Broj: Ppž-3019/2022.
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenih S. S. i G. S., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( „Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja – Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 2. veljače 2022., broj: Pp-1755/2021., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja – Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb osnovanom, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni S. S. i G. S. su oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci.
1.1. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka, na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava sud.
2. Protiv te presude je ovlašteni tužitelj – Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, II. policijska postaja Zagreb pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Podnositelj žalbe, u bitnom, tvrdi kako je pobijana presuda preuranjena jer je prvostupanjski sud raspolagao dokazima iz kojih je vidljivo da su okrivljenici počinili predmetni prekršaj te da su svemu bila prisutna maloljetna djeca. Podnositelj žalbe predlaže da se pobijana presuda ukine te da se nakon novog postupka okrivljenici proglase krivima i primjereno kazne.
3. Žalba je osnovana.
4. Razmotrivši predmet, te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio, da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.
4.1. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da kako su okrivljenici suglasno poricala počinjenje djela, a iz činjeničnog opisa prekršaja sadržanog u optužnom prijedlogu ne proizlazi biće djela prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te kako tužitelj nije predložio ispitivanje očevidaca događaja, valjalo je na temelju odredbe članka 182. točke 3.
Prekršajnog zakona, okrivljenike osloboditi od optužbe.
5. Međutim, takva odluka je preuranjena.
6. Svoju odluku prvostupanjski sud obrazlaže, između ostalog, time da iz činjeničnog opisa ne proizlazi biće prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji budući da u istom nisu navedeni datumi rođenja ili starost maloljetne djece okrivljenika, a iz kojih podataka bi bilo vidljivo da se radi o djeci. Međutim, ukoliko iz činjeničnog opisa ne proizlazi biće prekršaja, tada sud okrivljenika oslobađa od optužbe na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona jer djelo za koje se okrivljenik optužuje nije djelo, a ne na temelju članka 182. točke 3. (nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje) Prekršajnog zakona, kao što je u konkretnom slučaju učinjeno. Osim toga, okolnost da u činjeničnom opisu nisu navedene godine rođenja djece okrivljenika nisu nedostatak koji bi utjecao na postojanje bića prekršaja iz članka 22. stavka 3. Prekršajnog zakona, budući da činjenični opis sadrži navod o maloljetnoj djeci, dakle jasno je da se radi o djeci starosti do osamnaeste godina života, odnosno o osobama koje nisu navršile osamnaest godina života, što je u skladu sa definicijom djeteta iz odredbe članka 8. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
6.1. Nadalje, prvostupanjski sud, obrazlaže svoju odluku navodeći da su okrivljenici suglasno poricali prekršaj. Međutim, iz obrana okrivljenika proizlazi da oni oboje navode da su se porječkali. Pri tome su obrane šture i nije jasno što znači takav njihov navod, ali je vidljivo da je do određenog verbalnog sukoba došlo, a pitanje je kakvog. Ono što okrivljenici kategorički poriču je nazočnost djece cijelom događaju.
6.2. Uzimajući sve navedeno u obzir, kao i odluku suda da okrivljenike oslobodi od optužbe na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, jer nije dokazano da bi počinili prekršaj, ukazuje se da sud nije izveo sve raspoložive dokaze, a što je bilo potrebno učiniti neovisno o tome je li određeni dokaz tužitelj predložio ili nije. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud odustao od ispitivanja svjedokinje I. Ž., uz obrazloženje da ista nema neposrednih saznanja o predmetnom događaju jer nije bila istom nazočna. Slijedeći takvu logiku, prvostupanjski je sud imao na raspolaganju svjedoke koji su bili nazočni, odnosno, koje je mogao pitati jesu li bili nazočni i što se tom prilikom dogodilo, a to su djeca čija nazočnost se navodi u optužnom prijedlogu, i to sve unatoč obranama okrivljenika koji iskazuju da djeca nisu bila nazočna. Okrivljenikovo je pravo braniti se na način za koji ocijeni da će biti povoljniji za postizanje konačnog cilja, a taj je u pravilu – oslobađajuća presuda. Osporavanje činjenica relevantnih za odluku o njegovoj krivnji je jedan od načina obrane okrivljenika, a na sudu je da u takve osporene činjenice utvrđuje tijekom postupka. Konkretno, ukoliko su okrivljenici osporili nazočnost djece prekršaju, sud je tu činjenicu trebao utvrđivati tijekom postupka.
7. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenike, te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, na način kako je to propisano relevantnim zakonskim odredbama, a nakon toga će ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
8. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. rujna 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Martina Bastić, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljice i ovlaštenog tužitelja.
