REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2669/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, protiv tuženika GRAD SLAVONSKI BROD, OIB: 58007872049, Slavonski Brod, Vukovarska 1, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Đurinac Vuković, odvjetnica u Slavonskom Brodu, radi isplate 120.274,19 kn, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7624/2018-2 od 16. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-32/2017-30 od 20. studenog 2018., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv točke I. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7624/2018-2 od 16. veljače 2021. zbog pravnih pitanja:
1. Zastarijeva li potraživanje naknade za oduzeto zemljište bez zakonom propisanog postupka u općem zastarnom roku od pet godina sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) ili u zastarnim rokovima propisanim člankom 230. Zakona o obveznim odnosima koji regulira zastaru tražbine za naknadu štete?
2. Da li nemogućnost restitucije nastupa trenutkom pravomoćnosti odluke u vlasničkoj parnici koju je tužitelj izgubio ili nemogućnost restitucije nastupa u trenutku kada je, faktičnim oduzimanjem od njegovog vlasnika, zemljište postalo javno dobro, odnosno, koji je pravno relevantan trenutak za početak tijeka zastarnog(ih) roka(ova) u predmetima potraživanja naknade za oduzeto zemljište bez zakonom propisanog postupka?
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 120.274,19 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 23. rujna 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41%, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
2. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP), podnio tuženik zbog pitanja za koja drži da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije je dopušten.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade u visini tržišne vrijednosti nekretnine koju je tužitelj 21. svibnja 2004. kupio od Srpske pravoslavne crkve, a tuženik temeljem zakona stekao i upisao svoje pravo vlasništva nakon provedenog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka u postupku obnove zemljišnih knjiga. Riječ je o čestici koja bila upisana kao [katastarska čestica].
6. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:
- je dio predmetne čestice nerazvrstana cesta i prometnica (u naravi pristupna cesta, nogostupi, ulazna rampa u HEP, pješačka staza, te dio parkirališta ispred HEP-a), a prije postupka obnove zemljišnih knjiga to je bila zasebna čestica k. č. br. [katastarska čestica] [katastarska čestica] čhv,
- je u zemljišnim knjigama kao vlasnik te nekretnine u vrijeme kada je postala javno dobro (i kada je još bio otvoren promet vozila iz Gupčeve prema Trgu Pobjede i obrnuto) bila upisana Srpska pravoslavna crkvena općina u Slavonskom Brodu,
- se, Zaključkom od 6. lipnja 1994., Gradsko poglavarstvo tuženika usuglasilo ''da se na parkirališnom prostoru sjeverno od zgrade HEP-a zatvori promet vozila iz Gupčeve prema Trgu Pobjede i obrnuto, postavljanjem fizičke barijere (na tom dijelu predmetne nekretnine), nakon izgradnje glavnog parkirališta HEP-a'' (list 8 spisa),
- je tužitelj kupoprodajnim ugovorom od 21. svibnja 2004. sklopljenim sa Srpskom pravoslavnom crkvenom općinom u Slavonskom Brodu kupio predmetnu nekretninu,
- je u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku u postupku obnove zemljišnih knjiga tuženik 2. travnja 2013. podnio prigovor,
- je rješenjem zemljišnoknjižnog suda – Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Rz-303/2013-6 od 7. siječnja 2014., prihvaćen prigovor tuženika te je ispravljen zemljišnoknjižni upis prava vlasništva na način da se u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na kč. br. [katastarska čestica] na suvlasničkom dijelu 8. udjela od 42/1000 dijela HEP-Distribucije d.o.o. Slavonski Brod vrši uknjižba prava vlasništva u korist tuženika, a koje je rješenje tužitelj zaprimio 22. siječnja 2014.,
- je navedeno rješenje utemeljeno na odredbama čl. 101., 131. i 133. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13 i 54/13) jer se radi o cesti koja je bila u uporabi kao nerazvrstana cesta prije 1. siječnja 1997.,
- je protiv tog rješenja tužitelj ostvarivao pravo u parnici pred sudom i pokrenuo parnicu pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu (poslovni broj P-919/2014),
- je gradonačelnik tuženika 20. listopada 2014. donio zaključak kojim je stavljen izvan snage zaključak od 6. lipnja 1994.,
- je od 2015. predmetna cesta (ponovno) u javnoj uporabi jer je tužitelj s te ceste uklonio rampu,
- je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod poslovnim broj P-919/2014- 17 od 29. lipnja 2016. odbijen tužbeni zahtjev da se izvrši brisanje vlasništva tuženika na 8. udjela od 42/1000 čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja,
- je ta presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 1716/2016-2 od 22. rujna 2016.,
- je ova tužba podnesena 18. siječnja 2017.
