Poslovni broj Gž-2393/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji, Mileni Vukelić-Margan u ostavinskom predmetu iza pokojnog Z. Š., sina I., iz Z., rođenog 04. travnja 1930., a preminulog 16. siječnja 2018., odlučujući o žalbi nasljednice pok. Z. Š., Z.Ć. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 68 O-1636/2018-20 od 14. svibnja 2020., 15. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba zakonske nasljednice pok. Z. Š., Z. Ć. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 68 O- 1636/2018-20 od 14. svibnja 2020.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja je određen prekid ostavinskog postupka iza pok. Z. Š., te je upućena Z. Ć., kćer ostavitelja, u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnični postupak protiv ostalih zakonskih nasljednika ostavitelja, I., Z., D. i D. Š., radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu ostavitelja ulaze i - stan u prizemlju, stan na 1. katu i stan na 2. katu zgrade u Z., sagrađene na k.č. br..... k.o R., te pomoćni prostor površine 60,46 m2, otvorene stepenice i natkrivena terasa, ukupno 83,63 m2 te pomoćni prostor površine 21,19 m2 i natkrivena terasa površine 18m2, ukupno 39,19 m2. Odlučeno je da će prekid postupka trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka te da će ostavinski postupak biti nastavljen bez obzira na prigovore ako Z. Ć. iz Z. ne pokrene parnični postupak u navedenom roku. Protiv rješenja je žalbu podnijela nasljednica ostavitelja Z. Ć., pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ostavinskom postupku na temelju odredbe čl. 175 st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 81/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15; dalje ZN).

U žalbi navodi da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da su razlozi rješenja proturječni. Ističe da su ostali zakonski nasljednici istaknuli kako nekretnina upisana u posjedovnom listu broj ... k.o. R. ne predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja jer ju je ostavitelj za života njima dao na uživanje, dakle da sami navode kako im nekretnina nije dana u vlasništvo za života ostavitelja pa zaključuje da se radi o nekretnini koja predstavlja imovinu ostavitelja. Glede Ugovora o fizičkoj diobi nekretnine iz 2005., navodi da se radi o ugovoru koji nije podoban za zaključak da nekretnine ne ulaze u ostavinsku imovinu ostavitelja, pa da je nejasno pravno stajalište da je pravo žaliteljice manje vjerojatno. Naglašava da iz javnih registara, zemljišnih knjiga i katastra, nedvojbeno proizlazi da je prijeporna nekretnina ostavinska imovina, čemu u prilog da govori i privremeni kupoprodajni ugovor, te utanačenje iz 1977. prema kojemu su ostavitelj i njegov brat S. Š. navedenu nekretninu kupili u jednakim dijelovima, što da se nije promijenilo do smrti ostavitelja. Ističe da Ugovor o fizičkoj diobi nekretnine nema elemente ugovora o darovanju ili nekog drugog ugovora kojim bi se prenijelo vlasništvo, da uopće ne sadrži tabularnu izjavu kojom bi ostavitelj dopustio uknjižbu prava vlasništva, niti je potpis ostavitelja ovjeren pa da se radi o ispravi koja nije podobna za uknjižbu, što sve da govori u prilog zaključku da prijeporne nekretnine predstavljaju ostavinsku imovinu. Osim toga ističe da rješenje o izvedenom stanju na koje se poziva sud prvog stupnja nema nikakvog utjecaja na pitanje vlasništva, posebice kada se imaju u vidu podaci u javnim knjigama.

Predlaže stoga ukinuti pobijano rješenje i obvezati sunasljednike da joj nadoknade troškove žalbenog postupka.

