REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U SPLITU
Sukoišanska br. 6, Split
Poslovni broj: 6. Povrv-643/2021-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja R. Z. d.o.o., u stečaju, OIB: …, Z., kojeg zastupa P. H., odvjetnik iz Z., protiv tuženika O. d.o.o., OIB: …, S., kojeg zastupa D. S., odvjetnik u Ž. i S., odvjetničko društvo j.t.d. iz Z., radi isplate (v.p.s. 90.000,00 kn/11.945,05 eura), 15. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. M. iz S., Posl. br.: Ovrv-213/2017 od 9. lipnja 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana, isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 90.000,00 kn / 11.945,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 20.000,00 kn / 2.654,45 eura od 5.9.2015. do isplate;
- na iznos od 6.000,00 kn / 796,34 eura od 15.11.2015. do isplate;
- na iznos od 6.000,00 kn / 796,34 eura od 18.11.2015. do isplate;
- na iznos od 58.000,00 kn / 7.697,92 eura od 21.2.2016. do isplate; sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana naknadi tužitelju kao ovrhovoditelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn / 373,28 eura, sa zateznom kamatom od 09.06.2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i u tom se dijelu prihvaća tužbeni zahtjev.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. M. iz S., Posl. br.: Ovrv-213/2017 od 9. lipnja 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku platiti tužitelju kao ovrhovoditelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn / 9,95 eura te predvidive troškove ovrhe u iznosu od 993,75 kn / 131,89 eura sve sa zateznom kamatom od 09.06.2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i u tom se dijelu odbija zahtjev tužitelja.
III Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.562,50 kn / 1.534,61 eura, dok se za više traženi trošak u iznosu od 2.762,50 kn / 366,65 eura, zahtjev tužitelja odbija.
Obrazloženje
1. Nakon što je javni bilježnik J. M. iz S., po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja, na temelju priložene vjerodostojne isprave – Izvoda otvorenih stavki na dan 26. siječnja 2017., kao izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Posl. br.: Ovrv-213/2017 od 9. lipnja 2017. kojim je naložena isplata tražbine iz prijedloga za ovrhu u iznosu od 90.000,00 kn, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja kao ovrhovoditelja do isplate te su odmjereni nastali troškovi postupka u iznosu od 2.887,50 kn i predvidivi troškovi postupka u iznosu od 993,75 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je kao ovršenik podnio pravodobni prigovor.
2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, tuženik je kao ovršenik istakao da pobija u cijelosti rješenje o ovrsi javnog bilježnika te da osporava i osnovu i visinu ovrhovoditelja, jer da nema nikakvih dugovanja prema ovrhovoditelju. Nadalje je istakao kako nije upoznat sa sadržajem stavaka računa, na koju uslugu ovrhovoditelja se odnose, niti su mu računi ovrhovoditelja dostavljeni prije donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Tuženik je kao ovršenik istakao da u rješenju o ovrsi moraju biti naznačeni ovršna, odnosno vjerodostojna isprava na temelju koje se ovrha određuje, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe i drugi podaci potrebni za ovrhu, a što predmetno rješenje javnog bilježnika, koje je otisnuto javnobilježničkim štambiljem ne sadrži te da nije moguće odrediti ovrhu. Ovršenik je pobio i visinu i osnovu troška postupka, osporavajući uključivi trošak odvjetnika i javnog bilježnika kao paušalni trošak svaki u iznosu od 30,00 kn. Stoga je predložio staviti izvan snage rješenje o ovrsi te nastavak postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Nakon pravodobno podnesenog prigovora, sud je rješenjem poslovni broj 6 Povrv-715/2017 od 18. srpnja 2017. