Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž Ob-25/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. P., OIB:..., iz Z., koju zastupa punomoćnica N. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. P., OIB:…, iz V. D., kojeg zastupa punomoćnica M. I., odvjetnica u S., uz sudjelovanje mlt. G. P., OIB:…, iz Z., koju zastupa poseban skrbnik P. V., dipl. pravnik u Centru za posebno skrbništvo u Z., radi razvoda braka s mlt. djetetom, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-440/21- 53 od 14. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-440/21-53 od 14. lipnja 2022. pod toč. III., IV., VI., VII. i VIII. izreke.

II. Navedena presuda pod toč. I., II., V. i IX. izreke nije bila predmetom drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom razveden je brak između tužiteljice K. P. i tuženika I. P. sklopljen 31. prosinca 2016. (toč. I. izreke), odlučeno je da će zajedničko dijete stranaka mlt. G. P. stanovati s majkom K. P. na adresi u Z., (toč. II. izreke), odlučeno je o načinu ostvarivanja osobnih odnosa oca I. P. s mlt. G. P. prema dogovoru roditelja i u slučaju izostanka dogovora (toč. III. izreke), naloženo je ocu I. P. plaćati uzdržavanje za mlt. G. P. po 1.000,00 kn za razdoblje od listopada 2021. do ožujka 2022. (toč. IV. izreke), naloženo je ocu I. P. doprinositi za uzdržavanje mlt. G. P. po 1.000,00 kn mjesečno počevši od svibnja 2022. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti (toč. V. izreke), određeno je da će pravo na roditeljsku skrb roditelji ostvarivati zajednički i sporazumno (toč. VI. izreke) i da će za slučaj spornih pitanja odluke rješavati u mirnom postupku (toč. VII. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice da ostvaruje djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na donošenje odluka o zdravlju, obrazovanju, promjeni prebivališta na području grada Z., te izradi i preuzimanju osobnih dokumenata za mlt. G. (toč VIII. izreke), te je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka (toč. IX. izreke).

