Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-58/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Davorke Hudoletnjak kao predsjednice vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Vladimira Šestaka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. Š. M. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. u Z. V. F., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. G., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 8 Pr-9636/2020-9 od 26. svibnja 2022. ispravljene rješenjem istog suda broj 8 Pr-9636/2020-11 od 7. lipnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.) Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 8 Pr-9636/2020-9 od 26. svibnja 2022. godine ispravljena rješenjem istog suda broj 8 Pr-9636/2020-11 od 7. lipnja 2022. godine.

II.) Tuženiku se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.

Obrazloženje

1.) Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 8 Pr-9636/2020-9 od 26. svibnja 2022. godine, ispravljenom rješenjem istog suda broj 8 Pr-9636/2020-11 od 07. lipnja 2022. godine, naloženo je tuženiku S. u Z., V. F. u Z., Z., da tužiteljici B. Š. M. iz Z., isplati iznos od 20.832,95 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to: na iznos od 1.348,08 kuna od 16. siječnja 2016. godine pa do isplate, na iznos od 1.348,08 kuna od 16. veljače 2016. godine pa do isplate, na iznos od 1.348,08 kuna od 16. ožujka 2016. godine pa do isplate, na iznos od 1.348,08 kuna od 16. travnja 2016. godine pa do isplate, na iznos od 1.348,08 kuna od 16. svibnja 2016. godine pa do isplate, na iznos od 1.348,08 kuna od 16. lipnja 2016. godine pa do isplate, na iznos od 1.348,08 kuna od 16. srpnja 2016. godine pa do isplate, na iznos od 1.624,35 kuna od 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate, na iznos od 1.624,35 kuna od 16. rujna 2016. godine pa do isplate, na iznos od 1.631,38 kuna od 16. listopada 2016. godine pa do isplate, na iznos od 1.511,98 kuna od 16. studenog 2016. godine pa do isplate, na iznos od 1.631,38 kuna od 16. prosinca 2016. godine pa do isplate, na iznos od 1.912,06 kuna od 16. siječnja 2017. godine pa do isplate, na iznos od 1.460,86 kuna od 16. veljače 2017. godine pa do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene čl.29. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka I. izreke).

1.1.) O troškovima parničnog postupka je odlučeno tako da je tuženiku S. u Z., V. F. u Z., Z., naloženo da tužiteljici B. Š. M. iz Z., isplati iznos od 4.375,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate, u visini stope određene čl.29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka II. izreke).

2.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tuženik zbog bitnih povreda postupka iz odredbe čl.354.st.1. i st.2.t.11. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14. i 79/19. – u daljnjem tekstu: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijanu presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz dosudu tuženiku cjelokupnog parničnog troška uključujući i trošak izjavljivanja žalbe, ili da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.) Žalba nije osnovana.

5.) Predmet spora je novčana tražbine s osnova neisplaćene razlike plaće tužiteljice u ukupnom iznosu od 20.832,95 kuna za vremensko razdoblje od mjeseca prosinca 2015. godine pa do mjeseca siječnja 2017. godine, a temeljem odredbi čl. III. i čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine (dalje: ID Dodatka Sporazumu/11) i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine (dalje: AO).

6.) U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bila sporna visina postavljenog zahtjeva, odnosno nije bila sporna pravilnost izračuna neisplaćene razlike plaće prema navedenim odredbama, jer je taj izračun tužena tijekom postupka učinila nespornim, već je bilo sporno da li tužiteljici pripada pravo potraživati utuženi iznos pozivom na navedene odredbe ID Dodatka Sporazumu.

6.1.) Postavljeni zahtjev tužiteljice sud prvog stupnja pobijanom presudom ocjenjuje osnovanim, i to nakon što u provedenom postupku utvrđuje:

- da je tuženik tužiteljici tijekom utuženog razdoblja obračunavao i isplaćivao plaću primjenom osnovice od 5.108,84 kuna, a od mjeseca siječnja 2017. godine primjenom osnovice u iznosu d 5.2011,02 kune utvrđene odlukom Vlade RH;

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 23. studenog 2006. godine zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum/06), kojim su ugovorili povećanje osnovice u 2007., 2008. i 2009. godini za po 6 %;

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/09), kojim je ugovoreno zamrzavanje osnovice za 2009. godinu na razini (5.108.84 kuna) one koja se je primjenjivala u 2008. godini;