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odlučio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U nastavljenom parničnom postupku, tužitelj je u podnesku od 29. kolovoza 2017. naveo kako je postupio po članku 31. Ovršnog zakona, jer je i izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava na temelju koje se može predložiti donošenje rješenja o ovrsi. Nadalje je istakao da se poslovni odnos između tužitelja i tuženika temelji na zaključenim ugovorima o pozajmici koje su stranke međusobno sklopile 20. veljače 2015. u kojem je tužitelj kao zajmodavac isplatio tuženiku iznos od 58.000,00 kn na račun tuženika u svrhu tekuće likvidnosti, ugovorom o pozajmici od 17. studenog 2014. iznos od 6.000,00 kn, ugovorom o pozajmici od 14. studenog 2014. iznos od 6.000,00 kn te ugovorom o pozajmici od 4. rujna 2014. iznos od 20.000,00 kn, sve uplatom na transakcijski račun tuženika u svrhu tekuće likvidnosti, a tuženik se obvezao predmetnim ugovorima vratiti pozajmljeni iznos u roku od jedne godine. Tužitelj je istakao kako je prije pokretanja ovog ovršnog postupka obratio se tuženiku s pozivom na plaćanje predmetnog duga, predloživši tuženiku plaćanje duga u obrocima, a također mu je poslao opomenu pred tužbu. Tužitelj je predložio da na okolnosti potraživanja tužitelja sud izvede dokaz knjigovodstveno-financijskog vještačenja poslovnih knjiga tužitelja i tuženika te je predložio sudu donijeti presudu kojom će u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.
5. Tijekom postupka tuženik je ustrajao u osporavanju osnova i visine zahtjeva tužitelja te se najprije nije protivio provedbi vještačenja u ovoj pravnoj stvari, a naknadno se usprotivio izvođenju tog dokaza bez ikakvog obrazloženja.
6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu i to:
Izvod otvorenih stavki na dan 26.01.2017., kao izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (stranica 4 spisa), Ugovor o pozajmici od 20. veljače 2015. (stranice 15 i 77 spisa), Ugovor o pozajmici od 17. studenog 2014. (stranice 16, 78 i 79 spisa), Ugovor o pozajmici od 14. studenog 2014. (stranice 17, 80 i 81 spisa), Ugovor o pozajmici od 4. rujna 2014. (stranice 18, 82 i 83 spisa), izvodi iz J&T banke d.d. za tužitelja (stranice 19- 22 spisa), ispis internet stranice www.boniteti.hr (stranica 23 spisa), poziv na plaćanje tužitelja od 1. lipnja 2016. (stranica 24 spisa), opomena za plaćanje dospjelih potraživanja pred tužbu/ovrhu tužitelja od 13. prosinca 2016. s dostavnicom (stranica 25-26 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (stranice 27-31 spisa) i Nalaz i mišljenje vještaka JUT d.o.o. od 13. svibnja 2022. (stranice 87-98 spisa). Budući da je tuženik zahtijevao uvid u izvornike ugovora o pozajmici to je navedeni dokaz izveden na ročištu od 13. prosinca 2021. te su nakon pregleda navedene isprave vraćene podnositelju (tužitelju).
U postupku je izveden dokaz vještačenja po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije J. d.o.o., D. R., koji je sačinio pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka protiv kojeg vještačenja tužitelj nije imao prigovore sukladno podnesku tužitelja od 17. svibnja 2022., dok tuženik se nije očitovao o provedenom vještačenju.
7. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregledom isprava koje se nalaze u spisu, provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja te očitovanjem stranaka u postupku, odlučeno je kao u izreci zbog slijedećih razloga:
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 90.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja do isplate na ime vraćanja zajma kojeg je tužitelj sukladno dostavljenim ugovorima o zajmu isplatio tuženiku sa svog računa na račun tuženika.
