REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1351/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Karmen Novak-Hrgović članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog N. A. zbog prekršaja iz članka 43. stavka 1., 2. i 3. u vezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), odlučujući povodom žalbe okrivljenog N. A. zastupanog po branitelju Ž. O. odvjetniku iz S., podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 4. prosinca 2020., broj: Pp P-288/2020, u sjednici vijeća održanoj dana 15. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog N. A. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okrivljeni N. A. oslobađa se obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 4. prosinca 2020., broj: Pp P- 288/2020, okrivljeni N. A. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 43. stavka 1., 2. i 3. u vezi članka 293. stavka 1. i članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna koju je kaznu dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Istom presudom okrivljenik je oslobođen obaveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni N. A. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda na koju ukazuje žalitelj.

5. Žalitelj smatra kako se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je stajalište drugostupanjskog suda kako se svaki udarac u vozilo mora osjetiti bez obzira na materijalnu štetu.

Nadalje, ističe kako je povrijeđeno okrivljenikovo konfrontacijsko načelo jer je odluka o krivnji okrivljenika donijeta isključivo temeljem dokaza donijetih u postupku u kojem okrivljenik nije imao mogućnost sudjelovanja, niti prigovora niti očitovanja na iste. Isto se protivi praksi najviših sudova Republike Hrvatske i međunarodnih sudova prema kojoj se odluka o krivnji ne može donijeti isključivo na nekonfrontiranim dokazima.

6. Suprotno ovim žalbenim navodima po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika za inkriminirane prekršaje.

Upirući na povredu konfrontacijskog prava žalitelj aludira da mu je povrijeđeno i pravo na obranu. Na ročištima zakazanima 1. travnja 2020. i 24. rujna 2020. uredno pozvani okrivljenik i njegov branitelj se nisu odazvali niti su izostanak opravdali; 28. rujna 2020. okrivljenik je podnio podnesak sudu u kojem iznosi svoju obranu; 4. studenoga 2020. okrivljenik je uredno pozvan zajedno s braniteljicom pristupio na ročište na kojem je ispitan, ostao je pri navodima danim u pisanom podnesku te je dodatno iznio svoju obranu u kojem je negirao da bi osjetio kako je prilikom izlaska s parkirnog mjesta oštetio drugo vozilo, opisao je svoje kretanje navedene zgode i očitovao se na provedene dokaze. Na tom je ročištu pregledana fotodokumentacija očevida prometne nesreće i čitana je dokumentacija spisa te okrivljenik i njegova braniteljica nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga.

Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi žalitelja kako nije imao mogućnost očitovati se o dokazima na temelju kojih je donijeta odluka o krivnji.

Žalbeni navod kako se ne može prihvatiti obrazloženje suda da je stajalište Visokog prekršajnog suda RH da se svaki udarac vozila u vozilo mora osjetiti bez obzira na nastalu štetu je djelomično opravdan jer bi to značilo da prvostupanjski sud ne mora utvrđivati do kakvih je oštećenja na vozilima došlo, međutim, naprotiv iz obrazloženja pobijane odluke jasno proizlazi da je sud cijenio nastala oštećenja te je na temelju fotodokumentacije spisa izveo pravilan zaključak da je navedne zgode okrivljenik prouzročio materijalnu štetu koja je takve prirode da je neuvjerljiva obrana okrivljenika kako taj udarac nije osjetio niti čuo.

Provođenju ovih dokaza je okrivljenik sa braniteljicom prisustvovao, davao je primjedbe, naglasio da je oštećeno vozilo Mazda bilo nepropisno parkirano, koju okolnost opravdano prvostupanjski sud nije uzeo kao ekskulpirajuću za okrivljenika.

Ukoliko je žalitelj smatrao da je krivnja za prometnu nesreću nepropisno parkirano vozilo trebao je sam protiv vozača tog vozila podnijeti optužni prijedlog kako to već nije učinio tužitelj, dok sada nema mjesta upirati na njegov doprinos krivnji za prometnu nesreću.

U dokaznom postupku prvostupanjski sud je dakle, donio pravilnu odluku o krivnji za inkriminirane prekršaje, ocjenom svih provedenih dokaza.

7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku koji do sada nije kažnjavan izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisanih minimalnih iznosa za navedene prekršaje i da je ukupna novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Po ocjeni ovog Suda kazna je blaga, naročito stoga jer okrivljeniku uz kaznu nije izrečena zaštitna mjera. Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

8. Odluka o oslobođenju obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. i 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, a ovaj sud je ocijenio da bi plaćanjem istih bila ugrožena egzistencija okrivljenika.

9. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 15. rujna 2022.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović v.r.

Davorko Kučan v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravka : za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.