- da je navedenim Dodatkom Sporazumu/09, u njegovu čl. III. ugovoreno da će osnovica za plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna u momentu kada prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) dođe do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, u odnosu na isto vremensko razdoblje prethodne godine;

- da je odredbama čl. IV. – V. Dodatka Sporazumu/09 ugovorena daljnja uskladba plaća u javnim službama povećanjem osnovice i to utvrđivanjem pariteta između prosječne bruto plaće u javnim službama i prosječne mjesečne bruto plaće u Republici Hrvatskoj;

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 26. listopada 2011. godine zaključili ID Dodatka Sporazumu/11, s tim da ga, od sindikata koji su sklopili Sporazum/06 i Dodatak Sporazumu/09, nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi

RH već ga je samo parafirao;

- da su navedene ID Dodatka Sporazumu/11 usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine, a Vlada RH i sindikati javnih službi su 07. prosinca 2011. godine usvojili i Vjerodostojno tumačenje ID Dodatka Sporazumu/11, glede čl. IV. u svezi čl. VII.;

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi, među kojima je i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske sklopili Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN broj 115/10. – dalje: TKU/10), i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN broj 141/12. – dalje: TKU/10), u čijim odredbama je (čl.51.st.4.) izričito ugovoreno da se Dodatak Sporazumu/09 te sve njegove izmjene i dopune, što znači i ID Dodatka Sporazumu/11, primjenjuje na pitanje visine plaća u javnim službama;

- da je čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11 ugovoreno da će osnovica za plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više posto;

- da je čl.IV.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11 ugovoreno da će ugovorne strane šest mjeseci nakon objave podatka iz čl. III. utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između, s jedne strane, pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i, s druge strane, istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske;

- da je čl.IV.st.2. ID Dodatka Sporazumu/11 propisano da će se slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine, a st.3. da će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine;

- da je prema objavi DZS-a od 28. kolovoza 2015. godine tromjesečni BDP za drugo tromjesečje 2015. godine realno veći za 1,2 % u odnosu na isto vremensko razdoblje u 2014. godine, a prema objavi DZS-a od 27. studenog 2015. godine da je tromjesečni BDP za treće tromjesečje 2015. godine veći za 2,8 % u odnosu na isto vremensko razdoblje u 2014. godine, pa prosječni rast BDP-a za navedena dva uzastopna tromjesečja 2015. godine iznosi 2 %;

- da se je Vlada RH oglušila pozivu sindikata javnih službi da se pristupi zajedničkom utvrđivanju odnosa pariteta u smislu čl. IV. ID Dodatka Sporazumu/11;

- da prema objavljenim podacima DZS-a odnos pariteta, utvrđen u skladu sa čl.IV.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11, u 2015. godini je manji u odnosu na 2008. godinu za 2,33 %.

6.2.) Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja sud prvog stupnja otklanja tuženikove prigovore o pravnoj nevaljanosti sklopljenog ID Dodatka Sporazumu/11, a koji prigovore se je temeljio samo zbog činjenici što isti nije potpisan po svim onim sindikatima koji su potpisali Sporazum/06 i Dodatak Sporazumu/09 – jer ga nesporno nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi RH. To stoga što tuženik nije ničime dokazao da navedeni sindikat nije sudjelovao u postupku njegova sklapanja, odnosno da je bio isključen iz pregovaranja, pa u takvoj situaciji to što u konačnici sklopljeni ID Dodatka Sporazumu/11 nije potpisao, ne oduzima mu pravnu valjanost. To sve tim više što je navedeni sindikat sudjelovao u pregovorima prilikom sklapanja TKU/10 i TKU/12 te ih je u konačnici i potpisao, a u odredbama (čl.51.st.4.) tih kolektivnih ugovora je utvrđeno da potpisnici istih prihvaćaju primjenu svih odredbi i Dodatka Sporazumu/09 i svih odredbi njegovih izmjena i dopuna, pa i ID Dodatka Sporazumu/11.

6.3.) Isto tako, polazeći od naprijed navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stav da tužiteljica, u skladu sa odredbom čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11, počevši od plaće za mjesec prosinac 2016. godine, ima pravo na obračun plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kuna, pri čemu zauzima stav da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl.VII.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11 o odgodi primjene navedene odredbe čl. III., pa tužiteljici primjenom te odredbe, za vremensko razdoblje od mjeseca prosinca 2015. godine pa do mjeseca siječnja 2017. godine, dosuđuje razliku plaće u ukupnom iznosu od 18.352,04 kuna.