Zakonski nasljednici ostavitelja Z., Z., D. i D. Š. u odgovoru na žalbu navode da je odredbama Ugovora o fizičkoj diobi nekretnina od 16. kolovoza 2005. jasno i nedvosmisleno iskazana volja ugovornih strana, te je precizno navedeno što kome pripada u vlasništvo pa da se radi o imovini koja je izašla iz vlasništva ostavitelja i ne može ući u ostavinsku masu. Naglašavaju kako žaliteljica nije stranka narečenog ugovora niti je spomenuta kao zajednički sudionik u gradnji objekta, pa tako nije bila uključena ni u obvezu plaćanja troškova oko legalizacije bespravnog izgrađenog objekta. Stoga smatraju da je pravilno ocijenjeno da je pravo žaliteljice manje vjerojatno.

Predlažu stoga žalbu odbiti i prvostupanjsko rješenje potvrditi.

U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje žaliteljica, jer su razlozi rješenja potpuni i jasni, u njima nema proturječja, te je rješenje moguće ispitati. Pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je žaliteljica upućena na parnicu jer je njezino pravo s osnovom ocijenjeno manje vjerojatnim u smislu odredbe čl. 225. st. 1. ZN-a.

Naime, žaliteljica kao zakonska nasljednica ostavitelja, je u postupku isticala da svi stanovi koji se nalaze u objektu na adresi .. B. o. 3, predstavljaju ostavinsku imovinu ostavitelja, dok su ostali zakonski nasljednici, dva sina i dva unuka ostavitelja, tvrdili da ostavinsku imovinu predstavlja isključivo stan u suterenu objekta, dok su preostala tri stana, te točno određeni pomoćni prostori, za života ostavitelja raspoređeni Ugovorom o fizičkoj diobi nekretnina, pa da ne predstavljaju ostavinsku imovinu.

Prema odredbi čl. 224. ZN-a sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine, a prema odredbi čl. 225. st. 1. ZN-a sud će uputiti na parnicu stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.

Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da nekretnina koja je predmetom ostavinskog postupka nije upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo ostavitelja, međutim, priložene su isprave iz kojih bi proizlazilo da su ostavitelj i njegov brat S. Š. još 1975. na jednake dijelove kupili od ranijih vlasnika čestice k.č. br. ...., ..... i .... k.o. R., da je ostavitelju pripala stambena zgrada..... B.o. 3, te da su još 2005. ostavitelj i njegovi sinovi sklopili Ugovor o fizičkoj diobi nekretnina, a prema kojemu je ostavitelju pripao stan u suterenu objekta sa pomoćnom prostorijom, a svakom od sinova je pripao po jedan stan u istom objektu, s tim što je dogovoreno da će troškove utvrđivanja i uknjižbe vlasništva te plaćanja komunalnih usluga, ugovorne strane snositi razmjerno veličini posebnih dijelova.

Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da su ispravama koje su priložene u spisu, sinovi, odnosno unuci ostavitelja učinili vjerojatnom tvrdnju da samo stan u suterenu narečenog objekta predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja, dok su ostali stanovi kao posebni dijelovi nekretnine pripali u vlasništvo svakom od njih na način kako je to ugovoreno, pa je posljedično tome pravilan i zaključak da je pravo žaliteljice koje se odnosi na pravo zakonskog nasljeđivanja svih posebnih dijelova iste nekretnine manje vjerojatno.

Na žalbene navode valja odgovoriti da će se pitanje vlasništva posebnih dijelova predmetne nekretnine raspraviti i utvrditi u parničnom postupku povodom tužbe koju bi trebala podnijeti žaliteljica, ukoliko tužbu podnese. Za odluku o prekidu postupka je dovoljno bilo utvrditi postojanje spora između nasljednika o opsegu ostavine, te utvrditi čije pravo je manje vjerojatno kako bi se upravo tog nasljednika uputilo na parnicu. Pritom treba istaći da tvrdnja da ugovor o fizičkoj diobi nije podoban za upis u zemljišne knjige, sama po sebi ne ukazuje da isti pravni posao ne bi mogao biti osnova za stjecanje vlasništva posebnih dijelova nekretnine.

Zbog izloženog je valjalo žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 15. rujna 2022.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan