P. N. d.o.o. nisu osnovane.

U odnosu na žalbe I opt. N. Š. i II opt. TD P. N. d.o.o. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

6 Žalitelji (I opt. N. Š. i II opt. TD P. N. d.o.o.) pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Suprotno tom žalbenom navodu, koji se u žalbama I i II optuženika ne obrazlažu, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuju žalitelji, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

U odnosu na žalbe I opt. N. Š. i II opt. TD P. N. d.o.o. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

7. Žalitelji (I opt. N. Š. i II opt. TD P. N. d.o.o.) u žalbi ističu osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama I i II optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelji u žalbi ponavljaju navode obrane, te u stvari prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daju svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

7.1. Nakon pozorne ocjene obrane I opt. N. Š. koji poriče počinjenje terećenih kaznenog djela, te iskaza ošt. V. S., iskaza svjedoka V. M., D. D., K. H., sadržaja nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, te analize cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da su I opt. N. Š. i II opt. TD P. N. d.o.o. počinili kaznena djela pobliže opisana u toč. 1) i 2) izreke presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njihovu kaznenopravnu odgovornost.

7.2. To iz razloga što je glede terećenog kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno zaključio da je I opt. N. Š. tempore criminis postupao s posebnim oblikom prijevarne namjere u cilju da lažnim prikazivanjem činjenica da će postupiti po zaključenom ugovoru naveo ošt. V. S. da na štetu svoje imovine nešto učine, na način da je povjerovavši da će roba koju je I opt. Š. naručio za svoje TD P. N. d.o.o. iz Z. platiti u dogovorenom roku, njegovo TD T. d.o.o. iz S. isporučilo naručenu robu u vrijednosti od 199.623,75 kuna, koji iznos I i II optuženik nisu do danas nadoknadili oštećeniku, osim iznosa od 2.000,00 kuna.

7.3. Pri tome je prvostupanjski način provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem nepobitno utvrdio da je račun TD P. N. d.o.o. prije dospijeća tražbine za naručenu i ispostavljenu robu od strane TD T. d.o.o. iz S. bio trajno blokiran, a da su ukupna potraživanja prema TD P. N. d.o.o. od strane drugih vjerovnika u iznosu od 12.000.000,00 kuna. Sve to pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda ukazuje da je I opt. N. Š. bio svjestan da zbog dugovanja prema drugim dobavljačima neće biti u mogućnosti nadoknaditi potraživanja TD T. d.o.o. iz S. u vrijeme kada je zaključio ugovor s ovlaštenom osobom oštećene tvrtke.

7.4. Stoga nisu osnovane žalbe I opt. N. Š. i II opt. TD P. N. d.o.o. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

U odnosu na žalbe I opt. N. Š. i II opt. TD P. N. d.o.o. zbog povrede Kaznenog zakona

8. Žalitelj (I opt. N. Š. i II opt. TD P. N. d.o.o.) pobijaju presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da se ne radi o terećenom kaznenom djelu budući nema dokaza o posebnoj namjeri da se počini terećeno kazneno djelo. Međutim, žalbeni navod I i II optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti I i II optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelji smatraju da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju I opt. N. Š. i II opt. TD P. N. d.o.o sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, navedenog u toč. 1) i 2) izreke pobijane presude.

Na žalbu II opt. TD P. N. d.o.o. zbog odluke o kazni

9. Opt. N. Š. u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o kazni, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

9.1. Nije osnovana žalba II opt. TD P. N. d.o.o zbog odluke o kazni. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na I i II optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

9.2. Polazeći od stupnja krivnje I i II optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg su proglašeni krivima, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud I opt. N. Š. za počinjeno kazneno djelo pod toč. 1) izreke, temeljem čl. 247. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a II opt. TD P. N. d.o.o. zbog počinjenja kaznenog djela navedenog u toč. 2) izreke, temeljem čl. 247. st. 2. KZ/11, te čl. 3. st. 1. i čl. 10. st. 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba, izrekao novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 kn koju kaznu je dužno platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena I i II optuženiku dostatna je da može utjecati na njih i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su I i II optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanijeli društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu

10. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke prvostupanjskog suda o imovinskopravnom zahtjevu. Naime, odredbom čl. 467. toč. 4. ZKP/08, propisano je da se prvostupanjska presuda može pobijati i zbog odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu, dok je odredbom čl. 471. st. 3. ZKP/08, propisano da je to moguće učiniti kad je o imovinskopravnom zahtjevu prvostupanjski sud odluku donio suprotno zakonskim odredbama. Imajući u vidu sadržaj prethodno navedenih odredbi ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalbu glede odluke prvostupanjskog suda o imovinskopravnom zahtjevu može podnijeti isključivo oštećenik (čl. 154. st. 1. ZKP/08), koji po zakonu može podnijeti imovinskopravni zahtjev budući se radi o osobi koja je oštećena počinjenim kaznenim djelom, te žrtvi kaznenog djela.

10.1. Glede donošenja odluke o imovinskopravnom zahtjevu dana 26. travnja 1989. godine doneseno je Pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske slijedećeg sadržaja: “Žalba državnog odvjetnika zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu nije dopuštena osim u slučaju kada je sud donio odluku protivno zakonskim odredbama na štetu optuženika“.

10.2. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je dosudio ošt. TD T. d.o.o. iz S. imovinskopravni zahtjev naznačen u činjenom opisu optužnog akta u cijelosti, te je o toj odluci naveo razloge u obrazloženju presude, koja odluka po sadržaju nije donesena na štetu I opt. N. Š. i II opt. TD P. N. d.o.o. iz Z. U predmetnom slučaju državni odvjetnik se žali na štetu I i II optuženika navodeći da prvostupanjski sud nije I i II optuženika obavezao na naknadu zakonskih zateznih kamata, te odredio rok ispunjenja obveze naknade dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva na koje okolnosti je ošt. TD T. d.o.o. iz S. mogao podnijeti žalbu sukladno sadržaju odredbe čl. 464. st. 4. ZKP/08. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu državnog odvjetnika u tome dijelu odbiti kao neosnovanu.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka

11. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. i 3. ZKP/08, propisano je da kad sud više optuženika proglasi krivim u presudi će naložiti da se podmire prouzročeni troškovi kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud, u granicama u kojima se određuje visina troškova koji su nastali tijekom kaznenog postupka, pravilno odmjerio visinu troškova koje su I i II optuženik dužni pojedinačno i solidarno nadoknaditi, sukladno imovnom stanju navedenih optuženika, te da u tome dijelu sud nije podcijenio utvrđenu visinu troškova koje su I i II optuženik dužni nadoknaditi. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi čl. 148. st. 1. i 3. ZKP/08. Stoga se žalbeni navod državnog odvjetnika u tome dijelu ukazuje neosnovanim.

12. Slijedom navedenog žalbe državnog odvjetnika, I opt. N. Š. i II opt. TD P. N. d.o.o. iz Zagreba nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 15. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić