Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-726/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog N. B., zbog prekršaja iz članka 109. stavka 2. u svezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: Pp5P-4288/2019 od 30. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni, na način da se činjenično opisano postupanje okr. N. B. u izreci pobijane presude u točki 1. označava djelom prekršaja iz članka 109. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pa se okr. N. B. za to djelo na temelju citiranog propisa i uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona utvrđuje novčana kazna u iznosu od 400,00 kn (četiristo kuna), a za djelo u točki 2. izreke pobijene presude prihvaća se po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna u iznosu od 5.000,00 kn (pettisuća kuna), pa se na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 5.400,00 kn (pettisućačetiristo kuna), u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme uhićenja okrivljenika 12. studenoga 2019. u 18,00 sati do 13. studenoga 2019. u 8,45 sati, kao 600,00 kn (šesto kuna) novčane kazne, pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne preostalo za platiti 4.800,00 kn (četiritisućeosamsto kuna) / 637,07 EUR[1] (šestotridesetsedam eura i sedam centi), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu u za to određenom roku, smatrat će se da je kazna u cjelini uplaćena (čl. 152. st. 3. PZ-a). III Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana i preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okr. N. B. na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci, s time da će se u trajanje zaštitne mjere uračunati vrijeme koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta Naredbom o određivanju mjere opreza Postaje prometne policije Zadar od 12. studenoga 2019.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru okr. N. B. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 109. stavka 2. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju citiranih propisa i uz primjenu instituta ublažavanja za svako pojedino djelo utvrđena kazna u iznosu od 1.000,00 kuna i 5.000,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je vrijeme uhićenja uračunato u izrečenu kaznu kao 300,00 kuna novčane kazne.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je ovlašteni tužitelj zbog odluke o neizricanju zaštitne mjere.

2.1. Žalitelj predlaže da se prihvaćanjem navoda žalbe, pobijana presuda preinači.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Međutim, ovaj Sud je utvrdio da je na štetu okrivljenika povrijeđeno materijalno prekršajno pravo iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, jer je prvostupanjski sud činjenično opisano djelo iz izreke pobijane presude u točki 1. pogrešno pravno označio.

4.2. Naime, iz činjeničnog opisa djela u izreci nije razvidno da je kao posljedica postupanja protivno odrede članka 109. stavka 2. Zakon o sigurnosti prometa na cestama izazvana materijalna šteta, a odredba članka 293. stavka 1. citiranog Zakona propisuje da ukoliko je prekršajem izazvana prometna nesreća s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 1.000,00 kuna, u kojem smislu je za ostvarenje obilježja djela izostala svaka naznaka i opis materijalne štete.

4.3. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti pobijanu presudu preinačio u pravnoj oznaci djela, na način da je činjenično opisano postupanje okrivljenika u izreci pravno označio prekršajem iz članka 109. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to navedeno u točki I izreke ove presude, uslijed koje odluke je preinačio i odluku o kazni za to djelo i utvrdio je na temelju pravilne pravne oznake i uz primjenu instituta ublažavanja koju je primijenio i prvostupanjski sud, budući da žalitelj u tom dijelu ne dovodi u pitanje pobijanu odluku. S obzirom je preinačena odluka o kazni za djelo iz članka 109. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to je po službenoj dužnosti trebalo preinačiti i ukupnu novčanu kaznu, pa je ovaj Sud prihvaćanjem odmjerene kazne za djelo u točki 2. izreke pobijane presude, izrekao ukupnu novčanu kaznu jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih kazni.

5. Ispitujući nadalje predmet po službenoj dužnosti ovaj Sud nalazi da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem.

5.1. Naime, iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik bio uhićen 12. studenoga 2019. u 18,00 sati do 13. studenoga 2019. u 8,45 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu članka 40. stavka 2. Prekršajnog zakona, jer izričaj „svaki započeti dan…“ podrazumijeva kalendarski uračunavanje uhićenja, zadržavanja ili drugog načina oduzete slobode u izrečenu kaznu. Budući da je okrivljenik uhićen 12. studenoga 2019. a pušten na slobodu 13. studenoga 2019., to se konkretno oduzimanje slobode izjednačava s 2 dana zatvora, odnosno 600,00 kuna novčane kazne. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je u izrečenu kaznu uračunao 600,00 kuna, pa je okrivljeniku na ime kazne preostalo za platiti 4.800,00 kuna.

6. Ispitujući dalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj Sud nije utvrdio postojanje drugih povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika.

7. Osnovani su navodi žalitelja da prvostupanjski sud prilikom odluke o zaštitnoj mjeri nije pravilno vrednovano težinu djela koja proizlazi iz izrazito visokog stupnja koncentracije alkohola u organizmu ispitanika od 3,13 g/kg, kao i mjesta te vremena upravljanja vozilom, uz što je nedokumentiranu izjavu okrivljenika pogrešno cijenio razlogom za neizricanje zaštitne mjere. U pravu je žalitelj da je okrivljenik svojim bezobzirnim postupanjem u frekventno doba dana i mjestu upravljanja vozilom, budući da se radi o vremenu povratka građana s posla u centru Grada, u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu, čemu je u prilog i počinjeno djelo opisano u točki 1. izreke pobijane presude. Stoga je ovaj Sud prihvatio žalbu tužitelja i okrivljeniku na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, smatrajući da je u predmetnom slučaju ista opravdana i primjerena. Naime, po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod takvim utjecajem alkohola nalaze u pijanom stanju, izražena je dremljivost, nisu sposobne koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum, pa je i ovaj Sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih teških prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela, osobinama ličnosti počinitelja i nedovoljnoj svijesti o opasnosti prekršaja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona.

8. U trajanje zaštitne mjere uračunati će se vrijeme koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta Naredbom o određivanju mjere opreza Postaje prometne policije Zadar od 12. studenoga 2019.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. rujna 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.