6.4.) Također, unatoč tome što odnos pariteta u smislu odredbe čl.IV.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11 nije utvrđen sporazumno od strane ugovornih strana, jer se je na poziv sindikata javnih službi da to učine oglušila Vlada RH, sud prvog stupnja zauzima stav da tužiteljici, počevši od mjeseca srpnja 2016. godine pripada i pravo na isplatu plaće daljnjim uvećanje osnovice primjenom odredbe čl.IV.st.1. i st.2. ID Dodatka Sporazumu/11, a to zbog pada pariteta u 2015. godini u odnosu na 2008. godinu. Pri tome se sud prvog stupnja poziva i na primjenu odredbe čl.297.st.4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje: ZOO/05), kojom je propisano da se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen, i na čl.272.st.1. istog zakona, u smislu kojeg je odnos pariteta u 2015. u odnosu na 2008. godinu utvrđen primjenom objektivnih pokazatelja objavljenih od strane DZS-a. Stoga sud prvog stupnja temeljem naprijed navedene odredbe dosuđuje tužiteljici daljnji iznos razlike plaće od 2.480,48 kuna, pri čemu također zauzima stav da ni navedeno uvećanje nije odgođeno primjenom odredbe čl.VII.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11.

6.5.) Kako obračun visine navedenih razlika plaće nije bio sporan, jer je tuženik priznao njihovu točnost, sud prvog stupnja je prihvatio u cijelosti postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, i dosudio joj cjelokupni parnični trošak utvrđen kao potreban za vođenje parnice.

7.) Pobijajući navedenu odluku tuženik u žalbi u suštini ponavlja one prigovore koje je iznio i u postupku pred prvostupanjskim sudom, a pri tome u bitnome ističe:

- da ID Dodatka Sporazumu/11 nisu pravno valjane, jer nisu potpisane po svim onim sindikatima (Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi RH) koji su sudjelovali u donošenju Sporazuma/06 te Dodatka Sporazumu/09, i da stoga ID Dodatka Sporazumu nije obvezujući niti je postojala obveza usklađivanja osnovice plaće primjenom odredbi istog, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem izraženim u odluci VSRH broj Revr-409/09 od 17. ožujka 2010. godine;

- da o naprijed navedenom presuda ne sadrži valjane razloge čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a;

- da je pogrešan stav suda da bi Sporazum/06, Dodatak Sporazumu/09 i ID Dodatka Sporazumu/11 imali značaj kolektivnog ugovora, jer njihovu donošenju nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori, a to stoga što poslodavac nije pregovarao sa pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika svih sindikata već sa predstavnicima samo nekih sindikata, što je protivno i odredbi čl.186. Zakona o radu (NN broj 38/95. i dr. – dalje: ZR/96) odnosno odredbi čl.254. Zakona o radu (NN broj 149/09. i dr. – dalje: ZR/09);

- da je pogrešan stav suda da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za primjenu osnovice u iznosu od 5.415,37 kuna u smislu odredbe čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11, a sve to s obzirom na odredbu čl.VII.st.1., kojom je propisana odgoda povećanja (uskladbe) osnovice za onaj broj razdoblja pada realnog tromjesečnog BDP-a, što u konkretnom slučaju znači da, s obzirom da je od sklapanja (26. listopada 2011.) ID Dodatka Sporazumu/11 zabilježeno ukupno dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a počevši od četvrtog tromjesečja 2011. godine a zaključno sa trećim tromjesečjem 2014. godine pa je za isto toliko tromjesečja odgođena uskladba osnovice prema člancima III. do V. ID Dodatka Sporazumu/11;

- da je pogrešan i zaključak suda o pravu na uvećanje osnovice s osnova razlike pariteta primjenom čl. IV. ID Dodatka Sporazumu/11 u razdoblju od srpnja 2016. godine pa do siječnja 2017. godine, jer počiva na pogrešnim parametrima.

7.1.) Niti jedna od navedenih žalbenih tvrdnji ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene, što će biti obrazloženo u nastavku ove drugostupanjske odluke. 8.) Prije svega, neosnovane su žalbene tvrdnje o počinjenu bitne povrede postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda u svojem obrazloženju sadrži jasne i međusobno neproturječne razloge o svim činjenicama važnim za ocjenu osnovanosti postavljenog zahtjeva, pa prema tome i razloga temeljem kojih sud prvog stupnja sve prigovore tuženika ocjenjuje neosnovanim, a pobijana presuda nema niti nekih drugih nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati nju samu i pravilnost u primjeni materijalnog prava.

