Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-1202/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. (nom. D. B.), Š., OIB: ... i I. B. (nom. I. B.), Š., OIB: ..., oba zastupana po punomoćniku B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. c. d.o.o., Z., OIB: ..., Z., zastupane po generalnoj punomoćnici N. T., dipl. iur., zaposlenici tuženika, tuženika C. Š. d.o.o., Š., Š., OIB: ..., zastupane po punomoćniku J. M., dipl. iur., zaposleniku tuženika i tuženika G. Š., OIB: ..., zastupan po gradonačelniku Ž. B., a ovaj po punomoćniku R. Š., dipl. iur., zaposleniku tuženika, radi naknade štete, povodom žalbi tužitelja i tuženika G. Š. izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-912/2011 od 9. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika G. Š. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-912/2011 od 9. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika C. Š. d.o.o. za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka u cijelosti glasi:

"1. Tuženik ad.3 G. Š., Š., dužan je prvotužitelju D. B. (nom. D. B.) iz Š., platiti s osnove pretrpljene neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno (i duševno) zdravlje i s osnove pretrpljene imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od ukupno 173.700,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2.Tuženik ad.3 G. Š., Š., dužan je drugotužitelju I. B. (nom. I. B.) iz Š., platiti s osnova pretrpljene imovinske štete na motociklu iznos od 9.945,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3.Tuženik ad.3 G. Š. dužan je tužiteljima nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 40.954,75 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana objave presude pa do isplate, po stopi zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženika ad.1 H. c. d.o.o. Z., i tuženika ad.2 C. Š. d.o.o., Š., koji glasi:

"1.Tuženici H. C. d.o.o. Z., C. Š. d.o.o., Š., dužni su solidarno prvotužitelju D. B. (nom. D. B ) iz Š., platiti s osnove pretrpljene neimovinske i imovinske štete zbog .

povrede prava osobnosti na tjelesno (i duševno) zdravlje i s osnove pretrpljene imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od ukupno 173.700,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2.Tuženici H. C. d.o.o. Z., C. Š. d.o.o., Š., dužni su solidarno drugotužitelju I. B. (nom. I. B.) iz Š., platiti s osnova pretrpljene imovinske štete na motociklu iznos od 9.945,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3.Tuženici su dužni tužiteljima nadoknaditi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana objave presude pa do isplate, po stopi zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

5. Dužni su tužitelji ad.1 i ad.2 naknaditi tuženiku ad.1 trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 kuna, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Pravovremenim, potpunim i dopuštenim žalbama presudu pobijaju tužitelji i tuženik G. Š.

3. Tužitelji pobijaju presudu u odbijajućem dijelu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu ili da ju ukine u smislu žalbenih navoda.

4. Tuženik G. Š. pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu ili da ju eventualno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovore na žalbu tužitelja podnijeli su tuženici H. c. d.o.o. i C. Š. d.o.o. 6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom i na motociklu, kao posljedica prometne nezgode koja se 12. travnja 2008.g. oko 10,45 sati dogodila na odvojku ceste D8 za cestu D58 u Š., i to radi neodgovarajućeg održavanja prometnice, kod čega je bilo sporno da li za štetu tužiteljima prouzročenu stanjem javne ceste postoji solidarna odštetna odgovornost tuženika.

7.1. Presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika G. Š., a odbio protiv tuženika H. c. d.o.o. i C. Š. d.o.o., prvostupanjski sud je utemeljio na ovim činjeničnim utvrđenjima:

- da je do prometne nezgode 12. travnja 2008. oko 10,45 sati došlo na dijelu državne ceste koja prolazi kroz naselje - G. Š., zbog čega je za štetnu radnju (propustu u čišćenju javne ceste) odgovoran tuženik G. Š., kod čega se sud poziva na odredbu čl. 11. Zakona o javnim cestama (NN br. 180/04; 62/06 i 138/06; dalje: ZJC) i odredbu čl. 3 st. 1. i 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN br. 36/95; 70/97; 128/99; 57/00; 129/00; 59/01; 26/03 - pročišćeni tekst; 82/04 i 178/04; - dalje: ZKG),

- da pasivna legitimacija tuženika H. c. d.o.o. i C. Š. d.o.o. nije zasnovana niti na zakonu, a niti na ugovornom odnosu, slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na te tuženike,

- da se prometna nezgoda dogodila na području G. Š. što je utvrđeno iz Zapisnika o očevidu prometne nezgode i provedenom prometno-tehničkom vještačenju i u tom dijelu sud se poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj: Rev-786/90 od 20. rujna 1990.,