7. Tužbeni zahtjev je pravomoćno prihvaćen na temelju čl. 33. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) prema kojemu tužitelj ima pravo na naknadu, jer bude li zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje. Prvostupanjski sud je otklonio istaknuti prigovor zastare tuženika jer je zauzeo shvaćanje kako potraživanje naknade za oduzeto zemljište bez zakonom propisanog postupka (izvlaštenja) zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, a iz spisa Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr-2467/15 proizlazi da su radnje temeljem kojih je tužitelj izgubio posjed predmetnih nekretnina provedene 18. svibnja 2015., kako proizlazi iz zapisnika MUP-a, pa od radnji deposediranja tužitelja kao radnji ograničenja prava vlasništva do podnošenja tužbe 18. siječnja 2017. nije prošlo pet godina. Drugostupanjski sud je otklonio istaknuti prigovor zastare jer je zauzeo shvaćanje da se rok od kada počinje teći zastara, a kad oduzimanje nekretnine nije rezultat zakonom propisanog postupka, ne računa od upisa nekretnine u katastru i zemljišnim knjigama u smislu Zakona o cestama, kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske odnosno jedinice lokalne samouprave, kad se radi o nerazvrstanoj cesti, već od trenutka kada upisani vlasnik više nije mogao zahtijevati povrat takve nekretnine. Od pravomoćnosti presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod poslovnim broj P-919/2014-17 kojom je odbijen tužbeni zahtjev za brisanje upisa vlasništva tuženika, više nije bio moguć povrat nekretnine tužitelju. Dakle, rok za zastaru je počeo teći 22. rujna 2016., i tužitelj nije u zastari sa zahtjevom za naknadu.
8. Tuženik u prijedlogu postavlja pitanja citirana u izreci ovoga rješenja. Navodi da je o tim pitanjima zauzet stav u odlukama ovoga suda broj Rev-1699/2016-2 od 5. veljače 2020., Revt-298/15 od 8. lipnja 2016., Rev-1823/1994 od 16. veljače 1999. i Rev-1555/11 od 9. studenoga 2016. U navedenoj presudi ovoga suda broj Rev- 1699/2016-2 od 5. veljače 2020. zauzeto je shvaćanje je da su sporne nekretnine postale javno dobro 1994., (kada je završeno njihovo asfaltiranje i) kada je dospio zahtjev tužiteljice za isplatu naknade, pa da je za zaključiti je da je do 24. studenoga 2009., kada je taj zahtjev podnesen, isti u svakom slučaju zastario, neovisno o tome kada je tužiteljica saznala za prenamjenu nekretnina u javni put. Napominje i da je i prije parnice i prije upisa svojstva javnog dobra, predmetna nekretnina služila kao javno dobro i bila u općoj uporabi svih kao IZGRAĐENA prometnica i pješačka staza. I prije parnice, tužitelj je znao za štetu i štetnika, i znao je da ne može tražiti povrat takve nekretnine. Takvu ju je tužitelj i kupio, znao je da je u posjedu tuženika, i da nije u posjedu Srpske pravoslavne crkve kao prodavatelja. O ovome postoje podaci u ispravnom postupku i to predstavlja notornu činjenicu u Slavonskom Brodu (na stranici 5. obrazloženja rješenja broj Rz-303/13-6 od 7. siječnja 2014.). Stoga trenutak nastupa pravomoćnosti odluke u vlasničkom sporu nije odlučujući trenutak od kada treba računati tijek zastarnog roka. Odlučujući trenutak je onaj od kada tužitelj faktično nije mogao stvar vratiti, odnosno, zahtijevati njezin povrat, odnosno od saznanja za štetu i štetnika, sukladno odredbi članka 230. Zakona o obveznim odnosima. Zaključuje kako davno prije kupnje nekretnine od strane tužitelja, zbog činjenice da je služila i bila uređena dijelom kao prometnica, a dijelom kao pješačka staza, a u posjedu tuženika, tužitelj i njegov prethodnik, nisu mogli zahtijevati povrat. 9. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda,'' (čl. 385.a st. 1. t. 1. ZPP).
10. S obzirom na to da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, npr. presude ovoga suda broj Rev- 1699/2016-2 od 5. veljače 2020., radi se o pravnom pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a pitanje je važno i za odluku u ovom sporu.
11. Zato je, na temelju čl. 387. st. 1. i 6. u vezi s čl. 385.a st. 1. t. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 14. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