8.1.) Ispitujući pobijanu presudu u okvirima propisanim odredbom čl.365.st.2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja nalazi utvrđenim da sud prvog stupnja nije učinio ni bilo koju drugu bitnu povredu postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

9.) Nije ostvareno ni postojanje žalbenih razloga iz odredbi čl.355. i čl.356. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve važne činjenice i na njih je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev. 10.) I prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda sasvim je pravilna ocjena suda prvog stupnja prema kojoj ID Dodatka Sporazumu/11 po svojoj pravnoj naravi predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u smislu odredbe čl.2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN broj 39/09. i 124/09. – dalje: ZOPJS), kojom je propisano da se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati u javnim službama, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. ali i svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, a potpuno istu odredbu je sadržavao i TKU/10. Zbog navedenog protivne žalbene tvrdnje tuženika ne mogu se prihvatiti.

11.) Nije osnovana niti žalbena tvrdnja tuženika kojom se spori pravna valjanost ID Dodatka Sporazumu/11 zbog činjenice da ga nije potpisao jedan od sindikata koji je potpisnik Sporazuma/06 i Dodatka Sporazuma/09, odnosno zbog toga što ga nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi RH. Tuženik tijekom ovog postupka nije apsolutno ničime dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi RH bio protuzakonito isključen iz pregovaranja u donošenju ID Dodatka Sporazumu/11, to tim više što je utvrđeno da ga je taj sindikat parafirao, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Ovdje treba ukazati i na odluke Vrhovnog suda RH Revr-408/12 i Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12, iz kojih proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora, da bi obvezivale, ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, ali da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Također ovdje valja napomenuti i to da ni jedan od potpisnika Sporazuma/06, Dodatka Sporazumu/09 i ID Dodatka Sporazumu/11, dakle niti Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi RH, ali niti Vlada Republike Hrvatske kao ugovorna strana na strani poslodavca, nije osporio valjanost istih u zakonom predviđenom postupku. Konačno, ovdje treba reći i to da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi RH sudjelovao u postupku pregovaranja i donošenja i TKU/10 i TKU/12, te je ujedno te kolektivne ugovore i potpisao, a njihovim potpisom je u čl.51.st.4. ujedno potvrdio prihvaćanje i odredbi predmetnog ID Dodatka Sporazumu/11.

12. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika kojima, pozivom na odredbu čl.VII.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11., spori postojanje pretpostavki za primjenu čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11 za povećanje osnovice.

13.) Naime, nije sporno da je tužiteljica postavljeni tužbeni zahtjev temeljila na tvrdnjama da su se u utuženom razdoblju ispunili uvjeti za obračun plaće tužiteljici uz primjenu osnovice u visini od 5.415,37 kn, i to temeljem odredbe čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11, jer su službeni pokazatelji DZS-u RH ukazali na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (II. i III. tromjesečje 2015.) u odnosu na isto razdoblje prethodne (2014.) godine, prosječno dva ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja.

13.1.) Tuženik je pak tvrdio (a to ponavlja i u žalbi) da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11, a to zbog negativnog rasta tromjesečnog BDP u dvanaest uzastopnih tromjesečja o čemu govori odredba čl.VII.st.1., no te tvrdnje tuženika ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene, a to stoga što se odgoda iz navedene odredbe niti ne odnosi na vračanje osnovice po čl.

III. ID Dodatka Sporazumu/11.

14.) Naime, odredba čl. VII., u svom uvodnom dijelu, određuje da se tim člankom utvrđuju „odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi iz dodatka odnosno izmjena i dopuna“, pa bi se prema takvom uvodnom dijelu navedene odredbe moglo zaključiti da se ta odredba odnosi na sve odredbe Dodatka Sporazumu/09, odnosno na sve odredbe ID Dodatka Sporazumu/11, pa dakle i na odredbu čl. III. Međutim, u stavku 1. te odredbe pojašnjeno je da se ta odredba odnosi na „uskladbu“ osnovice o čemu govori odredba čl. IV. a ne odredba čl. III, i prema st.1. ta uskladba osnovice prema toj odredbi odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog BDP-a trajao, s tim da se ta uskladba (prema plaći u privredi) primjenjuje od dana stupanja na snagu tih izmjena, a kada ta odredba govori o tromjesečnom negativnom rastu BDP-a, odredba čl. III. spomenuta je samo kako bi se odredilo razdoblje na koje se odnosi zabilježen negativni rast BDP-a, a sve opet vezano samo za „uskladbu“ osnovice prema paritetu plaće u privredi, a ne i na „povrat“ osnovice, o čemu govori članka III. ID Dodatka Sporazumu/11. Da je tome tako proizlazi i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je tim tumačenjem u čl.1. izričito navedeno da se radi „o nespornom zajedničkom tumačenju odredbe članka IV. u svezi sa člankom VII. Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, te je u nastavku tumačenja i pojašnjeno na koji način će se vršiti „uskladba“ osnovice plaće dogovorena čl. IV.st. 5. u svezi s čl.VII.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11.