- da je uzrok nastanka prometne nezgode prelazak motocikla (kojim je upravljao tužitelj D. B.) na kolnički trak za kretanje vozila iz suprotnog smjera i to vozilo je u nekontroliranom gibanju (grebanjem na bok) prešlo razdjeljnu liniju te se sudarilo s osobnim vozilom, a uzrok nekontroliranog kretanja motocikla po kolniku je destabilizacija motocikla zbog naftne mrlje koja je onečistila kolnik u toj mjeri da motociklist nije mogao zadržati motocikl u uspravnom stanju na dionici ceste koja je postavljena u nepravilnom poprečnom nagibu i nepravilnom zavoju,

- da je tužitelj D. B. u prometnoj nezgodi pretrpio neimovinsku štetu zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, a konkretne posljedice u zdravstvenoj sferi tog tužitelja utvrđene su temeljem nalaza i mišljenja medicinskih vještaka kirurške i psihijatrijske struke N. B. i V. N.,

- da je u prometnoj nezgodi nastala šteta na motociklu (marke "Gilera Runner") koji je vlasništvo tuženika I. B., a koja je utvrđena kao totalna šteta u iznosu od 9.945,00 kn, što je utvrđeno temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka za promet D. T.

7.2. Prvostupanjski sud temeljem utvrđenog činjeničnog stanja nalaže tuženiku G. Š. da tužitelju D. B. na ime naknade neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplati slijedeće iznose: 40.000,00 kn na ime pretrpljenih fizičkih bolova, 14.000,00 kn na ime pretrpljenog straha, 35.000,00 kn na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti i 82.000,00 kn na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti ili ukupno iznos od 171.000,00 kn. Također sud nalaže tuženiku G. Š. da tužitelju D. B. na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 2.700,00 kn ili ukupno 173.700,00 kn. U materijalnopravnom dijelu obrazloženja prvostupanjsku sud se poziva na odredbe čl. 1095. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).

7.3. Prvostupanjski sud nalaže tuženiku G. Š. da tužitelju I. B. kao vlasniku motocikla naknadi imovinsku štetu na motociklu u iznosu od 9.945,00 kn. Iako se u ovom dijelu sud ne poziva na konkretnu odredbu materijalnog prava, imajući u vidu sadržaj obrazloženja može se zaključiti da je naknada dosuđena primjenom odredbe čl. 1085. st. 2. ZOO-a, obzirom da je na motociklu nastala totalna šteta.

8. U odnosu na žalbu tužitelja i žalbu tuženika G. Š. u dijelu u kojem tužitelji tvrde da su u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimirani (i) tuženici H. c. d.o.o. i C. Š. d.o.o., dok tuženik G. Š. otklanja svoju pasivnu legitimaciju. Kako je u ovom stadiju postupka i nadalje sporna pasivna legitimacija tuženika, ovaj će sud objedinjeno odgovoriti na navode podnesenih žalbi, kako tužitelja, tako i tuženika G. Š.

8.1. Prema odredbi čl. 19. ZJC-a dio javne ceste koja prolazi kroz naselje održava se kao sastavni dio te javne ceste, osim sustava za odvodnju, javne rasvjete, zelene površine, pothodnika i nathodnika u funkciji pješačkog prometa, biciklističke i pješačke staze, tramvajske, odnosno željezničke pruge, čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega.

8.2. Odredbom čl. 26. st. 1. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih ceste (NN br. 25/98 i 162/98) propisano je da čišćenje kolnika podrazumijeva uklanjanje materijala osulina, odrona, pojedinačnog kamenja, masnih mrlja, blata, smeća i drugih materijala i predmeta koje ugrožavaju sigurnost prometa.

8.3. Stoga iz odredbe čl. 19. st. 1. ZJC-a u vezi s odredbom čl. 26. navedenog Pravilnika proizlazi da čišćenje javnih cesta u dijelu kojim te ceste prolaze kroz naselje (osim čišćenja snijega) nije u nadležnosti tuženika H. c. d.o.o. i tuženika C. Š. d.o.o.

8.4. Nadalje, prema odredbi čl. 3. ZKG-a održavanje javnih površina koje podrazumijevaju održavanje dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu, spada u komunalne djelatnosti za koje je sukladno čl. 2. tog Zakona nadležna jedinica lokalne samouprave.

8.5. Slijedom navedenog, pasivna legitimacija tuženika G. Š. ovisi o pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda da je do štetnog događaja došlo na dijelu javne ceste koja prolazi kroz naseljeno mjesto (Š.). Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 24. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 105/04; dalje: ZSPC) koji se primjenjivao u vrijeme štetnog događaja naselje je definirano kao prostor na kojem se redovi ili skupne zgrade nalaze s jedne ili obiju strana ceste dajući mu izgled ulice i čije su granice označene prometnim znakovima za obilježivanje naseljenih mjesta. U tom kontekstu ovaj sud u ovoj pravnoj stvari prihvaća stajalište prvostupanjskog suda, koje potvrđuje i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: Rev-5246/2019-2 od 21. srpnja 2020., glede određivanja granica naseljenog mjesta, prema kojem su granice naseljenog mjesta označene prometnim znakovima za obilježavanje naseljenih mjesta, a ne prvom i zadnjom kućom u naselju. Dakle, granice naselja određuju prometni znakovi za obilježavanje naseljenih mjesta, a ne objekti i njihova udaljenost od ceste.