9. Odredba članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Iz isprava koje je tužitelj dostavio kao dokaze u ovom postupku, razvidno je da je tužitelj sa tuženikom zaključio četiri ugovora o pozajmici i to Ugovor o pozajmici od 4. rujna 2014. na iznos od 20.000,00 kn, Ugovor o pozajmici od 14. studenog 2014. na iznos od 6.000,00 kn, Ugovor o pozajmici od 17. studenog 2014. na iznos od 6.000,00 kn i Ugovor o pozajmici od 20. veljače 2015. na iznos od 58.000,00 kn, kojim se tužitelj kao zajmodavac obvezao predati tuženiku kao zajmoprimcu navedene iznose uplatom na transakcijski račun tuženika kao zajmoprimca na dan sklapanja tih ugovora u svrhu tekuće likvidnosti, a zajmoprimac se u svim tim ugovorima obvezao vratiti pozajmljeni iznos u roku od godinu dana, dok su stranke ugovorile da neće zaračunavati kamate. Provedenim vještačenjem po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije nesporno je utvrđeno da je stanje u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika istovjetno, da tuženik duguje tužitelju s osnova primljenih zajmova sukladno naprijed navedenim ugovorima o pozajmici iznos od 90.000,00 kn, da tuženik u roku od godine dana nije vratio tužitelju iznos kojeg je dobio na ime pozajmice.
Tužitelj je uz podnesak od 29. kolovoza 2017. dostavio izvatke sa svog računa kojeg vodi kod banke iz kojih je razvidno kako je tužitelj sa svog računa uplaćivao na račun tuženika naprijed navedene iznose koji su predmet ugovora o zajmovima. Isto tako, tužitelj je dostavio dokaze, koje tuženik nije osporio, da je pozivao tuženika na vraćanje iznosa koje je tuženik primio temeljem ugovora o pozajmicama i to dopisima od 1. lipnja 2016. i od 13. prosinca 2016.
Dakle, tužitelj je provedenim postupkom dokazao postojanje svog utuženog potraživanja temeljem ugovora o pozajmicama koje je zaključio sa tuženikom te je dokazao da mu u ostavljenom roku tuženik nije vratio pozajmljene iznose, pa tužitelju na svaki pozajmljeni iznos pripadaju i zatezne kamate od dospijeća do isplate sukladno članku 29. stavak 1. ZOO-a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora jer se u konkretnoj stvari radi o trgovačkim ugovorima, budući da su stranke trgovci pa se primjenjuje stopa zatezne kamate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, s tim da se napominje kako je tužitelj za svaku pojedinačnu tražbinu prema pojedinačnom označenom ugovoru o pozajmici zateznu kamatu računao nakon proteka jednogodišnjeg roka u kojem je tuženik mogao vratiti pozajmljenu svotu i to od sljedećeg dana od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja sve u smislu članka 499. stavak 1. ZOO-a, dok tuženik tijekom postupka nije dokazao da je vratio tužitelju iznose koje je nedvojbeno primio od tužitelja na ime pozajmica i unio je u svoje poslovne knjige i poslovnu dokumentaciju kao dug tužitelju. Stoga je sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika i prihvatio tužbeni zahtjev za glavnicu u iznosu od 90.000,00 kn/11.945,05 eura sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate sve u smislu članka 499. stavak 1. ZOO-a, članka 29. ZOO-a u vezi sa člankom 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a).
10. U svezi sa nastalim i predvidivim troškovima postupka sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika i u dijelu u kojem je tužitelju odmjeren nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn / 373,28 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – 9. lipnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.
Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 90.000,00 kn, tužitelju za nastale troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom pripada javnobilježnički trošak i to javnobilježnička nagrada sukladno članku 6. i članku 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 114/12, dalje Pravilnika) u iznosu od 1.250,00 kn uvećano za PDV od 25% u iznosu od 312,50 kn, kao i trošak odvjetnika za sastav prijedloga za ovrhu – 100 bodova ili iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 11/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT), kojem iznosu je pridodan PDV od 25% u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 42. OT) ili ukupno iznos od 2.812,50 kn, za koji iznos je sud u točci I izreke ove presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim su određeni nastali troškovi ovršnog postupka sukladno odredbama članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14) te odredbama članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.