14.1.) Osim toga, odredba čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11 ni gramatički ni sadržajno ne opisuje razdoblje u kojem je BDP zabilježio negativan rast, pa tuženik neosnovano tijekom postupka tvrdi da bi razdoblje od 2011. do kraja 2014. predstavljalo razdoblje iz čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11, iako se očigledno radi o razdoblju iz čl. II. i čl.IV.st. 5. koje teče od sklapanja ID Dodatka Sporazumu/11 i traje do ispunjenja pretpostavki za povećanje osnovice temeljem čl. III. Osim toga odredbom čl.VII.st.3. ID Dodatka Sporazumu/11 ugovoreno je da, ako se nešto plaća ili povećava „za mjesec“, onda se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata ili povišica, a to znači da je razdoblje iz čl. III., tj. druga faza započela od 1. prosinca 2015. jer su pretpostavke iz čl. III. ispunjene u studenom 2015., jer prema statističkim podacima DZS-u od četvrtog tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, a pozitivni rast se nastavio kroz 2015., 2016. 2017. godinu, a budući da u razdoblju iz čl. III., koje je počelo teći u prosincu 2015. nije bilo negativnog rasta, onda ni logički nije moguće primijeniti odgodu uskladbe iz čl.VII.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11, jer se takva odgoda može primijeniti samo „ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanim u čl. III. do V.“.

15.) Sve naprijed navedeno u točkama 14. i 14.1. u skladu je i sa pravnih shvaćanjem VSRH izraženim u odluci broj Rev-1111/2020, u kojoj je navedeni sud povodom izvanredne revizije na postavljeno pitanje odgovorio da „dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl.VII.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11 za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja)“.

15.1.) S obzirom na naprijed navedeno pravilna je i zakonita odluka suda prvog stupnja kojom je tužiteljici dosuđena razlika plaće temeljem čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11, koju čini razlika između osnovice po kojoj je tuženik isplaćivao plaću tužiteljici u utuženom razdoblju i osnovice u iznosu od 5.415,37 kuna.

16.) Neosnovane su i žalbene tvrdnje tužene i u dijelu u kojem se spori pravo tužiteljice na daljnje uvećanje osnovice plaće, počevši od mjeseca lipnja 2016. godine, primjenom odredbe čl.IV.st.1. i st.2. ID Dodatka Sporazumu/11, a zbog zaostajanja pariteta u 2015. godini u odnosu na 2008. godinu. Naime, i u sporenju odluke suda u ovom dijelu, tužena se potpuno neutemeljeno poziva na odredbu čl.VII.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11 pogrešno ju tumačeći.

16.1.) Naime, u skladu sa već naprijed izloženim, kao i u skladu sa izraženim pravnim stavom VSRH u odluci Rev-1111/2020, odredba čl. IV. ID Dodatka Sporazumu/11, propisuje „uskladbu“ osnovice, s tim da je isto odredbom propisano da će se toj uskladbi pristupiti šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. tako što će u ugovorne strane sporazumno utvrditi odnos (kvocijent) pariteta pobliže određenog tom odredbom, svrha čega je smanjenje zaostajanja prosječne plaće u javnim službama u odnosu na prosječnu plaću u gospodarstvu RH.