2. Protiv navedene presude pod toč. III., IV., VI., VII. i VIII. tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu za razvod braka zaključen između stranaka 31. prosinca 2016., navodeći da je odnos teško poremećen radi čega zajednički život stranaka nije moguć, da je tuženik u više navrata iskazivao prijetnje prema tužiteljici radi čega je određena mjera zabrane prilaženja i uspostave kontakta tuženika s tužiteljicom, da je u braku rođena mlt. G. te je predloženo da po razvodu braka mlt. dijete stanuje s tužiteljicom, da otac s djetetom ostvaruje osobne odnose i doprinosi za njezino uzdržavanje, a da se tužiteljici djelomično prizna samostalna roditeljska skrb u odnosu na donošenje odluka o zdravlju, obrazovanju, promjeni prebivališta te izradi i preuzimanju osobnih dokumenata za mlt. dijete. Nadalje, u obrazloženju sud navodi da se tuženik usuglasio jedino s razvodom braka, dok se daljnjim zahtjevima tužiteljice usprotivio. Tijekom postupka stranke su postigle sporazum da mlt. G. stanuje s tužiteljicom, te sporazum o načinu ostvarivanja osobnih odnosa s tuženikom i visini obveze za uzdržavanje za razdoblje od listopada 2021. do ožujka 2022. i za uzdržavanje od svibnja 2022. nadalje po 1.000,00 kn mjesečno, dok je ostalo jedino sporno pitanje vezano uz zahtjev tužiteljice o pravu na djelomično ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi. Prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjeni uvjeti za razvod braka te je odluku pod toč. I. izreke donio primjenom čl. 51. st. 1. toč. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15., 98/19., 47/20., u daljnjem tekstu: ObZ). Odluku da će mlt. dijete stanovati s majkom, te o načinu ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djetetom (toč. II. i III. izreke) sud je utemeljio na čl. 408., čl. 409., čl. 410., čl. 413., čl. 414., čl. 416. i čl. 417. te čl. 119. ObZ-a cijeneći od osobite važnosti za emocionalni i psihički razvoj mlt. djeteta prisustvo oba roditelja u životu i ostvarivanje osobnih odnosa s ocem, odredivši da se odnosi s ocem u periodu trajanja određene mjere zabrane pristupa i kontakta tuženika s tužiteljicom odvijaju na način da tuženikov otac dolazi po dijete i vraća dijete majci. Obvezu uzdržavanja sud je odredio u mjesečnom iznosu od 1.000,00 kn sukladno sporazumu stranaka, ocijenivši isti u interesu mlt. djeteta, odnosno sukladan potrebama djeteta te dobi, mogućnostima i materijalnom stanju oca, te cijeneći da je čuvanje, njega i skrb koju ulaže roditelj s kojim dijete živi vrijednosno izjednačena s iznosom kojeg daje za uzdržavanje roditelj s kojim dijete ne živi, te je o obvezi uzdržavanja odlučio toč. IV. i V. izreke temeljem čl. 288. st. 1., čl. 306., čl. 307., čl. 311., čl. 313., čl. 314. i čl. 317. st. 1. ObZ-a. Što se tiče zahtjeva tužiteljice za ostvarivanje djelomično samostalne roditeljske skrbi prvostupanjski sud navodi da je tužiteljica bila pozvana od Centra za socijalnu skrb u vezi zatraženog prava, te je u Centru navela da odustaje od zahtjeva nakon što je upoznata sa zakonskim odredbama vezanim za samostalnu roditeljsku skrb i zastupanje djeteta u bitnim osobnim stvarima, a da je na raspravi 16. svibnja 2022. istakla da ostaje kod tog prijedloga jer joj na Centru isto nije bilo dovoljno pojašnjeno. Cijeneći iskaze stranaka i mišljenje Centra za socijalnu skrb iz kojih proizlazi da oba roditelja iskazuju motivaciju za skrb o djetetu, ali da ne surađuju odgovarajuće kao roditelji jer ne uspijevaju staviti partnerske probleme po strani i izgraditi roditeljski odnos, te da su prisutne poteškoće u dogovorima o ostvarivanju osobnih odnosa, ali ne i poteškoće u vezi bitnih osobnih prava i odluka u vezi djeteta koje bi pretpostavile potrebu za omogućavanjem majci samostalne roditeljske skrbi, te cijeneći da se dogodila jedna situacija u kojoj otac radi obveza na poslu nije mogao mlt. dijete odvesti liječniku i jedna situacija kada je trebao potpisati suglasnost za izlet djeteta koju je potpisao (u ponedjeljak) nakon što mu je tužiteljica po njegovom ocu poručila da je suglasnost potrebna (u petak). Pozivom na čl. 105. st. 3. i na čl. 416. st. 2. i 3. ObZ-a, prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti da bi se tužiteljici priznala samostalna roditeljska skrb u odnosu na mlt. dijete pa je odlučeno kao pod toč. VI.,

VII. i VIII. izreke presude. O troškovima postupka odlučeno je sukladno čl. 366. ObZ- a.

6. U žalbi tužiteljica izričito navodi da pobija toč. III., IV., VI., VII. i VIII. izreke presude, što znači da pobija odluku o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djeteta s ocem, odluku o obvezi uzdržavanja, o pravu da će oboje roditelja ostvarivati roditeljsku skrb zajednički i sporazumno, odnosno odluku kojom je odbijen zahtjev tužiteljice da roditeljsku skrb ostvaruje djelomično samostalno. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., u daljnjem tekstu: ZPP) jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa nije vidljivo koje činjenice je sud utvrdio i kako ih je ocijenio. Ističe da je u postupku utvrđeno da otac neadekvatno skrbi o djetetu i nema roditeljske kapacitete za skrb, te da ne surađuje s majkom obzirom je nakon počinjenog nasilja roditeljska komunikacija narušena. Smatra da Centar za socijalnu skrb nije pravilno procijenio okolnosti vezane uz mogućnost mlt. djeteta da toliko vremena boravi i prespavljuje kod oca jer otac na adresi na kojoj dijete boravi uopće nije prisutan pa dijete pruža otpor prema boravku na očevoj adresi, te sud nije uzeo u obzir način na koji su roditelji skrbili o djetetu, odnos djeteta prema roditeljima, emocionalnu privrženost u svrhu zaštite dobrobiti djeteta. Ponašanje tuženika prema tužiteljici i odbijanje odgovarajuće roditeljske komunikacije radi opterećenosti partnerskim odnosom i neplaćanje uzdržavanja ukazuje na neadekvatnost u izvršavanju roditeljske skrbi.

7. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da su stranke postigle sporazum da će mlt. dijete živjeti s majkom, o načinu ostvarivanju osobnih odnosa s ocem i visini doprinosa za uzdržavanje, te kako sporazum nije u suprotnosti s interesima mlt. djeteta to smatra žalbu kojom tužiteljica pobija odluku pod toč. III., IV. i V. neosnovanom. Vezano uz pitanje roditeljske skrbi ukazuje da iz očitovanja Centra za socijalnu skrb Zagreb od 4. travnja 2022. i očitovanja posebnog skrbnika mlt. djeteta proizlazi da nema osnove za određivanje djelomično samostalne skrbi majke.

8. Žalbeni navodi kojima tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nisu osnovani jer je presuda jasna, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u protivnosti sa sadržajem provedenih dokaza, a koje je sud ocijenio kako to nalaže čl. 8. ZPP-a te je utvrđene činjenice obrazložio jasnim i uvjerljivim razlozima koje kao pravilnim prihvaća i ovaj sud. Nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi čl. 346. ObZ-a.

9. Prvostupanjski sud je jasno naveo da su stranke postigle sporazum da će mlt. dijete stanovati s majkom, kao i da su se sporazumjele o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djeteta s ocem i načinu ostvarivanja kako u razdoblju trajanja mjere zabrane približavanja tuženika tužiteljici tako i nakon ukidanja mjere, te o visini obveze uzdržavanja, kao što je utvrdio nedvojbenim za koje razdoblje obveza uzdržavanja nije podmirena. Isto tako sud je jasno obrazložio da je odluka u pogledu svih navedenih prava o kojima su se stranke sporazumjele u interesu mlt. djeteta uvažavajući mišljenje Centra za socijalnu skrb Z., posebnog skrbnika mlt. djeteta i vrednujući iskaze stranaka, pa je odluka pod toč. II., III. i IV. izreke donesena pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se poziva prvostupanjski sud.

10. Vezano uz zahtjev tužiteljice da joj se povjeri djelomično samostalna roditeljska skrb radi određenih prava mlt. djeteta, prvostupanjski sud je iznio jasne razloge koji zahtjev tužiteljice čine neosnovanim, cijeneći pritom mišljenje Centra i posebnog skrbnika mlt. djeteta iz kojih jasno proizlazi da pretpostavke za to nisu ostvarene, te uzimajući u obzir iskaze stranaka koji podupiru zajedničku roditeljsku skrb i iskazuju spremnost za suradnju u interesu mlt. djeteta. I prema stajalištu ovoga suda prisutne poteškoće u roditeljskoj suradnji koje je opisala tužiteljica (te ih ponavlja u žalbi), a vezane su uz nemogućnost odlaska tuženika liječniku s djetetom radi obveza na poslu koja se dogodila u jednoj situaciji i s potpisivanjem suglasnosti za izlet koju je tuženik potpisao po naknadnom saznanju, ne mogu se smatrati poteškoćama u vezi bitnih osobnih prava radi kojih bi bila ostvarena pretpostavka da se tužiteljici dopusti samostalna roditeljska skrb, cijeneći da su se stranke sporazumjele s kojim će roditeljem dijete živjeti, o načinu ostvarivanja osobnih odnosa s drugim roditeljem i uzdržavanju, pa je prvostupanjska odluka i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice (toč. VIII.) i kojim je odlučeno da će pravo na roditeljsku skrb roditelji ostvarivati zajednički i sporazumno te rješavati sporna pitanja u mirnom postupku (toč. VI., VII.) donesena pravilnom primjenom materijalnog prava.

11. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužiteljice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. III., IV., VI., VII. i VIII. izreke presude.

U Varaždinu, 15. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek, v.r.