11. Međutim, tužitelju sud u nastali trošak ovršnog postupka nije odmjerio paušalni trošak odvjetnika u iznosu od 30,00 kn i paušalni trošak javnog bilježnika u iznosu od 30,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 15,00 kn ili sveukupno iznos od 75,00 kn/9,95 eura iz razloga što tužitelj kao ovrhovoditelj nije naznačio o kojim paušalnim troškovima tužitelja se radi koji podliježu plaćanje u ovršnom postupku niti je naveo o kojim paušalnim troškovima javnog bilježnika se radi da bi sud takve troškove i odmjerio, a sukladno članku 6. naprijed navedenog Pravilnika za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ili prosljeđivanja prijedloga nadležnom sudu radi donošenja odluke i dostavljanja rješenja strankama, pripada javnobilježnička nagrada u jedinstvenom iznosu. Nadalje, predvidivi troškovi ovršnog postupka koji su odmjereni rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u iznosu od 993,75 kn/131,89 eura, tužitelju neće niti nastati zbog izjavljenog prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Slijedom navedenog riješeno je kao u točkama I i II izreke presude.
12. Tužitelj u ovom sporu nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu (samo u dijelu za dio nastalih troškova ovršnog postupka i za predvidive troškove ovršnog postupka) zbog čega tuženiku nisu nastali posebni troškovi postupka pa se odluka o trošku parničnog postupka temelji na odredbama članka 154. stavak 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) i Tarifi sudskih pristojbi prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19) i zahtjevu tužitelja na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava i vrijednosti predmeta spora od 90.000,00 kn/11.945,05 eura, pa je tužitelju odmjeren trošak za sastav obrazloženog podneska od 29. kolovoza 2017. – 100 bodova ili iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT), za zastupanja na ročištima od 3. prosinca 2018., 13. prosinca 2021. i 27. lipnja 2022., svako po 100 bodova – ukupno 300 bodova ili iznos od 3.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu od 27. listopada 2021. na kojem se procesno raspravljalo – 50 bodova ili iznos od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT) te za podnesak od 17. svibnja 2022., kojim je tužitelj izjavio da nema primjedbi na vještačenje sudskog vještaka, dakle nije iznio primjedbe na vještačenje, koji podnesak se ubraja u ostale podneske – 25 bodova ili iznos od 250,00 kn (Tbr. 8/3 OT) ili ukupno iznos od 4.750,00 kn / 630,43 eura, kojem iznosu je pridodan PDV od 25% u iznosu od 1.187,50 kn/157,61 eura ili ukupno za zastupanje iznos od 5.937,50 kn / 788,04 eura. Tom iznosu je pridodan i trošak uplaćenog predujma za provedbu vještačenja od 5.000,00 kn kao i sudska pristojba za presudu u iznosu od 625,00 kn iz razloga što se pristojba za platni nalog uračunava u pristojbu za odluku suda koja bude donesena povodom prigovora protiv platnog naloga, a pristojba za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uračunava se u pristojbu za odluku suda – točke 10. i 12. Napomene uz Tar.br. 2. Tarife sudskih pristojbi, pa je tužitelju u trošak parničnog postupka uračunat i odmjeren trošak u sveukupnom iznosu od 11.562,50 kn / 1.534,61 eura.
Više traženi trošak parničnog postupka od naprijed odmjerenog troška sud tužitelju nije odmjerio budući da je o trošku ovršnog postupka odlučio sukladno članku 451. stavak 3. ZPP-a koji trošak je sadržan u točkama I i II izreke presude, dok za ostali trošak je sud naveo zbog čega nije odmjerio više traženi parnični trošak u iznosu od 2.762,50 kn / 366,65 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci III izreke presude. Za napomenuti je da su u ovom postupku na dvojan način izraženi iznosi sukladno Zakonu u uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/2022) i Odluke o dvojnim iskazivanjem novčane vrijednosti koje je obvezno od 5. rujna 2022. prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kn.
U Splitu 15. rujna 2022.
Sudac
Nevenka Marunica, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana objave ove presude.
Dna:
- tužitelju po punomoćniku, uz rješenje za sudsku pristojbu presude u iznosu od 625,00 kn,
- tuženiku po punomoćniku,
- u spis
