Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-962/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Karmen Novak-Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Ž. M., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 3. prosinca 2019., broj: 12.PpP-869/2019, u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okrivljenog Ž. M. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi iznos troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 300,00 kn (tristo kuna) / 39,82 EUR[1] (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću okr. Ž. M. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna.

1.1. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme uhićenja 27. studenog 2019. u 12,10 sati do15,00 sati istog dana, uračunato u izrečenu kaznu kao jedan dan zatvora, odnosno 300,00 kuna novčane kazne, pa mu je na ime izrečene novčane kazne preostalo za platiti 6.700,00 kuna.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbenu osnovu, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj u bitnome ističe da se ne osjeća krivim jer da nije osobno primio obavijest o stupanju na snagu izrečene zabrane upravljanja motornim vozilom, a nadalje da je kazna prestrogo odmjerena s obzirom na njegove materijalne prilike, odnosno izostanak ikakvih primanja. Predlaže da se kazna zamijeni radom za opće dobro.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

6.1. Naime, žalitelj u postupku pred sudom nije dovodio u pitanje svojstvo vozača inkriminirane prilike niti je dovodio u pitanje zaprimanje odluke Postaje prometne policije Omiš broj: 511-12-30-04-33-28/2018 od 19. travnja 2019. kojom mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, dakle i znanje o izrečenoj zabrani. Iako odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 118/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. više nije propisano (i naknadno) dostavljanje obavijesti počinitelju o upisu izrečene mjere u evidenciju izdanih vozačkih dozvola, u ovom predmetu, takva obavijest je poslana i dostava koje se u smislu odredbe članka 146. stavka 4. i 7. Prekršajnog zakona smatra urednom, budući da je nakon prethodno ostavljene obavijesti za primatelja, uručena u tzv. drugoj dostavi, pa nije odlučno je li primitak potpisao žalitelj ili njegova majka. Stoga žalitelj bez uspjeha upire da nije znao od kada mu stupa na snagu izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, jer iz rezultata provedenog postupka proizlazi da su u pogledu znanja o stupanju na snagu zabrane upravljanja motornim vozilom poduzete sve radnje sukladno pozitivnim propisima, a za prekršaj je kriv i počinitelj koji je postupao iz nehaja. Eventualne nejasnoće o vremenu stupanja na snagu izrečene zaštitne mjere žalitelj je bio dužan na pouzdan način razjasniti i utvrditi prije upravljanja vozilom u prometu na cesti, provjerom na internetskim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova RH ili na drugi relevantan način.

6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Razmatrajući odluku o kazni ovaj Sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini i opasnosti djela te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, i suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je cijeneći ukupnost olakotnih okolnosti na strani žalitelja te već u dovoljnoj mjeri vrednujući njegove obiteljske i loše materijalne prilike, na koje ponovno upire u žalbi, kaznu izrekao uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne za predmetno djelo, smatrajući da će se tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, ne nalazeći nove relevantne okolnosti za odmjeravanje kazne, koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.

7. 1. U izrečenu kaznu pravilno je uračunato vrijeme koje je okrivljenik bio uhićen pa je na ime izrečene novčane kazne preostalo za platiti 6.700,00 kuna.

8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela novčane kazne za uplatu, u za to određenom roku.

9. Prijedlog žalitelja za zamjenu novčane kazne radom za opće dobro je preuranjen jer se, sukladno odredbe članka 34. Prekršajnog zakona, o tome odlučuje u postupku izvršenja prekršajne sankcije.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.