16.2.) Istovremeno odredbom čl.VII.st.1. je propisano da „ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Razdoblje o kojem govori odredba čl. III. je razdoblje koje je u predmetnom slučaju započelo 27. studenog 2015. godine, kada su se ostvarile pretpostavke za povrat osnovice u smislu čl. III., a vremenska razdoblja koja su propisana odredbama čl. IV. i čl. V. su vremenska razdoblja koja slijede nakon onog vremenskog razdoblja iz čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11. To nadalje znači da bi došlo do odgode uskladbe osnovice iz čl.IV.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11, a zbog pada realnog tromjesečnog BDP o čemu govori odredba čl.VII.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11, nužno je da je do tog pada došlo nakon 27. studenog 2015. godine. Međutim, u tom razdoblju (nakon 27. studenog 2015. godine) nije bilo negativnog rasta (pada) BDP-a, već je evidentiran samo pozitivni rast. Negativni rast je zabilježen u vremenskom razdoblju iz čl. II. i čl.IV.st.5. ID Dodatka Sporazumu/11, tj. u razdoblju od stupanja na snagu ID Dodatka Sporazumu/11 pa do kraja 2014. godine, no taj negativni rast nije relevantan za odgodu uskladbe osnovice pozivom na čl. VII. st.1. ID Dodatka Sporazumu/11.

16.3.) Osim toga, taj negativni rast BDP-a (pad) konzumiran je kroz odgodu iz čl.

IV.st. 5. ID Dodatka Sporazumu/11. Naime, odredbom čl. IV st. 5. IDDS-a Vlada RH se obvezala povećati osnovicu plaće od 1. siječnja 2013., ako se do 31. 12. 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. na način što će provesti usklađenje bruto plaće u javnim službama sa bruto plaćom u privredi, a to su Vlada i sindikati javnih službi izričito i potvrdili Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012., kojim je u čl. 1. st. 1. izričito navedeno da je to nesporno i zajedničko tumačenje odredbi čl. IV u svezi čl. VII dodatku sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, te su u čl. 1. st. 4. dodatno pojasnili da se odgoda iz čl. VII st. 1. primjenjuje i u slučaju iz čl. IV st. 5. IDDS-a, dok je čl. 2. Vjerodostojnog tumačenja utvrđeno da je BDP prethodno ostvario negativan rast od 4 tromjesečja, da se primjena čl. IV st. 5. odgađa do 31.

12. 2013. (tj. 4 tromjesečja) a Vlada RH nije sukladno čl. 2. Vjerodostojnog tumačenja i čl. IV st. 5. IDDS-a povećala osnovicu nakon isteka 31. prosinca 2013. već je i dalje odgađala primjenu čl. IV st. 5. tijekom 2014. i 2015., s obzirom da je od potpisivanja Vjerodostojnog tumačenja zabilježio još ukupno 8 tromjesečja negativnog rasta. Od donošenja Vjerodostojnog tumačenja BDP je ostvario negativan rast od 8 uzastopnih tromjesečja (tj. ukupno 12 tromjesečja) pa se sukladno Vjerodostojnom tumačenju primjena čl. IV st. 5. mogla odgoditi najkasnije do 31. 12. 2015., a kako Vlada RH nije postupila sukladno čl. IV st. 5. nameće se zaključak da je za to razdoblje koristila pravo na odgodu usklađivanja iz čl. VII st. 1. IDDS-a.

16.4.) Sve naprijed navedeno u točkama 16.1., 16.2. i 16.3. potpuno je u skladu sa pravnim shvaćanjem VSRH u naprijed citiranoj revizijskoj odluci.

17.) S obzirom na naprijed navedeno i budući da tužena tijekom postupka nije prigovarala točnosti objavljenih podataka DZS-a na kojima se temelji izračun pariteta o kojem govori odredba čl. IV.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11, niti je sporila pravilnost izračuna navedenog pariteta, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se je pozvao u pobijanoj presudi prihvatio i dio zahtjeva tužiteljice koji se je temeljio na navedenoj odredbi čl. IV.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11.

18.) Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u predmetnom sporu, sud prvog stupnja je pravilno, primjenom odredbe čl.154.st.1. ZPP-a, odlučio o troškovima postupka kada je obvezao tuženu da tužiteljici naknadi cjelokupni parnični trošak koji je, u skladu sa odredbom čl.155. ZPP-a i primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12 – dalje: Odvjetnička tarifa), utvrđen kao potreban trošak za vođenje parnice.

19.) Zbog svega naprijed izloženo valjalo je, temeljem odredbe čl.368.st.1. ZPP-a, odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

20.) Budući da tužena nije uspjela u ovom žalbenom postupku ne pripada joj ni pravo na naknadu troškova izjavljivanja žalbe pa joj isti nije niti dosuđen.

Bjelovar, 15. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Davorka Hudoletnjak