9. U odnosu na žalbu tužitelja:

9.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelji pozivaju tvrdnjom da prvostupanjska presuda u toč. 4. izreke ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, prema ocjeni ovoga suda niti taj dio presude, a niti bilo koji drugi dio presude nema takvih nedostataka koji bi bili obuhvaćeni tom bitnom povredom, već je presuda i u tom dijelu potpuno jasna, obzirom da su tužitelji u tom dijelu izreke odbijeni s tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženike H. c. d.o.o. i C. Š. d.o.o. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9.2. Obzirom da tužitelji u žalbi ne osporavaju činjenicu gdje se dogodila prometna nezgoda, niti zbog čega se ona dogodila kao ni činjenicu da se predmetni odvojak s ceste D-8 prema cesti D-58 nalazi u administrativnom području G. Š., dok smatraju da je i dalje sporno pitanje je li naseljeno mjesto ono gdje se nalaze zgrade s jedne strane ceste ili je naselje određeno prometnim znakovima za obilježivanje naseljenih mjesta, bez obzira na udaljenost objekata od ceste, ovaj sud upućuje tužitelje na shvaćanje u vezi primjene odredbe čl. 2. st. 1. toč. 24. ZSPC-a izraženo u toč. 8.5. obrazloženja ove odluke. Stoga je u dijelu u kojem je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike H. c. d.o.o. i C. Š. d.o.o., prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i nije osnovan niti taj žalbeni razlog.

9.3. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom odbijajućem dijelu, toč. 4. izreke.

10. U odnosu na žalbu tuženika G. Š. d.o.o.:

10.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva općenitom tvrdnjom da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama zbog kojih se presuda ne može ispitati. Suprotno tome, prvostupanjski sud je presudu (i) u dijelu u kojem je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na tog tuženika obrazložio jasnim, relevantnim, nedvosmislenim i valjanim razlozima. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10.2. Obzirom da tuženik ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije, kod čega daje svoje tumačenje pojma naselja u smislu odredbe čl. 2. st. 1. toč. 24. ZSPC-a te navodi da nije sporno da se prometna nezgoda desila na njegovom teritorijalnom području, i tog tuženika valja uputiti na shvaćanje u vezi primjene navedene odredbe ZSPC-a izraženo u toč. 8.5. obrazloženja ove odluke. U tom kontekstu ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenične okolnosti konkretnog slučaja u vezi mjesta prometne nezgode, kod čega ponovno valja primijetiti da tuženik u žalbi ne osporava da se prometna nezgoda dogodila na njegovom teritorijalnom području. Nastavno, zauzimanjem pravnog shvaćanja koje je identično pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi definicije pojma naselja iz čl. 2. st. 1. toč. 24. ZSPC-a, ovaj sud ne primjenjuje institut presedana, već primjenjuje (tumači) i sudi temeljem važećih propisa. Posljedično, nije relevantno pozivanje tuženika na praksu ovoga suda izraženu u odluci poslovni broj: Gž-5011/2012-2. Zbog navedenog, nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

10.3. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i u dijelu u kojem je odlučio o osnovi i visini tužbenih zahtjeva tužitelja, radi naknade neimovinske i imovinske štete, a taj dio tuženik navodima žalbe posebno niti ne pobija.

10.4. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu u toč. 1. i 2. izreke.

11. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tužitelji pobijaju općenitom tvrdnjom da je prvostupanjski sud u toč. 5. izreke pogrešno primijenio materijalno pravo dovođenjem u vezu takve odluke sa svojim eventualnim uspjehom u sporu u odnosu na tuženika H. c. d.o.o., dok tuženik G. Š. odluku o troškovima posebno niti ne pobija.

11.1. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijene su žalbe tužitelja i tuženika G. Š. te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. 3. i 5. izreke.

12. Slijedom svega iznijetog, povodom žalbi tužitelja i tuženika odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

13. Tužitelji nisu uspjeli u žalbenom stadiju postupka pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

14. Tuženik C. Š. d.o.o. je podnio zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na odgovor na žalbu, ali kako odgovor na žalbu prema ocjeni ovoga suda nije bio potreban u ovoj parnici u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, to je odbijen i zahtjev tog tuženika za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka te je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Varaždinu 15. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.