Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž Ovr-254/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u postupku osiguranja predlagatelja osiguranja E&S b d.d., OIB: …, R., kojeg zastupa punomoćnik T. Č., odvjetnik u Z., protiv protivnika osiguranja T. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnica B. K., dipl. pravnica, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja izjavljenoj protiv rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-6043/2018 od 5. rujna 2018., dana 15. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protivnika osiguranja i potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-6043/2018 od 5. rujna 2018.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o osiguranju koje je doneseno otiskivanjem štambilje sud je odredio predloženo osiguranje i predlagatelju osiguranja dosudio trošak od 127.500,00 kn, usvajajući prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem zajedničkog založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja od 31. kolovoza 2018. U prijedlogu se navodi da na temelju ovršne isprave – zadužnice od 6. lipnja 2017. ovjerene 7. lipnja 2017. od javnog bilježnika V. P. u Z. pod brojem OV-11092/17 predlagatelj osiguranja ima potraživanje u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 6.678.321,64 EUR, koje se prema izvodu iz poslovnih knjiga odnosi na glavnicu u iznosu od 6.607.366,74 EUR, na redovne kamate u iznosu od 70.101,61 EUR i na zatezne kamate u iznosu od 853,29 EUR. Obzirom je protivnik osiguranja vlasnik nekretnina određeno navedenih pod toč. II. prijedloga predloženo je odrediti osiguranje uknjižbom založnog prava i naznačiti ovršivost tražbine.

2. Navedeno rješenje o osiguranju, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija protivnik osiguranja zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i odbiti prijedlog za osiguranje, odnosno podredno ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Predlagatelj osiguranja je podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba protivnika osiguranja nije osnovana.

5. U žalbi protivnik osiguranja ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu pozivom na čl. 292. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., u daljnjem tekstu: OZ). Nadalje, smatra da predlagatelj nema zakonsku mogućnost temeljem zadužnice zahtijevati prisilno osiguranje zasnivanjem založnog prava jer zadužnica nije ovršna isprava primjenom čl. 296. u vezi čl. 23. OZ-a. Smatra da predlagatelj osiguranja nije ovlašten zahtijevati osiguranje jer je isto protivno ugovoru o kreditu broj 5114920814 od 6. lipnja 2017. koji su stranke sklopile i da isto predstavlja protuugovorno korištenje zadužnice, čime je ostvaren zakonski žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. Osporava da bi postojao dug na dan 31. kolovoz 2018. u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 6.650.000,00 EUR jer je ugovorena otplata kredita u 60 rata od kojih je prva rata dospjela 30. lipnja 2018. u iznosu od 110.833,33 EUR pa su do 31. kolovoza 2018. dospjele ukupno tri rate, što ukazuje na netočnost podataka sadržanih u izvodu iz poslovnih knjiga predlagatelja osiguranja. Predlagatelj osiguranja nije otkazao ugovor o kreditu, niti je protivnika osiguranja pozvao na plaćanje, a prema čl. 14.2. ugovora o kreditu pravni učinci nastupaju tek otkazom ugovora. Na temelju navedenog smatra da su ostvareni zakonski žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1., toč. 4., toč. 7. i toč. 8. OZ-a, te da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. u vezi čl. 5. i čl. 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) jer protivniku osiguranja nije dostavljen prijedlog za osiguranje prije no što je sud donio rješenje o osiguranju.

6. U odgovoru na žalbu predlagatelj osiguranja osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti.

7. Žalbenim navodima protivnika osiguranja nije dovedena u sumnju zakonitost prvostupanjskog rješenja o osiguranju.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima protivnik osiguranja smatra da je rješenje o osiguranju donio nenadležni sud. Za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini nadležan je sud koji vodi javnu knjigu u koju treba provesti upis prema čl. 295. st. 1. OZ-a, a isti je nadležan i za provedbu osiguranja prema st. 2. citirane zakonske odredbe, pa kako je vođenje zemljišnih knjiga u nadležnosti općinskih sudova a da se osiguranje zahtijeva na nekretninama za koje javnu knjigu vodi Općinski građanski sud u Zagrebu

, to je

protivno žalbenim navodima protivnika osiguranja rješenje donio stvarno i mjesno nadležan sud. Identično stajalište izneseno je u više rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske prilikom odlučivanja o sukobu nadležnosti između općinskih i trgovačkih sudova u postupcima prisilnog zasnivanja založnog prava (npr. Gr1 169/2019, Gr1 359/2019, Gr1 210/2020).

