Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-293/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z.P., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 6. travnja 2022. poslovni broj K-122/2016-92, u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. Z.P., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, pod točkom I, na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Zadru broj K-122/2016 od 27. travnja 2016..
1.1. Istom presudom, pod točkom II, proglašen je krivim opt. Z.P. zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara iz čl. 236. st. 1. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.
1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 opt. Z.P. je dužan naknaditi ošt. P.Š. imovinskopravni zahtjev u iznosu od 13.000,00 kuna, u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 opt. Z.P. oslobođen je naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1.-6. ZKP/08.
2. Protiv te presude žali se opt. Z.P. po braniteljici J.V.Š., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, "nepravilne primjene kaznenog zakona", pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..
5. Žalba nije osnovana.
6. Opt. Z.P. u žalbi po braniteljici navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz "čl. 384. st. 11." ZKP/08 jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te dokazima koji su izvedeni u postupku, čime se sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Međutim, obrazlažući ovaj žalbeni osnov opt. P. u žalbi navodi da se u pobijanoj presudi ne navodi da nije sporno da su uplate vršene na račun optuženika kod OTP banke u tri navrata od veljače do travnja 2015., a da suprotno tome prema podacima FINA-e za transakcijski račun opt. P. proizlazi da je od 1. siječnja 2015. do 30. kolovoza 2019. "evidentirana samo jedna uplata na ime oštećenika P.Š. i to dana 4. ožujka 2019. u iznosu od 1.000,00 kuna", a onda da je prvostupanjski sud prihvativši kao vjerodostojan iskaz ošt. P.Š. utvrdio da je opt. Z.P. izvršio tri uplate, prvu od 4.000,00 kuna, drugu od 1.000,00 kuna i treću od 8.000,00 kuna na račun optuženika. Ovaj potonji žalbeni navod ne predstavlja naprijed navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju u žalbi navodi optuženik već prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
6.1. Opt. P. se žali zbog povrede kaznenog zakona. Međutim, radi se o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona jer optuženik u žalbi predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u vezi drugačije utvrđenje činjeničnog stanja. Za ukazati je da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.
7. Opt. P. žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio kao vjerodostojan iskaz ošt. P.Š. i na temelju tog iskaza utvrdio da je njemu (opt. P.) pozajmio ukupno 13.000,00 kuna, tako što je u tri navrata od veljače do travnja 2015. uplatio optuženiku na račun prvo 4.000,00 kuna, potom 1.000,00 kuna i u konačnici 8.000,00 kuna. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. P. koji ne osporava da je od ošt. Š. zatražio pozajmicu, te da su se usmeno dogovorili o pozajmici u iznosu od 5.000,00 eura, ali da mu je u konačnici oštećenik uplatom na račun u nekoliko navrata pozajmio iznos od ukupno 13.000,00 kuna, time da su dogovarane nikakve kamate, a da je rok za povrat novca bio šest mjeseci. Pored toga, opt. P. ne osporava da od pozajmljenog iznosa nije ništa vratio oštećeniku sve do dana donošenja prvostupanjske presude. Pri tome optuženik ne osporava da je oštećeniku predočio da mu taj iznos novca treba za adaptaciju stana koji je dobio na korištenje od PU zadarske gdje je bio zaposlen, te ističe da su mu na toj adaptaciji stana radili M.J. i R.S.. Uz to optuženik u obrani ističe da je bio suspendiran s posla, te da je tada primao manji iznos naknade plaće, a onda da je prestao sa radom u policiji, zbog čega da je došao u financijske probleme zbog kojih nije mogao vratiti pozajmljeni iznos. Prvostupanjski sud je takvu obranu opt. P., koji osporava da bi kod ugovaranja pozajmice sa ošt. Š. postupao s prijevarnom namjerom, predočavajući oštećeniku da će pozajmljeni iznos novca vratiti u kratkom roku, iako je bio svjestan da novac neće vratiti, ocijenio nevjerodostojnim i usmjerenim na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, prvostupanjski sud je na temelju podataka porezne uprave utvrdio da je optuženik u vremenu od 2014. do 2017. imao prihode od plaće, time da je i nakon udaljenja iz službe 14. svibnja 2015. primao naknadu plaće od 80% što je u netu iznosilo 8.311,58 kuna, a na temelju iskaza svjedokinje M.D., glavne povjerenice Sindikata policije PU zadarske, da je optuženik u svibnju 2016. otplatio sva dugovanja prema tzv. kasi uzajamne pomoći iz koje je 2014. pozajmio iznos od 60.000,00 kuna koji je trebalo vratiti u roku od tri godine, ali je tu pozajmicu vratio i prije vremena, time da je 19. svibnja 2016. nakon podnošenja zahtjeva za isplatom uštede i ispisa iz kase uzajamne pomoći od ušteđenih sredstava zatvorio preostali iznos zajma od 22.100,00 kuna, a razlika od 4.500,00 kuna da je optuženiku isplaćena na račun. Na temelju iskaza svjedoka M.J. prvostupanjski sud je utvrdio da je taj svjedok optuženiku izvodio nekakve radove na stanu, ali da je te radove obavio bez naknade, a na temelju iskaza svjedoka R.S. da je ovaj potonji svjedok izvodio radove u stanu optuženika za što mu je plaćeno između 1.900,00 i 2.000,00 kuna. Stoga prvostupanjski sud pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza nalazi dokaznim da je opt. Z.P. zatražio pozajmicu gotovog novca od ošt. P.Š., predočivši oštećeniku da će mu novac vratiti u kratkom roku, pa kada je oštećenik u to povjerovao te mu od veljače do travnja 2015. pozajmio ukupno 13.000,00 kuna, nije vratio pozajmljeni iznos novca, niti nakon više poziva oštećenika, iako je to bio u mogućnosti. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima optuženika.
8. Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. Z.P. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11. To zbog toga što je opt. P. od ošt. P.Š. zatražio pozajmicu gotovog novca, neistinito predočavajući oštećeniku da mu je taj novac potreban za uređenje stana i da će pozajmljeni iznos novca vratiti u kratkom roku, pa kada je na taj način doveo u zabludu oštećenika koji mu je u tri navrata posudio ukupno 13.000,00 kuna, iako je bio u mogućnosti da pozajmljeni iznos novca vrati, nije to učinio već je novac zadržao za sebe i na taj način si pribavio protupravnu imovinsku korist i za navedeni iznos novca oštetio oštećenika.
9. Nije osnovana žalba zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Kada je prvostupanjski sud utvrdio da je opt. Perica počinjenjem kaznenog djela oštetio ošt. Š. za točno utvrđeni iznos od 13.000,00 kuna, pravilno je na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 obvezao optuženika da u tom iznosu naknadi štetu oštećeniku, u primjernom roku od tri mjeseca, od pravomoćnosti presude.
10. Nije osnovana žalba opt. P. zbog odluke o uvjetnoj osudi, koja se samo navodi u uvodu žalbe, bez da se u žalbi konkretizira. Prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je opt. Z.P. za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na temelju tog zakonskog propisa pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od dvije godine.
10.1. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).
11. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, tako da je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Osijek, 15. rujna 2022.
Predsjednik vijeća
Damir Krahulec, v.r.