9. Zadužnica od 6. lipnja 2017., potvrđena kod javnog bilježnika V. P. 7. lipnja 2017. pod brojem OV-11092/17, ima svojstvo ovršne isprave primjenom čl. 214. st. 7. OZ-a i to ovršne isprave temeljem koje je dopušteno odrediti osiguranje jer je istom utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 6.650.000,00 EUR uvećano za redovne i zatezne kamate, a čl. 296. OZ-a propisuje da na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja. Kako je u konkretnom slučaju navedenom zadužnicom koja ima svojstvo ovršne isprave utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja i da je visina tražbine predlagatelja osiguranja koja proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga u okviru visine tražbine naznačene u zadužnici, to nije ostvaren zakonski žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a.

10. Protivnik osiguranja pobija rješenje i iz zakonskog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 4. OZ-a koji propisuje da protiv rješenja o ovrsi (rješenja o osiguranju) ovršenik može izjaviti žalbu ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu. Međutim, protivnik osiguranja navedeni zakonski žalbeni razlog ne dovodi u vezu s konkretnim postupkom osiguranja, odnosno ne tvrdi da su se stranke nakon nastanka zadužnice sporazumjele (trajno ili za određeno vrijeme) da predlagatelj osiguranja neće zahtijevati osiguranje pa ovaj sud ne nalazi ostvarenim navedeni zakonski žalbeni razlog.

11. Protivnik osiguranja smatra da je ostvaren zakonski žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a jer je ugovorom o kreditu naznačeno koja su sredstva osiguranja predviđena za osiguranje otplate kredita i da nije predviđeno zasnivanje nekog novog založnog prava osim već ugovorenog. Navedeni zakonski žalbeni razlog nije ostvaren jer predlagatelj osiguranja zahtijeva osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava za koje su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 296. OZ-a, pa to što je ugovoreno dobrovoljno založno pravo na drugim nekretninama (ili predmetima) nije prepreka za zasnivanje prisilnog založnog prava na predmetnim nekretninama.

12. Tvrdnje protivnika osiguranja da nije vlasnik velikog broja nekretnina na kojima je određeno osiguranje nisu od utjecaja na zakonitost rješenja jer u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje protivnik osiguranja je bio uknjižen u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnina na koje se osiguranje odnosi. Osim toga prigovor te vrste ovlaštena je podnijeti jedino treća osoba koja polaže vlasnička prava na nekretninu.

12.1. Međutim, valja ukazati da iz stanja u spisu proizlazi da je predlagatelj osiguranja nakon što je doneseno rješenje o osiguranju u više navrata djelomično povlačio prijedloge za osiguranje u odnosu na određene nekretnine (suvlasničke dijelove/etažne cjeline), što nije od utjecaja na odlučivanje drugostupanjskog suda koji o zakonitosti rješenja o osiguranju odlučuje prema stanju na dan donošenja rješenja o osiguranju u ocjeni ostvarenih zakonskih pretpostavki.

13. Vezano uz žalbene tvrdnje da u trenutku kada je zatraženo prisilno osiguranje nije otkazan ugovor o kreditu niti je protivnik osiguranja pozvan na plaćanje po kreditu, a da pravni učinci otkaza ugovora nastupaju otkazom prema čl. 14.2. ugovora o kreditu, te da je predlagatelj osiguranja na dan podnošenja prijedloga mogao imati dospjelu tražbinu najviše u visini od dvije rate u iznosu od 221.666,66 EUR, valja ukazati da ti navodi ulaze u okvir zakonskog žalbenog razloga iz čl. 50. st.

1. toč. 9. OZ-a te je postupanje u pogledu tih tvrdnji u nadležnosti prvostupanjskog suda primjenom čl. 52. OZ-a, sve u vezi čl. 290. st. 1. OZ-a.

14. Kako je rješenje o osiguranju doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava i da je o troškovima postupka odlučeno pravilnom primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer nije bio dužan protivniku osiguranja omogućiti izjašnjenje o prijedlogu predlagatelja osiguranja prije no što je doneseno rješenje o osiguranju u smislu čl. 7. st. 1. OZ-a, a isto tako nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda odredaba ovršnog/parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, to je ovaj sud odbio žalbu protivnika osiguranja i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 15. rujna 2022.

Sutkinja

Sanja Bađun, v.r.